REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-652/2021-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja NH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivi Banožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženog GH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženog ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tuženog ŽH, iz [adresa], IV. tužene TH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V. tužene UH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VI. tužene MH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VII. tuženog ĆH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VIII. tuženog FH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], IX. tuženog JH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], X. tuženog AH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i XI. tužene IH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 4. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, uz javnu objavu 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DH iz [adresa], koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade štetu u iznosu od 18.962,68 eura kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 2.262,92 eura tekuće od 19.11.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 16.699,76 eura tekuće od 19.05.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnične troškove kao i zakonske zatezne kamate na iste tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju DH, iz [adresa] da nadoknadi I – XI tuženicima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.314,43 eura sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev I – XI tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.560,57 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je unazad 25 godina sve do 17. studenog 2019. bio u kontinuiranom faktičnom i mirnom posjedu određenih zajedničkih prostorija odnosno dijelova zgrade mješovite uporabe u [adresa], među kojima i prostorije na tavanu koja ima vrata, na kojoj su tuženici u razdoblju od 17. studenog 2019. do 21. studenog 2019. promijenili bravu i protupravno mu oduzeli posjed, a u kojoj prostoriji su se nalazile tužiteljeve stvari i to antikni stol i dvije antikne fotelje vrijednosti 6.000,00 kuna, električna gitara Squire Straticaster JV iz 1983. vrijednosti 3.800,00 kuna, pojačalo za električnu gitaru Roland cube 50 vrijednosti 1.500,00 kuna, kofer za gitaru vrijednosti 750,00 kuna te dva pjevačka mikrofona, stalak za gitaru, tri izdanja Opće enciklopedije, odjeća, obuća i druge osobne stvari ukupne vrijednosti 5.000,00 kuna koje su bez njegova znanja i dopuštenja 19. studenog 2020. iznesene iz zajedničkih dijelova zgrade odnosno tavanskog prostora s time da su vrijednije stvari prethodno otuđene, a ostale utrpane u veliku vreću i odvedene na deponij. Tužitelj navodi da prethodno nije bio obaviješten od predstavnika zgrade o postojanju potrebe da iste ukloni te je isti dan zatražio intervenciju policije. Iz policijskog zapisnika PU zagrebačke, V. PP Zagreb od 25. studenog 2020. proizlazi da je predstavnica stanara zgrade u [adresa], MH izjavila da su navedene stvari iznijeli na dvorište iz tavanskih prostorija radi sanacije dimnjaka oštećenih u potresu, da su tavanske prostorije zajedničke i da na iste nitko ne polaže pravo. Tražio je od suda da donese presudu kojom će obvezati tuženike solidarno na naknadu štete pozivom na odredbu čl. 1045 st. 1. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima u iznosu od 17.050,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. studenog 2020. do isplate.

2. Tijekom postupka podneskom od 17. ožujka 2022. tužitelj je naveo da je u predmetu ovog suda broj Psp-184/19 u kojem je vođen parnični postupak između istih parničnih stranaka povodom tužbe radi smetanja posjeda, tijekom očevida koji je proveden 19. svibnja 2021. u zgradi u [adresa] utvrdio da mu je otuđeno niz stvari navedenih u tom podnesku koje su se nalazile u zajedničkim dijelovima te zgrade čija je ukupna vrijednost 125.824,34 kune te je izvršio objektivnu preinaku tužbe tražeći od tuženika da mu, pozivom na odredbu čl. 1045 st. 1. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima solidarno nadoknade štetu u iznosu od 142.874,34 kune sa zateznim kamatama koje na iznos od 17.050,00 kuna teku od 19. studenog 2020. do isplate, a na iznos od 125.824,34 kune od 19. svibnja 2021. do isplate.

3. Tuženici su se protivili objektivnoj preinaci tužbe koja je izvršena prije zaključenja prethodnog postupka, a koju je preinaku sud dozvolio rješenjem na ročištu 7. rujna 2022. ocijenivši da je preinaka svrsishodna radi konačnog rješenja odnosa među parničnim strankama (čl. 190. st. 1. i. 3. Zakona o parničnom postupku).

4. Tijekom postupka tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa valutom euro te u podnesku od 26. veljače 2024. traži od suda da naloži tužiteljima da mu solidarno nadoknade štetu u iznosu od 18.962,68 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.262,92 eura od 19. studenog 2020. do isplate a na iznos od 16.699,76 eura od 19. svibnja 2021. do isplate.

5. Nakon provedenog vještačenja kojim je izvršena procjena prosječne tržišne vrijednosti rabljenih stvari za koje tužitelj potražuje naknadu štete, isti je na ročištu 4. veljače 2026. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom vještaka na način da je tužbu povukao u dijelu za iznos od 8.798,68 eura te snizio tužbeni zahtjev i na način da je odustao od potraživanja solidarne odgovornosti tuženika te je tužbenim zahtjevom zatražio od suda da donese presudu kojom će naložiti tuženicima da mu na jednake dijelove nadoknade štetu u iznosu od 10.164,00 eura sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2022. do isplate, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 4.763,55 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

6. Tuženici su se protivili djelomičnom povlačenju tužbe.

7. Smanjenje tužbenog zahtjeva, iako ne predstavlja preinaku tužbe, ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do njega došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari kao što je ovdje slučaj, potreban pristanak tuženika. Kako su se tuženici protivili djelomičnom povlačenju tužbe od 4. veljače 2026., sud je odlučio o tužbenom zahtjevu kako je postavljen podneskom od 26. veljače 2024.

8. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističu prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije. Navode kako tužitelj nije suvlasnik nekretnine koja se nalazi u Zagrebu na adresi [adresa] jer je stan u toj zgradi čiji je bio vlasnik prodao ovdje VII. tuženom ĆH. Temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. lipnja 2019. tužitelj je predao posjed svog suvlasničkog dijela nekretnine kupcu pa nakon predaje stana u posjed kupcu nije više bio u posjedu zajedničkih prostorija. Osporavaju da bi se stvari koje je tužitelj naveo u tužbi nalazile u tavanskom prostoru, ističu da tužitelj ničim nije dokazao da bi se radilo o stvarima u njegovom vlasništvu, kao i vrijednost tih stvari. Osporavaju navod tužitelja da bi VI. tužena MH djelatnicima policije izjavila da su iz tavanskih prostorija zgrade u [adresa] iznesene upravo one stvari koje tužitelj navodi u tužbi jer to ne proizlazi iz sadržaja te potvrde, već su zbog potrebe hitne sanacije dimnjaka iz tavanskog prostora iznesene stare stvari, uglavnom starija odjeća i otpad, što proizlazi i iz fotografija priloženih uz tužbu na kojima su vidljive stare plastične kante, boce, šuta, plastične vreće i slično. Navode da su tavanske prostorije zajedničke prostorije pa ukoliko je tužitelj tamo i držao neke svoje stvari, da ih je držao na vlastitu odgovornost. Također navode da nije jasno zašto bi netko vrijedne stvari čuvao među otpadom. Slijedom navedenog smatraju kako nisu ispunjene pretpostavke za postojanje odgovornosti propisane čl. 1045. st. 1. i 1085. Zakona o obveznim odnosima. Tuženici ističu i da nisu jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a, već svaki od njih ima položaj samostalne stranke pa pretpostavke odgovornosti za štetu moraju postojati na strani svakog pojedinog tuženika, a osporavaju i zatraženi tijek zateznih kamata.

9. U odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev od 17. ožujka 2022., kojoj su se preinaci tuženici protivili, istaknuli su da tužitelj godinu i pol dana nakon podnošenja tužbe proširuje popis stvari koje su otuđene uz detaljan opis svakog pojedinog predmeta uključujući dimenzije, marku i točnu cijenu držeći da nije realno da su mu takvi detalji poznati. Osporavaju da je tužitelj te predmete imao pohranjene u zajedničkim prostorijama zgrade, da se radi o stvarima u njegovom vlasništvu te ustraju kod prigovora nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, osporavaju odgovornost za štetu i protive se visini tužbenog zahtjeva. Traže od suda da tužbeni zahtjev tužitelja odbije i obveže ga na naknadu parničnog troška u iznosu od 16.875,00 eura.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a PU zagrebačke V. PP Zagreb od 25. studenog 2020. (list 5 spisa), u preslike fotografija (list 6 – 16 spisa), u zemljišno knjižni izvadak, povijesni prikaz za nekretninu u k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list 31 – 56 spisa), u ugovor o kupoprodaji nekretnine između SH i ĆH od 10. lipnja 2019. (list 78 – 82 spisa), u potvrdu MUP-a PU zagrebačke V. PP Zagreb od 26. studenog 2019. (list 97 spisa), u zapisnik s očevida u predmetu ovog suda Psp-184/19 od 19. svibnja 2021. (list 102 – 103 spisa), u podneske tužitelja u predmetu ovog suda Psp- 184/19 od 25. rujna 2020., 17. ožujka 2022., tužbu od 10. prosinca 2019. i podnesak tuženika od 19. veljače 2020. (list 116 – 133 spisa), potvrdu MUP-a PU zagrebačke V. PP Zagreb od 7. kolovoza 2020. (list 150 spisa), u preslike računa, preslik fotografije i skicu kuhinje (list 169 – 175 spisa), u preslike računa i odluku o uklanjanju glomaznog otpada iz zajedničkih prostorija od 16. ožujka 2021. (list 228 – 232 spisa), u rješenje ovoga suda poslovni broj Psp-184/19 od 31. svibnja 2024. (list 299 – 315 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka LH, RH, ŠH, VH, ĐH, ZH, OH, HH i EH, dokaz saslušanjem IV. tužene TH, VI. tužene MH, VII. tuženog ĆH, IX. tuženog FH, X. tuženog AH dokaz saslušanjem tužitelja, proveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku Zlatku Tothu dipl. ing. stroj. od 3. studenog 2025. kao i dokaz saslušanjem vještaka.

11. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU zagrebačke, V. PP Zagreb od 7. kolovoza 2020. proizlazi da je **.**.2020. SH podnio prijavu u kojoj je naveo da je toga dana došao na adresu u [adresa] podići poštu iz sandučića te je ugledao otvorena i otključana vrata zajedničke prostorije stambene zgrade od koje, iako je prodao stan, ostvaruje pravo korištenja jer se u njoj nalaze njegove stvari te se boji da mu ih netko ne ukrade. Izvršenim obilaskom stambene zgrade od strane policijskih službenika uočena su otvorena vrata WC-a i ljetne kuhinje, a na tavanu su zatečeni radnici pouzeća "Anić gradnja" koji su izjavili da izvode radove sanacije krovišta i dimnjaka na zgradi vezano uz nedavni potres te u dogovoru sa stanarima smiju koristiti WC, vodu i struju u navedenim prostorijama. U razgovoru sa predstavnicom stanara MH utvrđeno je da je dala dopuštenje radnicima da koriste te prostorije, da je SH prodao stan i nema nikakvo pravo korištenja zajedničkih prostorija.

12. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU zagrebačke, V. PP Zagreb od 25. studenog 2020. proizlazi da je SH kao prijavitelj u prijavi od 19. studenog 2020. naveo da je istoga dana zatražio intervenciju policijskih službenika PUZ-a, V. PP Zagreb navodeći da mu je netko iz tavanskih prostorija na adresi u [adresa] iznio stvari u dvorište zgrade, da na navedenoj adresi ne stanuje već oko godinu i pol otkako je prodao stan na navedenoj adresi, ali da i dalje polaže pravo na tavanske prostorije. Prilikom postupanja od strane policijskih službenika obavljen je razgovor sa predstavnicom stanara MH kojom prilikom je izjavila da su navedene stvari iznijeli na dvorište iz tavanskih prostorija radi sanacije dimnjaka oštećenih u potresu, da su tavanske prostorije zajedničke te da nitko u potpunosti ne polaže pravo na iste. Prilikom postupanja u dvorištu je zatečena odjeća i razne stvari koje navodno pripadaju DH.

13. Također, uvidom u potvrdu MUP-a, PU zagrebačke, V. PP Zagreb od 26. studenog 2020. utvrđeno je da je prijavitelj SH u prijavi od 26. studenog 2019. naveo da je istoga dana netko od stanara zgrade u [adresa] promijenio brave na zajedničkim prostorijama. Dolaskom policijskih službenika V. PP Zagreb na navedenu adresu zatečen je tražitelj intervencije SH koji je naveo da je 10. lipnja 2019. prodao svoj stan na adresi [adresa] ĆH te da je nakon prodaje na ulaznim vratima zgrade kao i na zajedničkim prostorijama u vlasništvu stanara netko promijenio brave. Na mjestu događaja ostvaren je kontakt sa predstavnicom stanara MH koja je navela da je 13. studenog 2019. održan sastanak suvlasnika stanara stambene zgrade na kojem su bili prisutni svi stanari koji su se jednoglasno usuglasili za promjenu brava na ulaznim vratima stambene zgrade i svim zajedničkim prostorijama zgrade iz razloga što je bivši stanar SH nakon prodaje stana nastavio dolaziti u stambenu zgradu koristeći ključ kojeg je posjedovao, nastavio koristiti zajedničke prostorije u zgradi i parkirati svoje osobno vozilo u dvorištu.

14. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-184/19- 44 od 31. svibnja 2024. proizlazi da je vođen parnični postupak između istih parničnih stranaka po tužbi tužitelja DH radi smetanja posjeda zajedničkih dijelova stambene zgrade u [adresa] koji je okončan donošenjem rješenja kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem faktičnom i mirnom posjedu zajedničkih dijelova Stambene zgrade u [adresa]: prostorije – toaleta koji se nalazi s desne strane pred prostora u kojem centralna vrata vode u prostor stubišta, prostorije u podrumu u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje i prostorije na tavanu koja ima vrata, a koja se nalazi s desne strane od ulaza u tavan.

II Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem faktičnom i mirnom suposjedu zajedničkih dijelova Stambene zgrade u Zagrebu, [adresa]: stubišta, pred prostora i prostora iz kojih se ulazi u zajedničke dijelove Stambene zgrade, prostorije - veš kuhinje u koju se ulazi iz dvorišta, prostorije u podrumu frontalno preko puta stubišta, prostorije u podrumu lijevo od stubišta u kojoj se nalaze sprave za vježbanje, tavanskog prostora i prostora koji iz zgrade vodi u stražnji dio dvorišta.

III Nalaže se I. do VI. i VIII. do XII. tuženicima da uspostave prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju predaju: ključ lokota i cilindar brave vrata prostorije – toaleta koji se nalazi s desne strane pred prostora u kojem centralna vrata vode u prostor stubišta, bravu s ključem i lokot s ključem dvokrilnih vrata prostorije u podrumu u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje i ključ brave vrata prostorije na tavanu koja se nalazi s desne strane od ulaza u tavan, sve u roku od osam dana.

IV Nalaže se I. do VI. i VIII. do XII. tuženicima da uspostave prijašnje suposjedovno stanje na način da tužitelju predaju: ključ brave ulaznih vrata u Stambenu zgradu., ključ brave ulaznih vrata u prostoriju - veš kuhinju u koju se ulazi iz dvorišta, ključ brave rešetkastih vrata kroz koja se ulazi u dio stubišta koji vodi prema podrumu, ključ brave vrata prostorije u podrumu frontalno preko puta stubišta, ključ brave vrata prostorije u podrumu lijevo od stubišta u kojoj se nalaze sprave za vježbanje, ključ lokota ulaznih vrata u tavanski prostor i ključ brave vrata prostora koji iz zgrade vodi u stražnji dio dvorišta, sve u roku od 8 dana.

V Zabranjuje se I. do VI. i VIII. do XII. tuženicima takvo ili slično smetanje posjeda i suposjeda tužitelja ubuduće, sve u roku od osam dana.",

koje je rješenje postalo pravomoćno 14. ožujka 2025., danom donošenja rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-986/2024-2 od 14. ožujka 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-184/19- 44 od 31. svibnja 2024., što je utvrđeno uvidom u eSpis.

15. Uvidom u obrazloženje rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-184/19-44 od 31. svibnja 2024. proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen jer je utvrđeno da je tužitelj svoj stan u zgradi na adresi u [adresa] prodao VII. tuženiku ĆH i predao mu ga u posjedu zajedno sa suvlasničkim dijelovima i uređajima zgrade, dok nije dokazao da se nalazio u isključivom faktičnom posjedu pojedinih prostorija zgrade koje bi nastavio samostalno koristiti nakon predaje stana u faktični i vlasnički posjed kupcu, da je u tim prostorijama jedino on ostavljao svoje stvari niti da bi se radilo o stvarima u njegovom vlasništvu pa nije bio u statusu posjednika koji bi bio ovlašten svoj posjed štiti u smislu odredbe čl. 21. st. 1. u svezi s čl. 19. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. S druge strane, tuženici su dokazali da je posjed tužitelja prestao nakon prodaje stana kojeg je bio vlasnik i predaje u posjed kupcu te da su kao suvlasnici donijeli odluku o zamjeni brava od ulaznih vrata u predmetnu zgradu i svih vrata zajedničkih prostorija zgrade na što su bili ovlašteni temeljem odredbe čl. 39. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa se u tom smislu čin promjene brava na vratima zgrade ne može okvalificirati kao čin samovlasnog smetanja posjeda jer su suvlasnici stambene zgrade odluku o promjeni brava donijeli u skladu sa zakonskim ovlaštenjem sukladno odredbi čl. 20. st. 4. u svezi s čl. 40. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

16. Svjedok LH, supruga tužitelja, iskazala je da je u zgradi na adresi u [adresa] njezin suprug jedini imao ključeve tri prostorije u zajedničkim dijelovima zgrade i to od dijela tavanskog prostora koji je bio odvojen vratima od ostatka tavana i koja vrata su se zaključavala i u toj prostoriji nalazio se antikni stol, dvije komode, dvije fotelje, njezina obuća – cipele i čizme, gitara njihovog sina, pojačalo, dva mikrofona i opća enciklopedija. Druga prostorija nalazi se ispred ulaznih vrata u samu zgradu i to od vrata desno gledajući prema ulazu u kojoj je suprug držao dva bicikla, od kojih je jedan bio brdski i dosta skup, kupaonske elemente, kuhinjski štednjak i napu koje su tamo odložili nakon što su prodali stan. U podrumskoj prostoriji u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje i koja se zatvara starinskim zasunom nalazila se njihova kuhinja koju su demontirali i tamo odložili nakon prodaje stana te dio suprugovog alata, bušilice i još neki alat jer suprug obrtnik odnosno građevinar. Postoji i prostorija u podrumu gdje se nalaze šupe svih stanara od koje prostorije su svi imali ključ i tamo je njezin suprug držao većinu alata za keramiku, strojeve za rezanje keramike, velike „štemerice“, strojeve za bušenje, „wasser vage" i slično. Ne zna nabrojati točno sav alat koji se tamo nalazio. Te je stvari posljednji put vidjela kada su prodali stan i te stvari odlagali u navedene prostorije. Suprug je zadržao ključeve od tih prostorija nakon što su odselili u listopadu 2019., a u studenom 2019. utvrdio je da više ne može ući u zgradu jer su promijenjene brave te je zvao policiju. Nakon toga je jednom prilikom vidio da su ulazna vrata otvorena te je ušao u zgradu, vidio da se vrše neki radovi u potkrovlju odnosno na krovu zgrade te je dolaskom u potkrovlje utvrdio da je prostorija koju su koristili i čiji je ključ suprug imao, otvorena i da je prazna. Da su otuđene ostale stvari utvrdio je prilikom očevida koji je proveden u postupku smetanja posjeda kada je zajedno sa sudskom komisijom obišao sve te prostorije. Nema osobnih saznanja o tome što se sa svim tim stvarima dogodilo, jesu li otuđene ili pobacane i tko je to učinio.

17. Svjedok RH koji živi na adresi u [adresa], iskazao je da mu nije poznato da bi tužitelj neke od zajedničkih prostorija u zgradi [adresa] koristio samostalno. Osobno je 2019. imao ključ od tavana, podruma i ulaznih vrata. U prostoriju koja se nalazi ispred ulaza u zgradu desno nije ulazio, ali mu je poznato da su u toj prostoriji stanari držali svoje bicikle, konkretno jedan bicikl za odraslu osobu držao je i njegov brat. Poznato mu je da je tužitelj koristio jednu prostoriju na tavanu koja se zatvarala vratima pa pretpostavlja da je tužitelj imao ključ od te prostorije, ali nije mu poznato koje je stvari držao u toj prostoriji. U podrumskom dijelu dio stanara uredio je jednu prostoriju kao vježbaonu te su zajedničkim sredstvima financirali nabavu sprava za vježbanje. Osobno nije u tome sudjelovao pa tu prostoriju nije koristio, tako da nije ulazio u prostoriju koja se nalazi desno od ulaza u vježbaonu i koja se zatvara starinskim zasunom niti zna kakve su se stvari tu toj prostoriji nalazile. Poznata mu je prostorija gdje se nalaze šupe svih stanara. U toj prostoriji nije vidio nikakav alat niti strojeve, već samo šutu i staru kramu. Sve je bilo prašnjavo i neuredno. U tom dijelu nalaze se dvije prostorije koje su brat i on koristili i koje su zaključavali svojim ključem. Poznato mu je da su brave od ulaza u zgradu i zajedničkih prostorija mijenjane te da su dobili ključeve novih brava, ali mu nije poznato da bi u tom periodu ili uopće bile iznošene neke stvari iz zajedničkih prostorija. Na krovu zgrade i dimnjacima vršeni su radovi nakon zagrebačkog potresa. U to je vrijeme živio u zgradi i u to vrijeme iz zgrade je iznošena isključivo šuta.

18. Svjedok ŠH je iskazao da ne poznaje tužitelja. Bio je u zgradi na adresi [adresa] po pozivu gospodina RH koji je bio zainteresiran otkupiti jedan dio zajedničkih prostorija zgrade te je kao geodeta vršio izmjeru kvadrature zajedničkog prostora, a radilo se o tavanskom prostoru i to je jedini dio u zgradi u koji je ušao radi vršenja te izmjere. Ne sjeća se točno koje je to godine bilo, ali moguće je da se radilo o 2017. Ne sjeća se je li u prostoru potkrovlja vidio neki dio koji bi bio ograđen i odvojen od ostalog dijela tavanskog prostora u koji bi se ulazilo kroz vrata koja su zaključavana. Na tavanu nije vidio nikakve stvari koje bi bile od veće vrijednosti. Sjeća se da se radilo o jednom velikom otvorenom prostru, da je prostor krovišta bio podaskan i sjeća se velikih greda.

19. Svjedok VH je naveo da poznaje tužitelja i da je od 2010. ili 2011. pa do zagrebačkog potresa živio u zgradi na adresi [adresa] kao punomoćnik svog sina FH koji je u toj zgradi kupio stan od izvjesnog gospodina N. Od zajedničkih prostorija bio je na stubištu, u podrumu u kojem je trebala biti šupa koja pripada stanu njegovog sina te na tavanu. Nije mu poznato da bi u podrumskom prostoru bilo nekih prostorija koje je koristio isključivo gospodin LH, ne zna je li on tamo držao neke svoje osobne stvari i ne zna je li neka od zajedničkih prostorija bila zaključavana. Svi stanari su imali ključeve od ulaza u podrum. Sjeća se da je nakon zagrebačkog potresa odvezen otpad iz podruma i sa tavana te da se radilo u šuti i neuporabljivim stvarima. Sjeća se da je na tavanu bila jedna prostorija koja je bila ograđena i zatvarana vratima, ali ne zna tko ju je koristio. Nakon što je gospodin LH iselio iz zgrade ta je prostorija bila trajno otvorena i u njoj nikakvih uporabljivih stvari nije bilo, već samo šuta i neke kante, ukratko otpad. Iskazao je da je bio u zajedničkim dijelovima zgrade i to u podrumu i na tavanu u studenom 2019. jer je želio vidjeti stanje tih prostorija s obzirom da je zajednički stav svih stanara stambene zgrade bio, nakon što je gospodin LH iselio, da se odveze otpad, odnosno da se zajedničke prostorije očiste. Ta odluka je donesena na način da su suvlasnici zgrade međusobno kontaktirali e-mailom te je bilo postavljeno pitanje da li se slažu da se izvrši čišćenje zajedničkih dijelova zgrade i svi su se s tim složili, a to je bilo negdje između srpnja i studenog 2019. Na tom je sastanku dogovoreno i da će se promijeniti ključevi prostorija zajedničkih dijelova zgrade i to je i učinjeno. Njegov sin FH nije živio u stanu kojeg je kupio u toj zgradi, već je u stanu živio on uz specijalnu punomoć i imao prijavljen privremeni boravak te je o tome obaviješten predstavnik suvlasnika, dok je njegov sin povremeno dolazio. Nije bio osobno prisutan samom činu čišćenja podrumskih i tavanskih prostorija te odvozu, ali je prije nego što je čišćenje započelo obišao te prostorije i vidio da u njima nema nikakvih uporabljivih predmeta. Iskazao je da niti za cijelo vrijeme boravka u stanu svoga sina nije u zajedničkim prostorijama vidio neke vrijednije stvari.

20. Svjedok ĐH rekao je da stanuje u zgradi [adresa] od 1981. godine. U zgradi odnosno njezinim zajedničkim prostorijama nije bilo prostorija koje bi isključivo koristio tužitelj ili bilo tko drugi jer su svi stanari imali pristup u sve zajedničke prostorije zgrade, osim što je svaki stan imao na korištenje svoju šupu u podrumu. U podrumskim prostorijama jedine vrijednije stvari koje je uočio i koje se i danas tamo nalaze su sprave za vježbanje. Poznato mu je da se iz prostorije sa tim spravama ulazi u podrumski prostor čija se vrata zatvaraju velikim starinskim zasunom, ali ta prostorija je uvijek bila otključana i nikada nije vidio da se u toj prostoriji nalaze neke vrijednije stvari. Također i tavanski prostor je otvoren pa niti na tavanu nije uočio nikakve vrijednije stvari, već samo građevinski otpad kojeg su stanari tamo odlagali nakon renoviranja svojih stanova. Nakon potresa u kojem su popucali dimnjaci vršeno je čišćenje zajedničkih prostorija te odvoz otpada i šute. Bio je prisutan čitavo ljeto kada su radnici radili na sanaciji krovišta i vidio je kako iznose šutu u kojoj je bilo dosta polomljenog crijepa i cigle. Nikakvih vrjednijih stvari nije bilo, a osim toga čišćenja zajedničkih dijelova zgrade, za drugo čišćenje i odvoz otpada ne zna. Na poseban upit punomoćnika tužitelja iskazao je da je CH njegova majka koja je nakon studenog 2019. bila u posjedu ključeva zajedničkih prostorija zgrade i to ključa od ulaza na tavan, od prostorija u podrumu i to crvenih metalnih vrata, vrata kojima se izlazi na dvorište, vrata od ulaza u zajedničku prostoriju gdje su šupe, vrata prostorije gdje se nalaze sprave za vježbanje, vrata prostorije s vanjske strane zgrade u koju se odlažu bicikli te prostorije u kojoj se nalazi voda. Ključeve svih tih prostorija su imali i svi ostali suvlasnici zgrade. Osobno je nakon tog datuma ulazio u zajedničke prostorije i to i one koje se ne odnose na stubište i šupu koja pripada njihovom stanu jer se tamo nalazi voda za čistačicu i to u zajedničkoj prostoriji u koju se ulazi sa dvorišta. Također, dolazili su i majstori kojima su pokazivali te zajedničke prostorije. Ne sjeća se točnog datuma kada je tužitelj odselio iz zgrade, ali zna da je prodao stan gospodinu ĆH u ljeto 2019. i misli da je tada izvršena primopredaja. Ne sjeća se da su nakon studenog 2019. u prostoriji ispred ulaza u zgradu s desne strane bili neki bicikli. Nije vidio da bi suvlasnici iznosili neke vrijednije stvari iz zgrade niti je čuo od drugih stanara da bi takvo što vidjeli.

