Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-111/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik iz Zagreba, Vončinina 2/V, protiv tuženika Grada Siska, Sisak, Rimska 26, OIB: 08686015790, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Panjković, odvjetnica iz [adresa], te umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik iz Zagreba, Poljička 5, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i punomoćnika umješača, 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Grad Sisak dužan je platiti tužiteljici RI iznos od 2.475,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. 6. 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za d rugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik Grad Sisak dužan je platiti tužiteljici RI iznos od 52,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 27. 3. 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice RI u dijelu koji glasi: "Tuženik Grad Sisak dužan je platiti tužiteljici RI iznos od 842,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. 6. 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Tuženik Grad Sisak dužan je platiti tužiteljici RI zateznu kamatu na iznos od 52,50 EUR od 26. 6. 2023. do 27. 3. 2026., u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku Gradu Sisku da tužiteljici RI naknadi parnični trošak u iznosu od 1.442,70 eur sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev umješača Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d.za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica RI podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika Grada Siska, radi naknade štete.

2. U tužbi tužiteljica navodi da se 11.10.2022. oko 15:00 sati dogodila nezgoda u [adresa], u [adresa] na način da se tužiteljica hodajući nogostupom spotaknula na oštećenje, odnosno rupu na nogostupu i pala te se pritom ozlijedila. Prilikom navedenog pada oštećena je zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Predmetna pješačka staza u [adresa] se smatra površinom namijenjenom za kretanje pješaka te je obveza komunalne službe Grada Siska izvršiti saniranje na pravilan način kako bi se spriječila nezgoda na istim. Iz priloženih fotografija proizlazi da se radi o oštećenoj i deniveliranoj pješačkoj stazi, te je upravo navedeno uzrok predmetne nezgode. Odlukom o komunalnom redu predviđeno je da su javne prometne površine nerazvrstane ceste. Nadalje, odredbama članka 101. Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14,110/19) određeno da je nerazvrstana cesta vlasništvo Grada Siska kao jedinice lokalne samouprave na čijem području se ista cesta nalazi, te je stoga upravo Grad Sisak bio dužan predmetni dio nerazvrstane ceste održavati na način siguran za kretanje pješaka, bilo da sam sanira oštećenje ili da to povjeri nekom trećem. Obzirom da se na predmetnoj nerazvrstanoj cesti nalazio oštećeni i denivelirani dio pješačkog nogostupa, zbog koje je i došlo do nezgode, očigledan je propust tuženika za pravilnim održavanjem predmetne ceste odnosno pješačkog nogostupa. U opisanoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede. Tužiteljica je zatražila liječničku pomoć, te su joj utvrđene sljedeće povrede: distorsio ATC dex. Et contusio pedis sin., syndroma impingement anterolateralis art TC dex, ruptura lig. Talofibularae dex. U opisanoj nezgodi tužiteljica je trpjela intenzivne i dugotrajne boli, pretrpjela kako primarni tako i sekundarni strah, a nakon završenog liječenja tužiteljica će morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Slijedom navedenoga, temeljem priložene medicinske dokumentacije te cijeneći pozitivne zakonske propise ponajviše čl. 19. i čl.1100. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i to za : duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja, ukupan iznos naknade štete od 4.000,00 EUR. Tužiteljica se zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku obratila osiguratelju tuženika dana 25.09.2019. što je tuženik potvrdio dopisom dana 26.06.2023., te tužitelj ica upravo od tog datuma potražuje zakonsku zateznu kamatu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je za predmetno razdoblje u kojem se dogodio navodni štetni događaj imao sklopljenu Policu osiguranja „Javna odgovornost prema trećima“ broj 1307- 00061686 s Wiener osiguranjem d.d. te stoga predlaže da se Wiener osiguranje d.d. pozove kao umješača na strani tuženika. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Navodi koje tužiteljica navodi u svojoj tužbi su posve paušalni. Sukladno relevantnim zakonskim odredbama, tuženik bi bio odgovaran za štetu ako tužiteljica dokaže štetnu radnju, protupravnost, uzročno posljedična vezu između štetne radnje i štete te štetu, a što tužiteljica nije ničim dokazala. Nadalje, navodni štetni događaj nije prijavljen po samom događaju niti tuženiku niti MUP-u, a niti iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da se dogodio na mjestu i u vremenu kako se to opisuje tužbom. Upravo isto potvrđuje i dopis Grada Siska, Upravnog odjela za upravne, imovinsko pravne i opće poslove, KLASA: 402-06/22-02/44, URBROJ: 2176/05-03/1-23-8 od 08. svibnja 2023., kojeg sam tužitelj dostavlja u spis, a u kojem je upravo navedeno kako na dan štetnog događaja u dežurstvu ophodarske službe nije zaprimljen poziv niti jedne hitne službe (Centar 112, policija, vatrogasci, dojave građana) vezano za navodni štetni događaj. Osim toga, predmetne fotografije nisu dokaz da bi tuženik bio dužan održavati rupu na kolniku, niti dokazuju nastanak predmetnog događaja, budući da nema podataka o tome kada su fotograf ije snimljene. Nadalje, a ako bi se prihvatili navodi tužiteljice da se prilikom hodanja spotaknula na rupu na nogostupu i pala te ozlijedila desni gležanj, a koju je nesporno mogla uočiti da je pri hodanju upotrijebila uobičajenu pažnju, tuženik nalazi da na strani tužiteljice postoji relativno velik stupanj neadekvatnosti ponašanja uzevši u obzir zaštitu njenih prava i interesa, o čemu je tužiteljica kao oštećenica bila dužna voditi brigu. Od tužiteljice kao zrele i odrasle osobe se očekuje da primjeni dužnu pažnju prilikom hodanja u kojem slučaju bi uočila rupu na kolniku pa do predmetne ozljede ne bi ni došlo. Iako nije izričito određeno na koji način se treba kretati po javnim površinama, tužiteljica nije oslobođena obveze da postupa pažljivo tj. da upotrijebi pažnju prosječnog čovjeka koja se uzima kao kriterij odgovornosti. Opreza radi, u slučaju da sud utvrdi kako je tužba osnovana iako tuženik isto u potpunosti osporava, tuženik također ističe kako visina postavljenog zahtjeva s naslova imovinske i neimovinske štete nije primjerena činjenicama koje proizlaze iz dostavljene medicinske dokumentacije, prirodi i karakteru pretrpljenih ozljeda, zaostalim posljedicama te činjenici postajanja degenerativnih promjena. Štoviše, dostavljena medicinska dokumentacija ne potvrđuje navode tužiteljice kako je uslijed pada i ozljede desnog gležnja trpjela „intenzivne i dugotrajne boli“ kao i da mora ulagati pojačane napore u životu i radu, a kako to ista tvrdi. Naime iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljici kao terapija bilo prepisano mirovanje, stavljanje hladnih obloga te izvođenje vježbi. Međutim, nije vidljivo da bi se radilo o izrazito teškoj tjelesnoj ozljedi, a kako to tužiteljica pokušava prikazati, tim više što je u otpusnom pismu Opće bolnice „dr. Ivo Pedišić“ od 11.10.2022. godine navedeno kako nema traumatskog prekida koštanog kontinuiteta te su zglobna tijela sukladna. Da bi se činjenica zdravstvenog stanja mogla pravilno utvrditi, potrebno je, po mišljenju tuženika, utvrditi zdravstveni status tužiteljice prije nastanka štetnog događaja, dakle izvršiti uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice prije nezgode. Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije i tužiteljici naloži da tuženiku naknadi parnični trošak.

4. Rješenjem ovog suda br. Pn-111/2023-7 od 6. 11. 2024. dopušteno je miješanje treće osobe Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., na strani tuženika, obzirom da iz police osiguranja od odgovornosti broj 1307- 00061686 od 26. 5. 2022. proizlazi da je između tuženika kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika te Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. kao osiguratelja ugovoreno osiguranje javne odgovornosti, bez franšize, agregatni limit 800.000,00 kn, za razdoblje od 30. 4. 2022. do 30. 4. 2023.

5. Umješač na strani tuženika u odgovoru na tužbu navodi da je Grad Sisak na dan navedenog štetnog događaja imao kod Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d. zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti zbog čega ima pravni interes za miješanje u ovu parnicu na strani tuženika te u odnosu na predmetni tužbeni zahtjev, opreza radi, osporava osnovu i visinu istog kao neosnovane.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u dopis (str. 4 spisa), zahtjev za naknadu štete (str. 5 i 6 spisa), preslike fotografija (str. 8-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 11-21 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00061686 (str. 29 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 42 i 43 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 44 spisa), dopis PP Sisak od 4. 12. 2024. (str. 52 spisa), zdravstveni karton pacijenta (str. 58-147 spisa), saslušan je svjedok NI, održan je uviđaj na licu mjesta, provedeno su medicinsko vještačenja po vještaku Želimiru Obradoviću te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

7. Svjedok NI iskazao je da živi u [adresa] na adresi [adresa] te je slučajno izašao iz kuće i zatekao tužiteljicu kako leži na cesti, na nogostupu, pored ograde u blizini njegove kuće. Pad tužiteljice nije vidio. Misli da je to bilo 2022., no ne sjeća se točno kada. Ističe da je vidio i razbacane stvari oko tužiteljice i to mobitel, naočale, torbicu i druge neke stvari koje su valjda bile u torbici. Ističe da je pomogao tužiteljici da se podigne te se ista držala za nogu, te uopće nije mogla hodati. Samo je plakala i govorila da ju boli noga. Ističe da živi u toj ulici, no uglavnom ulazi u istu i izlazi iz iste automobilom, a malo kada ide pješice. Nije nikada pao krećući se tom ulicom niti na tom mjestu. Ističe da taj dan nije bilo niti magle, niti kiše. Ističe da je u blizini mjesta pada tužiteljice na nogostupu rupa koja je vidljiva i sada. Ukoliko se stane na tu rupu vrlo lako se može zapeti.

8. Tužiteljica RI iskazala je da se 2022. u 10 mj. kretala [adresa] u [adresa] i to iz smjera trgovine Kemoboja u toj ulici, prema auto praonici u kojoj je ostavila auto na pranju, te je tako hodajući samo u jednom trenutku pala, a da nije bila ni svjesna što se zapravo dogodilo. Misli da je hodajući desnom nogom stala u udubinu na nogostupu, potom je iskrenula tu nogu u gležnju i pala na desnu stranu tijela u predjelu kuka. Nije se sama mogla podići te joj je u tome pomogao NI u čijoj auto praonici je ostavila auto i uz čiju pomoć je došla do te auto praonice i isti joj je pomogao da se sjedne i pričeka supruga koji je došao po nju. Uz pomoć supruga je otišla kući te obzirom da oteklina gležnja nije splasnula otišla je na hitnu gdje je obavila rendgensko snimanje na kojoj je bilo vidljivo da joj se gležanj okrenuo, no nije bilo nikakvog puknuća. Potom su ju uputili ortopedu te, obzirom na bolove i da oteklina nije splašnjavala, obavila je i MR snimanje koje je pokazalo prema objašnjavanju ortopeda da ima nekakvu rupicu, iako ne može sa sigurnošću navesti o čemu se točno radi, osim da nije na kosti, te su ju uputili na fizikalne terapije koje je obavljala i to strujom, ultrazvukom, hlađenjem te vježbanjem. Prvih tjedan dana uopće nije mogla hodati, a potom je mogla hodati uz šepanje. Bolovi i šepanje su trajali oko 4. mj, s time što terapije nije mogla odmah dobiti te je s istima krenula nakon 3 mjeseca od ozlijede. Ona još uvijek u određenim situacijama osjeti bolove u tom gležnju i to prilikom duže vožnje u automobilu, što znači duže od sat vremena i ukoliko nosi cipele na petu, koje više niti ne nosi. U vrijeme ozljeđivanja na nogama je imala tenisice. Ističe da je tom ulicom već prolazila i tu udubinu nije zamijetila, a inače tom ulicom prolazi možda jednom u nekoliko mjeseci. Ističe da je fotografije priložene uz tužbu poslikao njezin suprug slijedećega dana nakon štetnog događaja. Nakon što joj je predočena fotografija sa lista 8 spisa ističe da je njezino mjesto pada na dijelu nogostupa pored ograde prekrivene tkaninom s sjedne strane, tegle za cvijeće sa druge strane i to na dijelu naknadno asfaltiranog nogostupa koji se proteže po sredini nogostupa. Ističe da joj je tjedan dana od ozljeđivanja bila potrebna pomoć supruga i njezine majke koji su joj pomagali da se ustane iz kreveta, da dođe do wc, do kupaonice, da se sjedne za stol te su joj pomagali oko djece u smislu da su ih vozili u školu i iz škole jer ona to nije mogla činiti, odnosno nije mogla voziti, pri čemu ističe da živi na trećem katu. Ističe da je imala poteškoće oko hodanja uz stepenice niz stepenice te joj je suprug u tome pomagao, oko dva do tri mjeseca te ističe da u zgradi u kojoj živi nema lift. Ističe da je prije štetnog događaja hodala nogostupom gledajući ravno ispred sebe te nije gledala u pod po kojem hoda.

9. Vještak Želimir Obradović je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2025. naveo je da je kod tužiteljice dokumentirana ozljeda – uganuće desnog nožnog zgloba i uboj lijevog stopala te ozljeda prednjeg tibio-fibularnog ligamenta te da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužiteljice. Naveo je da se sudskomedicinski radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Tužiteljica je pretrpjela je primarni primarni strah lakog do srednjeg intenziteta za vrijeme trajanja štetnog događaja, te sekundarni strah vezan za ishod liječenja srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna te lakog intenziteta u trajanju od tri tjedna. Pretrpjela je bolove jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te bolove lakog intenziteta u trajanju od tri tjedna. Bolovi su kumulativno obračunati i predstavljaju bolove uslijed nošenja el.zavoja, jer noga nije bila adekvatno imobilizirana i bolove kod fizikalne terapije. Povremeni bolovi u trajne posljedice. Naruženja nema. Tuđa pomoć je trajala prvih 10 dana 2 sata dnevno za odlaske na toalet, tuširanje, nabavu i pripremu hrane i odlaske na kontrole. U navedenom slučaju je zbog ozljede prednjeg tibiofibularnog ligamenta zaostalo ograničenje pokreta u gornjem nožnog zglobu lakog stupnja, praćenih povremenim bolovima u desnom gornjem nožnom zglobu, što tužiteljicu ograničava u svakodnevnim aktivnostima u kojima se zahtjeva duže stanje i duži hod. Zbog navedeno ukupne trajne posljedice ocjenjuje s 2 %.

10. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 8. 5. 2025. vještak Želimir Obradović navodi da nakon pregleda i RTG pretrage dijagnosticirano uganuće nožnog zgloba jer je snimka pokazala uredan položaj zglobnih tijela bez svježe traume kostiju i ordiniran je elastični povoj uz poštedu noge. Cijelo vrijeme do MR snimka tužiteljica se tužila na bolove ozlijeđenog zgloba. Obzirom da Rtg snimak ne može pokazati puknuće ligamenta i da je ozljeda verificirana tek MR pretragom od 12.2.23.god. i da je nakon ozljeđivanja liječena el. zavojem zbog krivo postavljene dijagnoze, ocjenu bolova lakog intenziteta je zabunom napisao u trajanju od 3 tjedna, a zapravo je trebalo biti 3 mjeseca. Bolovi su kumulativno obračunati i predstavljaju bolove uslijed nošenja el.zavoja prije MR snimka, jer noga nije bila adekvatno imobilizirana i bolove kod fizikalne terapije. Kriva dijagnoza nije u ovom slučaju uticala na trajnu posljedicu. U nalazu nadalje mijenja i ocjenu straha lakog intenziteta za ishod liječenja, koji je uz bolove trajao 3 mjeseca. Što se tiče degenerativnih promjena u nožnom zglobu, razvoj istih je moguć u daljnjem životu zbog moguće ozljede hrskavice koja je moguća kod navedenog mehanizma ozljede i nije spomenuta u očitanju MR, ali je spominje zbog mogućeg pogoršanja. U priloženom medicinskom kartonu ne nalazi ranijih ozljeda desnog nožnog zgloba koji bi utjecali na ocjenu trajne posljedice. Ocjena trajnih posljedica ostaje ista.

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. 2. 2026. vještak Želimir Obradović je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, stranke niti umješač nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje navedenog vještaka te ga sud u cijelosti prihvaća kao stručno i obrazloženo.

12. Podneskom od 21. 5. 2023. tužiteljica je, nakon provedenog medicinskog vještačenja, precizirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva naknadu štete u iznosu od 3.370,00 eur, sa zateznim kamatama od

