Poslovni broj: P-399/2024-31

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Jelić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv prvotuženika ARIS 2000 d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, Zagreb, Fraterščica 60, OIB: 065710456372 i drugotuženika Offcut d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 55525619967, radi: utvrđenja ništetnosti ugovora o leasingu te postojanje novčane tražbine s osnova restitucije stečajne mase prema tuženiku s prijedlogom za pokretanje oglednog spora, V.P.S.: 15.250,00 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mirka Jelića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, zamjenice punomoćnika drugotuženika IC, odvjetnice u [adresa] i u odsutnosti uredno pozvanog stečajnog upravitelja prvotuženika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996 koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o financijskom leasingu br. 26719 od 14. kolovoza 2007. godine koji su zaključili VB leasing d.o.o. OIB 55525619967 Zagreb, Horvatova 82 kao davatelj leasinga i ARIS 2000 d.o.o. 06571045637, ZAGREB, Fraterščica 60 kao primatelj leasinga na ukupni iznos od 15.250,00 eura radi korištenja motornog vozila kamion MAN 8224 LC.

II/ Utvrđuje se da postoji novčana tražbina ARIS 2000 d.o.o. u stečaju OIB: 06571045637, ZAGREB, Fraterščica 60 prema tuženiku Offcut d.o.o. u likvidaciji OIB: 55525619967 Zagreb, Strojarska cesta 20, u iznosu od 16.767,33 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena

počev od 22.08.2007. na iznos od 3.829,47 EUR

počev od 29.08.2007. na iznos od 38,01 EUR

počev od 15.09.2007. na iznos od 542,55 EUR

počev od 20.11.2007. na iznos od 1.095,00 EUR

počev od 18.01.2008. na iznos od 545,36 EUR

počev od 30.01.2008. na iznos od 548,43 EUR

počev od 31.01.2008. na iznos od 5,57 EUR

počev od 19.03.2008. na iznos od 1.073,23 EUR

počev od 23.04.2008. na iznos od 541,32 EUR

počev od 01.07.2008. na iznos od 549,88 EUR

počev od 11.07.2008. na iznos od 531,99 EUR

počev od 02.08.2008. na iznos od 568,57 EUR

počev od 30.08.2008. na iznos od 1.012,94 EUR

počev od 25.09.2008. na iznos od 44,60 EUR

počev od 30.10.2008. na iznos od 41,26 EUR

počev od 02.12.2008. na iznos od 546,39 EUR

počev od 01.01.2009. na iznos od 506,48 EUR

počev od 21.01.2009. na iznos od 538,58 EUR

počev od 18.04.2009. na iznos od 1.111,71 EUR

počev od 23.05.2009. na iznos od 1.192,98 EUR

počev od 22.09.2009. na iznos od 1.852,10 EUR

počev od 24.09.2009. na iznos od 50,91 EUR

koju je tuženik Offcut d.o.o. u likvidaciji OIB: 55525619967 Zagreb, Strojarska cesta 20 dužan vratiti stečajnoj masi prvotuženika ARIS 2000 d.o.o. u stečaju 06571045637, u roku osam (8) dana po pravomoćnosti presude."

II Tužitelj JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 500,00 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

III Nalaže se tužitelju JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996, isplatiti drugotuženiku Offcut d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 55525619967, na ime naknade troškova postupka iznos od 2.625,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana. IV Odbija se drugotuženik Offcut d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 55525619967, sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 625,00 eura, uz zatezne kamate od donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996, (u daljnjem tekstu: tužitelj), je dana 20. veljače 2025. podnio tužbu protiv prvotuženika ARIS 2000 d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, Zagreb, Fraterščica 60, OIB: 065710456372, (u daljnjem tekstu: prvotuženik) i drugotuženika Offcut d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 55525619967, (u daljnjem tekstu: drugotuženik), u kojoj navodi da su drugotuženik i prvotuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o financijskom leasingu br. 26719 od 14. kolovoza 2007. koji su zaključili VB leasing d.o.o. OIB 55525619967 Zagreb, Horvatova 82, kao davatelj leasinga i ARIS 2000 d.o.o. 06571045637, ZAGREB, Fraterščica 60, kao primatelj leasinga, na ukupni iznos od 15.250,00 eura radi korištenja motornog vozila kamion MAN 8224 LC.

2. Tužitelj smatra da je predmetni Ugovor ništetan u cijelosti jer su ništetne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu koju može svojom voljom mijenjati davatelj leasinga, drugotuženik i odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je propisana općim uvjetima, a nije bio određen (jedan ili više) promjenjivih parametara, nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom – trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentnog razdoblja na koje će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar te postoje li objektivni i/ili promjenjivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar, a smatra da je bila takva odredba u kojoj je bila ugovorena promjenjivost naknade, odlučujuća pobuda i uvjet za sklapanje ugovora za davatelja leasinga obzirom da je tako određeno odredbom u Općim uvjetima, a ne postoje objektivni i/ili provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar iz kojeg razloga tužitelj smatra da je činidba neodređena i neodrediva radi čega je cijeli Ugovor ništetan. Ovo zato što taj promjenjivi parametar nije određen niti odrediv, pa smatra da je Ugovor ništetan u cijelosti.

3. Svoj pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora i za utvrđenje da postoji novčana tražbina prvotuženika u odnosu na drugotuženika u ukupnom iznosu koji je prvotuženik isplatio drugotuženiku sa osnova predmetnog Ugovora o leasingu tužitelj obralaže time što je prvotuženik tužitelju ustupio tražbinu po tom ugovoru, nad prvotuženikom je otvoren stečajni postupak, tužitelj je u stečajnom postupku prijavio svoju tražbinu, stečajni upravitelj prvotuženika nije pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora niti postupak radi isplate u korist stečajnog dužnika iznosa isplaćenih po ništetnom Ugovoru, a tužitelj ima pravni interes kao stečajni vjerovnik prvotuženika namiriti se u stečajnom postupku.

4. Tužitelj je dostavio dokumentaciju iz stečajnog postupka nad prvotuženikom na okolnost pravnog interesa, a to je rješenje o utvrđenim tražbinama i zapisnik sa izvještajnog i ispitnog ročišta iz kojih ne proizlazi da bi prvotuženik pokretao kakve postupke u cilju povećanja stečajne mase i time povećanja mogućnosti za namirenje stečajnih vjerovnika u većem opsegu. Tužitelj kao stečajni vjerovnik kao preuzimatelj tražbina, sam u odnosu na iznos svoje utvrđene tražbine od 113.568,08 eura, pa niti zajedno s vjerovnikom MC koji ima tražbinu od 47.883,07 eura, nema mogućnosti inicirati pokretanje skupštine jer nema 2/5 utvrđenih tražbina.

5. Sukladno navedenim dokazima na okolnost pravnog interesa, sud smatra da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje kakvu je podnio u ovom postupku jer ako bi u postupku uspio, postoji veća mogućnost namirenja tužitelja koji može imati status stečajnog vjerovnika prvotuženika, jer mu je ustupljena tražbina od strane stečajnog vjerovnik, jer bi prvotuženik mogao tražiti isplatu od drugotuženika, a iz naplaćenog iznosa bi se mogao namiriti tužitelj. Ovo zato što iz Rješenja o utvrđenim tražbinama proizlazi da je kao stečajni vjerovnik u I. višem isplatnom redu navedena UC s iznosom prijavljene tražbine od 113.568,08 eura, a iz Ugovora o cesiji ovjerenog 19. prosinca 2024., koji je ovjeren kod javnog bilježnika, proizlazi da je UC svoju tražbinu po Rješenju o utvrđenim tražbinama u iznosu od 3.300,00 eura ustupila tužitelju, dakle, novi vjerovnik prvotuženika je tužitelj.

6. Tužitelj je obrazložio da kao stečajni vjerovnik nema uvjeta predložiti zakazivanje skupštine, koja bi naložila stečajnom upravitelju da pokrene parnicu kakvu je pokrenuo tužitelj, a koje obrazloženje sud usvaja kao uvjerljivo jer iz rješenja o utvrđenim tražbinama proizlazi, uzevši u obzir iznos tražbine koji je ustupljen tužitelju, da tužitelj po Stečajnom zakonu nema mogućnost inicirati da stečajni upravitelj prvotuženika pokrene postupak protiv drugotuženika iz kojeg postupka bi postojala mogućnost većeg namirenja tužitelja.

