REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1625/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Marinu Đudariću, odvjetniku u Rijeci, H [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naplate uvoznog carinskog duga, 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnom sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/24- 01/76, URBROJ: 513-04-24-3 od 28. kolovoza 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-03/23-22/25, URBROJ: 513-02-6005/4-24-26 od 25. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-03/23-22/25, URBROJ: 513-02-6005/4-24- 26 od 25. ožujka 2024., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje uvoznog carinskog duga koji se sastoji od carine i poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 1.992,63 €, te pripadajućih kamata u iznosu od 78,49 € kn, uz obvezu obračuna i plaćanja daljnjih kamata, za osobno vozilo marke Volkswagen, bosanskohercegovačkih registarskih oznaka, pobliže opisano u izreci rješenja.

2. Doneseno prvostupanjsko rješenje temelji se na utvrđenju da je tužitelj kao osoba sa boravištem u [adresa] na adresi u [adresa], dana 14. kolovoza 2023. zatečen u upravljanju gore opisanim motornim bez ispunjavanja uvjeta za privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine propisanih odredbama Uredbe Vijeća (EU) broj 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije od 9. listopada 2013 (SL L 269/2013; dalje: Carinski zakonik Unije) i Delegirane uredbe (EU) 2015/2226 (SL L 343-15 od 28. prosinca 2015.; dalje: Delegirana uredba).

3. Tužitelj osporava zakonitost gore spomenutih akata zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi izlaže kao i u žalbu te, u bitnom, navodi kako slijedi. Smatra da je obveza plaćanja uvoznog duga za osobni automobil marke Volkswagen Passat utemeljena na pogrešnom utvrđenju upravnih tijela o postojanju njegovog uobičajenog boravišta u [adresa]. Pojašnjava da okolnost posjedovanja statusa poreznog rezidenta u RH od 2013. nema nikakvu sadržajnu vezu s predmetnim postupkom jer je nekretninu na temelju koje je taj status stečen u međuvremenu otuđio. Ističe da mu je u RH odobren isključivo privremeni boravak, dok mu je zahtjev za stalni boravak od strane MUP-a odbijen, što po samoj definiciji ukazuje na nepostojanje dovoljno jake veze s RH koja bi se smatrala uobičajenim boravištem. Nadalje, tužitelj navodi da je pogrešno utvrđeno da u Rijeci ima u vlasništvu stan, naglašavajući da on niti njegova supruga nemaju u vlasništvu nekretnine u RH. Pojašnjava distinkciju između pojma korištenja stana i življenja u stanu, navodeći da stan u [adresa] koristi samo povremeno, dok mu je dom u Bosni i Hercegovini. U odnosu na zdravstveno osiguranje, ističe da na dan 14. kolovoza 2023. nije bio osiguran te da zdravstvo osiguranje plaća isključivo kao formalni uvjet za odobrenje privremenog boravka. Smatra da učestali prelasci državne granice i posjedovanje ENC kartice ne dokazuju uobičajeno boravište u [adresa], već upravo suprotno – da se redovito vraća u Bosnu i Hercegovinu kao mjesto svog stvarnog prebivališta. U prilog tvrdnji da mu se uobičajeno boravište nalazi u [adresa], tužitelj navodi da tamo ima prijavljeno prebivalište, posjeduje nekretnine (uključujući vikendicu na planini Vranica), osobne dokumente, vozačku dozvolu te tamo ispunjava sve životne potrebe, od liječenja do društvenih i ugovornih obveza (mobilna pretplata, monitoring nekretnine, članstvo u BIHAMK-u). Tužitelj ističe da iz evidencija proizlazi kako u RH niti u jednoj godini nije boravio više od 183 dana, što je zakonski uvjet za utvrđivanje uobičajenog boravišta prema Općem poreznom zakonu i Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila. Zaključno, navodi da je prekršajni postupak koji se protiv njega vodio zbog prekršaja iz čl. 64. st. 1. tč. 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (NN br. 40/16) pravomoćno obustavljen (rješenjem Vijeća za prekršaje od 5. prosinca 2024.) jer je je utvrđeno da nema uobičajeno boravište u [adresa].

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. U sporu je provedena rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

7. Sud je odbio u sporu provesti po tužitelju predloženi dokaz njegovim saslušanjem kao stranke, budući da je odluku o zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud mogao donijeti na temelju ostalih provedenih dokaza, odnosno na temelju činjenica utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta ovog upravnog spora, pa je provedbu navedenog dokaza Sud ocijenio suvišnom.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom čl. 5. st. 1. tč. b) Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu (NN MU br. 16/98; dalje: Aneks C) određeno je da za primjenu olakšice iz navedenog Aneksa privremeno uvezena prijevozna sredstva za privatnu uporabu moraju biti registrirana na teritoriju različitom od teritorija privremenog uvoza na ime osobe sa sjedištem ili prebivalištem na teritoriju izvan teritorija privremenog uvoza i moraju ih uvesti i rabiti osobe s prebivalištem na tom teritoriju.

