Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Povrv-176/2025-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja SUVLASNICI STAMBENE ZGRADE U [adresa], OIB: 14527976925, zastupani po upravitelju stambene zgrade Prva nekretnina d.o.o., Našice, Trg dr. Franje Tuđmana 15I/1, a isti po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, protiv tužene ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 592,24 EUR, nakon zaključene glavne i javne rasprave od 17. veljače 2026., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 27. ožujka 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Sandre Naumovska iz Slatine, posl. br. Ovrv-6494/2025 od 16. listopada 2025., održava se na snazi u dijelu gdje je tuženoj ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju SUVLASNICI STAMBENE ZGRADE U [adresa], OIB: 14527976925, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga 2402, namiri tražbinu u iznos od 557,58 EUR , uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. rujna 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Sandre Naumovska iz Slatine, posl. br. Ovrv-6494/2025 od 16. listopada 2025., ukida se u dijelu gdje je tuženoj ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju SUVLASNICI STAMBENE ZGRADE U [adresa], OIB: 14527976925, namiri tražbinu u iznosu od 35,36 EUR , uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. rujna 2025. pa do isplate, te u dijelu gdje je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Tužena je dužna tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 526,54 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 25,01 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene javnoj bilježnici Sandri Naumovska iz Slatine dana 24. rujna 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate 592,24 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2025. do isplate. Javnobilježničkim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl. br. Ovrv-6494/2025 od 16. listopada 2025., prihvaćen je ovršni prijedlog te je tuženoj naloženo da tužitelju namiri navedenu tražbinu sa zakonskom kamatom tekućom od 16. rujna 2025. do isplate, te obvezao tuženu da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja tužena je pravodobno podnijela prigovor, u kojem je navela da u cijelosti osporava postojanje tražbine tužitelja, kako po osnovu tako i po visini. Podredno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Kartica partnera na temelju koje je doneseno javnobilježničko rješenje o ovrsi nije nikakva vjerodostojna isprava. Ovršni zakon u čl. 31. propisuje i taksativno navodi vjerodostojne isprave (račun, mjenica, ček s protestom i sl.). Kako bi vjerodostojna isprava bila podobna za ovrhu u njoj moraju biti naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenje novčane obveze. Ako je dužnik fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost. Osim prethodno navedenih podataka potrebno je navesti i svojevrsno upozorenie prema kojem vjerovnik može zatražiti ovrhu nad dužnikom na temelju vjerodostojne isprave, i to samo ako je u kartici partnera kao vjerovnik naveden Prva nekretnina d.o.o. Našice, a ne Suvlasnici zgrade. Budući da tužitelj uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije dostavio vjerodostojnu ispravu - izvadak iz poslovnih knjiga u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, već je dostavljena kartica poslovnog partnera na ime ĆS, javni bilježnik je trebao odbaciti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

3. Povodom podnesenog prigovora sud je rješenjem, posl. broj Povrv-176/2025-2 od 16. listopada 2025., javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio izvan snage, u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 26. studenoga 2025. tužitelj je istaknuo da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga, koja isprava predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno čl. 31. Ovršnog zakona. Tuženik svoje potraživanje dokazuje i uplatnicama koje su tuženoj poslane, a koje nije platila iako je u više navrata obećavala dužni iznos platiti, ali je zamolila da joj se odobri rok za plaćanje duga, jer po navodima tuženice nije bila u mogućnosti odmah platiti dužni iznos. Tužitelj je upravitelj predmetne zgrade u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je registriran za poslove upravljanja te izabran kao upravitelj zgrade na temelju potpisanog Međuvlasničkog ugovora, koji ugovor su potpisali suvlasnici zgrade, među njima i tužena, koja u navedenoj zgradi ima u vlasništvu stan. Tužitelj priznaje da je tužena 29. listopada 2025., dakle, nakon donošenja rješenja o ovrsi i nakon što je tužena zaprimila rješenje o ovrsi, platila stambenu pričuvu za mjesec srpanj 2024. godine u iznosu od 35,36 EUR, stoga za navedeni iznos tužitelj povlači tužbu. Čl. 13. Međuvlasničkog ugovora određeno je da je svaki suvlasnik obvezan plaćati mjesečni doprinos za troškove upravljanja i održavanja (sredstva zajedničke stambene pričuve). Navedeno je sukladno s čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Međuvlasničkim ugovorom i njegovim prilozima točno je utvrđen iznos mjesečne stambene pričuve za pojedinog suvlasnika, odnosno pojedini suvlasnički dio. Tužitelj je tuženoj ispostavio zaduženja za stambenu pričuvu, po kojima tužena nije platila stambenu pričuvu, stoga je nastalo dospjelo potraživanje tužitelja. Tužitelj kao upravitelj stambene zgrade upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, te ovlaštenje za vođenje postupaka pred sudom u ime i za račun svih suvlasnika crpi iz odredbe čl. 93. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima. Sukladno navedenom, tužitelj ima ovlast pokrenuti ovaj postupak radi naplate stambene pričuve od suvlasnika koji ne plaća stambenu pričuvu. Tužitelj je predložio da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesen po javnoj bilježnici Sandri Naumovska iz Slatine, te naloži tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni ovršni i parnični trošak.

5. U podnesku od 27. prosinca 2025. tužena je osporila sve navode tužitelja iz podneska 26. studenoga 2025. kao neutemeljene i neosnovane te opreza radi istaknula prigovor zastare te u bitnom navela da iz popisa suvlasnika iz dokumentacije ne odgovara stvarnom stanju suvlasnika, da u ovršnom prijedlogu suvlasnici nisu navedeni poimenično sa OIB [osobni identifikacijski broj]om te stoga ističe prigovor nedostataka aktivne legitimacije. Osporava način i visinu obračuna pričuve i nije u skladu sa čl. 380. Zakona o vlasništvu drugim i drugim stvarnim pravima. Pričuva je u konkretnom slučaju paušalno određena, nikada nije utvrđena korisna površina svih stanova u zgradi (u zgradi je 40 stanova), odnosno korisna površina zgrade niti korisna površina svakog stana, već su se koristili podaci iz Knjige položenih ugovora, koji su kao takvi prihvaćeni kasnije kod postupka etažiranja. Nije poznato na koji način je tužitelj utvrdio visinu pričuve koja se kasnije iskazuje u fiksnom iznosu. Sredstva pričuve se koriste nenamjenski, ne poštuje se kućni red. U zgradi postoji osam garaža koje su pojedini suvlasnici stambene zgradi uzurpirali jer nitko u ugovoru o otkupu stana nema odredbu da je sa stanom kupio i garažu te su garaže godinama nezakonito koristili i na kraju na istima na nezakonit način stekli vlasništvo u postupku obnove i osnivanja novih zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina]. Predlaže da sud zatraži od upravitelja stambene zgrade dokaze o plaćanju pričuve za sporne garaže te da se na navedene okolnosti sasluša predstavnik upravitelja stambene zgrade.

6. U podnesku od 9. siječnja 2026. tužitelj se u cijelosti protivi svim navodima tužene te smatra da su navodi izneseni paušalno samo radi odugovlačenja postupka. Tužena se pod rednim broje 23. potpisala i preuzela ugovor o kreditu pa tako jasno zna da je tamo definirana visina pričuve i ista se primjenjivala do isteka kredita koji kredit je iskorišten za energetsku obnovu zgrade. U studenome i prosincu 2025. godine je iznos stambene pričuve fakturiran po minimalnoj zakonom propisanoj pričuvi od 0,36 EUR /m2, a od 1. siječnja 2026., sukladno odluci suvlasnika, pričuva se obračunava u iznosu od 0,50 EUR/m2. Za kršenje kućnoga reda tužena se može obratiti komunalnom redaru ili nadležnom inspektoratu. U ovom sporu nije od važnosti tko je i kako stekao vlasništvo garaža, međutim, tužena nije vlasnik garaže niti za garažu plaća pričuvu, već je isključivo dužna plaćati pričuvu za stan u njezinom vlasništvu.

7. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem Kartice partnera (list 7), računa – uplatnica za plaćanje stambene pričuve (list 40-47), Izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku, Međuvlasničkog ugovora od 1. veljače 2015., Aneksa Međuvlasničkog ugovora od 1. siječnja 2024. s priloženim popisom vlasnika stanova predmetne stambene zgrade, preslike Odluke zbora suvlasnika predmetne stambene zgrade o odabiru upravitelja i predstavnika suvlasnika od 15. siječnja 2015., zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Grad, popisa suvlasnika o preuzimanju Ugovora o namjenskom kreditu od 15. prosinca 2015., ponude za kredit Privredne banke Zagreb od 7. listopada 2015. te popisa stanara suvlasnika predmetne stambene zgrade (list 87- 88).

8. Nije sporno da je tužena, kako je to razvidno iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Grad, vlasnica stana u predmetnoj stambenoj zgradi u [adresa], ukupne površine 36,15 m2, stanu pripada ostava u podrumu površine 3,72 m2 i balkon površine 5,43 m2.

9. Sporna je pravna osnova tužbe i visina tužbenog zahtjevu, aktivna legitimacija tužitelja te da li je za utuženu tražbinu nastupila zastara.

10. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan, jer činjenica da u ovršnom prijedlogu suvlasnici stambene zgrade u [adresa], u tužbi nisu navedeni poimenično nije od značaja za aktivnu legitimaciju, budući da su suvlasnici zastupani po ovlaštenom upravitelju predmetne zgrade Prva nekretnina d.o.o. Našice.

10.1. Naime, na Zboru suvlasnika stambene zgrade, održanom 15. siječnja 2015., potpisima većine suvlasnika, pa i potpisom tužene, donesena je Odluka o odabiru upravitelja i predstavnika suvlasnika od 15. siječnja 2015. (list 60), kojom su odlučili da se upravljanje stambenom zgradom u [adresa], povjeri trgovačkom društvu Prva nekretnina d.o.o. Našice, Trg dr. Franje Tuđmana 15 te su ovlastili tadašnjeg predstavnika suvlasnika MS, i njegovog zamjenika ĐS, za potpisivanje ugovora o upravljanju zgradom s odabranim ponuditeljem.

10.2. Nakon što je donesena navedena Odluka, temeljem odredbe čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN- NN-91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) suvlasnici predmetne stambene zgrade sklopili su Međuvlasničkog ugovora od 1. veljače 2015. (dalje Ugovor, list 55-58), kojim su upravljanje zgradom povjerili trgovačkom društvu Prva nekretnina d.o.o. Našice, Trg dr. Franje Tuđmana 15, počevši pod 1. veljače 2015. (čl. 5. Ugovora).

10.3. Iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku utvrđeno je da je trgovačko društvo Prva nekretnina d.o.o. Našice, Trg dr. Franje Tuđmana 15, registrirano za obavljanje, između ostalih poslova, poslova upravljanja nekretninom i održavanje nekretnina.

10.4. Prema odredbi čl. 375. st. 3. ZVDSP odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Upravitelj stambene zgrade temeljem odredbe 378. st. 5. ZVDSP zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drukčije određeno. Dakle, upravitelj stambene zgrade, nakon zaključenja ugovora o upravljanju zgradom sa suvlasnicima zgrade, ex lege je ovlašten zastupati sve suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom pred državnim tijelima, pa dakle i pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika radi naplate zajedničke pričuve te za takvo zastupanje ne mora imati posebno ovlaštenje (punomoć) svakog pojedinog suvlasnika. Navedeno stajalište sukladno je pravnom stavu Ustavnog sud RH, izražen u odlukama br. U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. i br. U-III-1656/2004 od 10. listopada 2006. (NN-87/06 i 127/06).

10.5. Aneks Međuvlasničkog ugovora od 1. siječnja 2024., s priloženim popisom vlasnika stanova predmetne stambene zgrade (list 50-54), nije od relevantnog značaja, s obzirom da se navedeni Aneksom odnosi samo na izmjenu odredba čl. 6. Međuvlasničkog ugovora, na način da je umjesto dotadašnjeg predstavnika stanara MS za predstavnika stanara imenovan VS, koja činjenica, s obzirom na predmet ovog spora, nije od relevantnog značaja.

11. Prigovor tužene vezano za zastaru utužene tražbine nije osnovan. Naime, s obzirom da se radi o tražbini po osnovi pričuve koja dospijeva mjesečno, na utuženo potraživanje tužitelja ima se primijeniti zastarni rok od tri godine, sukladnom odredbi čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), kojom je određeno da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. S obzirom da se utužena tražbina tužitelja odnosi na dospjelu neplaćenu pričuvu za razdoblje od 1. listopada 2022. do 1. kolovoza 2025., da je za prvi utuženi mjesec (listopad 2022. godine) pričuva dospjela 15. studenoga 2022., a da je je tužba (ranije prijedlog za ovrhu temelju vjerodostojne isprave) podnesena 24. rujna 2025., utvrđeno je da za utuženo potraživanje nije nastupila zastara, budući da od dospjelosti najstarijeg utuženog mjesečnog iznosa pričuve za mjesec listopad 2022. (15. studenoga 2022.) pa do dana podnošenja tužbe nije proteklo više od 3 godine.

12. Što se tiče visine mjesečnog doprinosa zajedničke pričuve za predmetnu stambenu zgradu, u čl. 12. Ugovora određeno je da se godišnjim i višegodišnjim programom utvrđuju sredstva za pokriće troškova upravljanja i održavanja (sredstva zajedničke pričuve), a da najmanja sredstva koja je dužan uplaćivati svaki suvlasnik godišnje iznosi 0,54 % vrijednosti njegovog posebnog dijela. Odredbom čl. 13. st. 1. Ugovora određeno je da se kod obračuna troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na zgradi primjenjuju različiti koeficijenti. Tako je određeno da se za stambeni prostor primjenjuje koeficijenta 1,00, za poslovni prostor koeficijent 1,30, za stan koji se koristi kao poslovni prostor koeficijent 1,30, za garažu koeficijent 0,50, za parkirno mjesto koeficijent 0,75 i za drvarnicu koeficijent 0,50. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da je svaki suvlasnik obvezan plaćati mjesečni doprinos (pričuvu) do 15-og u mjesecu za protekli mjesec.

13. Iz priložene Kartice partnera (list 7) proizlazi da tužitelj prema tuženoj ima evidentirano dospjelo nepodmireno potraživanje u iznosu 592,94 EUR po osnovi mjesečne pričuve za razdoblje od 1. listopada 2022. do zaključno sa mjesecom kolovozom 2025.

13.1. Iz priloženih računa – uplatnica za plaćanje stambene pričuve (list 40-47) proizlazi da je tuženoj, za navedeni stan površine 36,15 m2, u utuženom razdoblju fakturirana pričuva u mjesečnim iznosima od po 35,36 EUR (266,39 kn), odnosno ukupno, kako je to razvidno iz Kartice partner, iznos od 946,54 EUR. S obzirom da je od navedenog iznosa tužiteljica platila iznos od 353,60 EUR, utvrđeno je da je na ime dospjele pričuve preostao neplaćeni iznos od ukupno 592,94 EUR, koliko tužitelj za utuženo razdoblje potražuje u postavljenom tužbenom zahtjevu.

13.2. S obzirom da je u utuženom razdoblju tužena od ukupnog dospjelog iznosa pričuve (946,54 EUR) platila iznos od 353,60 EUR, obračunato prema mjesečnim iznosima pričuve u visini od 35,36 EUR, te da je nakon donošenja rješenja o ovrsi tužena platila pričuvu za mjesec srpanj 2024. godine upravo iznosu od 35,36 EUR, za koji iznos je tužitelj povukao tužbu, utvrđeno je da je visina mjesečne pričuve u utuženom razdoblju od strane tužitelja pravilno obračunata te stoga visinu tužbenog zahtjeva sud smatra u cijelosti osnovanom.

13.3. Visina mjesečnog iznosa pričuve ostala je neizmijenjena u utuženom razdoblju, što je razvidno iz popisa stanara (list 87-88), koji su na sastanku održanom 3. listopada 2025. većinom glasova suvlasnika donijeli odluku da izdvajanje za pričuvu od 1. siječnja 2026. iznosi 0,50 EUR/m2.

14. Sud kao irelevantne nije posebno cijenio činjenice koje proizlaze iz popisa suvlasnika o preuzimanju Ugovora o namjenskom kreditu od 15. prosinca 2015. i ponude za kredit Privredne banke Zagreb od 7. listopada 2015. Naime, iz navedene dokumentacije utvrđeno je da su suvlasnici predmetne stambene zgrade, među kojima i tužena, preuzeli ugovor o namjenskom kreditu br. 5110211148, kojim im je odobren kredit u iznosu od 1.431.186,04 HRK u protuvrijednosti EUR na dan zaključenja ugovora, s rokom otplate od 120 mjeseci, zaključen sa Privrednom bankom d.d. Zagreb, radi izmjene krova, ugradnje nove PVC stolarije, izradu nove fasade te za radove na kotlovnici i troškove nadzora, s tim da su se suvlasnici, prema podacima sadržanim u priloženoj ponudi Banke za kredit od 7. listopada 2015., suglasili da za vrijeme otplate kredita ukupna pričuva iznosi minimalno 11,33 kn/m2.

14.1. S obzirom da tužitelj nije priložio valjanu odluku suvlasnika predmetne stambene zgrade da za vrijeme otplate kredita ukupna pričuva iznosi navedeni minimalni iznos od 11,33 kn/m2, sud navedene činjenice koje proizlaze iz priložene dokumentacije smatra ničim dokazanim i stoga irelevantnim za donošenje meritorne odluke.

15. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da je umanjeni tužbeni zahtjev u iznosu od 557,58 EUR u cijelosti osnovanim, sud je temeljem odredbe čl. 89. st. 2. ZVDSP, kojom je određeno da doprinose za zajedničku pričuvu za zgradu snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, te uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 46/25, dalje ZPP), platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Sandre Naumovska iz Slatine, posl. br. Ovrv- 6494/2025 od 16. listopada 2025., djelomično održao na snazi te presudio kao u izreci.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, temeljem koje je sud obvezao tuženu da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 526,54 EUR, i to 100,00 EUR na ime nagrade punomoćnika za sastav ovršnog prijedloga (Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 25,00 EUR za troškove javnog bilježnika, 200,00 EUR za sastav obrazloženih podnesaka od 26. studenoga 2025. i 9. siječnja 2026. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 100,00 EUR za zastupanje na ročištu od 14. siječnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 100,00 EUR na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife) te 26,54 EUR za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN- 118/18).

16.1. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženu da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 526,54 EUR, dok je zahtjev tužitelja za naknadom preostalog zatraženog troška, u iznosu od 25,01 EUR, sud kao neosnovan odbio.

U Slatini, 27. ožujka 2026.

S u d a c:

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. Matko Mamilović, odvjetnik iz Našica - punomoćnik tužitelja.

2. ĆS, [adresa] - tužena.