Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-933/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. Vedranu Bikiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Branku Bulat odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 5. ožujka 2026., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, da tužiteljici FP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zbog ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030242- 62000148135/2005 o valutnoj klauzuli te na ime povrata razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate, isplati iznos od 4.409,08 €

(četiritisućečetristodevedeseteuraiosamcenti) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.10.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. N a l a ž e s e tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od

2.081,81 € (dvijetisućeosamdesetjedaneuroiosamdesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 27. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 182,70 € o d b i j a .

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. [adresa] u [adresa] 01.09.2005. zaključila Ugovor o kreditu br. 5140030242-62000148135/2005 prema kojem joj je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 41.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita na rok otplate od 240 mjeseci. Temeljem Aneksa uz Ugovor o kreditu od 18.01.2016. provedena je konverzija kredita u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Konverzija je provedena 30.09.2015. s datumom valute 30.09.2015. u skladu sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju.

1.1. Navodi da su početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili 1.350,00 kn, no tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope i tečaja povećali i do 1.980,00 kn. Pored iznosa glavnice, tuženiku je bila dužna platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,25 % godišnje. Jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća.

1.2. U ugovor o kreditu banka je ugradila odredbu, valutnu klauzulu, koja je proglašena ništetnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. P-1401/2012 i potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017 te odlukom Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-2.

1.3. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a s obzirom da je pravomoćnim presudama utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. do 31.12.2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., 1115., te 1046. ZOO-a.

1.2. Navodi da je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a. st. 1. ovog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1.3. Kako ne raspolaže dovoljnim ekonomskim, financijsko-knjigovodstvenim znanje da bi postavio točno specificiran tužbeni zahtjev, nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja konačno će specificirati tužbeni zahtjev.

1.4. Ističe kako je na konverziju pristala u stanju nužde iz razloga da bi izbjegla daljnje veliko povećavanje rata kredita koje bi ju dovelo u teško materijalno stane. Sama činjenica da je provedena konverzija ne znači da je izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne niti da je u cijelosti obeštećena. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne potaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane. Poziva se na odluku Vrhovnog suda RH br. Rev- 2868/2018 od 12.02.2019.

1.5. Slijedom svega navedenog, sukladno odredbama čl. 186. b st.3. ZPP-a predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te ističe prigovor zastare.

2.1. Navodi da je tužiteljica prije podnošenja tužbe pristao na konverziju kredita ugovorenog s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) te je sklopio Aneks uz Ugovor o kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR. Smatra da tužiteljica nema pravo zahtijevati razliku po osnovi valutne klauzule po Ugovoru o kreditu pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji održanoj dana 13. i 20. prosinca 2022. iz kojeg proizlazi da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi navodno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK. Stoga tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka i nema pravo na bilo kakvu daljnju isplatu budući da su svi iznosi koje potražuje ovom tužbom već uračunati u provedenu konverziju temeljem odredbi ZID ZPK NN 102/15.

2.2. Osim toga, ističe kako je odredba Ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva jer je ispisana velikim slovima u Ugovoru o kreditu. U navedenoj odredbi je na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da odobrava tužiteljici kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Dakle, kao što je vidljivo iz naprijed navedenog odredbe Ugovora o kreditu u kojima je sadržana valutna klauzula su odredbe ugovora o predmetu ugovora i cijeni te su iste jasne, lako razumljive i lako uočljive. Slijedom navedenog, nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno odredbi čl. 99. ZZP (presuda i rješenje VSRH br. Rev-249/14 od 9.4.2015).

2.3. Navodi kako je institut valutne klauzule uveden u Republici Hrvatskoj još 1994. godine i to odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/94). Otada pa sve do danas institut valutne klauzule je u svakodnevnoj primjeni te je općeprihvaćen od svih subjekata u društvu te je uobičajena praksa da se kod sklapanja pravnih poslova (ugovori o kupoprodaji nekretnina, o zakupu, o najmu, o zajmu, o kreditu, o leasingu itd.) ugovorena cijena izračunava upravo na temelju tečaja kune u odnosu na određenu stranu valutu, dakle uz primjenu valutne klauzule. Institut valutne klauzule se posebno primjenjuje i na pravne poslove kao što su ugovori o kreditu koje fizičke osobe sklapaju sa bankama. Stoga je neprihvatljiva argumentacija da korisnicima kredita kao potrošačima, koji su sklapali ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom sa bankama kao trgovcima, nije bio razumljiv njezin sadržaj i posljedice koje iz nje proizlaze za potrošača. Naprotiv potrošačima je ova ugovorna odredba bila jako dobro poznata, uključujući i sve pravne posljedice koje ona proizvodi. Stoga su paušalni navodi tužiteljice kako ju je propustio u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje odluke u svezi zaključenja Ugovora o kreditu. Tužiteljica je bila slobodna uzeti kredit u bilo kojoj banci, te ista nije morala uzeti kredit kod njega. Osim toga, radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o kreditu, tužiteljica je izdala instrumente osiguranja pa je stoga za očekivati da je tužiteljica pri sklapanju ugovora uložila viši stupanj pažnje od uobičajenog (svakako je to bila dužna učiniti), pogotovo imajući u vidu da je Ugovor o kreditu ujedno solemniziran i strankama rastumačen kod javnog bilježnika. Osporava navode tužiteljice kako joj nisu pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF-u. Naime, prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo je sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak. Prije svega, pažljivo je educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti švicarski franak te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Također, i njegov zaposlenik koji je sudjelovao na obradi kredita je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu priopćio moguće rizike ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom švicarski franak.

2.4. Kako tužiteljica nema pravni interes voditi ovaj postupak, predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.

3. Tužiteljica je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 16. veljače 2016. konačno specificirala tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tužiteljica i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek sklopili 01.09.2005. Ugovor o kreditu br. 5140030242-62000148135/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige i potvrđen 05.09.2005. kod javnog bilježnika Dinka

F iz [adresa] br. OU.-266/05;

- da je tuženik tužiteljici odobrio stambeni kredit za adaptaciju stana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 41.000,00 CHF po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita;

- da su stranke zaključile 18.01.2016. Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030242-62000148135/2005 te da je na dan 30.09.2015. utvrđen manjak u iznosu od 232,08 €;

- da je kredit otplaćen 02.10.2025.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li tužiteljica ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi a s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks uz ugovor o kreditu 18.01.2016.;

- da li je osnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije.

6. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedokinju OP, tužiteljicu te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Svjedokinja OP iskazala je da je bila djelatnica bivše Slavonske banke i radila je na odobravanju kredita. Ne sjeća da je tužiteljica bila u bivšoj Slavonskoj banci u poslovnici u [adresa] radi ostvarenja kredita. Objašnjavali su klijentima valutnu klauzulu odn. da će se rata kredita mijenjati ovisno o tečaju CHF. Povećanje rata kredita za kredite u CHF nitko nije mogao predvidjeti. Osim kredita u valuti CHF nudili su i kredite u valuti euro. Poznato joj je da su u početnim godinama za kredite u CHF rate bile manje nego kod kredita u eurima. Zato su i nudili te kredite kao najpovoljnije. Navela je da je bivšu Slavonsku banku naslijedila Hypo Alpe Adria Bank u kojoj je također radila i za vrijeme rada u toj banci otišla je u mirovinu, ali joj je poznato da je tu banku naslijedila sadašnja Addiko Bank. Misli da je u to vrijeme za kredite u CHF bila određena samo promjenjiva kamatna stopa. Ne zna što sve utječe na promjenjivost kamatne stope i tečaja. Nisu imali obvezu od banke da ljudima objašnjavaju da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što čini u odnosu na euro. Objašnjavali su klijentima da rata kredita može biti manja ili veća. Banka nije uvjetovala klijentima koju valutu kredita klijent može ostvariti i to je slobodan izbor klijenta.

