REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-929/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Tatjana Trivić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tužene LGC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Zdenko Gecaj, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 27. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji zaključen između pok. DG i tuženice dana 20.3.2019. ništav.

2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini 57. suvlasnički udio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo E-57: trosoban stan br. 41 na III (trećem) katu- IV (četvrtom) katu površine 94,48 m2 II (druga) diletacija sa spremištem broj 22 površine 0,92 m2, povezano sa vlasništvom kčbr. [katastarska čestica] stambeno poslovni objekt po -1/3 sa 100 stanova u [adresa] popisni broj 22545 [adresa], površine 1632 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvršena temeljem kupoprodajnog ugovora pravno nevaljana.

3. Nalaže se brisanje zk stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji od 20.3.2019. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo rije zk provedbe navedenog kupoprodajnog ugovora, tako da se briše pravo vlasništva na nekretnini upisana u korist tužene.

4. Utvrđuje se da nekretnina E-57: trosoban stan br. 41 na III (trećem) katu- IV (četvrtom) katu površine 94,48 m2 II (druga) diletacija sa spremištem broj 22 površine 0,92 m2, povezano sa vlasništvom kčbr. [katastarska čestica] stambeno poslovni objekt po -1/3 sa 100 stanova u [adresa] popisni broj 22545 [adresa], površine 1632 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ulazi u ostavinsku masu iza pok. DG.

5. Utvrđuje se da se izdvoji iz ostavine dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koji se tužiteljevim doprinosom ista povećala (tužitelj zadržava pravo specifikacije iznosa nakon provedenog građevinskog vještačenja). "

II. Nalaže tužitelju da naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 6.895,00 eura u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. II izreke.

Obrazloženje

1/ Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem ovog suda O-3567/21 od 9.10.2023. godine prekinut ostavinski postupak iza pok. DG i tužitelj je upućen da pokrene parnicu protiv tužene radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ulazi nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se iz ostavine izdvoji dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se tužiteljevim doprinosom imovina ostavitelja pok. DG povećala dok su živjeli u zajednici.

Naime, tužitelj osporava pravnu valjanost Ugovora o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji ugovor je tužena sklopila sa pok. DG **.**.2019. godine, te se upisala u zemljišne knjige temeljem Rješenja ovog suda Z- 6352/19, iako joj je bilo poznato da je ostavitelj sa tužiteljem sklopio dana 16.12.2005. godine Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg je pod brojem Z-51615/06 upisana zabilježba u zemljišnoj knjizi.

Tužitelj navodi da je pok. DG bio u dobi od 91 godinu i da nije bio sposoban za rasuđivanje zbog bolesti, pa da je tužena iskoristila njegovo loše zdravstveno stanje, jer je bolovao od neuroloških bolesti i nije u vrijeme zaključenja ugovora bio sposoban za rasuđivanje, te ga je navela na potpisivanje tog Kupoprodajnog ugovora dana 20.3.2019., kojim joj je otac prodao predmetnu nekretninu, odnosno 52. suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo E-57, trosoban stan br. 41 na III katu-ŽIV katu površine 94,48 m2 II diletacija sa spremištem broj 22 površine 0,92 m2, povezano sa vlasništvom kčbr. [katastarska čestica] stambeno poslovni objekt po -1/3 sa 100m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Zbog svega navedenog smatra da je taj kupoprodajni ugovor ništetan, jer je protivan moralu društva, Ustavu, prisilnom propisima, te da iz tog razloga predmetna nekretnina ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. DG.

