- 1 -              Rev 274/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 274/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o. iz Z., …, OIB: …, protiv ovršenika Z. V. iz O., …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku iz Z., radi izravne naplate, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-449/2021-2 od 11. studenog 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-428/2021-2 od 11. ožujka 2021., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj Ovr-428/2021-4 od 22. ožujka 2021., u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Odbija se revizija ovršenika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je ispravljeno prvostupanjsko rješenje kojim su odbijeni prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, i prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, kao neosnovani.

 

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2621/2022-2 od 6. rujna 2022. ovršeniku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja radi pravnog pitanja:

 

"Je li dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je, na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome?"

 

3. Ovršenik je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), radi pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovoga suda dopušteno podnošenje revizije.

 

4. Ovrhovoditelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Ovršenik je podnio prijedloge za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim i za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice (izvansudskoj ovrsi), navodeći da je ista osnova za plaćanje već ranije isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20 - dalje ZPONS), pa da se ne može ponovno tražiti izravna naplata na temelju iste osnove za plaćanje, a što da je i u skladu sa zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019. prema kojemu nije dopušten prijedlog da Financijska agencija, nakon što je, na temelju odredbe čl. 12. ZPONS, prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno isto rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno toj osnovi.

 

7. Navedeni prijedlozi ovršenika su pravomoćno odbijeni jer se, u t. 6., citirani zaključak odnosi samo na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudskoj ovrsi), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka. Naime, drugostupanjski sud u pobijanom rješenju obrazlaže kako isknjiženje rješenja o ovrsi donesenog u ovršnom postupku pred sudom povlači za sobom određene posljedice propisane Ovršnim zakonom ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ), odnosno nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe, a posljedično tome i obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te bi u slučaju ponovnog upisa rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje kod Fine, sprječavalo nastupanje posljedica propisanih zakonskim odredbama kojima je uređena sudska ovrha. Međutim, drugostupanjski sud navodi i kako pritom valja naglasiti da u takvoj situaciji, kada bi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika bila obustavljena iz razloga isknjiženja rješenja o ovrsi iz Očevidnika osnova za plaćanje, to ne bi sprječavalo ovrhovoditelja da podnese novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, odnosno da pokrene novi ovršni postupak radi naplate iste novčane tražbine. Isto tako, izvansudska ovrha pokreće se podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fini, pa kada Fina, primjenom odredbe čl. 12. ZPONS, osnovu za plaćanje (u konkretnom slučaju zadužnicu), isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, a što ovdje jest slučaj.

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. Mjerodavna odredba čl. 12. st. 1. ZPONS glasi:

 

''Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.''

 

10. Ovaj sud je suglasan s, u točki (odlomku) 7., citiranim pravnim shvaćanjima drugostupanjskog suda koja su posljedica i toga da se ovdje radi o izvansudskoj ovrsi (u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice) koju treba razlikovati od sudske ovrhe u kojoj ovrhovoditelj predlaže da Financijska agencija, nakon što je, na temelju odredbe čl. 12. ZPONS, prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno isto rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno toj osnovi.

 

11. Pritom valja uzeti u obzir i obrazloženje Konačnog prijedloga ZPONS iz ožujka 2018., kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1686/2019 od 23. ožujka 2021. kojom nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ovdje mjerodavnog čl. 12. st. 1. ZPONS, a na koje se sam ovršenik poziva u reviziji. Naime, iz obrazloženja Konačnog prijedloga ZPONS proizlazi da je glavni cilj donošenja odredbe čl. 12. st. 1. ZPONS bio smanjenje ukupnog broja i duga blokiranih građana propisivanjem krajnjeg roka do kojega je Financijska agencija dužna neizvršenu osnovu za plaćanje držati u redoslijedu radi provedbe ovrhe i to iz razloga jer je provedenom analizom podataka procijenjeno da se objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća ako se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila u roku od tri godine od početka provedbe ovrhe temeljem te osnove za plaćanje. Iz obrazloženja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nadalje proizlazi da se odredbom čl. 12. st. 1. ZPONS nastoji ostvariti legitimni cilj, tj. ''očuvanje donje granice minimuma efikasnosti pravnog sustava'' i da je ''osporenim člankom 12. stavkom 1. ZPONS propisana vremenska mjera unutar koje je pravni sustav Republike Hrvatske, prema ocjeni zakonodavca, objektivno u mogućnosti pružiti djelotvornu zaštitu ostvarenja ovršivog potraživanja na novčanim sredstvima fizičkih osoba, a koja nakon proteka tog roka ne dostiže ni donju granicu minimuma efikasnosti iz razloga koji nisu imanentni pravnom sustavu''.

 

12. Dakle, Financijska agencija, na temelju čl. 12. st. 1. ZPONS, prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje nakon propisanog roka jer se nakon proteka tog roka objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća odnosno jer zaštita ostvarenja ovršivog potraživanja na novčanim sredstvima fizičkih osoba nakon proteka tog roka ne dostiže ni donju granicu minimuma efikasnosti, što, međutim, ne priječi da ovrhovoditelj naknadno, novim zahtjevom za izravnu naplatu ili novim rješenjem o ovrsi ishođenim na temelju novog prijedloga za ovrhu, na temelju osnove koja nije prestala i koja je i dalje na snazi, podnese prijedlog da je Financijska agencija upiše u Očevidnik. To iz razloga jer nije isključeno da ovrha na novčanim sredstvima ovršenika naknadno postane moguća i provediva, pa nema opravdanog razloga da se u tom slučaju ovrhovoditelju koji (i dalje) raspolaže s valjanom i važećom osnovom zabrani zahtjev za njezinom provedbom.

 

13. Zato je odgovor na postavljeno pitanje:

 

"Dopušten je prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je, na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.'', posljedično čemu su nižestupanjski sudovi pravilno pravomoćno odbili prijedloge ovršenika za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim i za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice, kao neosnovane.

 

14. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, primjenom čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 10. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.