Posl.br. 15. Pn-183/2015

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jadranki Klečak u pravnoj stvari tužiteljice JČ , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Tomislavu Sopjanac, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, zastupan po punomoćniku Marinu Budimiru, odvjetniku iz OD Budimir & partneri, Split nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 24.veljače 2026.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Nikole Ficovića, odvjetnika u Dubrovniku te presude javno objavljene dana 27.ožujka 2026. godine, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 8.626,98 € (65.000,00 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% postotnih poena, a u svezi odluke o eskontnoj stopi HNB-a, tekućom od dana 29.studenog 2014. pa do isplate sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici JČ, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB 52848403362 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.413,61 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 23.travnja 2015 godine tužiteljica JČ (u daljnjem tekstu tužiteljica) tvrdi da se dana 28.studenog 2014. dogodila prometna nesreća na kolniku Državne ceste D8 u blizini mjesta Orašac kada je osobno vozilo REG [registarska oznaka] kojim je upravljao RČ i koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja], prešlo u suprotno prometnu traku, kojom se kretao AČ, a koji je upravljao osobnim vozilo REG oznake [registarska oznaka], vlasništvo tužiteljice, te je tim činom uzorkovalo sudar i skretanje osobnog vozila [registarska oznaka] s kolnika ceste i udara istog u kameni zid, koji je nalazi uz rub sjeverne strane kolnika ceste. O navedenom događaju policijski službenici su sačinili službeni zabilješke i istovremeno RČ, vozaču osobnog vozila REG [registarska oznaka] izdali obavijest o počinjenom prekršaju, jer se nije kretao svojom prometnom trakom, odnosno jer je upravljajući vozilo prešao u suprotnu prometnu traku. RČ je izjavom od 29.studenog 2014. godine potvrdio svoju odgovornost za nastalu prometnu nezgodu, a što proizlazi iz izjave koju je dao prilikom povrata vozila Trgovačkom društvu Viator d.o.o. Split. U predmetnom štetnom događaju vozilo tužiteljice je potpuno uništeno, te je imovinska šteta na istome u smislu obračuna totalne štete, iznosi 65.000.00 kuna. Tužiteljica se obratila tuženiku odštetnim zahtjevom od 29.studenog 2014., međutim, tuženik je zahtjev tužiteljice otklonio, uz obrazloženje da oštećenja na vozilima ne odgovaraju opisanoj dinamici nastanka nezgode. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da se tuženiku naloži da joj naknadni pretrpljenu imovinsku štetu u iznosu od 65.000,00 kuna sa zateznim kamatama, tekućim od 29.studenog 2014. pa do isplate. Ujedno predlaže da joj tuženik naknadni troškove parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu, koji je zaprimljen na sudu 24.lipnja 2015., tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. (dalje:tuženik) osporava osnovu i visinu zahtjeva tužiteljice. Osporava nastanak štetnog događaja od 28.11.2014. na način kako ga je opisala tužiteljica, zato što smatra da s tehničkog aspekta nije održivo da se nezgode dogodila na način kako to tvrdi tužiteljica, uslijed čega, ne postoji odgovornost i obveza tuženika za naknadu štete po polici osiguranja od AO odgovornosti osiguranika Viator d.o.o. po kojoj je bilo osigurano vozilo Reg oznake [registarska oznaka]. Ističe da priznanje vozača RČ ima sumnjivu dokaznu snagu, jer njegov iskaz nema podlogu u objektivnim materijalnim dokazima. U odnosu na potvrdu PPP Dubrovnik od 01.prosinca 2014. smatra da ista ne predstavlja krucijalni dokaz na okolnost postojanja štetnog događaja i odgovornost tuženika, budući tuženik sukladno čl. 230 st.3 ZPP pobija istinitost činjenica koje se ispravno potvrđuju. Tuženik navodi da je prilikom obrade odštetnog zahtjeva izvršio kontrolu štete i u drugim osiguravajućim društvima, pa je došlo do saznanja da je vozilo tužiteljice, prije ove prometne nezgode imalo prometnu nezgodu 13.listopada 2013. godine, pod drugom reg oznakom, ali istim brojem šasije, a taj štetni događaj je prijavljen kod Allianz osiguranja d.d. te se uključena opsežna oštećenja koja se preklapaju s oštećenjima navodno nastalim u ovoj prometnoj nezgodi. Slijedom toga, tuženik sumnja da se radi o ostvarenju kaznenog djela prijevare, zbog čega će podnijeti kaznenu prijavu protiv sudionika prometne nezgode. S obzirom da je između stranaka sporna dinamika nastanka štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika, predlaže očevid s rekonstrukcijom prometne nezgode te provođenje prometnog vještačenja na okolnosti nastanka nezgode i nastalih oštećenja na vozilu tužiteljice.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju u spisu i to potvrdu PPP Dubrovnik broj 511-03-14-20/310-14 od 01.prosinca 2014.(list spisa 6), fotodokumentaciju očevida od 05.siječnja 2015 (list spisa 7-16), situacijski plan (list spisa 17), izjava o šteti na vozilu od 29.11.2014. koju je potpisao RČ (list spisa 19-20), odgovor tuženika na zahtjev tužiteljice (list spisa 21-22), preslik prometne dozvole i vozačke dozvole za AČ, fotografije automobila [registarska oznaka], proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AČ (list spisa 75) i HČ (list 176-177), preslik spisa A 4614/13 Alianz osiguranja, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke Vinka Bašića te je isti saslušan na ročištu 21.03.2019.g.