Tužitelj naglašava da je u razdoblju od 1980. do 2011. te periodično od 2011. do 2019. godine živio u kućanstvu u predmetnoj nekretnini sa pok. ocem i vršio ulaganja u nekretninu (ugradio nove prozore, preuredio gornju etažu-parkete, zidove, klimatizaciju, te je time doprinio da se ta imovina poveća, pa svoj zahtjev za izdvajanjem iz ostavine temelji na odredbi čl. 75 Zakona o nasljeđivanju. Dakle, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će:

- utvrditi da je Ugovor o kupoprodaji zaključen između pok. DG i tuženice dana 20.3.2019. ništetan;

- utvrditi da je uknjižba prava vlasništva na 52. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo E-57, trosoban stan br. 41 na III katu- ŽIV katu površine 94,48 m2 II diletacija sa spremištem broj 22 površine 0,92 m2, povezano sa vlasništvom kčbr. [katastarska čestica] stambeno poslovni objekt po -1/3 sa 100m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvršena temeljem kupoprodajnog ugovora od 20.3.2019. pravno nevaljana, te naložiti brisanje tog upisa izvršenog temeljem tog kupoprodajnog ugovora za korist tužene;

- utvrditi da predmetna nekretnina ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. DG;

- izdvojiti iz ostavine dio koji odgovara vrijednosti za koji se tužiteljevim doprinosom ista povećala.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno prigovara označenoj vrijednosti predmeta spora kao preniskoj, s obzirom na vrijednost nekretnine koja je predmet postupka. Smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan. Smatra da nije dokazao svoje tvrdnje iz tužbe o povećanju vrijednosti sporne nekretnine ulaganjima, niti je za bilo kakva ulaganja imao suglasnost DG, jer s njim nije bio u dobrim odnosima. Navodi da su neosnovani i njegovi navodi o nesposobnosti za rasuđivanje DG zbog zdravstvenog stanja. Ukazuje da dostavljena medicinska dokumentacija datira iz 2021. godine, dok je ugovor o kupoprodaji sklopljen 2019. godine. Nadalje navodi da je već u postupku pred ovim sudom tužitelj pokušao osporiti valjanost istog kupoprodajnog ugovora, ali da je nakon provedenog vještačenja pok. DG kojim je utvrđeno da je isti bio ubrojiv i poslovno sposoban, tužitelj je povukao tužbu. Tužena ističe da je tijekom života DG darovao i tužitelja i tuženu, s tim da su nekretnine darovane tužitelju veće vrijednosti.

Stoga tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. S obzirom na prigovor tužene na vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 eura koji je tužitelj označio na ročištu 29.9.2025., sud je imajući u vidu odredbu čl. 40. st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 125/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP), odredio u iznosu od 90.000,00 eura, a imajući u vidu predmet spora.

4. U dokazanom postupku sud je pročitao rješenje ovog suda O-3567/21 od 9.10.2023. g. (list 9-13 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu Gž-2844/23 od 27.8.2024. (list 4-7 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 14-16 spisa), zemljišno knjižni izvadak za predmetnu nekretninu (list 17-21 spisa), ugovor o darovanju između DG i DGC od 11.1.2019. (list 22-24 spisa), ZK izvadak (list 25 spisa), medicinsku dokumentaciju za pok. DG (list 26-34 spisa), računi (list 95- 103, 124-132 spisa), evidencije tuženika (list 14 spisa), saslušane su stranke, te su pročitani spisi ovog suda R1Ob-212/19 i P-993/20.

5. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno, a temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka i to sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Dakle, tužitelj traži da se Ugovor o kupoprodaji koji sklopljen između tužene kao kupca i pok. DG (oca stranaka) kao prodavatelja dana 20.3.2019. godine, utvrdi ništavim, zatim brisanje uknjižbe tuženice u zemljišnim knjigama, koji upis je proveden temeljem tog kupoprodajnog ugovora, a posljedično da u ostavinu iza pok. DG uđe i nekretnina koja je bila predmet tog kupoprodajnog ugovora, odnosno da se iz ostavine iza pok. DG izdvoji vrijednost za koju se zbog tužiteljevog doprinosa ostavina povećala.

7. Kao razlog ništetnosti ugovora tužitelj navodi da je sporni kupoprodajni ugovor protivan moralu, Ustavu i prisilnim propisima, jer da je tužena iskoristila loše zdravstveno stanje oca stranaka pok. DG (koji je umro **.**.2021. godine), zbog kojeg on nije bio sposoban za rasuđivanje i navela ga na sklapanje spornog kupoprodajnog ugovora.