8. Tužiteljica FP, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazala je da je u bivšoj Slavonskoj banci 2005. sklopila ugovor o stambenom kreditu za adaptaciju kuće u vrijednosti 41.000,00 CHF. U to vrijeme je bila zaposlenica Općine Magadenovac u računovodstvu. Misli da je vezano za kredit razgovarala sa svjedokinjom OP koja joj je ponudila kredit u CHF kao najpovoljniji i nije joj nudila drugi kredit. Ne sjeća se da li ju je upozorila na rizike tog kredita niti da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Popunila je zahtjev za kredit nakon pribave podataka o plaći i banka je sačinila ugovore po svojim uvjetima. Nije mogla utjecati niti na jednu odredbu iz ugovora već samo ugovor prihvatiti ili ne. Pročitala je ugovor prije ovjere kod javnog bilježnika i ne sjeća se da li je ugovore prethodno komentirala s djelatnicom banke, a javni bilježnik je ugovore samo ovjerio i nije joj tumačio pojedine odredbe iz ugovora. Misli da joj je u kunama isplaćen kredit te da su joj početne rate iznosile oko 1.300,00 kn. Rate kredita plaćala je prvo Slavonskoj banci, poslije Hypo Alpe Adria Bank, a koju je poslije naslijedila sadašnjoj Addiko banci. Cijelo to vrijeme bila je klijent te banke, ali sada više nije. Kredit je podignut na rok otplate od 20 godina i rate su joj se povećale na iznos od oko 2.000,00 kn. Upitno je da li bi uopće ispunjavala uvjete za kredit da joj je početna rata iznosila kao ova povećana. Kredit je sav utrošila isključivo kao fizička osoba u obiteljsku kuću u kojoj živi sa svojim suprugom i troje djece. Kuća nikada nije iznajmljivana niti se u njoj obavljala bilo kakva pravna djelatnost niti je bio otvoren obrt. Dobivala je obavijesti od banke o povećanju rata i raspitivala se za razloge povećanja rata i dobila je odgovor da to tako mora biti zbog tečaja, valute i promjenjive kamate. Nastavila je i dalje plaćati povećane rate kredita do 2016. kada ju je banka pozvala i ponudila sklapanje aneksa. Banka je i aneks ugovora sačinila isključivo po svojim uvjetima po sistemu uzmi ili ostavi. Nije joj utvrđena preplata, ali su joj rate umanjene na iznos oko 200,00 €. I aneks ugovora je solemniziran po javnom bilježniku koji joj nije tumačio pojedine odredbe ugovora. Ugovore je nakon solemnizacije vratila u banku i nastavila plaćati rate kredita do 2.10.2025. kada je u cijelosti otplatila kredit. Ne bi podizala kredit u CHF da je znala da će joj zbog promjene kamatnih stopa, tečaja i valute rate biti znatno povećane. Smatra da nije dobila potpunu informaciju o posljedicama konverzije i stoga se nije odrekla prava na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu. Navela je da nije mogla utjecati ni na koju odredbu kako iz osnovnog ugovora, a tako i aneksa ugovora. Nije se išla raspitivati za kredit u drugim bankama jer je oduvijek bila klijent te banke. Pročitala je ugovor, ali vezano za promjenu kamatne stope nisu joj bili jasno definirani parametri koji određuju visinu kamatne stope. Razumije se u pojam valutne klauzule, ali nije očekivala da će podizanjem kredita u CHF, za koju su svi govorili da je stabilna valuta, doći do drastičnih promjena i povećanja rata kredita. Aneks ugovora je na poziv banke sklopila zbog smanjenja budućih rata kredita.

8. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da tečajna razlika iznosi 3.129,19 € kao razlika između pozitivne i negativne razlike, a samo pozitivna razlika iznosi 3.257,07 €. Vještakinja je navela da je pregledom izračuna konverzije utvrdila da je izračun u cijelosti matematički točan, odn. da je banka na partiju kredita knjižila sve izvršene uplate i iste koristila prilikom izračuna konverzije.

9. Tuženik je u podnesku od 19. siječnja 2026. prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje ističući prigovore pravne prirode, dok je tužiteljica u podnesku od 25. siječnja 2026. predložila da vještakinja navede kolika je bila uglavničena kamata do 30.09.2015.

10. Vještakinja se u svojim dopunama 10. i 11. veljače 2026. očitovala na podneske tuženika i tužiteljice navodeći da u cijelosti ostaje kod svog pismenog nalaza i mišljenja i navela da zakonska zatezna kamata na sve izračunate razlike od plaćanja do 30.09.2015. iznosi 1.360,89 € te da konverzijom nije utvrđena preplata nego manjak. Vezano za prigovore tuženika navela je da je nalaz i mišljenje sačinjen temeljem točnih uputa i naloga suda kao i da se na prigovore ne može očitovati jer su pravno pitanje.

11. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještakinje kao i očitovanja vještakinje jer su dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

12. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz svjedokinje i tužiteljice, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice opisan kao u izreci presude.

13. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužiteljica dobrovoljno pristala na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).

14. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužiteljicu, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužiteljica kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih sto banci je poznato u najvišem stupnju, stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih sto, kao što je to slučaj kod tužiteljice koja je obični građanin-potrošač.

14.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih sto na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužiteljicu koja je neuka po tom pitanju.

15. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih sto predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

15.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.

16. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati sa tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

16.1. Sud smatra da tužiteljica prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bila adekvatno informirana o svim uvjetima kredita, tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

17. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

19. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

22. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

23. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

24. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako i po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.

25. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.

26. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.

27. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

28. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu, a što navodi i vještakinja u svom nalazu i mišljenju te tužiteljica ne prijepori valjanost izračuna konverzije, ali i dalje smatra da nije u cijelosti obeštećena.

29. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužiteljica nije imala mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

30. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

31. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

32. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20). Osim toga, poziva se na odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 o 5.11.2024.

33. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužiteljica oštećena, pripada joj pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice opisan kao izreci ove presude.

34. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer sud prihvaća stav tužiteljice da je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužiteljice ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. U svezi s tim tužitelj se s pravom poziva na odluku Vrhovnost suda RH br. Rev- 2245/2017 iz čijeg stajališta nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njena potraživanja.

35. Stoga sud smatra da se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa čl. 241. i 245 ZOO-a a do pravomoćne odluke (14.6.2018.) ista zastara je bila u prekidu. Jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, što bi značilo da nije u zastari sve što je uplaćivano unazad 5 godina od dana podnošenja kolektivne tužbe.

36. Isto tako prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.

37. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank, temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovore zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

37.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

38. Osim toga, sud ne prihvaća niti prigovor tuženika o preinaci tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica je već u prvo postavljenom tužbenom zahtjevu navela da će konačni zahtijevani novčani iznos moći postaviti tek nakon provedenog vještačenja, a što je i učinio, jer nema stručna znanja po kojima bi mogao utvrditi visinu potraživanja zbog čega je provođeno vještačenje.

39. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

40. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

41. Tužiteljica zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.264,51 €, a priznati su joj troškovi postupka u iznosu od 2.081,81 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), tri iznosa od 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 26.01.2026., 16.02.2026. po Tbr.8/1. Tarife, tri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 30.10.2024., 27.05.2025. i 04.03.2023. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 350,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.400,00 € te iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja.

41.1. Sud je odbio tužiteljicu s dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 182,70 € na ime sudske pristojbe za tužbu jer je tužiteljica oslobođena od plaćanja pristojbe sukladno čl. 11.st.1. toč. 5. Zakona o sudskim pristojbama.

42. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 27. ožujka 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika