REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1655/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 414,89 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 2,39 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 26,54 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 12,74 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 16,19 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 19,64 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 16,19 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 15,01 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 22,22 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 28,88 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 2,39 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 36,90 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 23,09 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 19,64 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 2,39 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 2,39 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 54,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- 30,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 12,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- 18,00 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- 30,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- 12,00 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- 3,00 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, izuzev zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.212,50 EUR, a na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 02. studenog 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u Službi za tehničke poslove, te da ima prebivalište na adresi [adresa], a koja da je udaljena 18,58 km od mjesta rada tužiteljice Spinčićeva 1, Split. Nadalje da sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o. autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada III. tarifnoj zoni, a za koju da prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 61,05 Eur-a mjesečno. Nadalje, ista ističe da je odredbom iz čl. 66. st.1. TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl. 65. st.1. TKU-a (NN br.56/2022,127/2022), koji da se primjenjuju od 01.12.2017. propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje da je odredbom iz čl.66. st.7. TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65. st.9. TKU-a (NN br.56/2022,127/2022, 58/2023) koji se primjenjuje od 01.12.2017. propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Ističe se da obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada da sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 61,05 Eur-a, a koji iznos da nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Također se ističe da obzirom da tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl. 66. st. 17. TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl. 65. st. 23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023), a koji da se primjenjuju od 01.12.2017. te u kojima da je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora pa da je tužiteljici naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, tužiteljica ističe da se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužiteljica zbog opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužiteljica također napominje da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. U navedenom smislu tužiteljica potražuje na ime troškova prijevoza razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 09.12.2025. (list 129-130 spisa) tako da ista na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza potražuje ukupan iznos od 414,89 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 16-27 spisa) ističe da osporava osnov i visinu potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrde HAK-a (list 4-5 spisa); obračunske liste plaće tužiteljice za lipanj 2019.godine (list 7-8 spisa); Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 9 spisa); cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 10 spisa); cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 11 spisa); obavijesti Prometa d.o.o. Split (list 12 spisa); platnih podataka (obračunskih listova i evidencija rada) (list 84 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u Splitu (list 87-92 spisa); priloga uz podnesak tuženika od 04.01.2026.godine (list 180-219 spisa) Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 40-42 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kao pomoćna radnica kod tuženika u Službi za tehničke poslove.

6. Sporno je pripada li tužiteljicu razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018. do 30.09.2024. i ukoliko pripada u kojem iznosu, te je u tom smislu sporan i pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva. Neosnovan je prigovor zastare potraživanja istaknut u podnesku tuženika od 18.12.2025.godine budući nije proteklo pet godina od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja iz tužbenog zahtjeva tužiteljice od 09.12.2025.godine (članak 139. Zakona o radu ''NN'' 93/14), a tužba je podnesena 02.11.2023.godine.

7. Iz pregledane potvrde HAK-a (list 4-5 spisa) proizlazi da je udaljenost tužiteljičinog mjesta prebivališta [adresa] do mjesta rada Spinčićeva 1, Split 18,58 km.

8. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za lipanj 2019.godine (list 7-8 spisa) proizlazi da je tuženik za taj mjesec tužiteljici na ime naknade troškova međumjesnog prijevoza u visini karte isplatio iznos od 182,00 Kune/24,16 Eur-a.

9. Iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 9 spisa) proizlazi da [adresa] spada u treću Tarifnu zonu.

10. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 10 spisa) proizlazi da je cijena mjesečne pokazne karte za III. Tarifnu zonu 460,00 kuna/61,05 eura.

11. Iz iskaza saslušane tužiteljice TM (list 40-42 spisa) proizlazi da je tužiteljica opunomoćila Martinu Radić Šunjić, odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari pod br. Pr-1655/23 te da za nju prima sve novčane primitke pa i parnični trošak po potrebi a vezano za ovaj postupak putem njenog računa, a za korist tužiteljice kao stranke. Tužiteljica navodi da je pomoćna radnica pri službi za tehničke poslove kod tuženika. Ista navodi da stalno živi i prebiva na adresi [adresa]. Iz iskaza iste nadalje proizlazi da do radnog mjesta i natrag putuje osobnim automobilom. Tužiteljica navodi da ona putuje na posao i sa posla osobnim automobilom jer da autobusni prijevoz na relaciji od njenog mjesta stanovanja do mjesta rada nije usklađen u smislu polaska autobusa sa njenim radnim vremenom. Ista navodi da ona radi u smjenama jutro i poslijepodne s time da ujutro radi od 6 do 14, a poslijepodne od 14 do 22 sata. Ista navodi da joj tuženik plaća troškove prijevoza na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada u visini mjesečne pokazne karte za treću tarifnu zonu. Također ista navodi da joj tuženik umanjuje visinu mjesečne pokazne karte za dane kad ne dolazi na posao zbog bolovanja ili godišnjeg odmora. Tužiteljica objašnjava da su autobusne linije koje prometuju na relaciji od mjesta njenog prebivališta u [adresa] pa do mjesta rada u Splitu neredovite i da je s njima nesiguran prijevoz do posla zbog njihove neredovitosti pa da je ona nekad kad je radila u popodnevnoj smjeni morala u 12,30 ići iz Trogira do radnog mjesta autobusom i da bi kasnila na posao jer da bi došla nakon 14,00 sati, a ukoliko bi u jutarnjoj smjeni koristila autobusni prijevoz da bi morala biti na stanici najkasnije u 4,20 ujutro, te da treba uzeti u obzir i gužve u prometu, stajanje na autobusnim stanicama, a i presjedanje prilikom dolaska u Split, budući autobus staje kad dođe u Split u Solinskoj ulici i onda da bi opet trebalo koristiti gradski prijevoz do radnog mjesta, odnosno presjedati u drugi autobus. Tužiteljica ističe da ona nije primala odluke tuženika vezano za trošak prijevoza već da bi ona zajedno sa kolegicama uspoređivala podatke na obračunskim listama, a iz čega da bi zaključili da im je plaćeno manje nego je trebalo, ali da je na tim listama gdje su bili navedeni troškovi prijevoza bilo teško razlučiti kako su se ti troškovi obračunavali. Ista navodi da se ona prije dvije tri godine izjasnila poslodavcu da želi putovati osobnim automobilom zbog svega što je i danas navela na ročištu kao razlog, a da je tada prije dvije tri godine tuženik rekao da će vršiti obračun troškova prijevoza po kilometraži, međutim, ista navodi da do toga nije došlo jer da je tuženik i nadalje nastavio obračunavati i plaćati troškove prijevoza prema mjesečnoj pokaznoj karti umanjeno za dane kad nije na radnom mjestu. U odnosu na činjenicu da li radno vrijeme tužiteljice podrazumijeva i rad vikendima i rad blagdanom tužiteljica navodi da njeno radno vrijeme podrazumijeva rad od ponedjeljka do subote te da samo nedjelje ne rade te za Uskrs i Božić a da svo ostalo vrijeme, računajući i blagdane rade na njenom radnom mjestu, te da su autobusne linije blagdanom i vikendom u smanjenom obimu. Također je tužiteljica istakla da nije postojao autobusni prijevoz na početku pandemije korona virusa pa do svibnja iste godine već da su se djelatnici u tom periodu snalazili svatko na svoj način što se tiče prijevoza. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica počevši od listopada 2018.godine dolazila na posao autobusom i o kojem se periodu radilo, ista navodi je ona nakon listopada 2018. jedno vrijeme putovala autobusom, u vrijeme u zavisnosti od toga koju je smjenu radila, ali da je upravo to i bio razlog zašto je prešla putovati osobnim automobilom jer da joj se znalo događati da kasni na posao pa da upravo iz razloga da joj poslodavac ne bi to spočitavao da je u dogovoru sa suprugom odlučila putovati osobnim automobilom. Ista navodi da je to bilo već od Božića 2018. godine jer da je ona vidjela da kad putuje osobnim automobilom da može doći na vrijeme na posao, a da joj suprug tada nije radio i da je tada u dogovoru s njim na posao išla osobnim vozilom. U odnosu na činjenicu da li je ona ikad prigovarala poslodavcu vezano za visinu troškova prijevoza koju je isti uplaćivao, ista odgovara da ona to nikad nije radila samostalno, ali da je s njom više kolegica zajedno tražilo objašnjenje vezano za način obračuna putnih troškova, jer da nije bio problem samo s njenim troškovima zbog vožnje na posao osobnim automobilom, već i sa troškovima drugih kolegica kojima je poslodavac plaćao troškove prijevoza u visini mjesečne karte budući da su i te kolegice često bile uskraćene za određeni iznos troškova prijevoza jer da im je poslodavac to umanjivao za dane kad nisu na poslu. Međutim, ista navodi da su dobili nekakvo objašnjenje poslodavca koje da ona osobno nije shvatila.

