Pr-2297/2022-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po suci ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, [adresa], OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09.listopada 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Maria Skejića, odvj. u Splitu i tužiteljice osobno, objavljene dana 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu koji glasi:

" Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 23,09 € neto za razdoblje od 01.12.2017.g. do 30.09.2024.g., zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,03 € 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 17,06 € 15. srpnja 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Za više zatraženi iznos od 1.370,91 eur tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 21. prosinca 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovatelja na Klinici za bolest srca i krvnih žila te da u utuženom razdoblju prebiva u [adresa], radi u Spinčićevoj 1. pa da je udaljenost od kuće do mjesta rada 23,56km. Te da tužiteljica ima pravo na naknadu razlike za troškove prijevoza i to po prijeđenim kilometrima u smisli odredbi čl. 66. st. 9. TKU (NN128/17,47/18,123/19,66/20) i čl. 65. st. 1 TKU/22. Nadalje, temeljem odredbe čl. 66. st. 12 TKU u razdoblju od 01. prosinca 2017. do 30. rujna 2024. i to u visini od 1kn po prijeđenom kilometru u smislu odredbe čl. 65. st. 14 TKU koji se primjenjuje od 01. svibnja 2022. po 1,35kn po prijeđenom kilometru. Tužiteljica ističe kako joj je tuženik dužan isplatiti razliku s osnova naknade troškova prijevoza u smislu čl. 66. st. 16 TKU/20 i čl. 65. st. 21. TKU56/22. Predložila je sudu tuženika obvezati na isplatu naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. prosinca 2017. pa nadalje.

1.2.Tužiteljica je po pozivu suda podneskom od dana 20.09. 2024.precizirala tužbeni zahtjev, predložila je tuženika obvezati na isplatu iznosa od 1.394,00 Eura, s osnova razlike troškova prijevoza za razdoblje od 01.12.2017. do 30.09.2024. sa pripadajućim kamatama, te tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

1.3. Podneskom od 20.06.2025. sukladno izračunu vještakinje dipl .oec. LB konačno je precizirala tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznosa od 23,09 Eura s osnova razlike za troškove prijevoza za razdoblje od 01.12.2017. do 30.09.2024.zajedno sa pripadajućim kamatama , i tuženika obvezati na snašanje parničnog troška, i to isplatom na račun punomoćnika tužiteljice.

2. U svom odgovoru na tužbu od 01.03.2023.., tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tuženik tužiteljici prijevoz isplaćivao sukladno odredbama Ugovora o radu, te sukladno odredbama Zakona o radu. Nadalje, kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika 19.07.2021.,te da joj tuženik naknadu isplaćuje prema Odredbama ugovora o radu i Odluka tuženika dana 17.07.2021.,dana 24.05.2022.te dana 18.08.2022.Tuženikje isticao kako je tužba nepodobna za raspravljanje tj. kako je tužiteljica dužna postaviti određeni tužbeni zahtjev ,kondemnatornu tužbu. Tuženik je istakao kako je tužitelj podneskom od 20. rujna 2024. uredio tužbeni zahtjev na isplatu ukupnog iznos od 1.394,00 eura, bez da je uredio od ukupnog iznosa koliki iznos otpada na koji mjesec utuženog razdoblja, te da nije označio dospijeće pojedinih mjesečnih iznosa. Na koncu, tuženik se usprotivio prijedlogu punomoćnice tužiteljice da se parnični trošak ovog postupka dosudi na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić.

2.1. Očitujući se na konačno precizirani tužbeni zahtjev , tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dip. oec. LB; izveden je pregled Cjenika usluga prijevoza za putnike u javnim gradskom i prigradskom području zonskog tarifnog sustava; pregled Odluke tuženika od 19.07.2021.,Odluke od 24.05.2022. i Odluke od 18.08.2022. .; pregled HAK planera putovanja; pregled Rješenja VSRH broj Rev-677/21 od 02. veljače 2022.; pregled platnih lista i evidencija radnog vremena tužiteljica za utuženo razdoblje; pregled tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenika i namještenika u javnim službama (NN 128/2017.); izveden je pregled druge dokumentacije koja prileže spisu, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Punomoćnice stranaka popisale su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila na radnom mjestu njegovateljice na Klinici za bolesti srca i krvnih žila

- nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju pribivala na adresi [adresa],a radila na adresi [adresa].

- nije bilo sporno da je udaljenost od prebivališta do mjesta rada 25,50 km u jednom smjeru

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 01. prosinca 2017. do 30. rujna 2024.

8. Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

9. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i e br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.1. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

10.2. Odredbom čl.66.st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

10.3. Odredbom čl. 66. st. 13 TKU/2017. odnosno čl. 65. st. 16 TKU/2022 odnosno čl. 75 st.17 TKU/2024 propisano je da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na djelu udaljenost, da će se naknada troškova prijevoza isplatiti 1. za udaljenost na kojoj prijevoz nije organiziran kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, ako ga ne koristi u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

10.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, porodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

10.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

11. Vezno za odredbu članka 66. TKU/17, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a u tumačenju br. 31/18 navodi da se naknada za troškove prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. U tumačenju 103/19 navodi se da zaposleniku naknada troškova prijevoza se neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Iz navedenog proizlazi kako se naknada za trošak prijevoza zaposleniku ima isplatiti za one dane kada nije u obvezi dolaziti na posao do dva dana.

