REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P-1730/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Jasenki Glavan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Jadri Striki odvjetniku iz Zadra protiv tuženice HŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednica pok. ŠŽ pok. AŽ. radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28. siječnja 2026.u nazočnosti pun. tužitelja i te presude objavljene 16. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Utvrđuje se da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sve za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi upis prava vlasništva predmetnih nekretnina u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena prednika tuženika, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine su izvanknjižnim zamjenama i kupoprodajama pradjedova postale vlasništvo obitelji tužitelja. U obitelji tužitelja vršena su razna raspolaganja, no sve nekretnine obitelji HŽ su u konačnici bile suvlasništvo AŽ i HŽ. Sporazumom između tužitelja koji je stekao nekretnine od svog oca i njegovih rodica kćeri strica tužitelja HŽ, njegove rodice na ime svog suvlasničkog udjela stekle su čest. 43 k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj stekao sve preostale nekretnine. Tužena ne osporava tužitelju vlasništvo, dapače želi da se predmetne nekretnine uknjiže na stvarnog vlasnika. Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.
2. Tuženica ĆŽ je pristupila na pripremno ročište koje se održalo 28. svibnja 2025. na kojem je navela da ona nije vlasnica predmetnog zemljišta i da ne zna kako to da je upisana kao vlasnica, a da joj nije poznato ni u čijem je vlasništvu ta nekretnina.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o darovanju, ugovore o diobi suvlasničke zajednice, zemljišno knjižne podatke, izvod iz katastarskog plana, izjave ŠŽĆ, povijest posjedovanja sa prilozima, izjava EŽ pok. HŽ.
4. Iz ugovora o darovanju sklopljenog između AŽ kao darovatelja i HŽ kao daroprimatelja, a koji ugovor je priložen u spisu proizlazi da predmetne nekretnine nisu bile predmetom tog ugovora o darovanju.
5. Iz priloženih ugovora o diobi suvlasničke zajednice između HŽ, ŠŽĆ i EŽ proizlazi da predmetom tog ugovora o diobi nisu predmetne nekretnine.
6. Iz zemljišno knjižnih podataka proizlazi da je kao vlasnik upisan ŠŽ pok. AŽ.
7. Iz izjava priloženih u spis potpisnici kojih su GŽ i EŽ pok. HŽ proizlazi da su predmetne nekretnine pripale u diobi njihovog rođaka HŽ.
8. Iz povijesti posjedovanja za predmetne nekretnine proizlazi da je od 1939. evidentiran posjednikom ŠŽ, a 1955. nakon njegove smrti njegova supruga CŽ. 1985. vrši se provjera posjeda i poslijednji koji se upisuje je SŽ pok. H., a 1988. nakon njegove smrti upisuje su njegovi zakonski nasljednici KŽ, Š i A, svaki za 1/3 dijela.
9. Ovaj sud smatra da iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime iz ugovora o darovanju koji je sklopljen između tužitelja i AŽ proizlazi da predmetne nekretnine nisu predmetom darovanja.
10. Isto tako iz dostavljenog ugovora o diobi suvlasničke zajednice koji je sklopljen između HŽ, ŠŽĆ i EŽ proizlazi da predmetne nekretnine nisu bile predmet tog ugovora o diobi.
11. Nadalje u postupku je utvrđeno da tužitelj, a niti njegovi prednici nikad nisu bili evidentirani posjednicima predmetnih nekretnina, a što proizlazi iz priložene povijesti posjedovanja.
12. Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina koje da su vlasništvo obitelji tužitelja postale izvanknjižnim zamjenama i kupoprodajama pradjedova.
13. Tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je obitelj tužitelja predmetne nekretnine stekla temeljem zamjena nekretnina, a isto tako niti dokaz što se tiče kupoprodaje predmetnih nekretnina.
14. Naime, po mišljenju suda da su tvrdnje tužitelja točne da bi predmetne nekretnine predstavljale njegovo izvanknjižno vlasništvo zasigurno bi ove nekretnine bile predmetom darovanja između tužitelja i FŽ, a isto tako bi po mišljenju suda bile i predmetom ugovora o diobi suvlasničke zajednice, a što u konkretnom slučaju nije.
15. Obzirom na navedeno ovaj sud nije uzeo u obzir dostavljene izjave ŠŽĆ i EŽ budući su te izjave u suprotnosti sa ostalim ispravama u spisu.
16. Slijedom iznesenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci presude.
U Zadru, 27. ožujka 2026.
S u t k i n j a:
Jasenka Glavan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženici osobno
Nakon pravomoćnosti:
- Porezna uprava Zadar.
