Poslovni broj Povrv-311/2024-28

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BJELIN SPAČVA d.o.o., OIB: 02046778584, Vinkovci, Duga ulica 181, kojeg zastupa punomoćnik Branko Skerlev, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ANCONA GRUPA d.o.o., OIB: 65507156455, Đakovo, Makarska ulica 29, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, radi isplate iznosa od 8.729,81 EUR, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 13. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica poslovni broj Ovrv-1329/2024 od 9. svibnja 2024. kojim se nalaže tuženiku ANCONA GRUPA d.o.o., OIB: 65507156455, Đakovo, Makarska ulica 29, da tužitelju BJELIN SPAČVA d.o.o., OIB: 02046778584, Vinkovci, Duga ulica 181, namiri tražbinu u iznosu od 8.729,81 (slovima: osam tisuća sedamsto dvadeset devet eura i osamdeset jedan cent) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 20.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 301,63 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.316,88 EUR (slovima: tisuću tristo šesnaest eura i osamdeset osam centi) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 27.03.2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavaka, a radi naplate iznosa od 8.729,81 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Protiv istog rješenja tuženik je pravovremeno izjavio prigovor, te je spis dostavljen na daljnje rješavanje Općinskom sudu u Đakovu, a koji se rješenjem broj Povrv-45/2024-2 od 18. lipnja 2024. oglasio nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostavio nadležnom Trgovačkom sudu u Osijeku. Trgovački sud u Osijeku je svojim rješenjem broj Povrv-311/2024-2 od 12. rujna 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika, te ukinuo sve provedene ovršne radnje, a postupak nastavio kao u povodou prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ističe da je rješenje je izdano na temelju računa broj 364 -403- 77 od dana 22. veljače 2023. Opreza radi ističe da se iz opisa računa ne može sa sigurnošću iščitati na koju robu / uslugu bi se račun odnosio. Tuženik osporava svoju obvezu plaćanja računa koji je predmet ove ovrhe, te navodi da tužitelj nepošteno i u zloj namjeri pokušava naplatiti predmetni račun, iako je dogovor među strankama suprotan postupanju tužitelja. U privitku prigovora dostavlja dogovor među tužitelja i tuženika koji je razvidan iz priloženih zapisnika od dana 07. prosinca 2022., 20. veljače 2023., 22. svibnja 2023. i 12. srpnja 2023. Nadalje navodi da je razvidno da su se stranke na jasan i nedvojben način dogovorili oko suradnje vezane za uređenje pokaznih soba - „show room“. Tuženik je uredio „pokazne sobe“ koje se potencijalnim kupcima / naručiteljima pokazuju u svrhu marketinga obiju ovdje parničnih strana. Za opremanje tih pokaznih soba tj. „show room“ strane su se dogovorile da će tužitelj tuženiku dati i postaviti parkete besplatno. Kako je u međuvremenu, to jest krajem srpnja 2023., došlo do određenih napetosti pa kasnije sporova između društava unutar Bjelin grupacije te tuženika, to tužitelj protupravno, mimo postignutih dogovora, izbjegava izvršiti svoju obvezu storniranja računa, tako i računa koji je predmet ovoga postupka, nego je umjesto toga radi čiste osvete neosnovano pokrenuo ovaj postupak. Tuženik radi jasnije slike navodi da društva iz Bjelin grupe vode nekoliko postupaka protiv Tuženika, i društva iz grupe Tuženika, tako da se pored predmetnog postupka u istim parničnim ulogama vode još i sljedeći postupci: 1) BJELIN d.o.o. c/a Tuženika: parnični postupak P-2775/2023 (tužba i zahtjev za privremenom mjerom – zahtjev za privremenom mjerom pravomoćno odbijen, parnica u tijeku); 2) BJELIN d.o.o. c/a Tuženika: P-299/2023 (tužba je odbačena, po žalbi K žalbeni postupak u tijeku) 3) BJELIN d.o.o. c/a Tuženika: P -314/2023 (tužba je odbijena, po žalbi K žalbeni postupak u tijeku) 4) BJELIN SPAČVA d.o.o. c/a Tuženika: Povrv-163/2024, ranije Ovrv-4702/2023 5) BJELIN d.o.o. c/a MODUL d.o.o.: Ovrv-16001/2023 6) BJELIN SPAČVA c/a MODUL d.o.o.: Ovrv- 15997/2023, 7) BJELIN CROATIA d.o.o. c/a Tuženika: Povrv-51/2024, ranije Ovrv- 4709/2023 8) BJELIN CROATIA d.o.o. c/a Tuženika: Ovrv-1326/2024 U postupcima P-2775/2023, P-299/2023 i P-314/2023 se i tužitelj poziva na zapisnik koji je tuženik u ovom postupku priložio kao prilog. Tim više je jasno da Tužitelj u ovom postupku potpuno neosnovano osporava i vjerodostojnost i dokaznu snagu zapisnika te je isto tako nesporno da se ovaj postupak vodi iz čiste obijesti, što je dodatno evidentno iz cjelokupnog podneska tužitelja koji je u cijelosti suprotan ispravama koje su dostavljene u ovom postupku. U odnosu na sam sadržaj dogovora vezan za „show room“, odnosno neosnovanosti ovdje utužene tražbine, tuženik smatra da sve relevantne okolnosti potpuno jasno proizlaze iz sadržaja zapisnika, a u slučaju potrebe tuženik predlaže dodatno saslušati osobe koje su u zapisnicima navedene kao sudionici tih sastanaka u ime tuženika, uključujući i samog zakonskog zastupnika tuženika, te predlaže sudu donošenje odluke uz podmirenje troškova postupka tuženiku.

3. Tužitelj u podnesku od 7.3.2025. navodi da tuženik u prigovoru ističe da tužitelj suprotno dogovoru pokušava naplatiti svoje potraživanje, te kao dokaz svojih tvrdnji prilaže jednostrano sastavljene zapisnike. Tužitelj osporava sve tuženikove navode i dokaze, te u nastavku obrazlaže osnovu i visinu svog potraživanja. Parnične strane dogovorile su suradnju na tuženikovom projektu "Showroom". Međutim, tužitelj nije pristao besplatno ustupiti niti postaviti parket za tuženikove potrebe. Naprotiv, tužitelj je tuženiku prodao i postavio parket u Showroom-u, a za što je izdao račun. Tuženik kao potvrdu svojih navoda dostavlja zapisnike sa sastanaka predstavnika tužitelja i tuženika koji su se održali u razdoblju od prosinca 2022. do srpnja 2023. godine. Predmetni zapisnici su jednostrano sastavljeni od strane tuženika, nisu potpisani, te nije moguće utvrditi vjerodostojnost istih. Pregledom dostavljenih zapisnika vidljivo je da su isti sastavljeni na način koji je oportunitetan za tuženika, a na štetu tužitelja, iz čega proizlazi kritika da zapisnici ne odražavaju stvarno činjenično stanje. Uz to, ističe da je račun koji je osnova tužiteljevog potraživanja izdan 22.2.2023. godine. Dakle, čak i da su vjerodostojni tuženikovi zapisnici, iz predmetnih zapisnika je vidljivo da parnične strane nisu postigle dogovor oko Showrooma, već je isti ostao predmet pregovora do srpnja 2023. godine. Stoga su neistine tuženikove tvrdnje da je postao sporazum o suradnji i da je tužitelj sukladno takvom sporazumu trebao besplatno pružati svoje usluge. U prilog nelogičnosti zapisnika i tuženikovih navoda govori činjenica da na zapisniku od 20.2.2023. navodi: " Č mora poslati odobrenje po poslanim fakturama za parket". Iz citiranog teksta je vidljivo da parket nikada nije besplatno ustupan, već je bila ugovorena cijena. Nadalje navodi da pored navedenog, čak i da su tuženikove tvrdnje u pogledu besplatne suradnje točne, ni u jednom zapisniku nije definirana količina, kvaliteta ili vrsta parketa koji je trebao bio isporučen. Doslovnim tumačenjem zaključaka sa sastanaka proizlazilo bi da je tužitelj trebao predati tuženiku neograničenu količinu parketa, a što je malo vjerojatno. Tužitelj ističe da je s tuženikom imao sklopljen (usmeni) ugovor prema kojem je tuženiku prodao, isporučio i postavio parket kako je specificirano u računu. Tuženik nije podmirio tužiteljevo potraživanje, nije izvršio prijeboj međusobnih potraživanja, niti je bio ugovoren drugi modalitet plaćanja. Dodatno, tužitelj predlaže da Naslovni sud sukladno čl. 221. b. Zakona o parničnom postupku, zatraži od Ministarstva financija, Porezne uprave, podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza temeljem izdanog računa. Slijedom svega navedenog, između tužitelja i tuženika postojao je poslovni (ugovorni) odnos temeljem kojeg je tužitelj isporučio tuženiku robu i pružio usluge. Tuženik nije prigovorio osnovanosti i visini tužiteljeve tražbine, a predmetna roba (parket) je uredno isporučena tuženiku koji nije imao primjedbe na kvalitetu ili kvantitetu. Stoga, tužitelj je u postupku dokazao osnovu i visinu svog zahtjeva. Tuženik predmetni račun nije podmirio, niti je prigovorio visini, osnovanosti ili urednosti izvršenih isporuka. Tužitelj predlaže da Naslovni sud donese presudu kojom se u cijelosti održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borisa Godžirova, posl.br. Ovrv-1329/2024, od 9.5.2024. te se naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju odmjerene troškove ovršnog postupka zajedno s nastalim parničnim troškovima, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun-otpremnicu 364- 403/77 (str. 9 spisa), e-mail (str. 26 spisa), zapisnik sa sastanka od 7.12.2022. (str. 27 do 29 spisa), e-mail prijepisku stranaka (str. 30 i 31 spisa), zapisnik sa sastanka od 20.2.2023. (str. 32 do 35 spisa), e-mail (str. 36 spisa), zapisnik sa sastanka od 22.5.2023. (str. 37 do 39 spisa), e-mail (str. 40 spisa), zapisnik sa sastanka od 12.7.2023. (str. 41 do 43 spisa), sudska dokumentacija iz drugih sudskih predmeta koji se vode između stranaka (str. 44 do 223 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave Đakovo (str. 244 spisa), pisani iskaz svjedoka KA (str. 253 i 254 spisa), pisani iskaz svjedoka ČA (str. 255 i 256 spisa), iskaz svjedoka CA danog na ročištu održanom 12. veljače 2026. (str. 267 i 268 spisa), te iskaz zakonskog zastupnika tuženika PA danog na istom ročištu (str. 268 i 269 spisa).