21. Svjedok ZH u svom je iskazu naveo da poznaje tužitelja i da je bio više puta u zgradi na adresi [adresa] jer je surađivao sa tužiteljem dugi niz godina te je od njega znao posuđivati alat ili ga pitati za neki savjet. Budući da se bave istim poslom znao ga je uključiti u izvođenje električarskih radova prilikom obavljanja svog posla i obratno, on bi njega znao uključiti u posao. Prilikom posjeta tužitelju u više je navrata bio sa njim na tavanu gdje se s desne strane od ulaza nalazila jedna prostorija koja je bila zaključana i čije je ključeve imao tužitelj, a u kojoj prostoriji je on držao alat. Tu je bilo vrijednih stvari kao što su dvije do tri vrste bušilica za beton, alat za zidarske radove, dok se drugih vrjednijih stvari osim alata u toj prostoriji ne sjeća. Posljednji puta je bio sa tužiteljem u toj prostoriji kao i u podrumskom prostoru kada je on selio iz te zgrade u ljeto 2019. jer mu je pomagao seliti stvari. Prvi dan rastavljali su kuhinju u njegovom stanu te su dio odnijeli na tavan u tu prostoriju a dio u podrum, dok su drugi dan selili te svari i to tužiteljevom Škodom i jednim kombijem. Tog drugog dana iznošene su stvari iz stana tužitelja i to kreveti, ormari i odjeća. Ne sjeća se da su tada odvožene stvari iz zajedničkih prostorija. Misli da su one tamo ostale jer je tužitelj rekao da će to odvoziti kasnije. Ne zna je li tužitelj nakon drugog dana selidbe nastavio odvoziti stvari jer nakon toga više nije bio prisutan. Ne sjeća se što je bilo sa kupaonskim namještajem. Za vrijeme njegovih posjeta tužitelju vodio ga je u podrumske prostorije gdje mu je pokazivao da je uredio teretanu, a vodio ga je i u zajedničku prostoriju u podrumu u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje u kojoj je tužitelj također držao nešto alata. Vrata od zajedničkih prostorija koje je otključavao tužitelj kada smo odlazili po alat zaključavale su se sa lokotima a radilo se o drvenim vratima. Sjeća se da se na podrumskoj prostoriji nalazilo jedno pojačanje sa metalnom šipkom. U trenutku kada je selio stvari iz stana u tu prostoriju odložen je dio rastavljene kuhinje te nešto kućanskih aparata. Od ranije je u toj prostoriji postojao alat i to zidarske miješalice, brusilice za brušenje kamena, dijamantne bušilice i zidarski alat. Ta prostorija je bila zaključana i tužitelj je imao ključeve, ali nije mu poznato jesu li ključeve imali i drugi suvlasnici zgrade. Sjeća se da mu je tužitelj pokazivao bicikle koji su se nalazi u prostoriji do ulaza u zgradu koja je bila zaključana. Sjeća se da su tamo bila dva bicikla marke „Wheeler“, a toga se sjeća jer je i on imao isti takav bicikl sa kojim se pripremao za maratonsku utrku po Sljemenu. Radi se o klasičnom brdskom biciklu sa kotačima od 26 cola sa 24 brzine i „Biore“ prijenosnikom za brzine. Bicikl je imao nosače za vodu, stražnje amortizere i klasični sistem za kočenje sa diskovima, dok se boje ne sjeća. I sam je 2002. nabavio dva slična bicikla koji su bili vrijednosti oko 6.000,00 kuna svaki. Tu prostoriju je tužitelj otključao svojim ključem. Prilikom demontaže kuhinje i seljenja stvari tužitelja iz stana pomagao nam je i OH. Što se tiče kuhinjskih aparata sjeća se da je otpajao perilicu, štednjak, kuhinjsku napu i perilicu rublja. Sjeća se da je postojala ugradbena pećnica. Te stvari su odložili u podrumsku prostoriju u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje i nisu ih odvezli sa Škodom odnosno kombijem.

22. Svjedok OH iskazao da je tužitelja upoznao kada je u bivšoj firmi izvodio određene radove, a tužitelj je bio angažiran na postavljanje keramike. Tada su razgovarali i on ga je pitao da li bi bio voljan izraditi mu odnosno nabaviti materijal i montirati kuhinju u njegovom stanu. Njihov odnos bio je poslovan. U zgradi na adresi [adresa] je bio prvi puta kada je izradio, dostavio materijal i montirao kuhinju u stanu tužitelja 2017. Za dostavu, izradu i montažu kuhinje tada je tužitelju naplatio oko 10.000,00 kuna s tim da u tu cijenu nije bio uračunat materijal. Materijal je on naručio, a stranka ga je platila oko 20.000,00 kuna bez aparata. Kuhinja je bila izgrađena od akrila na medijapanu. Bila je visokog sjaja i bež boje. U zgradi je bio i dvije godine kasnije kada je tu kuhinju demontirao jer je tužitelj rekao da seli u drugi stan. Ne sjeća se je li demontaža kuhinje vršena prije zagrebačkog potresa ili nakon, ali zna da je to bilo ljetno doba. Demontaža je bila gotova u jednome danu te su kuhinjske elemente i sve aparate i to perilicu, pećnicu, sudoper, napu i hladnjak, nosili u podrumski prostor i tamo ih odložili. Radilo se o jednoj šupi do koje se dolazilo kroz prostoriju koja je ličila na fitness i to s desne strane te prostorije koja je bila veličine 8-10m2. Vrata te šupe otključao je tužitelj. Te su elemente trebali nositi u drugi stan u koji je tužitelj selio, međutim to se nije dogodilo jer su u novi stan tužitelja ugradili potpuno novu kuhinju. Kada su odlazili tužitelj je zaključao podrumsku prostoriju, a sjeća se sa je šupa zaključavana tako da je poprijeko vrata bila povučena jedna metalna šipka koja je bila dugačka gotovo kao što su bila široka vrata. Zaključavala se na sredini i vrata su se još zaključavala i sa strane. U toj prostoriji u koju smo odložili kuhinju i kuhinjske aparate nalazili su se alati kojih je bilo dosta. Sjeća se rezalice za keramiku. Te stvari su morali najprije premjestiti s jedne na drugu stranu da bi napravili mjesta za odlaganje kuhinjskih elemenata i aparata. Vrata kojima se ta prostorija zatvarala bila su puna vrata i ta prostorija nije izgledala kao klasična podrumska šupa sa letvicama, već kao podrumska prostorija. Nakon demontaže kuhinje u njegovom stanu u [adresa] u tu zgradu više nije dolazio.

23. Svjedok HH je iskazao da se sjeća da je njegovo trgovačko društvo Anić gradnja d.o.o. u kojem je direktor vršilo sanaciju dimnjaka u stambenoj zgradi u [adresa] na adresi [adresa] prije otprilike dvije godine. Bio je u toj zgradi radi nadzora svojih radnika. Sjeća se da je tavanski prostor bio bez pregradnih šupa. Misli da je možda bila jedna prostorija u tom tavanskom prostoru, ali se ne sjeća točno. Ne sjeća se da bi na tavanu niti u toj eventualnoj postojećoj prostoriji vidio nekih uporabnih stvari. Sjeća se nekih starih otomana i skija iz 1945. Radove na sanaciji dimnjaka obavljali su djelatnici njegove firme, a to su bili radnici koji su došli sa Kosova i iz BiH. Sveukupno je imao sedmero zaposlenih djelatnika, ali nisu svi oni bili angažirani na tom poslu i radnici više nisu zaposleni u trgovačkom društvu Anić gradnja d.o.o. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da pojasni račun od 7. prosinca 2020. u čijoj specifikaciji je navedeno i spuštanje šute i smeća iz jedne šupe i odvoz na deponij te da se očituje od kada do kada su izvođeni radovi na sanaciji dimnjaka iskazao je da se toga ne sjeća i da bi trebao pogledati u svoje bilješke i evidencije iz knjigovodstva. U svakom slučaju račun je izdan nakon izvršenja tih radova. Kada je odvožena šuta iz predmetne zgrade ista nije bila pakirana u vreće kakva je snimljena na presliku fotografije koja se nalazi na listu 6 spisa. Nakon što su mu predočene fotografije u presliku na listu 8-16 spisa rekao je da se na njima ne nalazi otpad kakvog su oni odvozili, a radilo se o ostacima cigle i cementa koji zaostane nakon rušenja dimnjaka. Građevinari pod pojmom "smeća" smatraju daske, najlon i tome slično jer se takav otpad klasificiran pod pojmom "smeće" više naplaćuje. Na računu od 8. rujna 2020. zaračunat je odvoz zatečenog otpada. Pod time se podrazumijeva najlon, stare flaše, letve, dok se šuta klasificira i zaračunava posebno. Otpad su odnosili isključivo sa tavana jer se radilo o prostoru u kojem su angažirani. Radilo se o otpadu koji se nalazio oko dimnjaka i kojeg su morali raščistiti da bi imali pristup dimnjacima. U odnosu na račun od 7. prosinca 2020. iskazao je da se radi o otpadu koji je odvezen iz tavanske šupe koja je bila izrađena od letvica a koja se nalazila s desne strane od ulaza u tavan. Sjeća se da je u toj šupi bio jedan otoman, stare knjige i flaše i da ga je predstavnica stanara zamolila da to odveze zajedno sa ostalim otpadom s tavana.

24. Svjedok EH je rekao da nikada nije bio u zgradi u [adresa], ali je bio vlasnik obrta [obrt] te se sjeća da ih je suvlasnik zgrade zvao radi poslova čišćenja odnosno ispumpavanja vode iz podruma. Budući da tom prilikom nije mogao izaći na teren, poslao je svoga oca KH koji je taj posao odradio umjesto njega. Iz njegovog pričanja mu je poznato da je pokupio vodu iz podruma, da vode nije bilo puno, pa nije bilo potrebno ispumpavanje, a taj posao je odrađen prije četiri do pet godina, nakon potresa u Zagrebu. Otac mu je rekao da su stvari iz podruma bile iznesene i odložene sa strane tako da je samo pokupio vodu i otišao. Nije mu ništa rekao o kakvim se stvarima radilo niti koju je točno podrumsku prostoriju čistio, odnosno iz nje uklanjao vodu. Prije intervencije ga je kontaktirao predstavnik stanara ili upravitelj kojeg je on upitao je li prostor ispražnjen kako bi se moglo pristupiti usisavanju vode te je dobio odgovor da su stvari pomaknute sa strane i da je pristup prostoru pod vodom slobodan. Njegov otac nije iznosio niti odvozio nikakve stvari iz tog podruma. Osoba koja ga je dočekala u zgradi otvorila je vrata od podruma i za njim zatvorila nakon što je odradio posao. Nakon što mu je predočen račun broj 8-1-1 od 18. svibnja 2021. u kojem su navedene dvije stavke i to saniranje podrumskih prostorija te odvoz i zbrinjavanje raznog otpada, na poseban upit na što se odnosila druga stavka iskazao je kako je uobičajeno da se prilikom ispumpavanja ili usisavanja vode iz takvih prostorija nađu poplavljene odnosno smočene stvari pa naručitelji posla postave zahtjev da se takve stvari odnesu. Uglavnom se radi o mokrim kutijama ili nekoj šuti, a što je u konkretnom slučaju odvezeno nije mu poznato. Otac je na intervenciju došao sa vozilom marke Berlingo Caddy.

25. IV. tužena CH u svom je iskazu navela da stanuje u stanu na adresi [adresa] od 1981. godine. Tužitelj je doselio polovicom 80-ih. Zajedničke prostorije koristili su svi suvlasnici zgrade, a svaki stan imao je svoju točno označenu ostavu u podrumskom dijelu i na tavanu koje su ostave bile pregrađene pregradama od drvenih letvi i kao takve zavedene u rješenju. U podrumskom dijelu iz prostorije u kojoj se nalaze sprave za vježbanje sa desne strane postoje druge dvije prostorije koje su bile u vlasništvu gospodina G koji je umro. Njega je naslijedila njegova kćerka koja je stan prodala također polovicom 80-ih obitelji MH. Gospodin LH je bio upravitelj zgrade, izvođač radova i predstavnik suvlasnika te je tvrdio da te dvije prostorije nisu privatno vlasništvo gospodina G odnosno sada gospođe MH, već da se radi o zajedničkim prostorijama zgrade. On je nagovorio ostale suvlasnike i ušao u taj prostor te je rekao da u tom prostoru drži materijal za zgradu kao izvođač radova i predstavnik suvlasnika. Počeo je zaključavati tu prostoriju u kojoj je držao svoj materijal, ali o kakvom se materijalu radi to ne zna jer u tu prostoriju nije ulazila. Ta prostorija je zatvarana vratima svijetlo smeđe boje i zaključavana ključem. Šipke koja je stavljena preko vrata vodoravno se ne sjeća. Nije joj poznato da bi tužitelj u tu prostoriju odložio svoju demontiranu kuhinju i kuhinjske aparate u ljeto 2019. jer se u to vrijeme nalazi na moru i nije u Zagrebu. Dodala je da ju je tužitelj te godine 2019. napao, zbog čega je završio 3 mjeseca u pritvoru, a njoj je savjetovano da se skloni pa je otišla na more, a kada se vratila kući saznala je da je gospodin LH odselio. Što se tiče prostorije ispred ulaznih vrata u zgradu, od poštanskih sandučića desno, rekla je da je tu prostoriju u kojoj se nalazi i WC koristilo poduzeće Žitnjak do 90-ih, a WC su koristili i krojač i postolar koji su imali svoje radnje u zgradi. Jednom prilikom joj se krojač potužio da je gospodin LH počeo zatvarati taj prostor pa ne mogu koristiti WC. Ključeve od te prostorije imali su svi suvlasnici jer su ih dali izraditi, a je li gospodin LH u toj prostoriji držao neke svoje stvari to ne zna. U veš kuhinji se nalazilo više bicikala, a je li neki od tih bicikala bio u vlasništvu tužitelja nije joj poznato niti zna da li se ti bicikli danas tamo nalaze. Što se tiče šupe na tavanu sa desne strane, iskazala je da se radilo o nekadašnjoj veš kuhinji koju su svi koristili. Kroz tu šupu montirali su antenu za televizor, međutim tu je antenu u jednom trenutku gospodin LH odrezao i počeo zaključavati prostoriju, ali ključeve su imali svi. Ne zna je li gospodin LH u toj prostoriji držao svoje stvari, ali nekih je stvari bilo a misli da se radilo i o stvarima drugih susjeda. Ona je na tavanu imala svoju šupu koja je srušena te je i njoj iz te šupe nestao sudoper i ne zna tko ga je odnio, a to je bilo 90-ih godina. U trenutku kada je došlo do potresa u Zagrebu gospodin LH već gotovo godinu dana nije stanovao u zgradi [adresa] već je odselio, a u stan su uselili novi vlasnici. U potresu je najviše stradao krov i dimnjaci. Pozvali su statičare koji su pregledali zgradu i savjetovali im da očiste tavan jer je bio prepun starih stvari, žbuke, starih knjiga, koje su stvari dodatno opterećivale zgradu i narušavale statiku, a također im je savjetovano da očiste podrumske prostorije jer su uočene napukline zidova u podrumu. Suvlasnici su donijeli zajedničku odluku da se očiste svi zajednički prostori u zgradi. Nije vidjela što je iz zgrade izneseno jer je zgrada čišćena u vrijeme ljetnih mjeseci kada se ona nalazi na moru.

Na ulaznim vratima u zgradu i svim zajedničkim prostorijama mijenjane su brave krajem 2019. Prije izmjena brava ona i ostali suvlasnici imali su ključeve zajedničkih dijelova zgrade i svi su suvlasnici mogli odlagati stvari u svim zajedničkim prostorijama.

26. VI. tužena MH je iskazala da u zgradi na adresi [adresa] nije bilo zajedničkih prostorija koje bi tužitelj samostalno koristio i jednini imao ključ, već su sve prostorije bile na raspolaganju za korištenje svim suvlasnicima, osim podrumskih šupa koje pripadaju pojedinim stanovima. Nakon što je tužitelj prodao svoj stan gospodinu ĆH, tužitelj je iznio sve svoje stvari i u zajedničkim prostorijama nije odložio stvari koje je iznio iz svoga stana. Točno je da je provedeno čišćenje zajedničkih prostorija i to prije svega nakon potresa koji je zadesio Zagreb kada su na zgradi porušeni dimnjaci i tada se pristupilo uklanjanju šute sa tavana i građevinskog materijala kojeg je bilo nekoliko tona. Statičari su ih upozorili da je potrebno očistiti tavan i oni su nakon godinu do godinu i pol dana nakon potresa uspjeli očistiti i tavan i podrumske prostorije. To je učinjeno na način da su suvlasnici najprije zajednički pregledali sve te prostorije, a nakon toga je donesena zajednička odluka da se sav otpad pobaca. Pregledane su sve prostorije i niti jedna nije bila zaključana niti se u tim prostorijama nalazilo išta veće vrijednosti, već se uglavnom radilo o smeću. Nakon što joj je pročitan popis stvari iz podneska tužitelja od 17. ožujka 2022. kao i iz podneska od 29. ožujka 2022. rekla je da apsolutno ništa od tih stvari nije bilo u zajedničkim prostorijama osim bicikla plave boje, ne zna koje marke, za koji se nitko nije javio da je njegov pa se i danas nalazi u prostoriji ispred ulaza u zgradu. Sanacija dimnjaka vršena je u jesen 2020., dok je čišćenje tavana jednim dijelom vršeno nakon te sanacije, a vršili su ga građevinski radnici koje im je dodijelio upravitelj zgrade. Drugi dio čišćenja obavljen je godinu ili godinu i pol nakon toga također putem radnika dodijeljenih od strane upravitelja, kada je uz tavan vršeno čišćenje i svih ostalih zajedničkih prostorija. Došlo je do poplave u podrumu jer je voda prodirala iz šahtova i to ih je nagnalo da poduzmu radove na čišćenju ostatka zgrade koji nije bio očišćen u prvom navratu. Radove na sanaciji dimnjaka vršila je Anić gradnja d.o.o. i oni su čistili tavan nakon sanacije dimnjaka uz nadzor jer su se trudili da uvijek netko od stanara bude prisutan da im bude pri ruci i kontrolira šta rade. I osobno je dolazila u kontrolu budući da se njezin ured nalazi u zgradi, a ima građevinsku firmu pa se razumije u građevinske radove. Drugo čišćenje zajedničkih prostorija izvršeno je prije nego što je obavljen očevid u parničnom predmetu koji se vodi kod ovog suda radi smetanja posjeda po tužbi istog tužitelja. Suvlasnici su donijeli odluku o vršenju čišćenja i to prvi puta nakon što su dobili ponudu za sanaciju dimnjaka, a drugi puta u ožujku 2021. Krajem 2019. promijenjene su brave na ulaznim vratima u zajedničke prostorije. Misli da tužitelj nije imao ključeve od prostorije na tavanu koja je jedina imala vrata sa bravom od prostorije desno od ulaza i od prostorije u podrumu u koju se ulazi iz vježbaone, ali nije sigurna jer je svatko u zgradi do tog trenutka imao ključeve od nekih zajedničkih prostorija koje su si stanari onda po potrebi posuđivali. Međutim, ne sjeća se da je bilo koja zajednička prostorija ikada bila zaključana osim privatnih šupa. I danas su sve te prostorije otvorene i na raspolaganju svim suvlasnicima. Osobno nije u tim prostorijama držala nikakve svoje stvari, ali se u njima nalazio neki stari namještaj od susjeda i stare knjige, stari koferi u podrumskoj prostoriji u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje i to su utvrdili prilikom obilaska tih prostorija prije drugog čišćenja.

27. VII. tuženi PH pridružio se iskazu VI. tužene. Sjeća se da je u zgradi prvi puta bio kada je došao razgledati stan kojeg je kupio od tužitelja. Tužitelj mu je tada pokazao i sve zajedničke prostorije zgrade i niti jedna prostorija koju mu je pokazao nije bila zaključana. Također, nije bilo prostorija u koje nisu ušli niti mu je tužitelj pokazao da bi se u nekim od tih prostorija nalazile odložene neke njegove stvari. Tom prilikom obišli su tavan, šupu u podrumu koja pripada stanu i predprostor ispred te šupe. Tužitelj mu je pokazao sat za vodu i za plin, teretanu, prostoriju u koju se ulazi iz teretane, veš kuhinju u koju se ulazi s dvorišne strane te u prostoriju desno ispred ulaza u zgradu. Tužitelj mu je u prostoriji za vježbanje u podrumu rekao da su od četiri sprave koje su se tamo nalazile, dvije sprave njegove i te je sprave odnio. Tužitelj je trebao isprazniti stan i predati mu ga u posjed do 1. kolovoza 2019. i tužitelj je do tada ispraznio svoj stan. Nije bio prisutan kada je iseljavao svoje stvari, ali ništa od iznesenih stvari nije deponirao u zgradi. Nakon potresa vršeno je čišćenje tavana. Radi se o otvorenom prostoru u kojem se nalazi samo jedna ograđena šupa desno od ulaza. Prilikom obilaska zgrade sa tužiteljem nije u toj prostoriji vidio nikakve stvari osim jedne police koja je bila prazna, ali nije niti obraćao pažnju. Na sredini tavanskog prostora nalazila se velika hrpa starih letvi od porušenih drvarnica visine oko 3 i širine oko 5m. Te su stvari nakon sanacije dimnjaka očišćene, ali nije bio prisutan i gledao odvoz tog otpada. Nije vidio niti odvoz stvari prilikom drugog čišćenja. Na podu prostorije u podrumu u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje nalazi se slivnik kroz koji je prodirala voda prilikom svake jače kiše i tada bi podrum bio poplavljen vodom u visini od 5-10cm. Nema logike da bi netko u takvoj prostoriji držao bilo kakve vrijedne stvari.

28. IX. tuženik FH iskazao je da je vlasnik stana u [adresa], međutim u tom stanu nikada nije živio, već je ustanu živio njegov otac VH i to od trenutka kada je stan kupio 2010. godine pa do zagrebačkog potresa. Otac je tamo imao prijavljeno prebivalište, a on ga je opunomoćio da u njegovo ime može poduzimati sve pravne radnje u vezi tog stana i njegovog suvlasništva u zgradi. Osobno je u zgradu zalazio iznimno rijetko, a sa ocem se susretao na druge načine tako da ne zna ništa u svezi korištenja zajedničkih dijelova zgrade. Nije mu poznato jesu li suvlasnici zgrade nakon potresa organizirali čišćenje zajedničkih prostorija, popravljanje dimnjaka i tome slično.

29. X. tuženik AH rekao je da stanuje u zgradi [adresa] od 1986. godine i da nitko od suvlasnika nije samostalno koristio zajedničke prostorije zgrade. Nema saznanja odnosno nije vidio da bi tužitelj u tim prostorijama držao neke svoje stvari. Osobno je imao ključeve od veš kuhinje, tavana i svoje podrumske šupe. Obilazio je zgradu sa statičarima nakon potresa i nakon toga sa suvlasnicima prije čišćenja zgrade. Svako je uzeo ono što je eventualno bilo njegovo, a sve ostalo je odvezeno na otpad. Nije zamijetio nikakve vrijednije stvari i ništa od stvari koje se nalaze na popisu u podnescima tužitelja od 17. ožujka 2022. i 29. ožujka 2022. U veš kuhinji nalazila su se tri ili četiri bicikla od kojih su dva njegova, jedan od jedne susjede pa je onda preostali četvrti vjerojatno tužiteljev. Ne zna koje je marke i koje boje niti da li se još uvijek tamo nalazi. Radi se o biciklima koji su bili naslagani jedan na drugi i ne vjeruje da bi netko dozvolio takvo skladištenje da se radilo o vrijednom biciklu. Bio je na tavanu prije potresa jer se bavio mišlju da otkupi tavan od suvlasnika i nikakvih stvari u šupi koja je jedina ograđena na tom tavanu nije bilo. U prostoriju za vježbanje je zalazio, ali ne i prostoriju u koju se ulazi iz nje, kao niti u prostoriju koja se nalazi na ulazu u zgradu. Prilikom pregleda stvari prije pristupanja čišćenju osim bicikla uočene su i neke druge stvari za koje se nije znalo čije su, ali se radilo o staroj krami.

30. Tužitelj SH je u svom iskazu naveo da je stanovao u stanu na adresi [adresa] do lipnja 2019. kada je stan sa pripadajućom šupom u podrumu predao u posjed kupcu odnosno novom vlasniku. Sa kupcem je zaključio predugovor tako da je imao dva mjeseca vremena da isprazni stan te je to i učinio. Osim šupe koja je pripadala stanu samostalno je koristio i jedini imao ključeve od nekoliko zajedničkih prostorija u zgradi koje je uredio i samostalno koristio uz suglasnost suvlasnika zgrade. Suglasnost suvlasnika zgrade da može samostalno koristiti navedene zajedničke prostorije zgrade dobio je kao tadašnji predstavnik suvlasnika na jednom od sastanaka nakon 2004. Radi se o prostoriji, u naravi sanitarnom čvoru desno ispred ulaza u zgradu, o podrumskoj prostoriji do koje se dolazi kroz prostoriju za vježbanje i koja se u odnosu na prostoriju za vježbanje nalazi s desne strane, još jednu prostoriju koja se nalazi ravno nasuprot stepenicama u podrumu te tavansku prostoriju koja je zidana i koja se zatvara sa punim vratima. Ove prostorije nije pokazivao kupcu, već samo podrumsku šupu koja je pripadala stanu. U prostoriji, sanitarnom čvoru koji se nalazi ispred ulaza u zgradu sa desne strane držao je dva bicikla, jedan marke „ BH“ i „Wheeler“, koji je bio brdsko-ravničarski bicikl karboid. Tamo se nalazila i demontirana kupaona i to jedan kupaonski ormarić sa umivaonikom te posebno još jedan umivaonik sa „Grohe“ pipama, dvije bušilice marke „Bosh“ te „arbus“ ključevi za bicikle i još neki sitni alat. Jedna bušilica bila je na baterije. Bicikl marke „ NI“ i danas se tamo nalazi. Podrumska prostorija do koje se dolazi kroz prostoriju za vježbanje bila je zatvarana duplim drvenim vratima, zaključavana bravom i sa dva zasuna koji su zatvarani lokotom. U tu prostoriju odložio je demontiranu kuhinju dužine 5,5m visine 2,60m koju je iznio iz stana nakon što je stan prodao. Radilo se o akrilnoj kuhinji bež boje sa kućanskim aparatima i to frižiderom marke „Gorenje“, pećnicom, pločom također „Gorenje“, napom na daljinsko upravljanje talijanskog proizvođača, perilicom za suđe marke „Electrolux“ koja je bila ugrađena u kuhinju. Kuhinja je bila nova kada je ugrađena zajedno sa aparatima 2017. Prilikom demontaže i odlaganja kuhinje u podrumske prostorije pomogli su mu GI i ČI. U toj prostoriji nalazila se manja rezalica za keramiku do 90cm francuskog proizvođača, bušilice marke „Bosh“, tri miksera, jedan za miksanje boje i jedan za miksanje ljepila te jedan za miješanje glazure, svi marke „Hilti“ te jedna velika "štemerica" marke „Bosh“ kao i razni sitni alat. U drugoj podrumskoj prostoriji u koju se ulazi ravno od stepenica bilo je smješteno puno alata. U toj prostoriji inače se nalaze vodomjeri, a on je u tom prostoru od oko 20m2 koji se nalazio između šupa suvlasnika imao montiranu policu i tu je držao veliku rezalicu za keramiku koja je rezala pločice do 1,5m dužine, također francuskog proizvođača, stroj za keramiku i mramor na vodu, više šahtova, podnih rešetki, brusilica i ostalog sitnog alata. Tu su se nalazila i dva kotura sa produžnim kablovima 25 i 50 m dužine, dvije ravnalice za ravnanje betona dužine od po 2m od aluminija i dvije ravnalice istih dimenzija sa ugrađenom "waser vagom“. Tamo su bile još dvije "waser vage“ dužine 60 i 120cm. U tavanskoj prostoriji s desne strane od ulaza nalazio se njegov alat, bušilice, knjige, zimska obuća supruge i njega koju su tamo odložili. Prilikom iseljenja iz stana ZH mu je pomogao te su u tu prostoriju odnijeli jedan antikni stol za ručavanje te dvije fotelje, električnu gitaru njegovog sina, pojačalo, dva mikrofona i stalak za mikrofon nepoznatog proizvođača. Također navodi da je svoje stvari držao i u veš kuhinji u koju se može ući s dvorišne strane, ali i iz unutrašnje strane zgrade. Tamo se nalazilo zadnje sjedalo njegovog automobila Škoda koje je izvadio kada je prevozio stvari iz stana, dva preklopna stupa za parking, jedna zavjesa, drvene ljestve sa 6 gazišta, kotur sa crijevom i nastavcima za pranje. Sve stvari koje je držao u tim prostorijama tamo su se nalazile nakon što je stan prodao i predao u posjed kupcu jer je ove prostorije koje je samostalno koristio i čije je ključeve jedini imao nastavio koristiti i nakon prodaje stana pa je tako u zgradi i tim prostorijama bio u kolovozu i listopadu 2019. i zadnji puta 3 – 4 mjeseca nakon zagrebačkog potresa 2020. To je bilo prije nego je počela sanacija dimnjaka i sve njegove stvari i dalje su se nalazile u tim prostorijama. Nakon toga došao je po poštu u vrijeme kada se vršila sanacija dimnjaka i tada je primijetio da su vrata sanitarnog čvora pred ulazom u zgradu otvorena kao i vrata koja zatvaraju prostoriju frontalno od stubišta u dvorištu odakle je bila provučena struja, odnosno produžni kabel za miješalicu u dvorištu. Također je bila otvorena i veš kuhinja iz koje su majstori uzimali vodu. U tom trenutku u tim prostorijama i dalje su se nalazile njegove stvari, dok u ostale prostorije nije ulazio. Tada je pozvao policiju i rekao im da se boji da će njegove stvari biti otuđene. Tom prilikom je sa djelatnikom policije otišao na tavan i tamo su zatekli gospodina HH na ljestvama koji je zidao dimnjak te još dvojicu radnika. Vršena je sanacija samo tog jednog dimnjaka visine 1,5 m. Vrata njegove tavanske prostorije bila su otvorena i prostorija je bila prazna, ali tom prilikom nije prijavio krađu svojih stvari iz te prostorije. Sljedeći puta nakon toga u zgradu je ušao sa sudskom komisijom prilikom očevida u parnici zbog smetanja posjeda u svibnju 2021. ili 2022. Ne zna tko je otuđio njegove stvari, to može samo pretpostaviti. Dio svojih stvari zatekao je razbacane po dvorištu i tu postoji potvrda policije, a kasnije su te stvari, kao što je primjerice obuća i knjige, spakirane u dvije "bombaj“ vreće i to je bačeno. Dakle, vrijednije stvari su otuđene, a ostale su bačene. Nije se pisanim niti drugim putem obraćao predstavnici suvlasnika sa zahtjevom da reguliraju pitanje njegovih stvari u zajedničkim prostorijama odnosno preuzimanje tih stvari nakon njegovog iseljenja iz zgrade.

31. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zlatka Totha dipl. ing. stroj. od 3. studenog 2025. kojem je dano u zadatak da vještači na okolnost prosječne tržišne vrijednosti stvari koje su predmet tužbenog zahtjeva na dan 19. svibnja 2021. prema cijenama na dan vještačenja, temeljem stanja spisa i priloženih računa, a za stvari za koje nisu priloženi računi, polazeći od prosječne vrijednosti stvari srednje kvalitete, sudski vještak je utvrdio da za većinu stvari nisu poznati datumi kupnje, izuzev onih za koje su priloženi računi, dok pregled stvari više nije moguć pa opće stanje stvari nije poznato. Vještak je naveo da je za procjenu koristio komparativnu metodu, odnosno izravnu metodu procjene vrijednosti stvari na temelju uvida u ponudu i potražnju prosječnih vrijednosti istih ili sličnih stvari općeg srednjeg stanja. Pri tome je uzeo u obzir pad vrijednosti stvari (tržišna amortizacija) kod stvari s poznatom vremenom eksploatacije (računi) procjena vrijednosti odnosi se na današnje cijene uzimajući u obzir starost stvari na dan 19. studenog 2020. i 19. svibnja 2021. Nakon što je izvršio uvid u stanje ponude istih ili sličnih stvari na tržištu utvrdio je ukupnu tržišnu vrijednost predmetnih stvari, čija je pojedinačna vrijednost iskazana u tabeli, u iznosu od 10.164,00 eura uz napomenu da se vještačenjem ne može potvrditi jesu li se te stvari nalazile na predmetnoj lokaciji, odnosno jesu li navedene stvari uopće postojale. Prilikom usmenog obrazlaganja svog nalaza iskazao je da se prilikom utvrđivanja prosječne vrijednosti rabljenih stvari na tržištu najviše koristio internetskim pregledom na platformi Njuškalo.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je u potpunosti odgovorio na postavljeni zadatak korištenjem komparativne metode koja mu je bila na raspolaganju.

33. Tužitelj smatra tuženike odgovornima za štetu jer su njegove pokretne stvari koje su se nalazile u pojedinim zajedničkim prostorijama stambene zgrade u [adresa] iznesene iz tih prostorija, otuđene, odnosno bačene na otpad.

34. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu prije svega postojanje subjekata obveznog odnosa a to su odgovorna osoba i oštećenik, dakle osoba koja je uzrokovala štetu i koja ju je dužna popraviti te osoba koja trpi posljedice štetne radnje odnosno štetu. Druga pretpostavka je štetna radnja štetnika, dakle postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta, zatim sama šteta čiji je pojam određen čl. 1046. ZOO-a prema kojem je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Posljednja pretpostavka je postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete.

35. Ocjenom svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio suvlasnik stambene zgrade u [adresa] do lipnja 2019. kada je stan prodao VII. tuženom ĆH kojem je stan predao u posjed najkasnije do 1. kolovoza 2019. VII. tuženik je iskazao da mu je tužitelj, kada je došao razgledati stan kojeg je kupio od tužitelja, pokazao i sve zajedničke prostorije zgrade te da niti jedna od tih prostorija nije bila zaključana niti su se u tim prostorijama nalazile odložene ikakve tužiteljeve stvari. Tom prilikom obišli su tavan, šupu u podrumu koja pripada stanu i predprostor ispred te šupe, podrumsku prostoriju koja je korištena kao teretana, prostoriju u koju se ulazilo iz te teretane, veš kuhinju u koju se ulazi s dvorišne strane te prostoriju desno ispred ulaza u zgradu. Također je iskazao da tužitelj ništa od svojih stvari koje je iznio iz stana nije deponirao u zgradi te da nema logike da bi u podrumskoj prostoriji u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje deponirao bilo kakve vrijednije stvari jer je ta prostorija bila poplavljena usred svake jače kiše. Prema iskazu saslušanih svjedoka ŽI, VH, ĐH te saslušanih tuženika i to IV. tužene TH, VI. tužene MH, VII. tuženog ĆH i AH proizlazi da su svi suvlasnici stambene zgrade i prije i nakon iseljenja tužitelja iz zgrade raspolagali ključevima svih zajedničkih prostorija zgrade, uključujući tavanski prostor, svih podrumskih prostorija osim onih koje su predstavljale ostave (šupe) koje su pripadale svakom pojedinom stanu, prostorije koja se nalazi ispred glavnog ulaza u zgradu s desne strane i u kojoj se nalazi sanitarni čvor te veš kuhinje u koju se ulazi sa dvorišta. Svjedok ŽI je rekao da mu je poznato da je tužitelj koristio jednu prostoriju na tavanu koja se zatvarala sa vratima pa pretpostavlja da je tužitelj imao ključeve te prostorije, ali mu nije poznato da bi u toj prostoriji držao neke vrijednije stvari. IV. tužena CH je također iskazala da je tužitelj jedno vrijeme bio predstavnik suvlasnika zgrade te je u tom periodu počeo svojatati neke od zajedničkih prostorija u koje odlagao materijal, ali ne zna o kakvom se materijalu radi, međutim i ona, kao i svjedoci VH, ĐH te stranke MH, PH i AH iskazali su da u zgradi nisu postojale zajedničke prostorije koje bi isključivo koristio tužitelj i jedini raspolagao ključevima tih prostorija, dok je svjedok ĐH rekao da su u podrumskim prostorijama jedine vrijednije stvari koje je uočio bile sprave za vježbanje koje se i danas tamo nalaze, dok iz iskaza VII. tuženog ĆH proizlazi da mu je tužitelj rekao da su dvije od četiri sprave za vježbanje koje su se nalazile u podrumskoj prostoriji njegove te da je te dvije sprave tužitelj i odnio. VI. tužena MH koja je predstavnica suvlasnika zgrade je, nakon što joj je pročitan popis stvari iz podneska tužitelja od 17. ožujka 2022. kao i iz podneska od 29. ožujka 2022. rekla da apsolutno ništa od tih stvari nije bilo u zajedničkim prostorijama osim bicikla plave boje, ne zna koje marke, za koji se nitko nije javio da je njegov pa se i danas nalazi u prostoriji ispred ulaza u zgradu. Navedene stranke i svjedoci iskazali su da je točno da je nakon potresa koji je pogodio Grad Zagreb izvršeno čišćenje zajedničkih prostorija te da je u jesen 2020. angažirana tvrtka "Anić gradnja" d.o.o. radi sanacije oštećenih dimnjaka koja je izvršila i uklanjanje šute i građevinskog materijala sa tavana te da je čišćenje tavana jednim dijelom vršeno i nakon te sanacije. Iz iskaza VI. tužene proizlazi da su čišćenje zajedničkih dijelova zgrade vršili građevinski radnici koje im je dodijelio upravitelj zgrade. Drugi dio čišćenja obavljen je godinu ili godinu i pol nakon toga kada je izvršeno i čišćenje ostalih zajedničkih prostorija, uključujući podrum u kojem je voda prodirala iz šahtova i došlo je do poplave, a o tome je iskazivao i svjedok EH, vlasnik obrta " [obrt]" koji je potvrdio da je bio u predmetnoj zgradi radi ispumpavanja vode iz podruma. Iz njihovih iskaza proizlazi da se niti u jednoj od tih prostorija nisu nalazile nikakve vrijednije stvari, već se radilo mahom o starim stvarima i otpadu te šuti i građevinskom materijalu.

36. Sud je povjerovao iskazima navedenih svjedoka i parničnih stranaka jer se radi mahom o osobama koje stanuju u predmetnoj zgradi te imaju neposredna saznanja o činjenicama, a njihovi iskazi su u suglasnosti i sa sadržajem računa tvrtke "Anić gradnja" d.o.o. broj 16/PJ2/1 od 8. rujna 2020. i broj 27/PJ2/1 od 7. prosinca 2020. koji su ispostavljeni, između ostalog za uslugu odvoza zatečenog otpada, odnosno spuštanja šute i smeća iz jedne šupe i odvoza na deponij. Isto tako iz računa broj 8-1-1 od 18. svibnja 2021. koji je izdao [obrt] proizlazi da je zaračunat trošak saniranja podrumskih prostorija te odvoza i zbrinjavanja raznog otpada. Svjedok HH je pojasnio kako je računom od 8. rujna 2020. zaračunat odvoz zatečenog otpada koji se odnosi isključivo na odnos otpada sa tavana, uključujući i tavansku šupu sa desne strane od ulaza na tavan. Pod pojmom "otpad" podrazumijeva se najlon, stare flaše i letve, dok se šuti klasificira i zaračunava posebno. Sjeća se da se u navedenoj šupi nalazio jedan otoman, stare knjige i flaše te ih je predstavnica stanara zamolila da to odvezu zajedno sa ostalim otpadom. Pojam "smeće" podrazumijeva daske i slične stvari i otpad pod tim pojmom se više naplaćuje, a zaračunat je u računu od 7. prosinca 2020.