8. U svom iskazu na ročištu 24.11.2025. godine tužitelj navodi da sumnja da je taj kupoprodajni ugovor fiktivan, jer da ne zna je li tuženica isplatila kupoprodajnu cijenu za taj stan, i da nije nikada čuo da otac prodaje kćerki stan i da ostane živjeti u stanu. Također govori da je otac bio dementan od 2018. godine i da je tužena tada počela intenzivno k njemu dolaziti i smatra da je sve to smišljeno. Smatra da je kupoprodajna cijena za taj stan preniska, jer da je stan tada vrijedio 2.500,00 eura/m2, a da je prodan za 700.000,00 kn/93.000,00 eura, što je prenisko za takav stan. Živio je s ocem od 1981 do 2003. kada se odselio, ali nakon toga je kontinuirano dolazio k ocu. svakodnevno. Rekao je sklopio sa pok. ocem Ugovor o doživotnom uzdržavanju (koji nikada nije raskinut), a predmet kojeg je bio i sporni stan, te da su suglasno ugovorili odredbu da otac može taj stan prodati i da je on na tu odredbu pristao. Također je rekao da je u periodu od 7 mj. 2018. do 10. ili 11. mj. 2018. potpuno preuredio drugu etažu predmetnog stana, prozore, instalacije, zamijenio parkete, uredio zidove, unio namještaj, sve u vrijednosti od 10-15.000,00 kn, te se nakon toga uselio sa obitelji, jer je otac bio dementan, ali mu je u veljači 2019. promijenjena brava.

9. Tužena u svom iskazu navodi da je otac inicirao sklapanje tog kupoprodajnog ugovora, jer da je bio nezadovoljan kako se tužitelj odnosi prema njemu i brine, jer se odselio u [adresa] sa obitelji. Sa ocem je dogovorila kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 eura i platila je u tri rate na njegov račun, prijavila je taj ugovor na poreznu upravu i platila je porez na promet nekretnina oko 20.000,00 kn. Novac za kupoprodajnu cijenu je bila njena ušteđevina, kredit i posudba. Izjavila je da je tata oduvijek živio u tom stanu i da je u vrijeme sklapanja tog ugovora imao 90 godina, te da je bio u izvršnom psihofizičkom stanju, a da je umro sa 92 godine. Osporava da bi tuženik ulagao u taj stan svoje novce, već da je sve plaćao otac koji je imao mirovinu i investirao je i na moru, pa pretpostavlja da je otac platio i uređenje stana 2018. ili 2019. godine. Rekla je također da je otac sklopio s njom darovni ugovor za kuću na moru i kuću u [adresa], a sa tužiteljem darovni ugovor za vikendicu u [adresa] i ugovor o doživotnom uzdržavanju za stan u [adresa].

10. Iz kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen 20.3.2019. godine između tužene i pok. DG je utvrđeno:

- da je predmet prodaje trosoban stan E-57, površine 94,48 m2, na III – IV katu, br. 41, na II diletaciji sa spremištem od 0,92 m2 u stambenoj zgradi [adresa] na kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je potpis obje ugovorne strane ovjeren kod javnog bilježnika Damira Andrašića dana 20.3.2019. pod brojem OV-2749/2019.;

- da je ugovorena kupoprodajna cijena od 700.000,00 kn, od čega prodavatelj potpisom ugovora potvrđuje primitak iznosa od 300.000,00 kn, a ostatak do 1.5.2019. godine;

- da prodavatelj zadržava pravo doživotnog stanovanja tom istom stanu;

- da ugovor sadrži tabularnu izjavu, kao i odredbu da se kupac obvezuje snositi sve režijske troškove za predmetni stan, kao i platiti porez na promet nekretnina.

10.1. Dakle, predmetni kupoprodajni ugovor sadrži propisanu formu i njegov sadržaj ne upućuje na protivnost prisilnim propisima, Ustavu, a niti moralu u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.

10.2. Što se tiče sposobnosti pok. DG za rasuđivanje u trenutku sklapanja tog kupoprodajnog ugovora, tužitelj je dostavio medicinsku dokumentaciju za pok. DG iz listopada 2021. te je predložio da se temeljem iste provede medicinsko vještačenje sposobnosti za rasuđivanje pok. DG u trenutku sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora od 20.3.2019. godine.

10.3. Međutim, sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje medicinskog vještačenja jer drugi provedeni dokazi upućuju na zaključak da je pok. DG bio sposoban za rasuđivanje i da na njegovoj strani nije bilo mana volje koji utječu na valjanost tog ugovora.

10.4. Naime, iz spisa R1-Ob-212/2019 je utvrđeno da je upravo tužitelj podnio ovom sudu prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti svog oca DG, dostavljajući sporni kupoprodajni ugovor, kao i ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je on sklopio sa ocem još 2005. godine, te je dostavio i medicinsku dokumentaciju iz 2018. i 2019. godine, temeljem koje je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku ĐGC psihologu, te psihijatru dr. Ani Megerle, koje su i razgovarale sa DG, te je utvrđeno da DG iako je osoba visoke životne dobi nema psihičkih bolesti, a razina kognitivnih sposobnosti je u potpunosti u prosjeku, dok boluje od visokog krvnog tlaka, srčanih poteškoća, ima poteškoće sa vidom, hipertrofiju prostate i problem sa probavnim traktom, te da je u cijelosti sposoban brinuti se o osobnim potrebama, pravima i interesima i nema potrebe za lišenjem poslovne sposobnosti.

Također i iz uvjerljivog iskaza tužene proizlazi da je inicijativa za sklapanjem tog ugovora došla od oca jer da nije bio zadovoljan kako se tužitelj odnosio prema njemu, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra iz predmeta R1-212/19, koji je razgovarao sa DG.

11. Iz predmeta ovog suda P-993/20 je razvidno da je tužitelj još 15.5.20219. podnio tužbu protiv tužene i DG također radi utvrđenja ništetnosti istog ugovora o kupoprodaji, sa istim razlozima ali je u tom predmetu povukao tužbu.

12. Dakle, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji DG je bio sposoban za rasuđivanje, pa ne postoji niti u tom smislu razlog za ništetnost spornog kupoprodajnog ugovora.

13. Nadalje, što se tiče tvrdnje tužitelja da sumnja da bi taj kupoprodajni ugovor bio fiktivan, jer da nije nikada čuo da kćer sa ocem sklapa kupoprodajni ugovor i da ostaje živjeti u stanu, odnosno da ne zna je li isplaćena kupoprodajna cijena, valja reći da bi prividan (fiktivan) ugovor bio onaj kojim se prikriva neki drugi ugovor, a tužitelj niti ne navodi koji bi to bio ugovor, odnosno koji bi se to odnos između tužene i njenog oca prikrivao, posebno što iz kupoprodajnog ugovora a i iz vjerodostojnog iskaza tuženice proizlazi da je isplaćena kupoprodajna cijena, za stan, i da je platila porez na isti (tužitelj nije prigovarao istinitosti njenog iskaza, niti je u smislu isplate kupoprodajne cijene predlagao bilo kakve dokaze). Isto tako ne može se smatrati neobičnim da se sklapa kupoprodajni ugovor između oca i kćerke, pri čemu otac zadržava pravo doživotnog stanovanja u stanu. U tom smislu valja reći da sama okolnost što je tuženica preuzela obvezu plaćanja režijskih troškova i dopustila da otac do kraja života živi u predmetnom stanu može opravdati i nižu cijenu predmetnog stana. Nadalje, sud je stava da s obzirom da su obje stranke sa ocem sklapale za ostale nekretnine i darovne ugovore i ugovore o doživotnom uzdržavanja (što nije sporno među njima), nema logike da i u konkretnom slučaju ne bi sklopili također darovni ugovor, ili ugovor o doživotnom uzdržavanju, već ugovor o kupoprodaji, pri čemu osim isplate kupoprodajne cijene tuženica je kao kupac imala obvezu plaćanja i poreza na promet nekretnina.

13.1. Tužitelj također izričito priznaje da je sa ocem ugovorio u ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz 2005. godine, predmet kojeg je sporni stan, da taj isti stan otac može prodati, bez njegovog odobrenja, s čim se tužitelj složio. Stoga prema stavu ovog suda doista nema sumnje u namjere stanaka da sklope predmetni kupoprodajni ugovor.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno, kako sud nije našao niti razloge ništetnosti na koje upire tužitelj, a niti one na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je neosnovan i zahtjev za utvrđenje ništavosti predmetnog kupoprodajnog ugovora, a isto tako i brisanja provedene uknjižbe tužene.

15. Nadalje, kako je predmetni kupoprodajni ugovor valjan, to nekretnina koja je predmet istog ne ulazi u ostavinu iza pok. DG, jer je tom nekretninom on raspolagao prije svoje smrti. Stoga je i taj zahtjev neosnovan.

16. Što se tiče zahtjeva tužitelja da se izdvoji iz ostavine dio koja odgovara vrijednosti za koju se tužiteljevim doprinosom ostavinska imovina povećala (za što je upućen u parnicu), a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 75 Zakona o nasljeđivanju (NN48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15-daljeZN), valja reći da je isti je također neosnovan.

Naime, navedena zakonska odredba propisuje da potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici, te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici (st. 1.). Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva.

16.1. Predmetni zahtjev mora biti usmjeren na cijelu ostavinsku imovinu pok. DG, čija se vrijednost procjenjuje, kao i izvršena ulaganja koja tužitelj navodi da je vršio.

Međutim, tužitelj u tužbi niti ne navodi od čega se sastoji ostavinska imovina (niti predlaže uvid u ostavinski spis iza pok. DG), već dostavlja račune i svoju specifikaciju za koju tvrdi da se odnosi na radove u tom predmetnom stanu, te predlaže provođenje građevinskog vještačenja na okolnost povećanja vrijednosti predmetnog stana.

16.2. Naime, iz rješenja ovog suda O-3567/2021, koji prileži spisu proizlazi da se ostavinska imovina iza pok. DG umrlog **.**.2021. godine sastoji od nekretnine u [adresa] u ½ dijela, prava korištenja groba u [adresa], novčanog potraživanja prema HZMO-u, 69 dionica upisanih kod Središnjeg klirinskog depozitarnog društva, novčanih sredstva na računu kod PBZ-a (tekući i devizni račun), osobnog automobila Mishubishi Colt. Međutim, tužitelj osim što ne spominje tu ostavinsku imovinu nije predložio niti jedan dokazni prijedlog u odnosu na utvrđenje vrijednosti te imovine, koju bi također bilo nužno procijeniti za odlučivanju o zahtjevu tužitelja za izdvajanje iz ostavine dijela za koji se ta imovina povećala, a ne samo predmetnog stana, i izvršenih radova i uloženih sredstava u taj stan za koji je utvrđeno da ne ulazi u ostavinu.

Stoga sud nije smatrao potrebnim cijeniti navode tužitelja je li živio u predmetom stanu i kada, odnosno što je koliko uložio u predmetni stan, pa niti provoditi građevinsko vještačenje u odnosu na ulaganja u predmetni stan, jer samo to utvrđenje ne bi bilo dovoljno da se odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj traži izdvajanje iz ostavine.

17. Odluku o parničnom trošku sud je donio imajući u vidu čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23-dalje Tarifa), kao VPS od 90.000,00 eura i zahtjev tužene.

Tuženoj je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u visini 677 bodova (Tbr. 8/1), za ročište 24.6.2025., u visini 50 bodova (Tbr. 9/5), za zastupanje na ročištu 29.9.2025., 24.11.2025. i 13.2.2026 u visini 677 bodova za svako (Tbr. 9/1), što je ukupno 2758 bodova x 2,00 eura iznosi 5.516,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.379,00 eura, iznosi ukupno 6.895,00 eura.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika