REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1834/2020-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici ĐL, dipl. pravnici, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicama Tamari Stanić Sertić i Ivani Grgić Zovko, odvjetnicama u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 27.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se, kao neosnovani, tužbeni zahtjevi kojima tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju:

- iznos od 6.703,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2020. do isplate i

- iznos od 12.645,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2023. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 1.625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. ožujka 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbama koje je podnio u ovom predmetu P-1834/2020 i predmetu ovoga suda poslovni broj: P-1378/2023, a koji je spojen na ovaj predmet P-1834/2020, rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-1834/2020-17 od 13. listopada 2025., u bitnom naveo da je osiguranik tužitelja PL stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. listopada 2008., a koju je skrivio osiguranik tuženik ML upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika. Odgovornost osiguranika tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru broj: P-294/11 od 12.11.2012. godine. Na osnovu navedene nesreće rješenjem tužitelja broj 781855 od 11. studenoga 2014. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu, a invalidnost je uzrokovana štetnim događajem. Za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 31. siječnja 2020. s osnove invalidske mirovine ukupno je isplaćeno osiguraniku tužitelja 50.508,81 kuna, a za razdoblje od 2. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. s osnove invalidske mirovine ukupno je isplaćeno osiguraniku tužitelja 12.645,76 eura / 95.279,50 kuna.

2. Stoga, pozivom na odredbe čl. 160. u smislu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98.), tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju:

- iznos od 50.508,81 kuna, današnjih 6.703,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2020. (dan predaje tužbe preporučenom pošiljkom pošti) do isplate i

- iznos od 12.645,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2023. (dan predaje tužbe sustavu za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem) do isplate.

3. Tuženik je u odgovorima na tužbu i tijekom postupka naveo, u bitnom, da nije sporno da je 13. listopada 2008. vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Ističe prigovor zastare, te osporava uzročno posljedičnu vezu između potraživanja tužitelja i ozljeda njegova osiguranika, jer je PL u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu iza koje je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 15%, što je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka dr. Miškulin i dr. Đ u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Zlataru broj: P- 294/11, pa je razvidno da su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja da je njegov osiguranik postao invalid zbog prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika. Nadalje je naveo da bi tužitelju, sukladno odredbama čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, šteta nastala samo u slučaju da je isplaćivao veći iznos mirovine nego što bi platio da je isplaćivao invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, pa kako tužitelj u konkretnom slučaju potražuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, to navedene razlike nema, dakle nije nastupila stvarna šteta.

4. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 3-6 i 83- 86spisa), presudu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P-294/11 od 12.11.2012. (str. 7-16 i 87-96 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu KLASA: UP/I 141-02/14- 01, URBROJ: 341-25-05/3-13-104611 od 11.11.2014. (str. 17-19 i 97-99 spisa), obračun isplaćene mirovine (str. 20 i 100 spisa), odštetne zahtjeve od 5.2.2020. i 2.2.2023. (str. 21- 22 i 101-102 spisa), povratnicu (str. 103 spisa), dopis tuženika od 26.3.2020. (str. 23 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P-536/18-5 od 11.2.2019. (str. 24-29 spisa) i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 3852/2022-2 od 16.9.2022. (str. 132-139 spisa).

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da su zahtjevi tužitelja neosnovani.

6. Naime, među strankama nije sporno da je tužiteljev osiguranik PL ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. listopada 2008., a koju je skrivio vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], za koje je u vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće bilo sklopljeno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti s tuženikom.

7. Nije sporno ni da je tužitelj svom osiguraniku PL zbog ozljeđivanja u navedenom štetnom događaju priznao pravo na invalidsku mirovinu.

8. Sporno je, u bitnom, da li je tužitelju u predmetnim razdobljima od 1. lipnja 2018. do 31. siječnja 2020. i od 2. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. uopće nastala bilo kakva šteta isplatom invalidske mirovine, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja isplaćeni iznos invalidske mirovine koja je njegovom osiguraniku priznata zbog ozljede na radu, a iz tvrdnji tuženika proizlazi da bi šteta nastala samo u slučaju da je tužitelj isplaćivao veći iznos mirovine od invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

9. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju obveza tuženika proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je za odluku o odgovornosti tuženika u ovom predmetu koji je tužitelj HZMO pokrenuo protiv tuženika, kao osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan zakon koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine (tako i VSRH u Rev-68/2019-2 od 1.3.2022.).

10. U razdobljima od 1. lipnja 2018. do 31. siječnja 2020. i od 2. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. , dalje: ZOOP).

11. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

12. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).

14. Budući da je osiguraniku tužitelja ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi priznato kao ozljeda na radu, to zbog tog ozljeđivanja tužitelj i ne može trpjeti štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Dakle, navedene razlike nema, a što je potvrdio i sam tužitelj na ročištu za glavnu raspravu od 19. veljače 2026. godine.

15. Imajući u vidu da tužitelju šteta u vidu naprijed navedene razlike nije nastala, to ovaj sud već iz tog razloga, primjenom navedenih odredbi čl. 27. ZOOP-a, nije mogao, pa ni djelomično, prihvatiti odštetne zahtjeve tužitelja.

16. Stoga je tužbene zahtjeve, kao neosnovane, odbio.

17. Pritom valja kazati da je ovaj sud odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem koji je predložio tuženik, jer je ocijenio da na temelju već izvedenih dokaza u ovom predmetu može donijeti pravilnu i zakonitu odluku, pa bi izvođenje tog dokaza dovelo do odugovlačenja postupka i njegove neekonomičnosti.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Tako je tuženiku, do spajanja parnica, prema vrijednosti predmeta spora od 6.703,67 eura, u ovom predmetu, priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), sastava podneska od 26.10.2020. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištu od 27.1.2021. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 600,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (150,00 eura) 750,00 eura.

20. Nadalje mu je, do spajanja parnica, prema vrijednosti predmeta spora od 12.645,76 eura, u predmetu P-1378/23, priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 200,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (50,00 eura) 250,00 eura.

21. Nakon spajanja parnica, prema vrijednosti predmeta spora od 19.349,43 eura (6.703,67 eura + 12.645,76 eura), priznat mu je trošak zastupanja na ročištu od 19.2.2026. od 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 500,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (125,00 eura) 625,00 eura.

22. Stoga, ukupno priznati trošak tuženika, koji mu je dužan nadoknaditi tužitelj, iznosi 1.625,00 eura.

23. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na troškove postupke temelji se na odredbama čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a ("Narodne novine", broj: 80/22.) i čl. 151. st. 3. ZPP-a, a odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., dalje: ZOO).

24. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Tužitelju

II. Pun. tuženika