4.Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

4.1. Tijekom postupka tužiteljica je predlagala saslušanje svjedoka RČ i PČ. Budući RČ ima prijavljeno prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Splitu sud je uputio zamolnicu Općinskom sudu u Splitu za provođenje dokaza saslušanjem svjedoka RČ. Općinski sud u Splitu je dopisom 02.listopada 2019.g. obavijestio ovaj sud o razlozima zbog kojih nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka RČ te je iznova ovaj sud 7.listopada 2020 ponovio zamolnicu Općinskom sudu u Splitu te je dostavom zapisnika 24.04.2024 obaviješten kako nije bilo moguće udovoljiti zamolnici (list spisa 188) uz naznaku da je za saslušanje bilo zakazano ročište 24. travnja 2024., 1. veljače 2024., 11. listopada 2023., 19. travnja 2023., 8. prosinca 2022., 22. rujna 2022., 19. svibnja 2022., 3. veljače 2022., 25. studenog 2021., 16. rujna 2021., 6. svibnja 2021., 4. veljače 2021 te da na niti jedno od tih ročišta nije pristupio tužitelj.

Sud je odlučio zaključiti raspravljanje bez provođenja dokaza salušanjem RČ i PČ jer je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno za donošenje odluke, budući je tužitelj u spis dostavio Izjavu Ante RČ dok obzirom na protek vremena od nastanke nezgode, niti saslušanje svjedoka PČ ne bi bilo od velike koristi za ovaj postupak.

4.2. Ocjenom provedenih dokaza, sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.Predmet spora je naknada imovinske štete koja je nastala na vozilu [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljice, a kao rezultat prometne nezgode koja se dogodila dana 28.studenoga 2014. u blizini mjesta Orašac u kojoj je sudjelovalo vozilo osiguranika tuženika.

6.Među strankama nije sporno da je vozilo reg oznake MA J, kojim je upravljao RČ, na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.

7.Sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, time osnov i visina zahtjeva odnosno prvenstveno je sporno da li se je štetni događaj doista zbio, s tim da tuženik nastanak štetnog događaja osporava tvrdnjom da se oštećenja na vozilima ne poklapaju po mjestu i intenzitetu.

8. Prema iskazu saslušanog svjedoka AČ, koji je predmetne zgode upravljao vozilom Audi u vlasništvu tužiteljice, proizlazi da je vozio u smjeru Splita kada je iz suprotnog smjera bijeli Suzuki prešao u njegovu traku slijedom čega se on "bacio" skroz udesno te dijelom zakačio njegovu (Suzukijevu) lijevu stranu, a svojom desnom stranom udario u kameni blok koji se nalazio uz rub ceste. Bio je mrak i kolnik je bio suh. Policija je došla na lice mjesta, obavila alkotest prema kojem je on bio negativan. S vozilom Audi nije mogao nastaviti vožnju. Auto nije popravljeno već da je isto prodano.

9. Svjedok ZČ, policijski službenik, iskazuje da se slabo sječa prometne nezgode, da je vozilo AUDI sa sjeverne strane kolnika udarilo u neki zidić. Ne sjeća se da je u nezgodi sudjelovao i neki drugi automobil, niti se sječa osoba.

10. Izvedenim dokazom prometnim vještačenjem, po sada pokojnom sudskom vještaku Vinku Bašiću, koji je analizirao nastala oštećenja na vozilima iz fotodokumentacije očevida i sukladno tome dao analizu nastanka prometne nezgode, proizlazi da oštećenja na lijevoj bočnoj strani Audi, temeljem oštećenja na vozilu Suzuki nisu mogla nastati u međusobnom kontaktu. Pritom nije moguće u potpunosti isključiti tvrdnu da je vozač vozila Suzuki vozilom prešao na sjeverni kolni trak i eventualno prisilio vozača Audi da reagira i izmiče vozilo u desno te u nastavku udara vozilom u kameni zid. Vještak je saslušan na ročištu 21.ožujka 2019 izjavio da ostaje kod nalaza i mišljenja. Ističe da je nalaz i mišljenje utemeljio na uviđaju koji je održan sa sudom te na situacijskom planu i cjelokupnoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Na pitanje da li vještak može izričito potvrditi da postoji mogućnost da je vozilo Suzuki prešlo u sjeverni kolnički trak i na taj način prisililo vozilo Audi da udari u betonski zid s desne strane, odgovara da ne može izričito tvrditi da do toga nije došlo, kako je naveo u točki 8 svoga zaključka. Navodi da po njegovom mišljenju nije došlo do kontakta osobnih automobila Suzuki i Audi jer oštećenja na lijevom bočnoj strani Audija, a koje predstavljaju strugotine od prednjem lijeve bočne strane do zadnje lijeve bočne strane ne odgovaraju oštećenjima na vozilu Suzuki, da bi se zaključilo da je došlo do udara. Oštećenja na Audiju a koja su nastala na donjem postolju i prednjoj strani nastala su udarom i nasjedanjem na kameni zid.

