Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-777/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari 1. tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice J U iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, protiv tuženika ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borislavu Planincu, odvjetniku u Varaždinskim Toplicama, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 18. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između pok. ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao primateljice uzdržavanja i tuženika ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je sastavljen po Javnom bilježniku JVT iz [adresa], br. OU-138/2021 od 05.05.2021. god.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Novi Marof da temeljem ove presude uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pok. ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao primateljice uzdržavanja i tuženika ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je sastavljen po Javnom bilježniku JVT iz [adresa], br. OU-138/2021 od 05.05.2021. god kojim primateljica uzdržavanja ostavlja davatelju uzdržavanja nekretninu označenu kao čkbr. [katastarska čestica], broj D.L. 18, Ž 2087 [adresa] sa 1040 m2 i to vrt sa 322 m2, dvorište sa 268 m2, voćnjak sa 354 m2, spremište sa 34 m2, i kuća sa 62 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženiku OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da nadoknadi tužiteljima JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], UV [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se 1. tužitelju JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljici J U iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. tužiteljici UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku JV OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 2.250,00 eur (dvije tisuće dvjesto pedeset eura), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova ovog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi u bitnome navode da je 5. svibnja 2021. između tuženika kao davatelja uzdržavanja i ČV kao primateljice uzdržavanju sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen po javnom bilježniku JVT iz [adresa], pod brojem OU-138/2021 od 5. svibnja 2021., da se predmetnim ugovorom tuženik obvezao da će svoju majku ČV, kao primateljicu uzdržavanja, uzdržavati do njezine smrti, a zauzvrat primateljica uzdržavanja davatelju uzdržavanja, ovdje tuženiku, daje svu svoju imovinu, da je primateljica uzdržavanja preminula **.**.2021., da je rješenjem javnog bilježnika Andreje Levatić Martin iz [adresa] broj O-1427/21, UPP-OS 235/21 odlučeno da se neće provoditi ostavinski postupak iza pok. ČV zbog nedostatka ostavinske imovine , te su parnične stranke proglašene zakonskim nasljednicima iste, da su u ostavinskom postupku tužitelji osporili Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ostaviteljice i tuženika smatrajući da je predmetni ugovor ništetan , da je u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora primateljica uzdržavanja već bila u poznim godinama (rođ. **.**.1941.), da je bila vrlo lošeg zdravstvenog stanja zbog čega je bila i primljena na bolničko liječenje u Opću bolnicu Varaždin na Odjel za intenzivno liječenje i to istoga dana 5. svibnja 2021. kada je i sklopljen predmetni Ugovor, da je isti dan kada je primljena u bolnicu analgosedirana, intubirana te je započeta mehanička ventilacija (stavljena je na respirator), da je primateljica uzdržavanja bila na bolničkom liječenju sve do 8. lipnja 2021. kada je i preminula, da s obzirom na takvo teško zdravstveno stanje primateljica uzdržavanja nije bila sposobna za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje, odnosno da primateljica uzdržavanja u trenutku sklapanja Ugovora nije imala poslovnu sposobnost koja je potrebna za sklapanje istoga, da tuženik uopće nije imao drugu ugovornu stranu prilikom sklapanja ugovora, da nije postojalo valjano i suglasno očitovanje volje obiju strana za sklapanjem ugovora, a iz kojih razloga da je predmetni Ugovor ništetan te isti ne proizvodi pravne učinke, da je primateljica uzdržavanja sve do naglog oboljenja bila i više nego sposobna brinuti sama o sebi te se uzdržavati vlastitim sredstvima, da je primateljica uzdržavanja, iako je živjela na istoj adresi kao i tuženik, bila je u vlastitom kućanstvu, da je potpuno samostalno obavljala sve kućanske poslove, da je brinula i o unučadi te ih spremala u školu, da je primala mirovinu RH i mirovinu Republike Austrije te su joj tako ostvarena novčana sredstva bila dovoljna za podmirenje tekućih životnih potreba, da se zdravlje primateljice uzdržavanja naglo narušilo, a što se očitovalo u tome da ista nije mogla disati te je rad srca bio nepravilan, da joj je zdravstveno stanje bilo toliko loše da je dan prije potpisivanja Ugovora k primateljici uzdržavanja došla i vanbolnička hitna medicinska pomoć te je od iste i pregledana, no da je primateljica uzdržavanja usprkos vrlo lošem zdravstvenom stanju odbila odlazak u bolnicu iz tužiteljima nepoznatog razloga, da jer loše zdravstveno stanje primateljice uzdržavanja iskoristio tuženik na način da je odmah slijedeći dan, kada je zdravstveno stanje primateljice uzdržavanja bilo još gore, a što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, sklopio pobijani Ugovor, da je odmah po sklapanju ugovora, upravo zbog lošeg zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja, tuženik istu sam odvezao u OB Varaždin, da je tuženik sklopio predmetni Ugovor znajući da je primateljica uzdržavanja krajnje teškog zdravstvenog stanja te da je nastupanje smrti kroz relativno kratko vrijeme izvjesna činjenica, a tim više kada se u obzir uzme i neizvjesnost za ozdravljenje uzrokovanu pandemijom virusa COVID-19, da je tuženik iskoristio loše zdravlje i nemoć primateljice uzdržavanja radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, a što je protivno moralu i načelu poštenja i savjesnosti, pa da je stoga Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen po javnom bilježniku JVT iz [adresa], broj OU-138/2021 od 5. svibnja 2021. ništetan te isti ne proizvodi pravne učinke sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da tužitelji kao zakonski nasljednici imaju pravni interes utvrditi da je Ugovor ništetan, a kako bi se imovina koju je primateljica uzdržavanja temeljem Ugovora prenijela ovdje tuženiku u vlasništvo smatrala njezinom ostavinskom imovinom sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju, a koju bi pak tužitelji kao zakonski nasljednici mogli naslijediti, kao i da je tuženik temeljem Ugovora već uknjižen u zemljišnim knjigama kao suvlasnik 9/10 dijela čk.br. 3186 u naravi [adresa] sa 1040 m2 i to vrt sa 322 m2, dvorište sa 268 m2, voćnjak sa 354 m2, spremište sa 34 m2, i kuća sa 62 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je točno da je 5. svibnja 2021. između tuženika kao davatelja uzdržavanja i ČV kao primateljice uzdržavanju sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen po javnom bilježniku JVT iz [adresa], pod brojem OU-138/2021 od 5. svibnja 2021., da je primateljica uzdržavanja preminula **.**.2021., kao i da je rješenjem javnog bilježnika Andreje Levatić Martin iz [adresa] broj O-1427/21, UPP-OS 235/21 odlučeno da se neće provoditi ostavinski postupak iza pok. ČV zbog nedostatka ostavinske imovine, da su sve stranke zakonski nasljednici iza pok. ČV prvog nasljednog reda ex lege, da je pok. ČV bila rođena 1951., a da je u trenutku smrti imala 70 godina, da je točno da je pok. ČV otišla u bolnicu na dan sklapanja ugovora, da su točni navodi tužitelja o liječenju pok. ČV nakon sklapanja predmetnog ugovora, da je pok. ČV sama inzistirala na sklapanju ugovora, te potom odlasku u bolnicu i to bezuvjetno tražila od tuženika kao davatelja uzdržavanja, a koje traženje svoje majke je on poštovao i učinio kako je tražila, da su neosnovani navodi da bi posljedice bolesti pok. ČV bile takve da u trenutku sklapanja spornog ugovora „ne bi bila sposobna za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje“, jer je to bila sposobna, a u što se i izrijekom na samom ugovoru prije sklapanja istog uvjerila i javna bilježnica JVT, da pok. ČV poslovna sposobnost sukladno zakonu nije oduzeta niti ograničena, da nije točno da pok. ČV kao primateljica uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora ne bi bila poslovno sposobna za sklapanje istog, da tuženik uopće ne bi imao drugu ugovornu stranu prilikom sklapanja ugovora, te da ne bi postojalo valjano i suglasno očitovanje volje obiju strana za sklapanje ugovora, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora pok. ČV bila poslovno i osobno sposobna za sklapanje istog, da na njenoj strani nije bilo mana volje, a da je predmetni Ugovor u cijelosti valjan, da tužitelji ne navode nijednu nedopuštenu pobudu za sklapanje predmetnog Ugovora ni na jednoj strani u smislu odredbe čl. 273. Zakona o obveznim odnosima, da je tuženik predmetni Ugovor sklopio kako u pogledu vremena sklapanja, tako i u pogledu sadržaja, sukladno izričitoj želji svoje majke, da ne osporava postojanje pravnog interesa na strani tužitelja za pobijanje predmetnog ugovora, kao i da tuženik temeljem predmetnog Ugovora još nije upisan kao suvlasnik 9/10 dijela čk.br. 3186 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 6-10 spisa), rješenje (list 11-12 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 13-18 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 19-20 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 65 spisa) i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nenada Horvata (list 127- 133 spisa), te su saslušane stranke, svjedoci GV, UVT, RV, LV, ĐV, PV, NV, AV i JVT, te vještak Nenad Horvat.

4. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između pokojne ČV kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja sastavljen od javne bilježnice JVT iz [adresa] pod brojem OU-138/2021 dana 5. svibnja 2021., te zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

6. Između stranaka je nesporno da

- da je 5. svibnja 2021. između tuženika kao davatelja uzdržavanja i pok. ČV kao primateljice uzdržavanja sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen po javnom bilježniku JVT iz [adresa], pod brojem OU-138/2021,

- da je pok. ČV otišla u bolnicu na dan sklapanja predmetnog Ugovora, gdje je po dolasku analgosedirana, intubirana te je započeta mehanička ventilacija (stavljena je na respirator),

- da je primateljica uzdržavanja bila na bolničkom liječenju sve do 8. lipnja 2021. kada je i preminula.

7. Između stranaka je sporno je li pok. ČV u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila sposobna za rasuđivanje i izražavanje vlastite volje, pri čemu tužitelji osporavaju valjanost predmetnog Ugovora navodeći da se radi o zelenaškom ugovoru, odnosno ugovoru protivnom moralu društva.

8. Relevantnim pravnim propisom sud nalazi čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) sukladno kojem je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9. Sukladno čl. 329. st. 1. ZOO ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

10. Sukladno čl. 249. st. 1. i st. 3. ZOO volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave, pri čemu izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

11. Sukladno čl. 276. st. 1. ZOO za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

12. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju broj OU-138/21-1 od 5. svibnja 2021. (list 6-10 spisa) sud je utvrdio da je isti sastavljen po javnoj bilježnici JVT iz [adresa], da je u istome utvrđeno da je navedena javna bilježnica dana 27. travnja 2021. u 14,00 sati pristupila na adresu [adresa], u obiteljsku kuću pokojne ČV, kako bi utvrdila njezinu pravu volju usmjerenu na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju između ČV kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, da je navedena javna bilježnica dana 5. svibnja 2021. u 14,00 sati, nakon što je prethodno utvrdila da je pokojna ČV sposobna i ovlaštena sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, i utvrdila njezinu pravu volju, ponovno pristupila na adresu [adresa] radi potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da su potpisivanju predmetnog Ugovora prisustvovali pokojna ČV, kao primateljica uzdržavanja, te tuženik, kao davatelj uzdržavanja, a nakon što je navedena javna bilježnica utvrdila da su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje predmetnog pravnog posla, da im je objasnila smisao i posljedice predmetnog pravnog posla, uvjerila se u njihovu pravu i ozbiljnu volju, te zatim u njihovoj nazočnosti sastavila predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a kojim se tuženik, kao davatelj uzdržavanja, obvezao da će svoju majku pokojnu ČV, kao primateljicu uzdržavanja, uzdržavati do njezine smrti, a primateljica uzdržavanja dala davatelju uzdržavanja svu svoju imovinu koju će imati u trenutku svoje smrti, time da je stjecanje prava vlasništva odgođeno do trenutka smrti primateljice uzdržavanja, pri čemu su ugovorne strane utvrdile da žive u zajedničkom kućanstvu, te da davatelj uzdržavanja već od radnije pomaže primateljici uzdržavanja.

14. Uvidom u rješenje javne bilježnice JVT iz [adresa] broj O-1427/2021 od 13. kolovoza 2021. (list 11-12 spisa) sud je utvrdio da je istim odlučeno da se neće provoditi ostavinski postupak iza pokojne ČV, zbog nedostatka ostavinske imovine, a s obzirom da je ista u cijelosti raspoređena Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

15. U svojem iskazu 1. tužitelj u bitnome navodi da na dan sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio u kontaktu s pok. ČV, da ne može reći kad je zadnji put bio u kontaktu s pok. ČV iz razloga što nisu puno kontaktirali jer je u ostavinskom postupku iza pokojnog oca uzeo svoj dio, da se ostavinski postupak iza pokojnog oca vodio 2012., te da od onda nije kontaktirao s pok. ČV, da je s pok. ČV kontaktirala njegova supruga GV, da je pok. ČV pozlilo dan prije sklapanja ugovora, da su tada zvali Crveni križ, no da je nisu poslali u bolnicu jer još uvijek nisu sklopili predmetni Ugovor, da su predmetni Ugovor sklopili sljedeći dan, te da su ju jedan sat nakon sklapanja ugovora tuženik i njegova supruga vozili u bolnicu, da im je susjeda NV pomogla spremiti pok. ČV u bolnicu, a da mu je to sve poznato jer mu je ispričala NV neposredno prije pogreba pokojne ČV, da ne zna kakvo je bilo psihofizičko stanje pok. ČV u trenutku sklapanja predmetnog ugovora, da je pok. ČV predmetni ugovor sklopila na nagovor tuženika, a na pitanje je li tuženik brinuo o pok. ČV odgovara da se pok. ČV više brinula za tuženika i njegovu obitelj, živjeli su u istom kućanstvu, no da se ne može očitovati je li tuženik vozio pokojnu ČV k doktoru te je li joj zbrinjavao rane po nogama, da je točno da je tuženik svojim radom kod svjedokinje AV odradio dug pokojne koji je imala prema AV, da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora pok. ČV nije bila u teškom materijalnom stanju jer je tuženiku kupila auto, nije bila u stanju nužde i zavisnosti o tuženiku jer je imala dvije kćeri koje su se mogle brinuti o njoj, da nije bila lakomislena osoba, ali je nekad bila brzopleta, te da dotad nije sklapala ovakvu vrstu ugovora, da misli da nije ni sklapala druge vrste ugovora, da prije smrti pok. ČV nije bolovala od kakvih psihičkih bolesti, da, a vezano uz uzdržavanje pokojne ČV, još i danas dobiva ovrhe na svoje ime, iz razloga što tuženik ne plaća račune, a priključci glase na ime njihovog oca ŽV, a da ovrhe dolaze na njega jer ima isto ime kao otac, da kad god bi pok. ČV zvala njegovu suprugu da bi ona došla i odvezla je kamo je trebalo , da je pok. ČV imala probleme s disanjem i probleme s nogama, da je i pušila pa je zbog toga možda teško disala, da je pok. ČV primala hrvatsku i austrijsku mirovinu, da su joj te mirovine bile dovoljne za vlastito uzdržavanje te da nije imala druge nekretnine niti kakvu imovinu, kao i da mu je NV rekla da je pok. ČV odbila otići u bolnicu jer još uvijek nije sklopila ugovor, a da je nakon što je sljedeći dan sklopila ugovor ponovno pozvana hitna, no da je tada hitna pomoć odbila doći jer je dan ranije pok. ČV odbila otići u bolnicu, da su ju tada tuženik i njegova supruga odvezli, a da mu NV nije rekla da bi tuženik nagovarao pok. ČV na sklapanje predmetnog ugovora.

16. U svojem iskazu 2. tužiteljica u bitnome navodi da na dan sklapanja predmetnog ugovora nije bila u kontaktu s pok. ČV, da je posljednji put bila u kontaktu s pok. ČV tjedan dana ranije i to telefonskim putem, a na pitanje kakvo je bilo psihofizičko stanje pok. ČV na dan sklapanja ugovora navodi da je bila nikako, a da joj je to rekla njezina susjeda zaposlena u bolnici u [adresa], no da se ne može točno izjasniti kako se zove susjeda, no da nije bila saslušana u ovom postupku, a da je to njezina susjeda čula od drugih susjeda iz [adresa] koje rade s njom, da nakon što je pok. ČV sklopila ugovor, dakle od 5. svibnja 2021., pa sve do njezine smrti nije uopće kontaktirala s njom, niti telefonskim putem, da je posljednji put kontaktirala s pok. ČV tjedan dana prije sklapanja predmetnog ugovora i to telefonskim putem, a da joj je tada pok. ČV na pitanja odgovarala samo s da i ne, drugo da joj ništa nije govorila, a na pitanje od čega je pok. ČV bolovala posljednjih tjedana života navodi da kad god bi došla k njoj doma u posjetu da se potužila na noge, da je jako kašljala, a koliko joj je poznato da nije bolovala od psihičkih bolesti, da ne zna iz kojeg razloga je pok. ČV sklopila predmetni Ugovor, da pok. ČV u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije bila u teškom materijalnom stanju niti zavisna o kome, niti u stanju nužde, da su se 3. tužiteljica i ona mogle brinuti o njoj, da nju pok. ČV nije tražila da se brine o njoj, da pok. ČV nije bila lakomislena osoba, a koliko joj je poznato da nije imala nikakvo iskustvo u sklapanju kakvih pravnih poslova, da je pok. ČV primala hrvatsku i austrijsku mirovinu, da drugu imovinu osim kuće koju je ostavila tuženiku nije imala, da se odselila od pok. ČV kada se udala prije 37 godina, a da ju je posljednjih godina posjećivala jednom mjesečno, da kad god bi pitala pok. ČV da bi joj rekla da ne treba nikakvu pomoć, kao i da je pok. ČV znala reći da se tuženik brine za nju.