26. 6. 2023. do isplate,

13. Temeljem ocjene izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

14. Dakle, temeljem iskaza svjedoka NI, kojem sud nije imao razloga ne povjerovati i koji je tužiteljicu nakon pada zatekao upravo na mjestu pada (prema pokazivanju tužiteljice mjesta pada na uviđaju održanom 21. 2. 2025.), suglasnog iskaza tužiteljice, činjenice da iz nalaza i mišljenja vještaka Želimira Obradovića proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužiteljice te u konačnici utoliko što je na uviđaju na licu mjesta održanom u [adresa], ispred kućnog broja 36, održanom 21. veljače 2025., prilikom pokazivanja mjesta pada tužiteljice doista i utvrđen dio naknadno asfaltiranog nogostupa, s razlikom u visini spoja ruba tog naknadno asfaltiranog dijela do 2,5 cm, sud zaključuje da su uvjerljivi navodi tužiteljice da je pri štetnom događaju 11. 10. 2022., kada se, krećući se [adresa] u [adresa], ispred kbr. 36, spotaknula na navedenu neravninu (razliku u visini naknadno asfaltiranog dijela nogostupa) i pala kao i da je tom prilikom zadobila ozljede utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka Želimira Obradovića, a na navedeni zaključak suda nisu od utjecaja činjenica da o navedenom štetnom događaju nije obavještena policija, a niti vatrogasci, hitna pomoć ili koja služba tuženika.

15. Nadalje, sukladno Odluci o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Sisačko-moslavačke županije, broj 21/12, 3/16 i 25/17), cesta u [adresa] u [adresa] je nerazvrstana cesta.

16. Prema odredbi čl. 100. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23, 133/23, 156/25, dalje: ZOC) dio nerazvrstane ceste čini, između ostalog, nogostup, a prema odredbi čl. 101. st. 1. ZOC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 109. st. 1. ZOC jedinica lokalne samouprave uređuje vrste, opseg i rokove izvođenja radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te kontrolu i nadzor nad izvođenjem tih radova te propisuje prekršajne odredbe, a prema odredbi čl. 107. st. 1. ZOC upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

18. Prema odredbi čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 110/18, 32/20, 145/24, dalje: ZKG) propisano je da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, između ostalog, održavanje nerazvrstanih cesta, a sukladno odredbi čl. 23. st. 1. ZKG pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta.

19. Prema odredbi čl. 59. st. 1. ZKG komunalna infrastruktura jesu nerazvrstane ceste i javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila, a prema odredbi čl. 60. st. 2. ZKG javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima su trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste.

20. Prema odredbi čl. 61. st. 1. ZKG komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost te sukladno odredbi čl. 64. st. 1. ZKG, građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza je jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s ovim Zakonom ili posebnim zakonom.

21. Dakle, sukladno odredbama čl. 22. st. 1. i čl. 59. st. 1. ZKG, u vezi s odredbom čl. čl. 107. st. 1. ZOC, i čl. 64. st. 1. ZKG tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan je održavati komunalnu infrastrukturu i to, između ostalog, javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila – pločnike (čl. 60. st. 2. ZKG), a tuženik nije dokazao da je tu obvezu prenio na drugu osobu.

22. I prema odredbi čl. 109. st. 1. ZOC, na tuženiku je kao jedinici lokalne samouprave da uređuje vrste, opseg i rokove izvođenja radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te kontrolu i nadzor nad izvođenjem tih radova.

23. Prema tome, utoliko što se zbog spornog oštećenja odnosno neravnine nogostupa (pločnika), koje se nalazilo u [adresa] u [adresa], tužiteljica prilikom kretanja tim nogostupom 11. 10. 2022. spotaknula i pala te zadobila ozljede, za zaključiti je da tuženik, suprotno odredbama čl. 22. st. 1. i čl. 59. st. 1. ZKG, u vezi s odredbama čl. 107. st. 1. ZOC i čl. 64. st. 1. ZKG, nogostup (pločnik) u [adresa] u [adresa], u dijelu ispred kbr. 36, nije održavao na način da je omogućio nesmetano i sigurno kretanje pješaka istim,, te u konačnici da je stoga tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu koju je pretrpjela time što je zadobila ozljede prilikom kretanja navedenim dijelom nogostupa, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku: ZOO).

24. Nadalje, iz utvrđenja razmjera i položaja oštećenja nogostupa (pločnika) prilikom uviđaja održanog 21. 2. 2025. koje je takvo da pješak koji se kreće navedenim nogostupom (pločnikom) ima dovoljno prostora za sigurno kretanje nogostupom (pločnikom) i bez potrebe za hodanjem preko oštećenja (neravnine) odnosno za obilaženje istog te temeljem navoda tužiteljice iz kojih proizlazi da je prije štetnog događaja hodala nogostupom ne gledajući u pod po kojem hoda, sud zaključuje da se tužiteljica kretala s krajnjom (grubom) nepažnjom odnosno da pri kretanju nije primijenila niti onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan (običan) čovjek.

25. Naime, prosječan čovjek, dok se kao pješak kreće nogostupom, ne gleda isključivo ispred sebe, kako je to tužiteljica opisala svoje kretanje nogostupom (pločnikom), već na način da gleda i prema dolje, pazeći kuda se kreće, te je stoga tužiteljica opisanim kretanjem, unatoč dovoljnom prostoru nogostupa za sigurno kretanje, bez ikakve potrebe za hodanjem preko oštećenja (neravnine), pridonijela nastanku štetnog događaja odnosno šteti, i to u omjeru od 25 %.

26. Stoga, obzirom na povredom pretrpljeni strah tužiteljice, sukladno nalazu i mišljenju liječničkog vještaka Želimira Obradovića, ovaj sud primjerenim iznosom pravične novčane naknade za pretrpljeni strah smatra iznos od 1.100,00 eur, temeljem odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO.

27. Nadalje, uvažavajući intenzitet i trajanje bolova tužiteljice prema mišljenju liječničkog vještaka Želimira Obradovića, kao i zahtjev tužiteljice, sud smatra da je primjerena pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od ukupno 1.900,00 eur, i to za jake bolove u iznosu od 70,00 eur, za srednje bolove u iznosu od 610,00 eur te za slabe bolove u iznosu od 1.220,00 eur (čl. 1100. st. 1. ZOO).

28. Cijeneći ukupne trajne posljedice od 2 %, ovaj sud primjerenom ocjenjuje pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 300,00 eur, sve sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

29. Dakle, po mišljenju ovog suda primjeren je iznos na ime naknade ukupne neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 3.300,00 eur, no, obzirom na doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 25 % ista ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO), zbog čega joj je po toj osnovi dosuđen iznos od 2.475,00 eur dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

30. Nadalje, tužiteljica ima pravo i na naknadu utužene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu prema odredbi članka 1095. st. 1. ZOO, a uvažavajući nalaz i mišljenje liječničkog vještaka o potrebi tuđe njege i pomoći te opsegu i trajanju iste sud utvrđuje primjerenim iznosom te naknade od ukupno 70,00 eur (3,5 eur po satu, 2 sata dnevno kroz period od 10 dana), no, obzirom na doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 25 % ista ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO), zbog čega joj je po toj osnovi dosuđen iznos od 52,50 eur dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

31. Odluka o zateznoj kamati na iznos neimovinske štete temelji se na odredbama čl. 29. i čl. 1103. ZOO koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa utoliko što je tužiteljica zateznu kamatu zatražila od 26. 6. 2023. kao datuma podnošenja zahtjeva tuženiku (iako iz dopisa tuženika u kojem se očituje na zahtjev za naknadu štete proizlazi datum donošenja – 8. 5. 2023.), na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od zatraženog datuma (toč. I. izreke presude).

32. Nadalje, u odnosu na zahtjev za isplatom zatezne kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, valja reći da je ista tužiteljici dosuđena od dana donošenja presude jer je tek presudom utvrđena visina iste, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO (toč. II. izreke presude), a u preostalom dijelu u odnosu na zateznu kamatu tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan (toč. III. Izreke presude).

33. Odluka o troškovima postupka iz toč. IV. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

34. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno tome, tužiteljica je po osnovi i visini uspjela 75 %, a tuženik u omjeru od 25 %, pa stoga uspjeh tužiteljice u parnici iznosi 50 % (75%-50%).

35. Tužiteljici su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32.), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 6. 11. 2024., 19. 2. 2025. i 12. 2. 2026. te uviđaju 21. 2. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1. i st.7.), za sastav podneska od 12. 2. 2025. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4.), za sastav podnesaka od 25. 3. 2024., 28. 4. 2025. i 21. 5. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), PDV u iznosu od 462,50 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 86,45 eur za svako, ukupno 2.485,40 eur, no obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 50 % dosuđen joj je parnični trošak u iznosu od 1.242,70 eur te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eur u cijelosti, sveukupno 1.442,70 eur.

36. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 12. 2. 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP).

37. Konačno, obzirom da se odluka o troškovima postupka iz čl. IV. izreke temelji na uspjehu tužiteljice u sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, umješač nema pravo na naknadu parničnih troškova (toč. V. izreke presude).

38. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču po punomoćniku