11. Tužitelj je prigovorio zaključku vještaka o dinamici nastanka prometne nezgode jer su suprotni iskazu svjedoka AČ i pisanoj izjavi RČ.

12.Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti prvenstveno jer je vještak stručno, temeljem cjelokupne dostupne mu dokumentacije, povezao dinamiku prometne nezgode sa konkretnim oštećenjima na vozilima. Naime, vještak je konkretno naveo koja oštećenja postoje na vozilu tužiteljice kao i na oštećenom vozilu osiguranika tuženika, te usporedbom oštećenja, zaključio da međusobno nisu podudarna slijedom čega je dalje zaključio da nije došlo do sraza dvaju vozila, kako tvrdi tužiteljica u tužbi. Zaključak vještaka nije prigovorima tužiteljice doveden u sumnju, a budući je isti logičan i u skladu sa dokumentacijom u spisu te sačinjen nakon očevida lica mjesta, nalaz je ocjenjen objektivnim i izrađenim potpuno prema pravilima struke.

13.Pregledom Izjave o šteti na vozilu (list spisa 19) koju je na obrascu ispunio Ante Kelam 29.studnoga 2014.g., proizlazi da je u opisu nezgode potvrdio da je malo prešao na drugu stranu i dotaknuo auto iz drugog smjera.

14. Naime, vještak je pri utvrđivanju dinamike prometne nezgode uzeo u obzir materijalne tragove - oštećenja na vozilu tužitelja i osiguranika tuženika. Prema čl. 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Uzevši u obzir navedene okolnosti tijekom postupka te nalaz i mišljenje vještaka, sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala da se štetni događaj dogodio onako kako to ona tvrdi, odnosno nije dokazala ni da bi za nastanak štetnog događaja bio odgovoran osiguranik tuženika prema čl. 1072. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) te je stoga odbijen kao neosnovan njezin zahtjev kojim potražuje naknadu imovinske štete na vozilu u zatraženom iznosu.

14.1.Naime svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna. Niti okolnost što nije saslušan RČ, koji se nije odazivao pozivima suda, nije od odlučnog značaja jer je za sud prvenstveno mjerodavno vještačenje koje je u ovom slučaju izradio vještak prometne struke Vinko Bašić. Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio da se predmetni štetni događaj u tehničkom smislu nije mogao dogoditi onako kako je to opisano u prijavi štete RČ i iskazu svjedoka AČ jer međusobna usporedba fotografija oba oštećena vozila sa stanjem spisa i provedenim očevidom pokazuje da nastala oštećenja na oba vozila nisu međusobno sukladna po svom položaju i obliku i da ne odgovaraju dinamici nastanka štetnog događaja koja proizlazi iz stanja spisa.

15.Stoga je oslonom na sve naprijed izneseno sud odbio postavljeni tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci ove presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), a tuženikov trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 24. veljače 2026. Njegov trošak je određen sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), a sastoji se od slijedećih radnji: sastav odgovora na tužbu 200,00 € prema Tbr. 8/1, zastupanje na ročištu 21.03.2019, 06.12.2019, 15.06.2020, 20.08.2024, 03.12.2024, 12.03.2025, 18.09.2025, 24.02.2026 po 200,00 € za svako prema Tbr. 9/1 OT te pristup odgođenim ročištima pred zamoljenim sudom u Splitu 18.12.2018, 01.03.2019, 24.04.2019, 01.07.2019, 26.09.2019, 17.09.2020, 04.02.2021, 06.05.2021, 16.09.2021, 25.11.2021, 03.02.2022, 19.05.2022, 22.09.2022, 08.12.2022, 19.04.2023, 11.10.2023, 01.02.2024, 24.04.2025 svako po 50,00 € i za sastav obrazloženog podneska od 21. kolovoza 2018. od 200,00€ te podnesaka 21.04 2017 i 17.01.2018 (ostali podnesak) od po 50,00€ za svaki odnosno ukupno 3.000,00 € čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a što sveukupno iznosi 3.750,00€. Ovome je potrebno pridodati iznos od 663.61€ plaćen za očevid i vještačenje. Ukupni parnični trošak tuženika iznosi 4.413,61 € pa je tužitelju naloženo da mu namiri parnični trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

Dubrovnik, dana 27. ožujka 2026. godine

Sutkinja

Jadranka Klečak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. odvjetnik Tomislav Sopjanac

2. odvjetnik Marin Budimir, Split