17. U svojem iskazu 3. tužiteljica u bitnome navodi da se na dan sklapanja predmetnog Ugovora nije ni vidjela ni čula telefonski s pok. ČV, da se posljednji put prije toga vidjela s pok. ČV tjedan dana prije dana sklapanja predmetnog Ugovora, da je tjedan dana prije sklapanja predmetnog Ugovora pok. ČV bila u dobrom stanju, da je razumjela o čemu priča, da je mogla s njom voditi smisleni razgovor, a na pitanje u kakvom je psihofizičkom stanju bila pok. ČV na dan sklapanja predmetnog ugovora navodi da prema medicinskoj dokumentaciji nije bila sposobna za sklapanje predmetnog Ugovora, kao i da joj je svjedokinja NV ispričala da je na dan kad je pozlilo pok. ČV bio odbijen sanitet, a da je sljedeći dan pokojna odvezena u bolnicu, da je i NV pomogla pok. ČV spremiti u bolnicu, a da drugih saznanja o zdravstvenom stanju pokojne u to vrijeme nema, da je posjetila pok. ČV kada je bila u bolnici u [adresa], da je bila na kisiku, da je pričala s pok. ČV, da je znala tko je tko, no da se nije mogao s njom voditi smisleni razgovor, da joj je dala mobitel da se telefonskim putem čuje i s tuženikom, a na pitanje iz kojeg razloga je pok. ČV sklopila predmetni Ugovor navodi da je pok. ČV posljednjih dvadeset godina financirala tuženika i njegovu obitelj, da je bila u kredit ima zbog njega, a da predmetni Ugovor nije sklopila zdrave pameti, već na nagovor tuženika, da posljednjih dvadeset godina tuženik određeno vrijeme nije bio zaposlen, no da je njegova supruga bila zaposlena cijelo vrijeme, da je pok. ČV plaćala alimentaciju za izvanbračno dijete tuženika, a kada je prestala plaćati da je tuženik čak i završio u zatvoru, da je pokojna imala hrvatsku i austrijsku imovinu, a da osim kuće koju je ostavila tuženiku drugu imovinu nije imala, da u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pokojna nije bila u teškom materijalnom stanju, da nije bila u stanju nužde niti zavisnosti prema tuženiku ili nekome, da su se 2. tužiteljica i ona mogle brinuti o njoj, da ju pok. ČV nije nikad tražila da se brine za nju, da pok. ČV nije bila lakomislena osoba, da nije imala nikakvog iskustva vezano uz sklapanje pravnih poslova i raspolaganja imovinom, da se tuženik koliko toliko brinuo o pok. ČV, da je točno da je tuženik vodio pok. ČV doktoru, ali da ju je vozila i kćer 3. tužiteljice i supruga 1. tužitelja, a da joj je ona kad je trebalo znala donijeti lijekove, da je točno da je tuženik radio kod AV, ali ja ne zna je li pokojna imala dugove kod AV, kao i da je od pok. ČV odselila nakon što se udala prije 32 godine, a da je pok. ČV posjećivala skoro svaki tjedan

18. U svojem iskazu tuženik u bitnome navodi da je u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pok. ČV bila u redu, da ju je javna bilježnica tri puta pitala da li je svjesna i spremna potpisati ugovor, da je pok. ČV odgovorila da je svjesna, da je javna bilježnica pok. ČV u njegovoj prisutnosti tumačila predmetni Ugovor i posljedice istog, da je tumačila njegove obveze, da je pročitala Ugovor, protumačila im da mu pok. ČV tim Ugovorom daje nekretninu, te je cijelo to vrijeme pok. ČV bila prisutna i slušala javnu bilježnicu, da je pok. ČV sama pozvala javnu bilježnicu te da je javna bilježnica prvo došla kojih mjesec dana prije sklapanja kada je razgovarala s pokojnom, a on da je došao prije kraja tog sastanka, da je javna bilježnica razgovarala s pokojnom o tome kakav ugovor želi pokojna sklopiti, a kako bi mogla sastaviti ugovor, da je na dan sklapanja predmetnog Ugovora pok. ČV bolovala od visokog tlaka, te je imala vodu zbog koje je imala probleme s hodanjem i s disanjem, a da nije bolovala od nikakvih psihičkih bolesti, da je na taj dan s njom mogao voditi smislene razgovore, da je pok. ČV predmetni Ugovor htjela sklopiti već dvije godine prije smrti, i to iz razloga što ju 1. tužitelj nije posjetio od 2012., 2. tužiteljica ju nije posjetila od 2014., a da je 3. tužiteljica doista posjećivala pok. ČV svaki tjedan sve do šest mjeseci prije njezine smrti, u razdoblju od šest mjeseci prije njezine smrti ju je posjetila tri puta, a posljednji put 10. travnja 2021. kad je došla na proslavu pokojničinog rođendana, a na pitanje je li brinuo o pok. ČV navodi da je s pok. ČV živio u istom kućanstvu, da joj je svaki drugi dan prematao ranu na nozi koja se širila, a da se pok. ČV zbog tvrdoglavosti nije u početku htjela obratiti liječniku, a nakon toga je rana sanirana u bolnici, da bi ujutro pok. ČV u prizemlju u kuhinji doručkovala, a druge obroke i kavu bi joj nosili na kat, da su odlazili za pok. ČV u nabavku u dućane, da ju je vozio doktoru, a kad to nije mogao, da ju je vozila supruga 1. tužitelja te joj to naplatila 100,00 kuna, da pok. ČV u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora nije bila u teškom materijalnom stanju, niti u stanju nužde, niti zavisnosti, no da se tužiteljima nije mogla obratiti za pomoć, a da je pok. ČV tražila pomoć od nekog od tužitelja možda bi pomoć dobila od 3. tužiteljice, iako se i ona zadnjih šest mjeseci života udaljila od pokojne majke, da pok. ČV nije bila lakomislena osoba, a da ne zna je li imala kakvog iskustva u pravnim poslovima i raspolaganju imovinom, da je pok. ČV primala hrvatsku i austrijsku imovinu, a osim kuće koja je predmet ovog ugovora da drugu imovinu nije imala, da je točno da je radio kod AV da otplati dug pok. ČV, no da je taj dug pok. ČV imala zbog 1. tužitelja jer je otplaćivala njegove dugove, te da pokojna nije plaćala uzdržavanje za njegovo izvanbračno dijete, da je bio zaposlen, da je mogao uzdržavati pok. ČV, da on i njegova supruga nisu nagovarali, niti požurivali pok. ČV na sklapanje predmetnog Ugovora, da su stalno govorili da će sklopiti predmetni Ugovor, a na kraju su ga sklapali kad jesu, da su već ranije dogovorili dolazak javne bilježnice na dan 5. svibnja 2021., da je pok. ČV odveo u bolnicu na njezin zahtjev, jedan sat nakon sklapanja ugovora, da je pok. ČV počela teško disati zbog vode u plućima, kao i da je javna bilježnica prilikom sklapanja ugovora ob jasnila pok. ČV da tuženiku daje cijelu svoju imovinu.

19. U svojem iskazu svjedokinja GV u bitnome navodi da je pok. ČV skoro do kraja svog života bila samostalna, da je kuhala, čistila, spremala unuku u školu i sama se uzdržavala jer je imala svoju mirovinu, a i inozemnu mirovinu svog pokojnog supruga, da ju je ona posjećivala, ponekad ju je vodila k liječniku i podizala lijekove i s njom je redovito bila u kontaktu, da je s pok. ČV živio tuženik koji im uopće nije javio da je pokojna završila u bolnici i da je dan ranije odbila Hitnu pomoć, da je pok. ČV živjela s tuženikom, njegovom izvanbračnom suprugom i njihovom kćerkom, da je s tuženikom bila u dobrim odnosima, da se tuženik brinuo o njoj i vodio je k liječniku kad je nabavio auto, da je bila u lošim odnosima sa svojom snahom, da je pok. ČV financijski pomagala tuženiku i njegovoj obitelji, kupila mu je auto, plaćala režije, da nije vidjela pok. ČV nakon što je završila u bolnici jer su na snazi bila korona mjere, da ju je vidjela 3. tužiteljica, da je razgovarala s pok. ČV putem telefona samo jednom jer joj je nakon toga u bolnici oduzet telefon, da tijekom tih razgovora pokojna nije spomenula da je sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je rekla 3. tužite ljici "Djeco okupite se nešto se doma sprema", a da su tada posumnjali da tuženik namjerava realizirati Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je pok. ČV vidjela 2 tjedna prije nego je završila u bolnici, da ju je vidjela u njezinoj kući jednom prilikom kad joj je donijela lijekove, ali da tada nije s njom puno razgovarala jer je bila bolesna, imala visoku temperaturu i kašljala je.

20. U svojem iskazu svjedokinja UVT u bitnome iskazuje da je liječila pok. ČV, da je u to vrijeme bila pročelnica Službe za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof i voditeljica Odjela palijativne skrbi, da nije potpisala otpusno pismo, da je u njemu samo konstatirano da je voditelj Odjela palijativne skrbi, a potpisala ga je odjelna liječnica RV, ali da stoji iza svega što je navedeno u tom otpusnom pismu, da se ne sjeća pacijentice ČV, a niti toga u kakvom je točno zdravstvenom stanju bila kad je zaprimljena na palijativnu skrb u bolnicu u [adresa], kao i da o tome postoji dokumentacija.

21. U svojem iskazu svjedokinja RV u bitnome navodi da se pok. ČV ne sjeća, ali da je uvidom u službene evidencije utvrdila da je sudjelovala u njezinom liječenju na Odjelu palijativne skrbi u bolnici u [adresa], i to kao odjelni liječnik subspecijalist, da se ne sjeća detalja liječenja, da o tome postoje pisani zapisi, da stoji iza onog što je potpisala, kao i da se ne sjeća u kakvom je zdravstvenom stanju zaprimljena pok. ČV na Odjelu palijativne skrbi.

22. U svojem iskazu svjedok LV u bitnome navodi da se pok. ČV ne sjeća, da je napisao otpusno pismo Službe za interne bolesti Opće bolnice Varaždin od 5.5.2021. i potpisao ga kao voditelj odjela i odjelni liječnik, odnosno tekst da je pripremio specijalizant EV, a on ga je nakon što ga je pročitao i odobrio njegov sadržaj potpisao, te da stoji iza svih navoda sadržanih u tom otpusnom pismu, da je pok. ČV prilikom prijema bila u takvom stanju da se s njom nije moglo komunicirati, ali da nije bila u komi, a u otpusnom pismu se navodi da je pacijentica unazad 3 dana od prijema već bila u lošem zdravstvenom stanju te da je intervenirala Hitna pomoć, ali je pacijentica obila dolazak u bolnicu, da on osobno nije primio pok. ČV kad je došla u bolnicu, već da je prvo bila zaprimljena u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu, da ne zna koliko dugo je pok. ČV bila u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu prije nego što je došla na Odjel intenzivne njege, da pok. ČV nije mogla komunicirati jer je bila disnoična što znači da je teško disala, ali da se ne može očitovati o tome da li je mogla razumjeti to što joj se govori.

23. U svojem iskazu svjedokinja ĐV u bitnome navodi da je pok. ČV posjećivala i vodila ju kod doktora kad njezin tužeik nije imao auto, da nije bila prisutna kad je rađen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da joj je pok. ČV često govorila da nikada nije mislila da bi tuženik imao brigu s njom, a da sad ima jako puno brige s njom, da se tuženik brinuo o pok. ČV, ispirao joj rane i prematao ih, a jednom prilikom da ga je zatekla da kleči kraj njezinih nogu i zbrinjava ranu na nozi u kojoj su bili crvi, da joj je pok. ČV rekla: "Dajte im rečite da nek zbave to sa javnim bilježnikom da ja prepišem, štela bi dati kuću da ne ostaneju na cesti jer se samo oni brinu za mene. Kćer UVT dolazi povremeno a kćerka U već 6 godina nije došla k meni.", da joj je pok. ČV rekla da ne bi htjela da oni koji imaju s njom brigu, posebno tuženik, ostanu na cesti i da će sama pozvati javnog bilježnika u kuću, da je pok. ČV poznavala 12 godina od kad je njezina kćerka živjela kod njih, da je pokojnoj dolazila često, zadnjih godina nešto rjeđe jer nije imala auto, a prije toga je dolazila gotovo svakodnevno, da je tuženik vodio brigu o pok. ČV cijelo vrijeme dok je ona tamo dolazila, i tako što je vodio brigu o njezinom zdravlju, vodio je k liječnicima, komunicirao s njima o njezinom zdravstvenom stanju, a i udovoljavao njezinim potrebama, da je često tražila da joj donese u sobu hranu, piće, cigarete i morao joj je biti uv ijek na raspolaganju, a kad bi tuženik s obitelji došao k njima u posjetu i malo se dulje zadržao da bi pok. ČV već zvala i pitala gdje su, jer je bila potpuno ovisna o njima, u tih 10 godina tijekom kojih se tuženik brinuo o pok. ČV jedno kraće vrijeme nije bio zaposlen, ali da ne može točno reći koliko dugo je bio nezaposlen , da je pok. ČV primala mirovinu, ali da ne zna koliko je mirovina iznosila, da joj pok. ČV nije govorila da bi ona financijski pomagala tuženika i njezinu kćer, da ih je zapravo ona pomagala tako što im je donosila meso i povrće, budući da ima OPG, a kupila je sve što je trebalo kad se rodila njezina unuka jer tuženik u to vrijeme nije radio, a na pitanje zašto nisu zvali liječničku pomoć kad je pok. ČV imala rane na nogama u kojima su bili crvi, odgovara da je dolazila patronažna sestra, a da je pok. ČV često odbijala liječničku pomoć jer je bila tvrdoglava.

24. U svojem iskazu svjedok PV u bitnome navodi da je posjećivao pok. ČV, da zna da je s tuženikom sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da u vrijeme kad je taj Ugovor sklopljen da je pok. ČV bila posve normalna osoba, jedino da je teže hodala, da je predmetni Ugovor napravila bez pritiska i po svojoj želji, da ju je često posjećivao i tada je uvijek govorila da to mora napraviti prije nego umre, da živi blizu kuće u kojoj je živjela pok. ČV, da je s pok. ČV zadnji puta razgovarao kraće vrijeme prije nego je otišla u bolnicu, da su razgovarali s o tome kako je ona, a da je pok. ČV opet rekla da mora napraviti taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je njezino stanje uma je bilo dob ro, kao i da se normalno ponašala.

25. U svojem iskazu svjedokinja NV u bitnome navodi da je pok. ČV posjećivala u njezinom kući, a i da je pokojna dolazila kod nje u kuću, pa da je čula kako je pok. ČV unazad 2 godine prije smrti stalno govorila da mora sve dati tuženiku jer ostali to nisu zaslužili, da ju 1. tužitelj 10 godina nije nazvao niti pitao za nju i da li joj što treba, a kad je to govorila i kad je taj ugovor sklopila da je bila pri punoj svijesti i pameti, imala je zdravstvene probleme s nogama, nije mogla hodati, i to u zadnje vrijeme prije nego je umrla, prije toga je hodala i dolazila k njoj, da je bila prisutna kad je Hitna pomoć došla po pok. ČV da ju odveze u bolnicu i tada da je čula da je pok. ČV rekla da mora napraviti taj ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je tuženiku i prije to govorila da moraju napraviti, ali je on govorio ima se vremena, da misli da bi oni to napravili i prije da su imali novaca, da je njezina kuća od kuće u kojoj je živjela pok. ČV udaljena 50 metara, da ju je posjećivala svaki drugi dan, da su kontaktirali putem telefona, da ju je pok. ČV često nazivala i tražila da dođe k njoj, da joj je govorila da mora kuću dati tuženiku jer on ima s njom brigu, a u što se i ona uvjerila, da je viđala tuženika da pok. ČV vozi doktoru, donosio joj je lijekove, previjao joj nogu, da se tuženik o pok. ČV brinuo više od 2 godine, da GV, suprugu 1. tužitelja, nije vidjela u kući pok. ČV, ali zna da je ona jednom pokojnu vozila kod doktora.

26. U svojem iskazu svjedokinja AV u bitnome navodi da je poznavala pok. ČV i bila s njom u dobrim odnosima, da je pok. ČV uvijek govorila da će sve što posjeduje dati tuženiku jer se on jedini brine o njoj, da se tuženik zaista brinuo o njoj, vodio brigu o njezinom zdravlju, pravo joj noge, povijao rane, a i financijski ju je pomagao, da ima vinograd i voćnjak, a da je tuženik radio za nju poslove koje je trebalo obaviti u vinogradu i voćnjaku i ona mu je to plaćala te je tuženik tim novcem financijski pomagao pok. ČV, da je volja pokojne bila sve dati tuženiku potvrđuje i to da je grobno mjesto koje joj je ona poklonila odmah prenijela na tuženika, da ju je tuženik vozio k liječnicima i u svemu joj pomagao, a ostala djeca da nisu, pa da je čula pok. ČV da se žali zbog toga, a posebno na 1. tužitelja za kojeg je rekla da ju nije došao ni pogledati i plakala je zbog toga, a on sad želi udio u njezinoj imovini, da ju je onog dana kad je trebala ići u bolnicu nazvala i rekla da neće ići u bolnicu sve dok ne napravi oporuku kojom će se ostaviti tuženiku, da ju je popodne nazvala i rekla da je to napravila i da sada mirne duše može ići u bolnicu, da je sad sretna i presretna što je sve dala tuženiku i nitko mu ništa ne može uzeti, da je pok. ČV bila pri zdravoj pameti i prisebna kad je to učinila, da je bila pametna, sposobna, normalno se ponašala i bila je posve sposobna napraviti takav pravni posao, da je taj dan kad ju je nazvala da treba ići u bolnicu pok. ČV zvučala posve razumno, normalno smo razgovarale, šalile se, pričale su o događajima iz djetinjstva i kako su se međusobno posjećivale i družile, da joj je rekla pok. ČV "ti ćeš k meni doći na kavu, doći k meni u bolnicu", da se tuženik dugo brinuo o pok. ČV, 10 godina, a možda i više od 15 godina, da se stalno brinuo o njoj, da se više puta dogodilo da pok. ČV nije imala dovoljno novaca za životne troškove, pa joj je ona u više navrata posuđivala novac za plaćanje troškova struje, vode, a koji bi joj tuženik vratio tako što je radio u njezinom vinogradu i voćnjaku, da je tuženik kod nje radio cijelu godinu i zarađivao novce, kao i da je s pok. ČV posljednji puta razgovarala ujutro kad je otišla u bolnicu

27. U svojem iskazu svjedokinja JVT u bitnome navodi da kada je sklopljen predmetni Ugovor bila javna bilježnica u [adresa], da ju je jednom prilikom nazvala pok. ČV te joj rekla da želi s tuženikom sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da se s njom dogovorila da će doći k njoj da se dogovor i u vezi izrade tog Ugovora, da je došla pok. ČV, da je pok. ČV tom prilikom izrazila volju i želju da se sklopi Ugovor o uzdržavanju s tuženikom, te je navela što treba u taj Ugovor unijeti, da je u skladu sa željama i zahtjevima i voljom pok. ČV sastavila predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju u formi javnobilježničkog akta, te da je s tim Ugovorom ponovno došla k pok. ČV, da je Ugovor ponovno pročitala, protumačila i prošla kroz sve stavke Ugovora, da se pok. ČV složila sa prezentiranim sadržajem Ugovora, te ga je nakon što joj je sve bilo objašnjeno potpisala, a u tom trenutku da je bio prisutan i tuženik koji je također potpisao Ugovor, da je kod prvog dolaska pok. ČV bila sama, ali se ubrzo pridružio i tuženik, pa da je i s njim dogovoren sadržaj Ugovora, da joj je kad je prvi puta došla pok. ČV osobno rekla što želi da uđe u Ugovor s tim da joj je prethodno objasnila kakav je to Ugovor i što sve mora sadržavati, a posebno je pojasnila koje su obveze davatelja uzdržavanja, a kad su se pok. ČV i tuženik nakon tih pojašnjenja složili oko Ugovora sadržaja, da je sastavila predmetni Ugovor u skladu s njihovom voljom i zahtjevima, da je procijenila prema svojim mogućnostima, pri čemu napominje da nije psiholog niti stručna osoba, da je pok. ČV bila sposobna za sklapanje navedenog Ugovora, a tako ju je procijenila i kada je došla drugi puta, da se vidjelo da je pok. ČV teže pokretna, ali da nekih naznaka da ne bi bila sposobna shvatiti značaj Ugovora nije bilo, da je pok. ČV normalno i uobičajeno izražavala svoju volju te da nije imala nikakvih teškoća u govoru i komunikaciji, da nije primijetila promjene u ponašanju pok. ČV nakon što je došla drugi puta, da je njezino ponašanje bilo isto u oba slučaja, da ne može sa sigurnošću reći tko je od ugovornih strana precizirao nekretnine koje su predmet Ugovora, a sjeća se da je netko naknadno dostavio Izvadak iz zemljišnih nekretnina za te nekretnine.

28. Valja napomenuti da sud u odnosu na relevantne okolnosti prihvaća iskaze svih stranaka i svjedoka, a s obzirom da isti u bitnome iskazuju dosljedno i sadržajno podudarno, pri čemu valja posebno ukazati na okolnost da nitko od tužitelja nema neposrednih saznanja o psihofizičkom stanju pok. ČV na dan sklapanja predmetnog Ugovora, a s obzirom da na taj dan nisu bili u neposrednom kontaktu s istom, pri čemu tužitelji suglasno navode da pok. ČV prije smrti nije bolovala od kakvih psihičkih bolesti, te izričito navode da nije bila u teškom materijalnom stanju, niti u stanju nužde i zavisnosti o tuženiku, kao i da nije bila lakomislena osoba, no da nije imala dovoljnog iskustva u sklapanju pravnih poslova, pri čemu 2. tužiteljica i 3. tužiteljica u svojim iskazima navode da je tuženik vodio brigu o pok. ČV, iako ne preciziraju o kakvoj se brizi radilo. S druge strane, tuženik i svjedoci GV, ĐV, NV i AV iskazuju od brizi i njezi koju je tuženik pružao pok. ČV, konkretno opisuju postupanje tuženika, te razdoblje u kojem je brinuo o pok. ČV, dok svjedokinje AV, NV i JVT, a koje su na dan sklapanja predmetnog Ugovora bile u neposrednom kontaktu s pok. ČV, ne iskazuju da bi njezino ponašanje na bilo koji način upućivalo na to da ista ne bi bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka.

29. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Nenada Horvata dr. med. (list 127-133 spisa) sud je utvrdio da je vještak mišljenja da dokumentacija i podaci iz spisa, a kojima je raspolagao vještak, ne bude sumnju da je pokojna ČV tempore acti, unatoč ozbiljno narušenog tjelesnog zdravlja, bila narušene psihičke kondicije, da je pokojna ČV u trenutku obrade na OHBP, odnosno nekoliko sati nakon potpisivanja predmetnog Ugovora, bila bistre svijesti, kontaktibilna i suvisla, da nitko od liječnika koji su je zbrinjavali nije ni natuknuo išta što bi upućivalo na suprotno, da su tek u vremenu koje je uslijedilo, a s urušavanjem funkcije pluća i bubrega, kao direktne posljedice zatajivanja srca, uslijedile promjene psihičkog statusa, a što nije relevantno za ovaj predmet, da je utemeljeno pretpostaviti da je pokojna ČV prezentirajući se tijekom obrade na OHBP kao suvisla i lucidna takva bila i nekoliko sati ranije u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora, da nema nikakve dvojbe o tome da predmetno raspolaganje imovinom nije produkt psihopatologije iz razloga što kod pokojne ČV psihopatologije nije bilo, da nemala kompromitacija fizičke kondicije pokojne ČV istoj tempore acti nije oduzimala lucidnost, niti je oštetila njezine sposobnosti rasuđivanja, kao i da pokojna ČV u sporno vrijeme nije ostala bez potrebnih rasudnih snaga, odnosno da je bila u psihofizičkom stanju koje joj je dopuštalo da slobodno formira i izrazi svoju volju, odnosno da je imala mentalnu kondiciju koja joj je omogućavala da shvati suštinu i konzekvence pravnog posla koji je poduzela. Valja napomenuti da sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Nenada Horvata dr. med., a s obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje utemeljio na cjelokupnom spisu predmeta, odnosno u obzir je uzeo navode tužbe, odgovora na tužbu, iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, kao i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju dostavljenu u spis po tužiteljima, kao i onu pribavljenu od strane suda, a svoje mišljenje iznosi jasno, dosljedno i razumljivo, dok u predmetnom nalazu i mišljenju sud nije našao nikakvih nejasnoća niti kontradiktornosti, kako i u navodima samog nalaza i mišljenja, tako i u odnosu nalaza i sadržaja medicinske dokumentacije te iskaza saslušanih osoba.

30. U odnosu na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Nenada Horvata dr. med. iznesene u podnesku od 19. siječnja 2026. valja istaknuti da je iste vještak otklonio u svojem iskazu danom na ročištu održanom 18. ožujka 2026. u kojem je u cijelosti ostao kod svojeg nalaza i mišljenja od 18. kolovoza 2025., te pravilno ukazao na neosnovanost navoda tužitelja iz predmetnog podneska u dijelu u kojem su tužitelji isticali da bi se vještak upustio u pravnu kvalifikaciju, odnosno o ocjenu valjanosti predmetnog ugovora, pri čemu sud ne prihvaća prigovor tužitelja da bi se vještak u nalazu ograničavao na općenitu konstataciju da je pokojna ČV "bila pri svijesti", a s obzirom da je po ocjeni ovoga suda iz nalaza razvidno da se temelji na podacima iz medicinske dokumentacije, kao i da je vještak jasno i dosljedno obrazložio svoj nalaz pozivajući se upravo na medicinsku dokumentaciju i iskaze saslušanih osoba u spisu.

31. U odnosu na navode tužitelja da bi u konkretnom slučaju valjalo utvrditi stvarno zdravstveno stanje pok. ČV, sud je stava da je vještak u nalazu od 18. kolovoza 2025. to i učinio, te dao mišljenje i odgovor na zadatak kakav mu je postavljen rješenjem P-777/2021-28 od 12. lipnja 2025., dok u odnosu na pitanje očekivanog trajanja života pok. ČV u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora valja napomenuti da isto nije bilo predmetom vještačenja, pri čemu sud, iako prihvaća kao točno da je aleatornost obilježje ugovora o doživotnom uzdržavanju, u konkretnom slučaju upućuje na činjenicu da iz iskaza svjedoka ĐV, NV i AV, te tuženika proizlazi da je tuženik i prije sklapanja predmetnog ugovora brinuo i skrbio o pok. ČV, a da je pok. ČV sklapanjem predmetnog ugovora htjela formalizirati njihove ugovorne obveze, a koje je tuženik ispunjavao i prije sklapanja predmetnog ugovora, a što su i utvrdili u članku 4. st.4. istog.

32. Nadalje, valja napomenuti da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik sklapanjem predmetnog Ugovora iskoristio loše zdravlje i nemoć pok. ČV radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, pa da bi time predmetni Ugovor bio po svojoj naravi zelenaški ugovor, odnosno protivan moralu društva, a to s obzirom na gornja utvrđenja i ocjenu suda, konkretno činjenicu da je tuženik i prije sk lapanja predmetnog Ugovora brinuo o pok. ČV, te činjenicu da sami tužitelji izričito navode da pok. ČV nije bila u teškom materijalnom stanju, niti u stanju nužde i zavisnosti o tuženiku, kao i da nije bila lakomislena osoba, dok je ocjena suda da je eventualni nedostatak iskustva u sklapanju pravnih poslova nadomješten sudjelovanjem javne bilježnice JVT u sastavljanju predmetnog Ugovora, a koja i sama navodi da je objasnila ugovornim stranama njihove obveze i učinke predmetnog Ugovora, pri čemu sud ne nalazi ostvarenim niti jedan drugi razlog ništetnosti iz čl. 322. ZOO.

33. Slijedom svega navedenog, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, a s obzirom da je tijekom ovog postupka temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. Nenada Horvata dr.med., kao i iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, te cjelokupne medicinske dokumentacije, utvrđeno da je pok. ČV u trenutku potpisivanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo sposobna za rasuđivanje i izražavanje vlastite volje, dok nije našao razloga za ništetnost istog, a slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

34. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

35. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur po tbr. 8 toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima dana 23. svibnja 2020., 20. rujna 2020., 22. studenog 2022., 11. siječnja 2023., 5. lipnja 2024., 14. siječnja 2025. i 18. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 8. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur po tbr. 8. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 450,00 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eur.

36. Sud tuženiku potrebnim troškom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak sastava podneska podneska od 3. siječnja 2023. i 25. ožujka 2024., a s obzirom da je istima tuženik požurivao postupanje suda, odnosno iznosio sadržaj koji je mogao iznijeti na ročištima u odnosu na koja mu je priznat trošak zastupanja po punomoćniku.

37. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužitelji, po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i ĆVT, [adresa]

2/ tuženik, po punomoćniku Borislavu Planincu, odvjetniku u Varaždinskim Toplicama