7. Stečajni zakon kao posebni zakon ne sadržava odredbe koje se odnose na pravo podnošenja tužbi za utvrđenje protiv stranke koja je u stečajnom postupku osim odredbi koje se odnose na utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbina u stečajnom postupku i utvrđeno da je neosnovano osporavanje tražbine pa nema zapreke da svaka osoba koja ima pravni interes može tužbe na utvrđenje podnijeti po općim pravilima sadržanim u Zakonu o parničnom postupku i protiv stečajnog dužnika.

8. Po članku 187. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) tužbu radi utvrđenja (tzv. deklaratornu tužbu) može podnijeti osoba koja ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili nepostojanje određenog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

9. Kod tužbe na utvrđenje tužitelj mora dokazati konkretan i neposredan pravni interes da bi uspjeh u parnici utjecao na prava tužitelja, pa tužitelj može uz tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora postaviti i zahtjev za utvrđenje činjenice koliki iznos je drugotuženik dužan vratiti prvotuženiku društvu u stečaju jer bi se iz tog iznosa mogao namiriti i tužitelj koji je ustupom tražbine stekao mogućnosti biti stečajni vjerovnik

10. Stoga sud smatra da nije bilo osnove za odbacivanje tužbe na utvrđenje.

11. Drugotuženik u odgovoru na tužbu ulaže prigovor nedostatka aktivne legitimacije, pasivne legitimacije i prigovor litispendencije. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije ulaže jer tužitelj nije dokazao da ima pravnozašitnu potrebu za vođenje ove parnice jer ništetnost samog ugovora nije nikad utvrđena, pa nije utvrđeno niti da bi drugotuženik primio kakve iznose koji mu ne bi pripadali. Tužitelj kao osoba kojoj je ustupljena tražbina, nije ovlašten pokrenuti parnicu po predmetnom tužbenom zahtjevu jer se ne može smatrati zainteresiranom osobnom jer nije ugovaratelj. Ukazuje na činjenicu da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodi predmet pod poslovni broj: P- 1807/2022 radi utvrđivanja ništetnosti, isplate i vraćanja zadužnice u kojem je u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu bila donesena prvostupanjska odluka i bila uložena žalba. Drugotuženik ulaže prigovor promašene pasivne legitimacije jer ništetnost predmetnog ugovora nije utvrđena, a i da je utvrđena ništetnost ugovora, pravne posljedice ništetnosti ugovora se odnose na ugovorne strane, a ne na treću osobu – tužitelja.

12. Drugotuženik smatra da tužitelj nije izričito naveo na koju se odredbu ugovora o leasingu odnosi navodna neodredivost u odnosu na ugovorenu promjenjivu naknadu, a ukazuje da je odredbom općih uvjeta Ugovora o leasingu koji su sastavni dio i predmetnog ugovora bila propisana odredba o promjenjivosti visine naknade po ugovoru, ali iako to proizlazi iz Općih uvjeta, to ne znači da je zaista i bilo promjena visine naknade u vrijeme trajanja otplate po ugovoru.

13. Tužitelj ističe da je drugotuženik bio taj koji je sastavljao ugovor o leasingu i u isti je uvrstio promjenjivu kamatnu stopu, odnosno naknadu, a na to prvotuženik nije mogao utjecati, nego je samo prihvatiti, jer ni inače ne bi mogao kod drugotuženika niti kod drugog leasing društva dobiti ugovor s nepromjenjivom kamatnom stopom.

14. Tužitelj predlaže saslušanje tadašnje uprave leasing-a drugotuženika u vrijeme sklapanja ugovora, kao i saslušanje uprave prvotuženika u to vrijeme, a to je upravo RC zakonski zastupnik tužitelja, na navedene okolnosti.

15. Tužitelj smatra da je bitno što u ugovoru nije bilo određeno navedeno kako se promjenjiva kamatna stopa mijenja, kako ovisi o promjenjivim uvjetima financiranja jer nisu bili postavljeni egzaktni parametri.

16. Tužitelj ne predlaže provođenje financijskog vještačenja da parametri nisu određeni niti odredivi za promjenu kamatne stope o čemu se izjasnio na pripremnom ročištu dana 17. travnja 2025. iz razloga što je u predmetu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodi predmet pod poslovni broj: P-1807/2022 nepravomoćno utvrđeno da je ništetna jedna odredba ugovora o uvjetima refinanciranja, međutim u ovom postupku tužitelj tvrdi da je taj ugovor cijeli ništetan jer je ta odredba bila odlučujuća pobuda zašto je tužitelj sklopio ugovor, a sklopio ga je zato da bi uskladio svoje poslovanje u kojem je određeno u čl. 54. Zakona o laesingu da mora upravljati rizicima, a drugotuženik je uvrstio u opće uvjete a time i u ugovor neodredivu odredbu da je kamatna stopa ovisna o uvjetima refinanciranja na tržištu, a nije navedeno o kojim to uvjetima.

17. Tužitelj smatra da nema litispedencije zbog vođenja predmeta pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1807/2022 jer su različite stranke.

18. Tužitelj navodi da je predložio financijsko vještačenje samo na okolnost koliko je prvotuženik platio drugotuženiku ako bi tuženicima bilo sporno što je navedeno o plaćanju u tom ugovoru u kartici drugotuženika jer smatra da nije potrebno utvrđivati koliko bi drugotuženik trebao naplatiti prvotuženiku da drugotuženik nije uvrstio u ugovor neodređenu odredbu o provjenjivosti naknade po ugovoru jer ako je ugovor ništetan u cijelosti, tada nikakva tražbina drugotuženika nije niti nastala i smatra da bi se stečajnoj masi, prvotuženiku trebalo vratiti sve što je dala po osnovi ugovora o leasingu, a drugotuženik je trebao prijaviti svoju tražbinu po osnovi stjecanja bez osnova u stečajnom postupku nad prvotuženikom.

19. Tužitelj smatra da je u određivanju općih uvjeta sudjelovala uprava i oni znaju koji su motivi bili kada su donosili takve uvjete.

20. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati upravu drugotuženika jer po čl. 273. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, ZOO) pobude iz kojih je Ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, a nije ispunjen niti uvjet iz st. 2. istog članka jer tužitelj ne navodi da bi prvotuženik imao kakva saznanja o tome u vrijeme sklapanja ugovora da bi upravo uvrštavanje u Ugovor ništetne odredbe zbog neodređenosti u pogledu promjena iznosa isplata po Ugovoru o leasingu bila nedopuštena pobuda u vrijeme kad je taj ugovor sklopljen.

21. RC koji je u ime prvotuženika sklapao ugovor s drugotuženikom iskazuje da je njemu predmetni ugovor u vrijeme kad ga je sklapao izgledao prihvatljiv, a da je prve sumnje o tome da s ugovorom nešto nije u redu saznao tek kad je dobio informaciju o rješenjima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA) koje se odnose na nezakonitosti u ugovorima o financijskom leasingu koji se sklapaju s promjenjivom kamatnom stopom uz neodređeni promjenjivi parametar.

22. Iz rješenja HANFA-e koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da su ista donesena u travnju 2021., dakle u kolovozu 2007. prvotuženik kao drugi ugovaratelj nije imao nikakvih saznanja o eventualno nedopuštenoj pobudi, a za utvrđenje ništetnosti ugovora iz razloga pobude bitne su činjenice koje su postojale u vrijeme sklapanja ugovora.

23. Odredba čl. 296. st. 1. ZOO-a odnosi se na ništetnost odredbi općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora i ista ne dolazi do primjene jer predmetni ugovor može opstati po ocjeni suda i bez pojedinih ništetnih odredbi.

24. Tužitelj je predložio saslušanje kao svjedoka članova uprave tuženika, koji prijedlog je sud odbio, a usvojio je dokazne prijedloge saslušanje osoba za koje tužitelj tvrdi da su u ime tužitelja sklapali ugovor za prvotuženika te SC, zakonskog zastupnika tužitelja koji je u vrijeme sklapanja ugovora nesporno bio zakonski zastupnik prvotuženika.

25. Sud nije provodio predloženo financijsko knjigovodstveno vještačenje jer visina iznosa koju je prvotuženik isplatio drugotuženiku po ugovoru nije sporna, a to i nije bila relevantna činjenica za odluku o tužbenom zahtjevu.

26. U dokaznom postupku izvršen je uvid: u Ugovor o financijskom leasingu br. 26719 od 14. kolovoza 2007., u Opće uvjete VB leasinga za zaključenje Ugovora o financijskom leasingu, u financijsku karticu drugotuženika za prvotužitelja po Ugovoru 26719 za razdoblje od 1. siječnja 1990. do 6. studenog 2020., u zapisnik sa Sjednice svih sudaca Trgovačkog suda u Varaždinu održane 24. rujna 2024. godine, u prijedlog za pokretanje oglednog postupka Trgovačkog suda u Varaždinu, u rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. godine, u izvod iz poslovnih knjiga drugotuženika za prvotuženika za Ugovor o leasingu br. 26719 (str. 60 spisa), u rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. koje se odnosi na Impuls leasing d.o.o. Zagreb, u rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. koje se odnosi na OTP leasing d.d. Zagreb, u rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. koje se odnosi na društvo PBZ leasing d.o.o. Zagreb, u rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 28. travnja 2021. koje se odnosi na VANTAGE leasing d.o.o. u likvidaciji što je ranija tvrtka drugotuženika, u rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. koje se odnosi na BKS-leasing Croatia d.o.o. Zagreb, u Izvod iz sudskog registra za tuženika, u Ugovor o cesiji br. 25800211 sklopljen između UC, JUPITERA OMEGA j.d.o.o. i JUPITERA SIGMA j.d.o.o. koji je ovjeren dana 19. prosinca 2024., u Rješenje o utvrđenim tražbinama ovog suda poslovni broj: St-264/2024-70 od 9. prosinca 2024., saslušan je RC zakonski zastupnik tužitelja te su kao svjedoci saslušani zaposlenici drugotuženika u vrijeme sklapanja ugovora i to EC i HC.

27. Relevantna odredba je sadržana u ZOO-u u čl. 324. koji glasi:

"1) Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

2) Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje."

28. Primjenjuje se citirani Zakon jer je Ugovor o leasingu sklopljen 14. kolovoza 2007. jer je Zakon o obveznim odnosima 35/05 stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine, a Zakon o leasingu (NN 135/06) mjerodavan u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora ne sadržava posebne odredbe koje se odnose na odnos ništetnosti pojedinih odredbi ugovora i ništetnosti ugovora u cijelosti pa se primjenjuje ZOO kao opći propis.

29. Odredbe zbog kojih tužitelj smatra da je cijeli Ugovor o kreditu ništav, za koje smatra da su bile uvjet Ugovora, odnosno odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen, sadržane su u čl. 12.1. i 12.2. Općih uvjeta tuženika i između stranaka nije sporno da su ti opći uvjeti sastavni dio ugovora, a te odredbe glase: "12.1. kamatna stopa je promjenjiva i ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu VBL-u pripada pravo izvršiti rekalkulaciju kamatne stope", odnosno dio odredbe 12.2. Općih uvjeta koji je sastavni dio Ugovora koji glasi: "visina učešća i mjesečnih rata leasinga podliježe prilagodbi zbog promjene uvjeta refinanciranja koje su temelj rekalkulaciji pod navedenim uvjetom može biti promijenjen iznos ukupne naknade kao i realne godišnje kamatne stope."

30. Stranke su ugovorile mogućnost promjene kamatne stope i visine učešća i mjesečnih rata leasinga, po ocjeni ovog suda neodređenom i neodredivom odredbom o činidbi koja je objekt ugovorne obveze primatelja leasinga a Ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se činidba može odrediti te stranke nisu ostavile trećoj osobi da tu činidbu odredi zbog čega sud ocjenjuje da su po čl. 270. st. 1. i 272. ZOO-a te odredbe ništetne.

31. Tužitelj smatra da je upravo navedene ugovorne odredbe bile ništetne i da bi zbog istih bio ništetan i cijeli Ugovor o leasingu.

32. Saslušanjem zaposlenika drugotuženika i zakonskog zastupnika prvotuženika u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora koji je sada zakonski zastupnik tužitelja, sud nije utvrdio da bi sporne odredbe zbog kojih tužitelj smatra da je cijeli Ugovor ništav, bile odlučujuća pobuda ili uvjet zbog kojih je Ugovor o leasingu sklopljen pa nije ispunjen uvjet iz čl. 324. st. 1. ZOO-a.

33. Tužitelj je dužan navesti činjenice i dokaze na okolnost tvrdnje da su upravo te odredbe bile odlučujuća pobuda zbog kojeg je Ugovor sklopljen.

34. U tijeku postupka tužitelj nije određeno naveo zašto bi upravo te odredbe bile odlučujuća pobuda sklapanja Ugovora jer pobuda kod ugovora o leasingu jednako kao i kod ugovora o kreditu je ostvariti dobit iz ugovora, a drugotuženik bi ostvario određenu dobit i da nisu ugovorene sporna odredba jer davatelj leasinga zarađuje prvenstveno na marži, što proizlazi i iz saslušanja svjedoka, ranije djelatnice tuženika HC, koja je objasnila da je marža uračunata u ukupnoj kamati koja se sastoji od troška refinanciranja (to je ono koliko ugovor košta leasing društvo + tromjesečni EURIBOR + maržu), iako ista nije iskazivala kao vještak, obzirom da je kod tuženika radila poslove sklapanja ugovora, logično je da je istoj poznato kako se obračunavala kamata kod takvih ugovora i na čemu je tuženik zarađivao kod takve vrste ugovora.

35. Stoga sud utvrđuje da nije ispunjena prva pretpostavka za utvrđenje ništavosti cijelog Ugovora jer o ne postojanju te činjenice zaključuje po pravilu o teretu dokazivanja čl. 221.a ZPP-a te utvrđuje da nije dokazana .

36. Ovo zato što saslušanjem RC koji je u ime prvotuženika sklapao predmetni ugovor kao niti saslušanjem ranijih djelatnika tuženika nije bilo moguće utvrditi da su tuženiku sporne odredbe ugovora bile odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora.

37. Saslušanjem RC je utvrđeno da mu je predmetni ugovor bio financijski prihvatljiv u smislu da je prvotuženik mogao drugotuženiku plaćati po ugovoru te da nije mogao utjecati pregovaranjem na to da u Ugovoru ne bude odredba o mogućnosti promjene visine naknade.

38. Da drugotuženik po SC nije mogao ishoditi drugačiju ugovornu odredbu u vrijeme sklapanja ugovora proizlazi i iz saslušanja svjedoka zaposlenika drugotuženika u vrijeme sklapanja ugovora EC koji je potvrdio da on ne bi bio ovlašten potpisati ugovor ako klijent ne bi prihvatio koji od uvjeta propisanih Općim uvjetima, dakle ne bi bio ovlašten potpisati ugovor da korisnik leasinga nije prihvatio i odredbu čl. 12.1. i 12.2. Općih uvjeta VB Leasinga.

39. Međutim činjenica što drugotuženik u vrijeme sklapanja ugovora na tržištu ne bi mogao ostvariti sklapanje ugovora po povoljnijim uvjetima niti s drugotuženikom, a niti s drugim davateljem leasinga, ne utječe na zaključak suda da se ne radi o ništetnom ugovoru u cijelosti.

40. Saslušani svjedoci EC i GC, zaposlenici drugotuženika u vrijeme sklapanja ugovora, se ne sjećaju pregovaranja oko predmetnog ugovora, u predmetno vrijeme su radili kao referenti kod drugotuženika za sklapanje ugovora.

41. Saslušanjem svjedoka nije utvrđeno da bi upravo sporne odredbe bile pobuda sklapanja predmetnog ugovora niti su utvrđene činjenice upravo vezane za predmetni Ugovor jer navode da se sklapanja konkretnog ugovora ne sjećaju.

42. Tužitelj je predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje samo na okolnost utvrđenja visine iznosa koliko je prvotuženik primio iz predmetnog Ugovora o kreditu, a nije predložio financijsko vještačenje na okolnost koliko je to više nego što bi bilo da Ugovor nije sklopljen s citiranim odredbama, s promjenjivom, a neodređenom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, prvotuženik platio drugotuženiku.

43. Sud bi mogao odlučivati po tužbenim zahtjevima radi utvrđenja djelomične ništavosti ugovora zbog takvih ugovornih odredbi zbog kojih tužitelj smatra da je predmetni Ugovor ništetan u cijelosti da je takav zahtjev postavljen u ovom posutpku. Sud smatra da nije ovlašten kod postavljenog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora donijeti odluku o ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora te da Ugovor nije ništetan u preostalom dijelu njegovog sadržaja jer je sud vezan tužbenim zahtjevom i činjeničnim navodima tužitelja. Tužitelj je jasno objasnio da nema pravni interes u ovom postupku utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora nego da samo ima pravni interes za utvrđenjem ništetnosti ugovora u cijelosti te da u ovom postupku traži isplatu svega što je prvotuženik platio drugotuženiku i da nema interes tražiti razliku pretplate zbog ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora.

44. U postupku pokrenutom samo radi utvrđenja ništetnosti ili ništavosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sud može po predloženom financijsko knjigovodstvenom vještačenju utvrditi činjenicu koliko je više plaćeno po ugovorima o kreditima zbog primjene ništetne odredbe te se vještak može izjašnjavati o iznosima mjesečnih otplata bez primjene spornih odredbi za koje se traži utvrđenje ništetnosti, prema uvjetima kakvi su bili u vrijeme sklapanja ugovora, dakle kao da ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti bilo vještačenjima se utvrđuju iznosi koliko su tužitelji stvarno platili, a sudovi dosuđuju razliku prema sudskoj praksi u vrijeme donošenja ove odluke.

45. Stoga, u konkretnom slučaju, čak i da je predmetna odredba sadržana u čl. 12.1. i 12.2. Općih uvjeta koje su i dio spornog ugovora bila odlučujuća pobuda zbog kojeg je konkretni Ugovor sklopljen, zbog odsustva druge kumulativne pretpostavke koja mora biti ispunjena po citiranom propisu, a to je da ugovor ne može opstati bez spornih ništetnih odredbi, sud smatra da predmetni ugovor nije u cijelosti ništav.

46. Kako kumulativno moraju biti ispunjene obje pretpostavke za primjenu čl. 324. ZOO-a nije bilo uvjeta utvrditi ništavost predmetnog Ugovora u cijelosti.

47. Ovo zbog utvrđenja suda da predmetni ugovor može opstati i bez spornih odredbi, ako bi se utvrdila ništavost tih odredbi.

48. Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koje se odnosi na tuženika nije od značenja za donošenje odluke u ovom predmetu jer se ne odnosi na konkretni Ugovor pa ni od prethodnog značenja za odluku u ovoj pravnoj stvari.

49. Uvidom u odluke iz predmeta pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1807/2022 prvostupanjsku presudu poslovni broj: P-1807/2022-25 od 12. lipnja 2023. koja je u cijelosti potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-4263/2025-2 od 26. studenog 2025., utvrđeno je da u tom predmetu i u ovom predmetu ne postoji potpuni identitet stranaka jer su u predmetu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu stranke tužitelji ARIS 2000 d.o.o. u stečaju i RC dok je tuženik, drugotuženik u ovom postupku.

50. Tužitelj u ovom postupku nije stranka tog postupka te se na tužitelja ne odnosi utvrđenje o djelomičnoj ništetnosti Ugovora o financijskom leasingu br. 26719 od 14. kolovoza 2007. u odnosu na odredbu 12.1. koja glasi: kamatna stopa je promjenjiva i ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu VBL - pripada pravo izvršiti rekalkulaciju kamatne stope te dio odredbe čl. 12.2. istog ugovora koja glasi: visina učešća i mjesečnih rata leasinga podliježe prilagodbi zbog promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji. Pod navedenim uvjetom može biti promijenjen iznos ukupne naknade kao i realne godišnje kamatne stope te u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o financijskom leasingu br. 26719 od 14. kolovoza 2007. godine u preostalom dijelu njegovog sadržaja.

51. Iz navedenog razloga tužba nije bila nedopuštena zbog litispendencije u vrijeme podnošenja tužbe niti se radi o presuđenoj stvari u odnosu na tužitelja.

52. Stoga je tužba u ovom predmetu bila dopuštena, a sud se je izjasnio iz kojih razloga smatra da Ugovor o financijskom leasingu br. 26719 od 14. kolovoza 2007. nije ništetan u cijelosti te temeljem utvrđenja u ovom postupku odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

53. Pokretanje oglednog postupka radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava nije obveza parničnog suda te sud nije obvezan donijeti rješenje kojim odbija prijedlog na koji bi stranka imala pravo na žalbu, prema čl. 202.k ZPP-a, a taj stav je usvojio i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Pž- 4263/2025-2 od 26. studenog 2025. pa sud u ovom postupku nije donio odluku kojom je odbio prijedlog tužitelja.

54. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen.

55. Drugotuženiku, po čl. 154. stavak 1. ZPP-a u vez s čl. 155. stavak 1. ZPP jer je uspio u sporu u cijelosti prema vrijednosti predmeta spora navedenog u tužbi 15.250,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 8. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika ("NN" broj 138/2023, dalje: OTH), sud je odredio naknadu troška za sastav odgovora na tužbu od 500,00 eura (vrijednost boda 2,00 eura) jer drugotuženik postavlja zahtjev u tom iznosu, a toliko je odredio i za pristup na sljedeća ročišta: 17. travnja 2025. pripremno ročište na kojem je raspravljano o glavnoj stvari pa je naknada priznata po Tbr. 9. t. 1. OTH-a na kojim se drugotuženik dodatno očituje na nove navode tužitelja nakon odgovora na tužbu i na pripremnom ročištu, koji trošak je bio opravdan, te za pristup na ročište na kojem su provedeni dokazi saslušanjem 27. svibnja 2025. i 21. studenog 2025. po Tbr. 9. t. 1. OTH-a za svako od tih ročišta kao i za pristup na ročište dana 19. ožujka 2026. na kojem je zaključena glavna rasprava i pročitan sadržaj provedenih dokaza pa je naknada priznata po Tbr. 9. t. 1. OTH-a dakle za svako od tih ročišta po 500,00 eura, uz uvećanje za PDV po Tbr. 42. OTH-a, što je ukupno iznos od 3.125,00 eura osnovanih troškova.

56. Drugotuženik je odbijen sa zahtjevom za pristup na ročište dana 19. ožujka 2026. jer je drugotuženik tek na ročištu 19. veljače 2026.dostavio drugostupanjsku odluku iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu a uvidom u eSpis Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je drugotuženik tu odluku po punomoćniku zaprimio 22. siječnja 2026. te je tu presudu mogao dostaviti uz podnesak prije ročišta 19. veljače 2026., a kako taj dokaz nije dostavio tada nego tek na ročištu i zbog toga je glavna rasprava odgađana za dan 19. ožujka 2026. kako bi isti dokument bio dostavljen prvotuženiku i istome pružena mogućnost da se na taj dokaz očituje, do ročišta 19. ožujka 2026 je došlo krivnjom drugotuženika pa se po čl. 156. st. 1. ZPP-a naknada za pristup na to ročište ne može priznati drugotuženiku nego tužitelju. Iako je uvidom u predmet Trgovačkog suda u Zagrebu sud utvrdio da je drugostupanjska odluka dostavljena i stečajnom upravitelju prvotuženika 9. veljače 2026., pa se radi o dokazu s kojim je upoznat drugotuženik neovisno o ovom postupku jer je drugotuženik ustrajao kod prigovora nedopuštenosti tužbe zbog vođenja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, bilo je potrebno drugostupanjsku odluku dostavljati stečajnom upravitelju prvotuženika koji nije pristupio na ročište dana 19. veljače 2026. radi mogućnosti očitovanja na taj dokument vezano upravo za ovaj postupak.

57. Sud je priznao zahtjev tužitelja JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996, za naknadu troška pristupa na ročište dana 19. ožujka 2026. po čl. 156. st. 1. ZPP-a u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 8. t. 9. OTH-a jer je tek na ročištu dana 19. veljače 2026. drugotuženik dostavio drugostupanjsku odluku te je izvršen uvid u eSpis predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu pa se radi o ročištu koje je održano krivnjom drugotuženika koji se na taj dokaz poziva na postupku.

58. Da je drugotuženik na vrijeme dostavio drugostupanjsku oduku Trgovačkog suda u Zagrebu, sud bi taj dokaz dostavljao drugim strankama prije ročišta u veljači pa ne bi došlo do potrebe odgode glavne zakazane 19. veljače 2026. nego bi tada sud zaključio glavnu raspravu, dakle ne bi bilo potrebe za zakazivanjem novog ročišta 19. ožujka 2026.

59. Kamata na dosuđeni parnični trošak je priznata u visini po čl. 29. st. 2. ZOO-a po općoj kamatnoj stopi sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a jer se radi o zahtjevu koji nije iz trgovačkog ugovora niti proizlazi iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

60. Drugotuženiku je priznat trošak PDV-a po Tbr. 42. OTH-a na radnje zastupanja, a tužitelju taj trošak nije priznat jer ga određeno nije zatražio troškovnikom.

61. Izvršen je prijeboj međusobnih tražbina drugotuženika i tužitelja s osnova parničnih troškova te je naloženo tužitelju isplatiti drugotuženiku s osnova troškova iznos od 2.625,00 eura.

62. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 27. ožujka 2026.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- Tužitelju, po punomoćniku, e-Oglasna ploča

- Prvotuženiku, po stečajnom upravitelju, e-Oglasna ploča

- Drugotuženiku, po punomoćniku, e-Oglasna ploča