37. Iz iskaza svjedoka ZH proizlazi da je u više navrata bio u predmetnoj zgradi u [adresa], gdje mu je tužitelj pokazivao zajedničke prostorije zgrade koje su bile zaključane i čijim je ključevima raspolagao te u kojima je držao svoj alat. Također je iskazao da je u ljeto 2019. pomogao tužitelju iseliti stvari iz stana te su prvoga dana rastavili kuhinju u njegovom stanu, dio odnijeli na tavan a dio u podrum, dok su drugi dan odvozili namještaj iz tužiteljevog stana i to krevete ormare i odjeću. Ne sjeća se da bi tada odvozili i stvari iz zajedničkih prostorija te misli da su te stvari tamo ostale jer je tužitelj rekao da će ih odvesti kasnije. Nije mu poznato je li tužitelj nakon drugog dana selidbe nastavio odvoziti stvari jer nakon toga više nije bio prisutan. Svjedok OH iskazao je da je prilikom iseljenja tužitelja demontirao kuhinju u njegovom stanu, koju je nekoliko godina prije ugrađivao, te da su dijelove kuhinjskih elemenata i aparata odložili u podrumski prostor u prostoriju u koju se ulazilo iz prostorije za vježbanje, koju je prostoriju tužitelj nakon toga zaključao svojim ključem, a nakon demontaže kuhinje u tu zgradu više nije dolazio.

38. Nije sporno da je tužitelj u stanu u zgradi [adresa] imao ugrađenu kuhinju koju je opisao svjedok OH u svom iskazu, jer je vlasništvo kuhinjskih elemenata i uređaja tužitelj dokazao računima koje prileže spisu na listu 169 – 173 spisa, koja je kuhinja demontirana i iznesena iz stana tužitelja prije dogovorene primopredaje stana koji je prodan kupcu, ovdje VII. tuženom ĆH, međutim njihovim iskazima nije dokazano da bi kuhinjski elementi i uređaji, ako su i bili odloženi u navedene zajedničke prostorije neposredno nakon demontaže, ostali deponirani u zajedničkim prostorijama zgrade jer ovi svjedoci o tome nemaju saznanja, a drugačije proizlazi iz iskaza svih ranije navedenih svjedoka i parničnih stranaka. Također, iz iskaza svjedoka ZH proizlazi da je tužitelj otključavao zajedničke prostorije zgrade u kojima je držao svoj alat i bicikle, ali mu nije poznato jesu li ključeve od tih prostorija imali i drugi suvlasnici zgrade.

39. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU zagrebačke, V. PP Zagreb od 7. kolovoza 2020. kojom je zabilježena prijava tužitelja od 6. kolovoza 2020. a kojom je zatražio intervenciju djelatnika policije jer je dolaskom na adresu u [adresa] kako bi podigao poštu iz poštanskog sandučića ugledao otvorena i otključana vrata zajedničke prostorije stambene zgrade u kojoj, iako je stan prodao, i dalje drži svoje stvari, pa se bojao da mu ih netko ne ukrade. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je u toj prostoriji, a radi se o sanitarnom čvoru koji se nalazi ispred ulaza u zgradu sa desne strane, držao dva bicikla marke " BH" i "Wheeler", demontirani kupaonski namještaj i to jedan kupaonski ormarić sa umivaonikom i još jedan umivaonik "Grohe" sa slavinama, dvije bušilice marke "Bosh" te "arbus" ključeve za bicikle te još neki sitni alat. Također je naveo da je tom prilikom bila otvorena i veš kuhinja iz koje su majstori tvrtke "Anić gradnja" koji su vršili sanaciju dimnjaka, uzimali vodu te da je tom prilikom sa djelatnikom policije otišao i na tavan i tamo zatekao gospodina HH na ljestvama koji je zidao dimnjak i još dva radnika te vidio kako su vrata njegove tavanske prostorije otvorena i da je prostorija bila prazna, ali da tom prilikom nije prijavio krađu svojih stvari iz te prostorije. Prema navodima tužitelja u tužbi, a što je u svom iskazu navela i njegova supruga LH u toj tavanskoj prostoriji nalazili su se antikni stol, dvije komode, dvije fotelje, njezina obuća – cipele i čizme, gitara njihovog sina, pojačalo, dva mikrofona i opća enciklopedija. Sud drži da nije životno niti uvjerljivo da tužitelj, koji je 7. kolovoza 2020. pozvao djelatnike policije na intervenciju jer se bojao da će mu stvari koje su se tada nalazile u prostoriji – sanitarnom čvoru ispred ulaza u zgradu sa desne strane biti otuđene i koji je tom prilikom utvrdio da se u tavanskoj prostoriji za koju tvrdi da ju je jedini koristio i tom prilikom utvrdio da je prazna, odnosno da su iz nje iznesene i otuđene stvari čiju protuvrijednost potražuje ovom tužbom, ne bi odmah reagirao, prijavio krađu pokretnina koje su se navodno nalazile u tavanskoj prostoriji i poduzeo sve potrebne mjere radi zaštite i očuvanja svoje imovine odnosno stvari koje su se još uvijek nalazile u prostoriji u prizemlju ispred ulaza u zgradu, kao i svih ostalih stvari koje su se prema tvrdnji tužitelja nalazile pohranjene u podrumskim i ostalim zajedničkim prostorijama, na način da ih je odnio. Stoga nije točan niti navod tužitelja u tužbi da su te stvari bez njegova znanja i dopuštenja iznesene iz zajedničkih dijelova zgrade odnosno tavanskog prostora 19. studenog 2020., dok je uvidom u preslike fotografija koje je sam tužitelj dostavio uz tužbu vidljivo da prikazuju hrpu građevinskog i drugog otpada. Na istima je vidljiva i stara ženska obuća koja se ne nalazi na popisu stvari za koju tužitelj traži naknadu štete ovom tužbom.

40. Što se tiče bicikala koji su odlagani u prostoriju koja se nalazi ispred ulaza u zgradu sa desne strane, a u kojoj se nalazi sanitarni čvor utvrđeno je da iz iskaza svjedoka RH proizlazi da su u toj prostoriji stanari držali svoje bicikle pa tako i njegov brat. VI. tužena MH potvrdila je da se u navedenoj prostoriji nalazio bicikl plave boje kojem ne zna marku niti tko mu je vlasnik koji se i danas nalazi u navedenoj prostoriji ispred ulaza u zgradu, dok je X. tuženi AH iskazao da su se tri ili četiri bicikla nalazila u veš kuhinji od kojih su dva njegova, jedan od susjede, a preostali četvrti vjerojatno tužiteljev. Ne zna o kojoj marki i boji bicikla se radi niti da li se još uvijek tamo nalazi. Svjedok ZH je iskazao da se sjeća se da mu je tužitelj pokazao dva bicikla marke „Wheeler“, a toga se sjeća jer je i on imao isti takav bicikl sa kojim se pripremao za maratonsku utrku po Sljemenu. Tužitelj vlasništvo navedenog bicikla nije dokazao računom kao vjerodostojnom ispravom, već je o postojanju istog svjedoči samo navedeni svjedok koji o činjenici da se radi o vlasništvu tužitelja nama nikakvih neposrednih saznanja, osim onoga što mu je o tome rekao sam tužitelj, a uz to i dalje ostaje činjenica da tužitelj nije dokazao da se taj bicikl nalazio pohranjen u zajedničkoj prostoriji zgrade nakon njegovog iseljenja iz zgrade i predaje u posjed novom vlasniku stana. Ovdje valja još primijetiti i to da je tužitelj sam iskazao da se u prostoriji ispred ulaza u zgradu i dalje nalazi njegov bicikl " BH" pa nije jasno iz kojeg razloga potražuje štetu radi njegovog otuđenja. Do ovakvih zaključaka je ovaj sud došao i u parnici koja je vođena u predmetu pod brojem Psp-184/19 po tužbi tužitelja zbog smetanja posjeda u kojoj je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen, a u kojem postupku je utvrđeno da je tužitelj svoj stan u zgradi na adresi u [adresa] prodao VII. tuženiku ĆH i predao mu ga u posjedu zajedno sa suvlasničkim dijelovima i uređajima zgrade, dok nije dokazao da se nalazio u isključivom faktičnom posjedu pojedinih prostorija zgrade koje bi nastavio samostalno koristiti nakon predaje stana u faktični i vlasnički posjed kupcu, da je u tim prostorijama jedino on ostavljao svoje stvari niti da bi se radilo o stvarima u njegovom vlasništvu.

41. Slijedom svih utvrđenih činjenica, uz primjenu materijalnog prava sud zaključuje kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi se zajedničkim prostorijama stambene zgrade u [adresa], nalazile pohranjene stvari čiji je vlasnik a koje navodi u tužbi i podnesku od 17. ožujka 2022. kojim je tužba preinačena, nije dokazao vlasništvo tih stvari izuzev kuhinje i kuhinjskih uređaja niti činjenicu da su I. – XI. tuženici otuđili ili odvezli na otpad navedene stvari čime je za njega nastupila šteta. Stoga nisu ispunjene pretpostavke njihove odgovornosti za štetu zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao I. – XI. tuženicima pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za pristup na ročište 18. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.5 OT), za zastupanje na ročištima 30. ožujka 2022., 7. rujna 2022., 18. rujna 2023., 11. listopada 2023., 13. ožujka 2024., 8. svibnja 2024., 11. lipnja 2024., 24. rujna 2024., 5. studenog 2024., 21. siječnja 2025., 10. lipnja 2025. i 4. veljače 2026. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.1. OT), za sastav podnesaka od 5. rujna 2022., 29. rujna 2023. i 13. studenog 2025. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za sastav podneska od 21. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), uz povišenje tarifnih stavki za 50% (Tbr. 40.1 OT), uvećano za PDV od 25% te trošak za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura ili ukupno 15.314,43 eura.

43. Sud nije priznao tuženicima pravo na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženici taj trošak pomiruju tek po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici u smislu odredbe čl. 4. st.1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama pa taj trošak nije dospio.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.