12.Temeljem odredbe članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU- a), a koji se TKU primjenjuje od 01.12.2017.godine, te odredbe članka 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) koji se primjenjuje od 01.svibnja 2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 7. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te odredbom članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

13. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 4 spisa) proizlazi nedvojbeno da je tužiteljičino mjesto prebivališta [adresa], u [adresa], udaljeno od mjesta rada u Spinčićevoj 1, Split 18,58 km, a što znači da je znači da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada više od 2 km. U navedenom smislu, a budući je udaljenost od tužiteljičinog prebivališta do mjesta rada duže od dva kilometra tužiteljicu pripada naknada troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla sukladno citiranim odredbama članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU- a), te 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) za cijelo utuženo razdoblje od 01.10.2018.godine do 30.09.2024.godine. Među strankama nije sporna činjenica da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada te da autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada III tarifnoj zoni, te da je cijena mjesečne pokazne karte za III Tarifnu zonu prema pregledanom cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 10 spisa) iznosi 460,00 Kuna/61,05 Eur-a. Tužiteljičino radno vrijeme je prema iskazu tužiteljice od 6-14 i od 14-22 sata, te je iz iskaza tužiteljice razvidno da ista unatoč što ima organizirani javni prijevoz na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada ipak dolazi na posao osobnim automobilom jer da su autobusne linije na toj relaciji neredovite pa da je zbog toga nekad kad je radila u popodnevnoj smjeni, a išla na posao autobusom kasnila na radno mjesto, te da bi došla raditi nakon 14,00 sati, a ukoliko bi u jutarnjoj smjeni koristila javni prijevoz da bi morala biti na stanici najkasnije u 4,20 ujutro, te da bi znala biti gužva u prometu, a da treba uzeti u obzir i presjedanje i stajanja autobusa na autobusnim stanicama, a prilikom dolaska u Split da ponovno iz Solinske ulice treba koristiti gradski autobus do mjesta rada, odnosno presjedati u drugi autobus. U navedenom smislu je tužiteljica istakla da se naknadno izjasnila poslodavcu da želi putovati osobnim vozilom, te da je tuženik rekao da će joj obračunavati trošak prijevoza po kilometraži, ali da je ipak i dalje nastavio obračunavati trošak prijevoza prema mjesečnoj pokaznoj karti umanjeno za dane kad nije na radnom mjestu. Tužiteljica u iskazu navodi da je jedno vrijeme počevši od listopada 2018.godine dolazila na posao autobusom, ali da je potom opet iz navedenih razloga počela putovati na posao osobnim automobilom jer da joj se znalo događati da kasni na posao.

14. Premda iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je autobusni prijevoz na relaciji od njenog mjesta stanovanja do mjesta rada bio neadekvatan njenom radnom vremenu, a zbog čega je znala kasniti radno mjesto budući je prijevoz bio neredovit, a posebno vikendima, te je iz njenog iskaza razvidno da je prilikom dolazaka u Split dolazila u Solinsku ulicu odakle je morala presjedati na gradski autobus do mjesta rada pa da je zbog kašnjenja na posao za prijevoz počela upotrebljavati osobno vozilo ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu osnovano pripada unatoč navedenom za utuženi period od 01.10.2018.godine do 21.03.2020.godine, te od 12.05.2020.godine do 30.09.2024.godine naknada troškova prijevoza temeljem mjesečne pokazne karte za treću tarifnu zonu na relaciji Kaštela-Split javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, a za razdoblje od 21.03.2020.godine do 11.05.2020.godine pripada naknada troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru jer je za to razdoblje općepoznata činjenica da zbog pandemije korona virusa nisu bilo redovnih autobusnih linija na ovoj relaciji. Također i sama tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 09.12.2025.godine potražuje razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje na način da potražuje neisplaćene troškove prijevoza prema iznosu mjesečne karte za treću tarifnu zonu osim za period kad nije bilo redovnog autobusnog prijevoza zbog pandemije corona virusa i to razdoblje od 21.03.2020.godine do 11.05.2020.godine , a za koje razdoblje potražuje naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru pa usvajajući tužbeni zahtjev na navedeni način ovaj sud postupa u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2 stavak 1. ZPP-a).

15. U odnosu na utvrđivanje visine predmetnog potraživanja ovaj sud je izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem prema Centru za vještačenja Split (list 87- 92 spisa). Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja Split proizlazi da je vještak naveo da je uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužiteljici pod nazivom ''Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte.'' Navodi se da je sukladno postavljenom zadatku vještačenja te temeljem dokumentacije u spisu, vještak za utuženo razdoblje od 01. listopada 2018. do 20. ožujka 2020. godine te od 12. svibnja 2020. do 30. rujna 2024. godine izvršio izračun naknade troškova prijevoza u visini mjesečne karte za III. tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela-Split, javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, dok da je za razdoblje od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. godine izračun izvršen pod pretpostavkom da tužiteljici pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. Nadalje se navodi da je na zahtjev vještaka, prijevoznik Promet d.o.o. Split dostavio je Cjenike usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji su vrijedili u utuženom razdoblju (dostavlja se uz Nalaz i mišljenje). Slijedom navedenog, navodi se da se daje pregled cijena mjesečne karte za III. tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela-Split, za pojedino razdoblje. Ističe se da se temeljem prethodno navedenog, u Tabeli 1. daje pregled iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela-Split, javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na obračunskim listama za razdoblje od 01.10.2018. do 30.09.2024. godine, te razlika koja bi pripadala tužitelju. Vještak napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ne ulazeći u pravna pitanja. S obzirom da je u utuženom razdoblju do prosinca 2022. godine službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak navodi da će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak ističe da će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Također vještak ističe da je iz prethodne tabele razvidno da je tužiteljici po osnovu naknade troškova prijevoza, a pod pretpostavkom da tužiteljici za razdoblje od 01.10.2018.g. do 20.03.2020.g. te za razdoblje od 12.05.2020.g. do 30.09.2024.g. pripada pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela-Split, javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da joj za razdoblje od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. pripada pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima, manje isplaćen iznos od 414,89 EUR. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u Splitu proizlazi da za razdoblje od 01.10.2018. do 30.09.2024. godine potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužitelj za razdoblje od 01.10.2018.g. do 20.03.2020.g. i od 12.05.2020.g. do 30.09.2024.g. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela-Split, javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 414,89 EUR (Tabela 1. stupac '9').

16. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja u Splitu je u cijelosti logičan i vjerodostojan budući je zasnovan na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji koju je u predmetni spis dostavio tuženik, a stranke nisu imale primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje.

17. Tužiteljicu prema izračunu Centra za vještačenja u Splitu iz njegovog nalaza i mišljenja na ime manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018. do 30.09.2024.g. pripada ukupan iznos od 414,89 Eur-a. Na priznati iznos glavnice potraživanja od 414,89 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u Splitu petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom tuženik joj je sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove. U navedenom tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 22.10.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 06.05.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 14.10.2025.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 09.12.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 04.02.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25 bodova, a što ukupno iznosi 325,00 Eur-a, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 650,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 162,50 Eur-a ukupno iznosi 812,50 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 1.212,50 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu pripada na ime parničnih troškova zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 18.12.2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 1.008,00 Eur-a (list 32-34 spisa), a potom iznos od 414,89 Eur-a podneskom od 09.12.2025.godine (list 129-130 spisa) Međutim, iz postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 22.10.2024.godine (list 32-34 spisa) je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ista je po nalogu suda iz rješenja od 10.10. 2024.godine (list 29-30 spisa) postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 22.10.2024.godine potražujući iznos glavnice od ukupno 1.008,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 22.10.2024.godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek po nalogu ovog suda sa ročišta od kao prilog uz podnesak od 22.10.2025. dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenje temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza. Tužiteljica je citiranim podneskom od 09.12.2025.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu koje je zauzeo Vrhovni suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je za to uvijek potreban pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju tužbe) budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Centru za vještačenja u Splitu. Naime, budući je tužiteljica tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogla procijeniti visinu neplaćenih troškova prijevoza koji je pripadaju, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 414,89 Eur-a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 18.12.2025.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući da se time oštećuju potencijalni vjerovnici tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Tužiteljica je i na ročištu od 14.10. 2025.godine saslušana vezano za sporna pitanja vezana za punomoć te je na tom ročištu potvrdila činjenicu da je izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić da je zastupa u predmetnom postupku, te je istakla da je istu ovlastila da za nju prima sve novčane primitke pa i parnični trošak putem računa punomoćnice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Split, 27. ožujka 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis