REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2614/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB:94472454976, Listopadska 2, 10000 Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu , protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi isplate iznosa od 2.758,88 EUR, zaključio je glavnu raspravu 23. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika RČ, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika te donio i objavio presudu 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od iznos od 2.758,88 EUR sa zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.758,88 EUR za dan 1. veljače 2022., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.361,06 EUR sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 841,72 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi regresne isplate iznosa od 2.758,88 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. veljače 2022. do isplate. U tužbi u bitnome navodi da se 9. studenoga 2021. oko 19:00 sati dogodila prometna nezgoda na autocesti A1, kod 446 km + 800 m, općina Vrgorac, u smjeru prema Pločama, kada je na vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao BČ, naletjela divljač, da su policijski službenici utvrdili da štetni događaj nije izazvan kršenjem prometnih propisa od strane vozača, a podnijeli su optužni prijedlog protiv tuženika i odgovorne osobe tuženika zbog kršenja odredbi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da obzirom da je kod tužitelja bila zaključena polica kasko osiguranja vozila registarske oznake [registarska oznaka], to se tužitelju sa zahtjevom za naknadu štete obratio vlasnik vozila (Agram leasing d.o.o.) te je tužitelj na njegov račun isplatio 1. veljače 2022. iznos od 2.758,88 EUR (protuvrijednost 20.786,78 kn). Nadalje navodi da obzirom da je do štetnog događaja došlo uslijed propusta tuženika da ispuni svoju osnovnu zadaću i osigura sigurno prometovanje, to se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, ali je tuženik taj zahtjev otklonio kao neosnovan. Naime, člankom 6. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je pravna osoba koja je nadležna za održavanje ceste, dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a ista obveza za tuženika proizlazi i iz članka 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i članka 17. Zakona o cestama. Obzirom da je osiguranik tužitelja platio cestarinu za vožnju autocestom, a tuženik mu je, sukladno pozitivnom pravu, dužan omogućiti odvijanje sigurne vožnje, za što mu je i naplatio cestarinu, proizlazi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Tužitelj se tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete obratio u mirnom postupku, ali tuženik nije postupio po tom zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporio je odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće. Nadalje je u bitnome naveo kako iz postavljenog tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće, kako sama činjenica kako se divljač nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke, kako su radnici nadležne tehničke jedinice održavanja postupili u svemu sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ophodnji javnih cesta (NN 7/21). Nadalje je naveo kako iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne tehničke jedinice održavanja proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste, kako dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti, kako je zaštitna žičana ograda postavljena sukladno propisima, općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je uredno održavana periodičkim pregledima prema Standardu i svakodnevnim vizualnim pregledima, kako se nalet na divljač na spornoj dionici autoceste ne može pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika. Osim toga navodi kako tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice što potvrđuje oslobađajuća presuda Općinskog suda u Metkoviću broj Pp- 375/2022 od 22. rujna 2023. Iz svih dokaza nesporno proizlazi kako je tuženik poduzeo sve mjere za omogućavanje odvijanja sigurnog prometa autocestom, u potpunosti sukladno propisima i pravilima struke. Slijedom navedenog, tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženik propustio voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu odnosno izostaje uzročno posljedična veza između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Ističe kako odgovornost tuženika za štetu nije objektivna već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pogrešan je pravni stav tužitelja da bi plaćanjem cestarine došlo do zasnivanja dodatne ugovorne obveze sigurnosti vožnje, kupnjom karte odnosno plaćanjem cestarine tužitelj je stekao pravo vožnje autocestom, u skladu s odredbom članka 9. Zakon o cestama, kao što stoji i u Općim uvjetima korištenja autoceste i naplate cestarine, kao sastavnim dijelom Ugovora o korištenju autoceste i objekata s naplatom cestarine. Obzirom na ne postojanje odgovornosti tuženika visinu štete nije potrebno posebno analizirati te se opreza radi osporava visina potraživanja štete od strane tužitelja kao i potraživanje tužitelja s osnova zateznih kamata koje mogu teći sukladno članku 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima tek od trenutka kada je tužitelj pozvao tuženika na ispunjenje obveze odnosno protekom roka od 15 dana koji mu je dodijeljen od strane tužitelja za dobrovoljno ispunjenje obveze. Budući da je u vrijeme štetnog događaja tuženik imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva HOK osiguranje d.d. Zagreb, predložio je da sud, sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku, obavijesti o parnici navedeno osiguravajuće društvo.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod tvrdnji iz odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 4. kolovoza 2023. (str. 9. spisa), zapisnika o očevidu od 24. studenoga 2021. (str. 10. – 12. spisa), situacijskog plana (str. 13. spisa), potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 24. studenoga 2021. (str. 39. – 40. spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 41. spisa), preslike vozačke i prometne dozvole (str. 42. – 43. spisa), prijave štete iz kasko osiguranja cestovnih vozila (str. 44. – 45. spisa), police autokaska (str. 46. spisa), sporazuma o izvansudskoj nagodbi (str. 47. spisa), potvrde banke „plaćanja – detalji naloga (str. 48. spisa), preslika fotografija (str. 30. – 36. i 49. – 51. spisa), ponude od 16. studenoga 2021. (str .52. – 54. spisa), obračuna štete (str. 55. spisa), računa od 17. studenoga 2021. (str. 56. – 59. spisa), izvida štete (str. 60. spisa), dopisa (str. 61. – 63. spisa), obvezujuće ponude kasko osiguranja (str. 64. – 65. spisa), police kasko osiguranja cestovnih vozila (str. 66. – 67. spisa), Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 68. – 95. spisa), zapisnika o prometnoj nesreći s preslikama fotografija (str. 125. – 128. spisa), dnevnika rada (str. 129. – 130. spisa), ophodarskog dnevnika (str. 131. – 132. spisa), putnih radnih listova (str. 133. – 138. spisa), ispisa radnog naloga sa stavkama (str. 139. – 140. spisa), presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pp-375/202-7 od 22. rujna 2023. (str. 146. – 151. spisa), police osiguranja od odgovornosti (str. 152. – 153. spisa), dopisa Ministarstva poljoprivrede od 30. lipnja 2023. (str. 161. spisa), dopisa Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 14. travnja 2023. (str. 162. - 163. spisa), dopisa tužiteljevog punomoćnika s preslikom povratnice (str. 164. – 165. spisa), Strategije i akcijskog plana zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. (str. 167. – 207. spisa).

Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠČ i KČ.

5. S obzirom na to da je u odgovoru na tužbu tuženik naveo kako ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti s društvom HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, dopisom od 21. veljače 2024. (str. 327. – 328. spisa), društvo HOK-OSIGURANJE d.d. obaviješteno je kao treća osoba o ovoj parnici u skladu s odredbama članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22, dalje: ZPP). Naime, uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku utvrđeno je kako je navedeni dopis s prilozima uredno dostavljen navedenom društvu 26. veljače 2024.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu zateznih kamata.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 2.758,88 EUR koji je 1. veljače 2022. tužitelj isplatio svom osiguraniku i vlasniku vozila Agram leasing d.o.o. po osnovi naknade štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. studenoga 2021. oko 19:00 sati na autocesti A1, kod 446 km + 800 m, općina Vrgorac, u smjeru prema Pločama, na način da je na to vozilo, kojim je upravljao BČ, naletjela divljač.

8. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a.

9. Nije sporna činjenica da se 9. studenoga 2021. oko 19:00 sati dogodila prometna nezgoda na autocesti A1, kod 446 km + 800 m, općina Vrgorac, u smjeru prema Pločama, kada je na vozilo registarske oznake [registarska oznaka], naletjela divljač, a ta činjenica proizlazi i iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 24. studenoga 2021. (str. 39. – 40. spisa) i zapisnika o očevidu od 24. studenoga 2021. (str. 10. – 12. spisa). Dakle, nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja.

Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode navedeno vozilo bilo u vlasništvu društvu Agram leasing d.o.o.

Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode navedenim vozilom upravljao BČ.

Nije sporna činjenica da je za navedeno vozilo kod tužitelja bila sklopljena polica kasko osiguranja vozila.

Nije sporna činjenica da je uplaćena premija osiguranja po predmetnoj polici osiguranja.

Nije sporna činjenica da je 1. veljače 2022. tužitelj isplatio njegovom osiguraniku društvu Agram leasing d.o.o., kao vlasniku vozila, iznos od 2.758,88 EUR po osnovi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

10. Sporna je tuženikova odgovornost za štetu i visina štete nastale na vozilu.

11. S obzirom na vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja (9. studenoga 2021.) za pitanje tuženikove odgovornosti primarno su mjerodavne odredbe članka 50. Zakona o cestama (''Narodne novine“ broj 84/2011/ 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC). Odredbama članka 50. ZC-a je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.).

12. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (argument iz članka 2. stavka 1. točka 13. i točka 17., članka 26. i članka 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

13. Tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO). U skladu s tom odredbom, krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti, pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste, samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste (pravno shvaćanje Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022.).

15. U konkretnom slučaju se predmetna nezgoda dogodila na autocesti koja nije bila obilježena prometnim znakovima koji bi se odnosili na divljač, nego je autocesta ograđena žičanom ogradom koja bi trebala sprječavati izlazak divljači na cestu. Dakle, jedna od osnovnih funkcija žičane ograde koja se nalazi uz autocestu je sprječavanje dolaska divljači na autocestu. To pogotovo ako i kada se uzmu obzir velike brzine koje vozila postižu na autocesti i iz kojeg razloga vozači koriste i plaćaju korištenje autoceste kako bi što brže i sigurnije stigli na odredište.

16. U konkretnom slučaju je nesporno da je do prometne nezgode došlo na kolniku autoceste A1, kod 446 km + 800 m, općina Vrgorac, u smjeru prema Pločama, kada je na vozilo registarske oznake [registarska oznaka], naletjela divljač, konkretno divlja mačka, kao što to proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 24. studenoga 2021. (str. 39. – 40. spisa) i zapisnika o očevidu od 24. studenoga 2021. (str. 10. – 12. spisa), koje isprave tuženik nije osporio te tuženikovog zapisnika o prometnoj nesreći (str. 125. – 126. spisa).

17. Uvidom u dnevnike rada (str. 129. – 130. spisa), ophodarske dnevnike (str. 131. – 132. spisa) i putne radne listove (str. 133. – 138. spisa) u bitnome je utvrđeno kako je na dan predmetne prometne nesreće tuženik obavio redovite ophodnje autoceste kojom prilikom nije zabilježeno da je na navedeni dan utvrđeno ili uočeno oštećenje zaštitne žičane ograde na dionici autoceste na kojoj se dogodila predmetna nezgoda. Uvidom u navedene isprave i zapisnik o prometnoj nesreći (str. 125. – 126. spisa) utvrđeno je kako je tuženik obavio ophodnju autoceste i nakon što se dogodila predmetna prometna nezgoda te da niti tom prilikom nisu uočena nikakva oštećenja zaštitne žičane ograde. Navedene odlučne činjenice su potvrdili i svjedoci ŠČ i CČ koji su u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće bili zaposleni kod tuženika na radnom mjestu ophodara i toga dana su obavljali ophodnju dijela dionice na kojoj dogodila predmetna prometna nezgoda.

Iz iskaza svjedoka ŠČ proizlazi da na dan nastanka predmetne prometne nesreće nije bio u smjeni jer je na taj dan radio od 7:00 do 19:00 sati tako da o predmetnoj prometnoj nesreći ne zna ništa, a koliko mu je poznato predmetna prometne nesreća se dogodila u 19:05 sati. Iz navedenog iskaza nadalje proizlazi kako je taj dan obišao tu dionicu, da se radi o dionici Zagvozd – Zdravča, da je tom prilikom obavljao vizualni pregled žičane ograde i da je toga dana obišao dionicu redovito jedanput, a žičana ograda je bila u redu i na svom mjestu. Nadalje proizlazi kako je dionica koju on kontrolira duga 30 km, da redovito obilaze tu dionicu jedanput dnevno, a ukoliko postoji potreba ili dojava tada obilaze po potrebi.

Iz iskaza svjedoka KČ proizlazi kako se pri svakoj ophodnji pregledava zaštitna ograda vizualno, s time da broj ophodnji u danu ovisi o broju vozila koja prolaze autocestom, dok se na predmetnoj dionici obavljaju dvije ophodnje dnevno, kojom prilikom ophodar vizualno pregledava zaštitnu ogradu, dok se dva puta godišnje cijelom dužinom zaštitne ograde ide pješice i detaljno pregledava stanje te ograde. Nadalje proizlazi da se u toj ophodnji vizualno pregledava zaštitna ograda, da se prilikom obavljanja poslova ophodnje ophodari voze voznom trakom, a kad pregledavaju žicu, tada se voze zaustavnom trakom kojom se kreću brzinom do 40 km/h, da noću imaju i bočni reflektor koji je usmjeren točno prema žici. Također proizlazi da je na dan predmetne prometne nesreće pozvan odmah na početku njegove smjene od 19:00sati, da je zaštitnu ogradu obišao i na njoj nije bilo nikakvih nedostataka, da je stanje zaštitne ograde i prije nesreće i nakon nesreće bilo ispravno, ograda je bila potpuna i neoštećena, da su sprječavanja štete od divljači postavljene zaštitne ograde i prijelazi za životinje preko autoceste te da u konkretnom slučaju nije postojala dojava da je na cesti mačka.

18. Dakle, na temelju isprava u spisu te iskaza svjedoka ĐČ i KČ je u bitnome utvrđeno kako je na dan predmetne prometne nezgode tuženik obavio ophodnju autoceste koju je bio dužan obaviti te da na dionici autoceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda zaštitna žičana ograda nije bila oštećena, niti zadignuta. Osim toga, sama činjenica što tuženikovi ophodari nisu uočili nikakvo oštećenje u zaštitnoj ogradi prilikom ophodnje ne znači da tog oštećenja stvarno nije bilo. Isto tako, sama činjenica što je tuženik obavio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde, a time niti tuženikove odgovornosti za štetu. To iz razloga što je tuženik kao osoba koja upravlja autocestom bio dužan postaviti i održavati žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na autocestu. Naime, u konkretnom slučaju se na kolniku autoceste našla divljač što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, ili da ograda nije dovoljno visoka da spriječi ulaz divljači, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.

Činjenica što je zaštitna žičana ograda izgrađena u skladu s pravilima struke, kao što to navodi tuženik, sama za sebe ne znači da je tuženik u konkretnom slučaju poduzeo sve mjere i sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena.

Pri tome treba imati u vidu i da se na autocesti postižu vrlo velike brzine vozila (130 km/h) pa izbjegavanje divljači može imati kobne posljedice zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima na koje se poziva tuženik. Osim toga, za korištenje autoceste se plaća naknada upravo da bi put bio siguran i da se na autocesti ne nađe divljač (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3776/2022-2 od 12. rujna 2023.).

Stoga činjenica što je postojala zaštitna ograda te da tuženik obavlja redovite, a po potrebi i izvanredne preglede zaštitne ograde nisu dovoljne za zaključak da je do predmetne prometne nezgode došlo bez tuženikove krivnje, dok tuženik, na kome je u konkretnom slučaju teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti, nije dokazao suprotno. Do predmetne prometne nezgode došlo je upravo tako što je divljač (divlja mačka) naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika koje se kretalo autocestom, i to zbog nepravilnog održavanja prometnice jer u protivnom do izlijetanja divljači na cestu ne bi došlo.

Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio kako u konkretnom slučaju postoji tuženikov propust da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev x 230/2012- 2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Revd-935/2025-2 od 1. travnja 2025. te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2767/2022 od 22. prosinca 2022. i Pž-2737/2022-2 od 12. travnja 2023.). Posljedično, a kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, sud je utvrdio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena, odnosno da nije osigurao siguran promet zbog čega postoji tuženikova odgovornost za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a.

19. Uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 24. studenoga 2021. (str. 39. – 40. spisa), zapisnik o očevidu od 24. studenoga 2021. (str. 10. – 12. spisa) i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 41. spisa), utvrđeno je kako je u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće utvrđeno da vozač BČ nije bio alkoholiziran. Uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 24. studenoga 2021. (str. 39. – 40. spisa) i zapisnik o očevidu od 24. studenoga 2021. (str. 10. – 12. spisa) utvrđeno je kako nije utvrđena povreda prometnih propisa od strane vozača BČ, odnosno da do prometne nesreće nije došlo uslijed povrede prometnih propisa od strane vozača.

Navedene činjenice tuženik u konkretnom slučaju nije niti osporio, niti je tvrdio da u konkretnom slučaju postoji doprinos i/ili isključiva odgovornost vozača i / ili treće osobe za nastanak predmetne prometne nesreće, a navedene činjenice ne proizlaze niti iz isprava u spisu i iskaza svjedoka.

20. Slijedom navedenog sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji tuženikova odgovornost za štetu prouzročenu upravo tuženikovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu.

21. Za odluku o tužbenom zahtjevu u ovom sporu je pravno irelevantno pozivanje tuženika na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pp-375/202-7 od 22. rujna 2023. (str. 146. – 151. spisa) kojom su tuženik i tuženikova odgovorna osoba oslobođeni od optužbe za prekršaj iz članka 6. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. To iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnoj odgovornosti za štetu koja je puno šira od prekršajne odgovornosti i što o postojanju te građanskopravne odgovornosti sud u parničnom postupku odlučuje na temelju činjenica utvrđenih u tom postupku i dokaza izvedenih u tom postupka, dok parnični sud nije vezan takvom pravomoćnom presudom (argument iz članka 12. stavaka 3. ZPP-a). Nepostojanje prekršajne odgovornosti tuženika odnosno njegove odgovorne osobe ne isključuje tuženikovu građanskopravnu odgovornost za koju je u ovom postupku utvrđeno da postoji.

22. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

23. Tuženik je samo paušalno prigovorio visini štete, bez da je, u skladu s odredbama članak 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP, iznio činjenice, odnosno činjenično obrazložio razloge osporavanja visine štete. S druge strane, tuženik nije osporio račune od 17. studenoga 2021. (str. 56. – 59. spisa) koji se odnose na troškove popravka predmetnog vozila tužiteljevog osiguranika, koje isprave je izdala treća osoba. Stoga je, a s obzirom na to da je za štetu na predmetnom vozilu tužiteljevog osiguranika odgovoran tuženik, tužitelj ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj, po osnovi predmetnog štetnog događaja, 1. veljače 2022., nesporno nadoknadio svom osiguraniku kao oštećeniku u iznosu od 2.758,88 EUR. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud, na temelju odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a, obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa.

24. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio iznos naknade štete 1. veljače 2022., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljene uplate, dakle, od 2. veljače 2022., a ne od dana obavljene uplate, odnosno od 1. veljače 2022., kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj, koje kamate teku do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

25. Uzevši u obzir navedeno sud nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka BČ i JČ te provođenjem prometnog i financijskog vještačenja jer je u ovom sporu male vrijednosti sve odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka ĐČ i KČ.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

27. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.758,88 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.

7. točka 1. Tarife o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 I 107/25; dalje: OT)), sastavljanja obrazloženog podneska od 24. studenoga 2023. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 11. travnja 2024. i 24. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT) zastupanja na ročištu 25. ožujka 2025. pred zamolbenim sudom (Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, Pom- 28/2024 – zapisnik na str. 358. – 359. spisa) u iznosu od 200,00 00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 1.250,00 EUR.

Tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 37,02 EUR i za presudu u iznosu od 74,04 EUR u skladu s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23)

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.361,06 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

28. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova u iznos od 500,00 EUR za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 3. siječnja 2024. i 19. prosinca 2025. s PDV-om jer, s obzirom na sadržaj tih podnesaka, ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP -a, a navode iz tih podnesaka tužitelj je u ovom sporu male vrijednosti mogao i trebao iznijeti već u tužbi i obrazloženom podnesku od 24. studenoga 2023. kojim se očituje na odgovor na tužbu za čije sastavljanje je tužitelju već priznata nagrada u punom iznosu. Tužitelj nema pravo na naknadu troška u iznosu od 250,00 EUR za pristup na ročište od 14. studenoga 2025. s PDV-om, koje ročište je održano pred zamolbenim sudom (Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju) jer iz zapisnika s tog ročišta (str. 360. – 363. spisa) proizlazi kako tužitelj nije pristupio na to ročište zbog čega se ne radi o trošku koji je za tužitelja stvarno nastao u tijeku ili u povodu ovog postupka (članak 151. stavak 1. ZPP). Tužitelj nema pravo na naknadu troška u iznosu od 62,50 EUR za pristup na ročište od 20. veljače 2025. s PDV-om jer je uvidom u e-spis utvrđeno kako je ročište koje je trebalo biti održano toga dana pred Općinskim sudom u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, Pom-28/2024, odgođeno, dok je uvidom u e-spis utvrđeno kako toga dana nije održano niti ročište pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Sinju, Pom-126/2024) iz čega proizlazi kako se ne radi o trošku koji je za tužitelja stvarno nastao u tijeku ili u povodu ovog postupka (članak 151. stavak 1. ZPP). Tužitelj nema pravo na naknadu troškova u iznosu od 29,22 EUR jer u zahtjevu za naknadu troškova nije određeno naveo osnovu tih troškova već je samo paušalno i općenito naveo kako zahtijeva naknadu ostalih izdataka tijekom postupka, bez da je određeno naveo koji su to točno, konkretni ostali izdaci što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 164. stavcima 1. – 3. ZPP-a. Dodatno, tužitelj nije niti dokazao da su ti izdaci za njega stvarno nastali u povodu ili u tijeku ovoga postupka (članak 151. stavak 1. ZPP). Zbog toga tužitelj nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 841,72 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

29. Uzevši u obzir navedeno o troškovima je odlučeno kao u točkama II I. i IV. izreke presude.

Zagreb, 27. ožujka 2026.

Sudac

mr.sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.