5. Cijeneći izvedene dokaze, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika iznos od 8.729,81 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na temelju računa broj 364 -403/77 od 22.2.2023. U daljnjem tijeku postupka postalo je nesporno kako se predmetni račun odnosi na isporučeni i ugrađeni parket od strane tužitelja tuženiku.

7. Među strankama nije sporno da su iste bile u određenom poslovnom odnosu, budući da to proizlazi iz pisanih dokaza i iskaza svjedoka CA, kao i zz tuženika PA, kao i samih navoda stranaka u tužbi i daljnjem tijeku postupka, odnosno odgovoru na tužbu. Među strankama nije sporno niti da je tužitelj isporučio i ugradio tuženiku parket te za tu isporuku izdao utuženi račun. Međutim među strankama je sporno da li je ta usluga i isporuka parketa bila naplatni ili besplatni pravni posao, budući da tuženik ističe kako je bilo dogovoreno između stranaka besplatno ustupanje naprijed navedene robe, dok tužitelj ističe da nije bilo dogovora oko besplatnog ustupanja.

8. Dana 9. svibnja 2025. održano je pripremno ročište na koje su pristupile uredno pozvane stranke. Na istom ročištu, budući da je među strankama bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, izrađen je plan upravljanja postupkom, te je prvenstveno odlučeno da se prihvaća dokazni prijedlog tužitelja da se od porezne uprave zatraži podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 364-403/77 od 22.2.2023., dok je odluku o drugim dokaznim prijedlozima sud ostavio za daljnji tijek postupka, a po primitku dopisa od porezne uprave.

9. Dana 16.5.2025. u sudski spis zaprimljen je podnesak Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Osijek, Ispostava Đakovo (str. 244 spisa) iz kojeg proizlazi da je utvrđeno da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu. Nadalje, nakon primitka naprijed navedenog dopisa Porezne uprave sud je na ročištu održanom 4. rujna 2025. odlučio o drugim dokaznim prijedlozima stranaka.

10. Iz pisane izjave KA (str. 253 i 254 spisa), a koju je tužitelj dostavio u skladu s čl. 492.c ZPP-a proizlazi da je nekad tijekom 2023. godine na poziv g. OA (tadašnjeg prokurista tužitelja) prisustvovao sastanku na kojem se razgovaralo o eventualnoj poslovnoj suradnji izmedu tužitelja i tuženika. Tijekom tog sastanka su prvo obišli tvornicu tuženika i pokazne sobe za asortiman koje tuženik nudi kupcima (tzv. showroom), nakon čega su otišli u posebnu prostoriju gdje je bila večera, a kojoj su prisustvovali predstavnici tuženika i njih dvoje. Osim g. OA koji je bio prourist tužitelja, sjeća se da navedenim sastancima nisu prisustvovali članovi uprave tužitelja. U vrijeme spomenutog sastanka svjedok je obnašao funkciju predsjednika uprave društva SPIN VALIS d.d., zbog čega nije bio upućen u razgovore o potencijalnoj poslovnoj suradnji izmedu tužitelja i tuženika, no sjeća se da je o tome razgovarano tijekom večere. Nije čuo da se tijekom večere razgovaralo o doniranju parketa za showroom. Prema njegovom znanju, poslovna politika Bjelin grupacije nije bila da besplatno daje parket, niti mu je poznato da tuženik ima klijente kojima je besplatno ustupio parket. Nakon sastanka je na svoj službeni e -mail dobio dopis u formi zapisnika koji je pročitao. Sjeća se da je u zapisniku bilo navedeno nešto vezano za besplatno ustupanje ili donaciju parketa, no on navedeno tijekom večere nije čuo zbog toga se na navedeni dio zapisnika nije fokusirao. Također, kako je bio gost na večeri, zapisniku nije prigovarao, a ne zna je li to činio netko drugi iz Bjelin grupacije. U odnosu na račun koji je predmet ovog postupka, zna da ga je tužitelj izdao tuženiku za isporučeni parket. Prema njegovom znanju, između tužitelja i tuženika nije realiziran dogovor da tužitelj tuženiku besplatno ustupi navedeni parket. Takoder, nije čuo da se netko od predstavnika tužitelja obvezao izdati tuženiku knjižno odobrenje, a niti da je potpisan kakav sporazum u tom smislu.

11. Iz pisane izjave ČA (str. 255. i 256 spisa) proizlazi da su krajem 2022. i tijekom 2023. godine zajedno s predstavnicima društva unutar Č grupacije i predstavnicima tuženika prisustvovali neformalnim druženjima i sastancima na kojima se razgovaralo o eventualnoj poslovnoj suradnji izmedu tužitelja i tuženika. ČA je u to vrijeme bio zakonski zastupnik društva Bjelin Otok d,o.o. iz Otoka. Povod razgovorima o poslovnoj suradnji izmedu tužitelja i tuženika je bila činjenica što su tužitelj, odnosno druga društva iz Bjelin grupacije, u okviru svog proizvodnog asoftimana nudili razne proizvode koji su bili interesantni tuženiku, i obrnuto. Razgovori o poslovnoj suradnji su vodeni neformalno, pretežno navečer uz hranu i piće, gdje se ponekad vrtjelo janje i nudila slična hrana. ČA je nakon navedenih sastanaka s g. GA sudjelovao na jednom sastanku na kojem sam prvi put vidio prijedlog tuženika da mu tužitelj besplatno ustupi parket za tzw. showroom. C je navedeni prijedlog odbio uz obrazloženje da ne postoji mogućnost besplatnog ustupanja parketa. Prema saznanju ČA, tužitelj nije imao praksu da u poslovnim odnosima besplatno ustupa ili donira bilo kakvu robu iz svog asortimana. Također, nije nikada čuo da je bilo tko iz Bjelin grupacije koji je nazočio neformalnim sastancima na kojima se razgovaralo o poslovnoj suradnji, a o kojima su se vodili zapisnici, dao pristanak da tužitelj besplatno ustupi parket za showroom. Da je takvo ustupanje bilo dogovoreno, smatra da bi u tom slučaju zbog obveza materijalno-financijske prirode bilo potrebno sklopiti ugovor kojim bi se uredilo eventualno besplatno ustupanje, odnosno doniranje. Nadalje navodi da je na sastancima netko od predstavnika tuženika vodio zapisnike, no ti zapisnici su vodeni isključivo za potrebe tuženika jer s njihove strane nije bilo dogovora da se takav zapisnik vodi jer su se vodili neformalni razgovori. Svjedok ČA nadalje navodi da je na svoj službeni e-mail dobivao zapisnike s navedenih neformalnih sastanaka, no sam sadržaj zapisnika ga se kao predstavnika društva Bjelin Otok d.o.o. nije ticao zbog čega mu nije prigovarao niti ga potpisao. Naš cilj je bio da ako se bilo kakav dogovor postigne, da se formalizira kroz određeni ugovorni odnos, no kako dogovor nije postignut, nikakav sporazum nije sklopljen.

12. Iz iskaza svjedoka CA, danog na ročištu održanom 12. veljače 2026. proizlazi da mu je poznat poslovni odnos između stranaka, budući je isti savjetnik društva tuženika i sudjeluje u svim strateškim odlukama, a poslovni odnos sa tužiteljem je jedan od tih odnosa. Svjedok iskazuje da nije uposlenik tuženika, ali iskazuje kako je isti osobno sudjelovao na svim sastancima, a za koje je tuženik dostavio zapisnike. Na upit suda tko je sve sudjelovao na tim sastancima, svjedok iskazuje da su uglavnom sudjelovali predstavnici tuženika i tužitelja. Na upit suda da li je isti svjedok upoznat sa računom tužitelja na temelju kojeg isti temelji svoje potraživanje u ovom postupku, odnosno račun 364-403-77 izdan na iznos od 8.729,81 euro, svjedok iskazuje da je upoznat sa tim računom. Nadalje pojašnjava kako je namjera stranaka bila jedna dugoročna strateška suradnja, a posebice budući da je tužitelj veliko društvo, te je tuženik za tužitelja sudjelovao u izgradnji pilane. Napominje kako je predmet svih tih sastanaka bila suradnja između stranaka, te je na tim sastancima dogovoreno da tužitelj tuženiku besplatno ustupi parket i uslugu postavljanja parketa, a radi prezentacije parketa tužitelja u izložbenom prostoru (show roomu) tuženika, a sve radi daljnje prezentacije klijentima. Na poseban upit suda što je predmet predmetnog računa svjedok pojašnjava kako je taj račun ispostavljen za ispostavljeni parket. Na daljnji upit suda svjedok pojašnjava kako su svi sastanci koji su dostavljeni u spisu održani prije izdavanja računa od strane tužitelja. Također ističe kako je dogovoreno da tužitelj odmah nakon izdavanja fakture izda knjižno odobrenje kako bi anulirao obvezu plaćanja od strane tuženika prema tužitelju. Na upit suda da li je tužitelj isporučio predmetni parket, svjedok iskazuje da jest. Na daljnji upit kada je isporučen predmetni parket po predmetnom računu, svjedok iskazuje da je to bilo u veljači 2023., ali se ne može točno očitovati. Na upit suda da li je bilo dogovora oko iste suradnje i nakon izdavanja predmetnog računa, svjedok iskazuje da jest, te je i taj račun bio predmet naknadnih dogovora i zapisnika. Na upit suda, a svjedoku se daju na uvid zapisnici sa sastanka od 22.5.2023. i 12.7.2023., da li su na tim sastancima vođeni pregovori vezani i za ovaj račun, svjedok iskazuje da jesu, odnosno vođeni su pregovori i o drugim pitanjima, ali je na svakom od tih zapisnika dogovorena suradnja vezana za predmetni parket, odnosno besplatno ustupanje istoga tuženiku od strane tužitelja. Također svjedok navodi kako je i na zapisniku od 20.2.2023. pod brojem 3 naznačen točan dogovor između stranaka, vezano za predmetni parket i način obračuna istog. Na upit suda na koji način su se vodili zapisnici, svjedok iskazuje kako se odmah na licu mjesta vodio zapisnik, a naknadno se zapisnik dostavljao tužitelju. Na poseban upit suda da li je tužitelj osporavao predmetne zapisnike, svjedok iskazuje da nije. Na poseban upit da li je tužitelj pismeno ili usmeno osporavao dogovore sklopljene na tim sastancima između stranaka, svjedok iskazuje da tužitelj nije osporavao niti pismeno niti usmeno te dogovore. Na upit pun. tuženika da li je tuženik ikada od tužitelja dobio ponudu vezanu za predmetni parket ili da li je dobio ponudu od tužitelja kojim bi bila dogovorena cijena, svjedok iskazuje da nije, budući da je dogovoreno između stranaka upravo suradnja na način da tužitelj isporuči i ugradi parket u izložbeni prostor tuženika i to besplatno.Na upit pun. tužitelja da li je tužitelj potpisivao zapisnike sa sastanaka o kojima je danas svjedok svjedočio, svjedok iskazuje da niti jedna od stranaka nije potpisivala te zapisnike. Na daljnji upit pun.tužitelja da li je nakon dostave istih zapisnika tužitelj potpisan te zapisnike, a koji su dostavljeni e - mailom, svjedok iskazuje da tužitelj nije vratio potpisane zapisnike, međutim svjedok navodi da je dogovor bio da se eventualno vrate određene primjedbe na zapisnik, a ne potpisani zapisnik, a koje primjedbe nikada tužitelj nije dostavio tuženiku. Na upit pun. tužitelja može li svjedok objasniti problematiku odbitka pretporeza, svjedok iskazuje kako se o tome ne može očitovati. Na upit suda da li je tuženik osporavao nakon zaprimanja predmetnog računa isti, svjedok iskazuje da je taj račun vraćan u više navrata tužitelju, budući da uz taj račun nije dostavljeno knjižno odobrenje, a kako je bilo dogovoreno i radi anuliranja tražbine po tom računu.

13. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika PA (pogrešno u zapisniku sa ročišta 12.2.2026. navedenog kao zakonskog zastupnika tužitelja, str. 268 do 269 spisa) danog na istom ročištu, proizlazi kako je isti slušao svjedočenje danas pristupjelog svjedoka CA, iskazu istog se pridružuje u cijelosti, te navodi da je doista poslovna suradnja bila kako je to naveo naprijed navedeni svjedok. Pun. tužitelja postavlja pitanje na čiji su nalog vođeni zapisnici i koliko često se isti vode na sastancima Ancona grupe, te zz iskazuje kako su predstavnici prilikom sudjelovanja na svakom od tih sastanaka bili upozoreni da će se voditi zapisnik, budući da je to praksa tuženika, te je te zapisnike sastavljala zaposlenica tuženika HA, koja i inače vodi zapisnike sa sastanaka, te iskazuje kako je to učestala praksa da se vode zapisnici u tvrtci tuženika vezano za sastanka u tom društvu. Također napominje kako je HA dostavljala predmetne zapisnike svakom od sudionika sastanaka ili taj dan ili idući dan uz napomenu da se mogu staviti određene primjedbe ukoliko ih ima, no koliko je njemu poznati primjedbi od strane tužitelja nije bilo. Na upit pun. tužitelja je li kod tuženika inače praksa da se zapisnici ne potpisuju, zz iskazuje da jest, te se upravo zbog te činjenice putem e-maila dostavljaju zapisnici sudionicima, a kako bi isti mogli iznijeti određene primjedbe ukoliko ih imaju. Na daljnji upit da li uručuju predmetne zapisnike fizički odmah nakon sastanaka, zz iskazuje kako uručuju u većini slučajeva i fizički i to odmah nakon sastanaka. Na upit pun. tužitelja zbog čega tuženik prije pokretanja predmetnog postupka nije prigovoreno visini, osnovanosti ili urednosti izvršenih isporuka po predmetnom računu, zz iskazuje kako to nije bilo potrebno budući da je na svakom od tih sastanaka bilo dogovoreno da će tužitelj dostaviti knjižno odobrenje za navedeni račun, a tuženik nije niti isti knjižio u svojim poslovnim knjigama, budući da nije došlo predmetno knjižno odobrenje. Na upit zašto nije izdano knjižno odobrenje, zz iskazuje kako suradnja sa tužiteljem više nije bila moguća, odnosno tužitelj nije ispoštovao niti jedan dogovor sa tuženikom.

14. Ovdje valja istaknuti kako su nakon naprijed navedenog dokaznog postupka obje stranke predložile sudu da se donese odluka na temelju stanja spisa, budući da su svi dokazi provedeni.

15. Sukladno odredbi članka 219. do 221. a ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje sukladno članku 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Ovo se ističe budući da iz iskaza svjedoka KA i ĆA proizlazi kako politika tužitelja nije bila besplatno ustupanje određene robe, dok iz iskaza svjedoka CA proizlazi kako su se stranke dogovorile o besplatnom ustupanju robe odnosno parketa, a što je vidljivo iz zapisnika tuženika od 20.2.2023 pod brojem 3, gdje je naznačen točan dogovor stranaka oko predmetnog parketa. Valja također istaknuti kako na naprijed navedeni iskaz svjedoka CA stranke nisu imale primjedbi. Također i iskaza z.z. tuženika PA proizlazi kako potvrđuje navode svjedoka CA. Budući da su naprijed navedeni iskazi proturječni sud je uvidom u zapisnik od 20.02.2023 . utvrdio kako je doista u točki 3. Parket showroom naznačeno da će tužitelj tuženiku isporučiti gratis parket koji će biti prezentiran u tuženikovom showroomu uz besplatnu uslugu postavljanja istog. Naznačeno je također da je tužitelj dostavio parket i fakture, u planu je i postavaljanje parketa za naredni tjedan, te da tužitelj mora poslati odobrenje po poslanim fakturama za parket. Uvidom u zapisnik sa sastanka od 22.05.2023 također su u Rubrici Showroom navedene radnje i zaključci sa sastanka iz kojega proizlazi kako će tuženik vratiti račun za parket, tužitelj izdati revers otpremnicu, račun za postavljanje parketa podmiruje tužitelj. Iz e-maila (str. 36 spisa) razvidno je kako je tuženik predmetne zapisnike dostavio tužitelju. Također iz samih zapisnika je razvidno kako su na svakom od tih sastanaka sudjelovali predstavnici i tužitelja i tuženika, te su isti pojedinačno i naznačeni na svakom zapisniku.

17. Sud je stava kako na temelju provedenog dokaznog postupka ne može sa sigurnošću utvrditi radi li se o naplatnom ili besplatnom pravnom poslu, te je slijedom toga primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da tužitelj, na kojemu je bio teret dokaza, nije dostavio eventualno ponudu ili ugovor na temelju kojeg bi proizlazilo da se radi o naplatnom pravnom poslu. Također nije dostavio niti dokaze da je osporavao predmetne zapisnike, odnosno dogovore sačinjene na tim zapisnicima, a iz kojih proizlazi kako se radi o besplatnom pravnom poslu i ustupanju predmetnog parketa tuženiku u njegov showroom radi izlaganja, a iz e-mailova stranaka proizlazi kako su predmetni zapisnici sa naznačenim dogovorima uredno dostavljani tužitelju. Nasuprot tome, iz dopisa Porezne uprave proizlazi da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu, a u svezi sa činjenicom da li postoji tražbina tužitelja u skladu sa člankom 221.b ZPP -a, a iz dokaza dostavljenih od strane tuženika proizlazi kako je postojao dogovor između stranaka da se radi o besplatnom pravnom poslu jer to proizlazi iz zapisnika koje je dostavio tužitelju, koje tužitelj nije osporavao, a također proizlazi i iz iskaza svjedoka CA na kojeg tužitelj nije imao primjedbi.

18. Slijedom svega navedenog, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tražbina tužitelja po računu broj 364-403-77 od dana 22. veljače 2023. neosnovana, te je stoga sukladno čl. 451. st. 3 ZPP-a, sud ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev, te je presudio kao točki I. izreke presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18, 53/19 i 92/21), te članka 29. ZOO-a.

20. Sud je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, priznao trošak parničnog postupka u iznosu od 1.316,88 EUR i to na ime troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.11.t.1. OT), za trošak pristupa na ročište održano 9.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT), trošak pristupa na ročište održano 4.9.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. OT), trošak pristupa na ročište održano 12.2.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. OT), trošak pristupa na ročište održano 13.2.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. OT), a sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 66,88 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, te je slijedom navedenog odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 27. ožujka 2026.

S U D A C

Augustin Jalšovec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno putem ovog suda.