10. Odredbom čl. 5. st. 1. tč. 23. Carinskog zakonika Unije, propisano je da je roba Unije roba koja je unesena u carinsko područje Unije iz zemalja ili područja izvan tog područja i koja je puštena u slobodan promet.

11. Odredbom čl. 212. Delegirane uredbe propisano je oslobođenja od uvoznih carina za prijevozna sredstva cestovnog prometa ako su registrirana izvan carinskog područja Unije u ime osobe s poslovnim nastanom izvan tog područja i ako ih upotrebljava osoba s poslovnim nastanom izvan tog područja.

12. Odredbom čl. 79. st. 1. t. c) Carinskog zakonika Unije propisano je da za robu koja podliježe uvoznoj carini, uvozni carinski dug nastaje neispunjavanjem uvjeta koji uređuje stavljanje robe koja nije roba Unije u carinski postupak ili odobravanje, na temelju uporabe robe u posebne svrhe, izuzeća od carine ili smanjene stope uvozne carine, dok je st. 4. istog članka propisano da je u slučajevima iz st. 1. t. c), dužnik osoba od koje se zahtijeva da ispuni uvjete koji uređuju stavljanje robe u carinski postupak ili carinsko deklariranje robe koja je stavljena u taj carinski postupak.

13. Sukladno odredbi čl. 134. st. 1. Carinskog zakonika Unije roba koja se unosi na carinsko područje Unije podliježe carinskom nadzoru od vremena ulaska i može podlijegati carinskim provjerama. Ona ostaje pod takvim nadzorom koliko god je potrebno za utvrđivanje njezinog carinskog statusa i ne izuzima se ispod carinskog nadzora bez dozvole carinskih tijela. Roba koja nije roba Unije ostaje pod carinskim nadzorom dok joj se ne promijeni carinski status ili se iznese iz carinskog područja Unije ili uništi.

14. Prema odredbi čl. 250. st. 1. Carinskog zakonika Unije propisano je da u postupku privremenog uvoza, roba koja nije roba Unije, koja je namijenjena za ponovni izvoz, može podlijegati posebnoj uporabi na carinskog području Unije, s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, a da ne podliježe drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama i mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj one ne zabranjuju ulazak na ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.

15. Prema odredbi čl. 43. st. 3. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ), propisano je da ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu, dok je u st. 4. istog čl. propisano da uobičajeno boravište ima porezni obveznik u onome mjestu u kojemu se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno.

16. Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Područnom carinskom uredu Rijeka dostavljen zahtjev Službe za mobilne jedinice Rijeka Sektora za mobilne jedinice Središnjeg ureda Carinske uprave, za naplatu posebnog poreza na motorna vozila od tužitelja jer je utvrđeno da je isti 14. kolovoza 2023. u Rijeci, Zametska 44, na parkiralištu ispred trgovačkog centra Kaufland, zaustavljen upravljajući tom prilikom osobnim vozilom marke Volkswagen Passat 2.0 TDI, registarske oznake [registarska oznaka] (Bosna i Hercegovina), u vlasništvu IU iz [adresa]. U trenutku zaustavljanja je utvrđeno da tužitelj ima prijavljeni boravak u [adresa], kojom prilikom je carinskim službenicima izjavio da je u trenutku provjere bio na proputovanju kroz Hrvatsku u povratku s ferija iz Švicarske, Italije i Austrije u Bosnu i Hercegovinu.

Područni carinski ured Rijeka je proveo ispitni postupak provjere statusa HU i RU zbog utvrđivanja činjenica potrebnih za donošenje odluke o plaćanju posebnog poreza na motorna vozila. Tom prilikom je utvrđeno slijedeće:

- da prema podacima informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ĆU u [adresa] ima prijavljen privremeni boravak u razdoblju od 10. travnja 2014. do 10. travnja 2019., od 11. travnja 2019. do 11. travnja 2020., od 12. travnja 2020. do 12. travnja 2021., od 12. travnja 2021. do 13. travnja 2023., te od 14. travnja 2023. do 14.travnja 2025., na adresi u [adresa],

- da prema evidencijama stranaca kojima raspolaže Policijska uprava Primorsko-goranska ĆU ima odobren privremeni boravak u Rijeci, na adresi [adresa], u kontinuitetu do 14. travnja 2025., te da mu je privremeni boravak odobren temeljem braka s RU hrvatskom državljankom, vlasnicom nekretnine na navedenoj adresi, a operativnom provjerom je utvrđeno da predmetni stan koriste oba bračna druga,

- da ĆU prema evidencijama Porezne uprave Područni ured Rijeka ima status rezidenta Republike Hrvatske temeljem ispunjenog „upitnika TU” za utvrđivanje rezidentnosti kod ulaska u Republiku Hrvatsku od 15. listopada 2013., da je evidentiran kao stjecatelj nekretnine 15. listopada 2013. i to kupnjom novosagrađenog stana na adresi [adresa] od društva Minik d. o. o., te da je korisnik zdravstvenog osiguranja na način da sam plaća doprinos za zdravstveno osiguranje, što je utvrđeno iz dopisa Porezne uprave Područni ured Rijeka

KLASA:410-01/24-01/36 URBROJ:513-07-08-01-24-2 od 29. siječnja 2024.,

- da RU prema evidencijama Porezne uprave Područni ured Rijeka ima status poreznog rezidenta Republike Hrvatske temeljem ispunjenog „upitnika TU” za utvrđivanje statusa rezidentnosti kod ulaska u Republiku Hrvatsku od 5. ožujka 2014. i da je ista evidentirana kao stjecateljica nekretnine 6. ožujka 2014. kupovinom stana na adresi [adresa] od društva Minik d. o. o. i stjecateljica nekretnine

– parkirnog garažnog mjesta 4. travnja 2018. na adresi u [adresa], od prodavateljice fizičke osobe te da je ista evidentirana kao otuđiteljica nekretnine - stana na adresi u [adresa] i navedenog parkirno-garažnog mjesta putem instituta dosmrtnog uzdržavanja od 28. srpnja 2022. u korist sina IU (vidljivo iz dopisa Porezne uprave Područni ured Rijeka KLASA:410-01/24-01/36 URBROJ:513- 07-08-0124-2 od 29. siječnja 2024.),

- da prema podacima informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, RU u [adresa] ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], u razdoblju od 24. veljače 2014. pa nadalje,

- da u [adresa] ĆU ima otvorene račune u bankama i da ima u vlasništvu osobni automobil marke Nissan 3,0 DI/PATROL registarske oznake [registarska oznaka], te da RU ima otvorene račune (registar imovine Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske od 25. siječnja 2024.),

- da ĆU u [adresa] ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje u razdoblju od 22. svibnja 2020. do 12. travnja 2021., od 13. travnja 2021. do 13. travnja 2023., te od 7. studenog 2023. do 14. travnja 2025.(dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA:502-01/24-01/48 URBROJ:338-01-06-03- 24-02 od 5. veljače 2024.),

- da su prema podacima informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o prijelazu državne granice Republike Hrvatske od 11. prosinca 2023., za traženo razdoblje od l. siječnja 2022. do 11. prosinca 2023., s vozilom registarske oznake [registarska oznaka] s vozačem ĆU na graničnim prijelazima evidentirani prijelazi detaljno opisani na str. 3-4 prvostupanjskog rješenja,

- da je ĆU za traženo razdoblje od 1. siječnja 2022. do 22. veljače 2024. evidentiran kao korisnik ENC kartice za područje Republike Hrvatske s prijavljenom adresom u [adresa], s rokom važenja kartice od 18. prosinca 2013. do 31. prosinca 2025., te da je temeljem navedene kartice za vozila registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka] evidentiran prolazak na dionicama autocesta pod upravljanjem Hrvatskih autocesta d. o. o. kako je to navedeno na str. Prvostupanjskog rješenja,

- da je u postupku provedenom kod Policijske uprave Primorsko-goranske u vezi zahtjeva za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj podnijetog 10. rujna 2019. utvrđeno da ĆU u [adresa] ima neprekidni boravak od 11. ožujka 2014. pa nadalje, da mu je privremeni boravak u razdoblju od 12. travnja 2020. do 12. travnja 2021. odobren u svrhu spajanja obitelji s državljankom Republike Hrvatske RU, te da je imenovani u tom postupku izjavio da je vanknjižni vlasnik stana u [adresa], da sa suprugom živi u [adresa], da često putuju u posjet obitelji u Bosnu i Hercegovinu i sinu njegove supruge koji radi u Austriji te da se želi trajno nastaniti u Republici Hrvatskoj.

17. Razmatrajući dokumentaciju koja prileži dostavljenom spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta ovog upravnog spora, kako pojedinačno tako i u svojoj ukupnosti, a također i u svezi s tužiteljevim očitovanjima danim kako tijekom upravnom postupka tako i u tijeku predmetnog spora, Sud smatra da su tuženik i prvostupanjsko tijelo u svojim odlukama pravilno zaključili da u predmetnom slučaju tužitelj ne ispunjava sve kumulativno propisane uvjete za ostvarenje prava na privremeni uvoz predmetnog motornog vozila koje je registrirano izvan carinske zajednice Unije, bez plaćanja uvoznih davanja.

18. Valja napomenuti da su prigovori iz tužbe istovjetni onima koje je tužitelj iznosio i u tijeku upravnog postupaka, a na koje prigovore su tuženik i prvostupanjsko tijelo odgovorili u obrazloženjima pobijanih odluka.

Sud u cijelosti prihvaća iznijetu argumentaciju javnopravnih tijela budući da se ista temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni propisa kojim je uređeno predmetno upravno područje.

19. Glede navoda tužitelja da je obustavljen prekršajni postupak, koji se u svezi istog događaja protiv njega vodio, jer nije dokazano da je počinio prekršaj za koji ga se tereti, pri svega valja istaknuti da porezni (upravni) i prekršajni postupak predstavljaju međusobno dva odvojena postupka, kako po svojim materijalnopravnim tako i po svojim procesnopravnim odredbama.

U prekršajnom postupku se na temelju utvrđene prekršajne odgovornosti i krivnje počinitelja prekršajnog djela izriče kazna, dok se u upravnim (poreznim) postupcima utvrđuje obveza plaćanja javnih davanja (poreza, carine) čiji nastanak ne ovisi o krivnji počinitelja prekršajnog djela, odnosno poreznog obveznika. Navedeno međutim ne znači "a priori" da ishod jednog postupka nikada i nikako ne može imati utjecaj na drugi postupak već bi takvu okolnost trebalo ocjenjivati od slučaja do slučaja.

20. Nastavno na prethodno, Sud prvenstveno primjećuje da carinska tijela – Vijeće za prekršaje, s jedne strane, i Područni carinski ured Rijeka, s druge strane, polaze od različitih činjenica pri ocjenjivanju (ne)zakonitosti postupanja tužitelja.

21. Prekršajno tijelo u obrazloženju svoje odluke konstatira, primjenom načela in dubio pro reo, da nije dokazano da je tužitelj u vrijeme zaticanja u korištenju motornog vozila stranih reg. oznaka, imao prebivalište u [adresa], odnosno poslovni nastan/uobičajeno boravište na carinskom području Unije. Takav zaključak temelji na činjenici da tužitelj ima prebivalište u [adresa], da koristi zdravstvene usluge u BiH, da je obveznik plaćanja telefonskih usluga (mobilna telefonija) u BiH te da je u 2023. boravio 199 dana na području BIH, a što je utvrđeno na temelju podataka MUP-a o prijelazu državne granice.

22. Činjenica da tužitelj ima telefonsku pretplatu u BiH i da tamo obavlja liječničke preglede nije dokaz stalnog boravka u toj državi.

Podaci o prijelazu državne granice, pokazatelji su učestalog prijelaza tužitelja državne granice Republike Hrvatske i to sa osobnim vozilom riječkih registarskih oznaka, kao i sa predmetnim vozilom. Takvi podaci, sami za sebe, ne dokazuju dužinu boravka na području RH ili BiH. Pritom valja istaknuti da iz spisa proizlazi da nisu evidentirani svi prijelazi što znači da je moguće da je tužitelj prelazio granicu na graničnim prijelazima na kojim se ne vodi evidencija prelazaka.

23. S druge strane, iz obrazloženja pobijanih rješenja razvidno da je da se zaključak carinskog (upravnog) da tužitelj ne ispunjava uvjete za privremeni uvoz temelji na slijedećem.

Tužitelj, kao stranac u Republici Hrvatskoj, ima odobren privremeni boravak u [adresa] i to u kontinuitetu od 10. travnja 2014. do 14. travnja 2025. Privremeni boravak tužitelju odobren temeljem braka sa RU, hrvatskom državljankom. Supruga tužitelja u Republici Hrvatskoj ima prijavljeno prebivalište od 24. veljače 2014, na adresi [adresa] te je bila vlasnica nekretnine na navedenoj adresi do 28. srpnja 2022. kada je istu otuđila sinu IU, temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, uz istovremeni upis osobne služnosti - prava plodouživanja (u korist nje i tužitelja). Operativnom provjerom od strane djelatnika MUP-a utvrđeno da je predmetni stan koriste tužitelj i supruga. Tužitelj je evidentiran kao vlasnik vozila u RH, tužitelj i supruga su porezni rezidenti RH te u RH imaju otvorene račune u poslovnim bankama. Tužitelj ima zdravstveno osiguranje u RH.

Takve činjenice po ocjeni poreznih tijela, a i ovog Suda, ukazuju da tužitelja za RH vežu bliži osobni interesi, odnosno da je središte njegovih životnih interesa u RH, a ne u BiH.

24. Slijedom svega navedenog, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kao što je navedeno u tč. I. izreke.

25. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 27. ožujka 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Marinu Đudariću, odvjetniku u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5