12. U stranačkom iskazu tužiteljica iskazuje da je u utuženom razdoblju radila kod tuženika kao njegovateljica na Zavodu za kardiologiju , uvijek prebivala na adresi [adresa], da je uvijek na posao dolazila osobnim vozilom, do njene kuće da nema autobusne linije, do [adresa] je trebala hodati 2,5 km, za početak smjene da bi trebala krenuti u 05,00 sati .Tuženiku da se obraćala vezano za troškova prijevoza ,da joj tuženik isplaćuje troškove prijevoza prema prijeđenim kilometrima ,baš sukladno odredbama Ugovora o radu, Odlukama na koje nije imala primjedbi, pa da korekciju nije ni tražila, iako da joj iznosi na platnoj listi nisu jasni.

13. Angažirani vještak dipl. oec. LB zaključila je kako je temeljem evidencije o radnom vremenu za utuženo razdoblje utvrdila broj dolazaka i odlazaka tužiteljice na radno mjesto, te da je izračun potraživanja tužiteljice s osnova troškova prijevoza pod pretpostavkom da joj pripada naknada u visini od 1,00kn po prijeđenom km u razdoblju od 19.7.2010. do 30.04.2022. te za razdoblje od 01.05.2022. pa nadalje naknada u visini od 1,35kn/0,18eura po prijeđenom km, odnosno visina naknade troškova prijevoza kako je usklađena s promjenama cijene goriva. Nadalje, kako bi utvrdila udaljenost između mjesta prebivališta do radnog mjesta tužiteljice da je koristila podatke iz HAK-a planera putovanja na temelju kartografske podloge Google Maps, koji je u tužbi predložen kao dokaz po prijeđenim km tužiteljice prilikom dolaska i odlaska s posao temeljem kojeg je utvrđeno da je udaljenost tužiteljice od mjesta stanovanja do mjesta rada 25,50km. Na temelju cjelokupne dokumentacije vještakinja zaključuje kako je potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak na posao i to za razdoblje od 19.07.2021. do 30.09.2024. prema prijeđenim km, razlika u navedenom razdoblju da iznosi 23,09 eura kako je tablerano prikazala tablica 2 stupac 9 izrađenog vještva.

14. Na provedeno vještačenje vještakinje LB tužiteljica ni tuženik nisu imali primjedbi, pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

15. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla u smislu citiranih odredbi TKU i prema Odlukama tuženika na koje ista nije imala primjedbi, kako je u stranačkom iskazu jasno navela. Prema preciznom izračunu vještaka tužiteljici za razdoblje od zasnivanja radnog odnosa u srpnju 2021. pa do 30. rujna 2024. pripada razlika naknade troškova prijevoza u ukupnom iznos od 23,09 eura pa je tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo prihvatiti, dok je za više zatraženi iznos od 1.370,91 eur tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo odbiti.

16. Na dosuđeni iznos tužiteljici pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te Uredbe o izmijeni Zakona o obvezni odnosima (NN156/22) koje teku od dospijeća pa do isplate kako je to tužiteljica i zatražila zato je odlučeno kao pod toč. I.

17. Tužiteljica se protivila preinaci tužbenog zahtjeva glede toč. II koja se odnosi na način isplate parničnog troška , u konkretnom slučaju ne radi se o preinaci u smislu odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupka, pa se takav prigovor smatra bezpredmetnim.

18. Nije osnovan ni prigovor vezan za isplatu parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice, iz punomoći koja prileži spisu kao i iz iskaza tužiteljice ne dvojbeno proizlazi kako je tužiteljica opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić za zastupanje u ovom postupku te da je suglasna s isplatom parničnog troška na račun punomoćnice, u smislu odredbe čl.95.st1. toč3 Zakona o parničnom postupku.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) pa se punomoćniku tužiteljice obzirom na uspjeh postupku kojem je bio sporan osnov i visina, u kojem postupku je tužiteljica uspjela u razmjernom neznatnom dijelu, što više matematičkim zanemarivom dijelu stoga je sud odlučio da je tužiteljica dužna nadoknaditi sve troškove koje protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu.

S tim u svezi punomoćniku tuženika obistinjuje se trošak za sastava podneska od 19.03.2025 200,00 eura, za pristup na ročištu održanog 03.07.2025. 200,00 eura i pristup na objavno ročište 100,00 eura kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 125,00 na ime pripadajućeg PDV-a tako se punomoćniku tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznos od 625,00 eura.

20. U postupku u kojem je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, bilo je potrebno provesti vještačenje po vještaku financijske struke, za koji dokaz je tužiteljica prethodno podmirio trošak i to baš u iznosu od 265,45 eura, stoga se tužiteljici priznaje takav trošak u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa, zato je odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

U Splitu, 27. ožujka 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis