REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-644/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, [adresa], OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 27.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.06.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 4.636,09 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 42,92 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 45,99 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 21,46 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 52,12 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- 39,86 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 42,33 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 3,66 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 45,99 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 63,30 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 52,12 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 21,46 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 20,87 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 46,58 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 70,61 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 63,30 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 18,40 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 15,33 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 39,86 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 30,66 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 49,05 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 63,30 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 63,30 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 55,98 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 52,12 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- 85,23 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 70,61 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 52,12 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 63,30 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 70,61 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 45,99 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 63,30 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 77,92 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 55,98 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 85,23 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 24,53 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 85,23 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 49,05 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 42,92 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 55,98 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 34,04 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- 50,63 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- 106,88 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 118,14 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- 47,13 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 144,20 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- 73,26 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- 124,45 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- 100,92 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 67,68 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- 106,32 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 132,77 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- 97,50 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- 20,92 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- 87,04 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- 115,14 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 65,10 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- 138,28 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- 64,40 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- 115,14 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- 67,42 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- 91,24 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- 126,71 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- 98,61 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- 62,61 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- 67,42 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- 97,50 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

- 132,77 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

- 18,16 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

- 115,14 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovo sudu dana 14.07.2023. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u jedinici intenzivne skrbi na Klinici za bolesti srca i krvnih žila. Navodi se da tužiteljica ima prebivalište na adresi [adresa], a koja adresa prebivališta tužiteljice da je je udaljena od mjesta rada više od 2 km (27,46 km). Ističe se da sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada IV. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 570,00 kuna mjesečno. Odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022), a koji da se primjenjuju od 01.12.2017.g. da je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje se ističe da je odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte, ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Ističe se da obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, da sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za IV. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 570,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Navodi se da obzirom da tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, da sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., da je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, da je tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje se ističe da se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužiteljica napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. U navedenom smislu se ističe da tužiteljica tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 29.10.2025.godine (list 160-167 spisa) na način da ista za utuženo razdoblje od 01.06.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine potražuje na ime glavnog tužbenog zahtjeva ukupan iznos od 4.636,09 Eur-a na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza, a ako sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev postavlja eventualni podredni tužbeni zahtjev prema troškovima mjesečne pokazne karte u iznosu od 801,15 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je početno u odgovoru na tužbu (list 14-15 spisa) osporavao i osnov i visinu predmetnog potraživanja, te je isti ujedno postavio i protutužbeni zahtjev kojim potražuje na ime stjecanja bez osnove za zadnjih pet godina troškove prijevoza za koje tvrdi da je iste tužiteljici neosnovano isplaćivao za one dane u mjesecu kad da je tužiteljica dolazila na posao iako da je ista u tom mjesecu koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik se u podnesku od 31.12.2024.godine (list 51 spisa) odrekao protutužbenog zahtjeva. Također u podnesku tuženika od 20.11.2025.godine (list 169-173 spisa) tuženik navodi da je tužitelj podneskom od 28.10.2025.godine preinačio tužbeni zahtjev time što je dodao podredni tužbeni zahtjev, te tuženik ističe da se toj preinaci protivi, a ukoliko sud dopusti tu preinaku da ističe prigovor zastare potraživanja. Istaknuto je da se prigovor zastare ističe posebno za podredni tužbeni zahtjev. Također tuženik u navedenom podnesku ističe da se tuženik protivi djelomičnom povlačenju tužbe iz glavnog tužbenog zahtjeva jer da tužiteljica više ne potražuje mjesečno isplatu od 30,00 Eur-a za svaki mjesec. Istaknut je i prigovor zastare u odnosu na glavni tužbeni zahtjev. Podjednako ističe u navedenom podnesku od 31.12.2024.godine u odnosu na zakonske zatezne kamate.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrde HAK-a (list 4 i 19, 21 spisa); obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za kolovoz 2014.godine (list 6 spisa); cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava tvrtke Promet d.o.o. (list 7 spisa); cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 8 spisa); obavijesti Prometa d.o.o. Split (list 9 spisa); Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 10 spisa); odluke KBC-a Split od 18.08.2022.godine (list 16-17 spisa); odluke KBC Split od 24.09.2018.godine (list 20- 21 spisa); odluke tuženika od 24.05.2022.godine (list 22-23 spisa); odluke KBC-a Split od 02.09.2014.godine (list 24 spisa); platnih lista i evidencija radnog vremena (koje sadrže plan i raspored rada) (list 61-102 spisa); očitovanja tvrtke Promet d.o.o. Split vezano za cijenu mjesečne karte javnog gradskog prijevoza za radnike na relaciji [adresa] za razdoblje od 01.01.2018.godine do 09.08.2022.godine (list 107 spisa); podataka o voznom redu autobusne linije 37 za relaciju [adresa] (list 103-118 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenje u Splitu (list 122-133 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 120-121 spisa).

4. Ovaj sud je prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao osnovan, a prema varijanti I iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, te je tužiteljici dosudio na ime razlike neplaćene naknade troškova prijevoza iznos od 4.636,09 Eur-a prema prijeđenom kilometru. Ovaj sud nije u predmetnoj pravnoj stvari zajednički odlučivao o tužbenom i protutužbenom zahtjevu već je predmet po protutužbenom zahtjevu dobio zaseban poslovni broj Pr-283/2025 budući se tuženik u podneskom od 31.12.2024.godine odrekao protutužbenog zahtjeva.

5. Predmet ovog spora je naknada razlike troškova prijevoza tužiteljici (dolaska na posao i odlaska sa posla) polazeći od mjesta prebivališta tužiteljice, [adresa] do mjesta rada, a za utuženo razdoblje od 01.06.2018.godine do 30.09.2024.godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 01.06.2018. do 30.09.2024. godine imala prebivalište na adresi [adresa] kao i da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada kod tuženika u Spinčićevoj 1, 27,46 km, a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledane potvrde HAK-a (list 4 spisa) a kad tužiteljica radi u Šoltanskoj ulici 1 ta udaljenost je 26,96 km kako proizlazi iz potvrde HAK-a (list 21 spisa).

7. Ono što je sporno je pravni osnov potraživanja i to da li tužiteljica u utuženom razdoblju od 01.06.2018.godine do 30.rujna 2024.godine ima pravo na naknadu troškova razlike međumjesnog prijevoza i u kojem iznosu, odnosno da li je tužitelj tuženoj u navedenom razdoblju na pravilan način obračunavao i plaćao navedene troškove prijevoza, te ukoliko tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza da li tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza po mjesečnoj pokaznoj karti za IV Tarifnu zonu javnog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o. ili prema prijeđenom kilometru. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u podnesku tuženika od 20.11.2025.godine potrebno je istaći da je isti neosnovan budući nije proteklo pet godina od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja (članka 139. Zakona o radu (''NN''93/14) iz uređenog tužbenog zahtjeva od 29.10.2025., a budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14.07.2023. Također je potrebno istaći da tuženik u podnesku od 20.11.2025.godine neosnovano smatra da time što je tužiteljica podneskom od 29.10.2025.godine dodala uz glavni i podredni tužbeni zahtjev da je izvršila preinaku tužbe. Naime, tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 25.11.2024.godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 12.03.2025..godine dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenja u Splitu temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza u dvije varijante od kojih je prva prema prijeđenim kilometrima, a druga prema cijeni međumjesne pokazne karte. Tužiteljica je podneskom od 29.10.2025.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Naime, tužiteljica je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te uređenim tužbenim zahtjevom od 29.10.2025..godine iz istog činjeničnog osnova potražuje samo drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 29.10.2025.godine ista samo konačno uredila tužbeni zahtjev, a što se ne može smatrati preinakom tužbe.

8. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za kolovoz 2014. (list 6 spisa) proizlazi da je tužiteljici tuženik isplaćivao naknadu troškova mjesnog prijevoza u visini mjesečne karte.

9. Iz pregledane odluke tuženika od 02.09.2014.godine vezano za troškove prijevoza (list 24 spisa) proizlazi da je tuženik ovom odlukom utvrdio da tužiteljicu pripada pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla od mjesta njenog prebivališta na adresi [adresa] do mjesta rada kod tuženika, te je tužiteljici određen obračun i plaćanja troškova međumjesnog prijevoza u iznosu od 0,75 kn po prijeđenom kilometru i to prema stvarnim dolascima tužiteljice na posao, te ujedno i naknada troškova prijevoza u visini cijene mjesečne pokazne karte javnog prijevoznika i to sve prema evidencijama dolazaka tužiteljice na posao, te je utvrđeno da će se trošak prijevoza prema ovoj odluci isplatiti prema iznosu koji je povoljniji za KBC Split. Iz ove odluke je razvidno da je tužiteljica već tada tuženiku kao poslodavcu dala izjavu da za dolazak na posao i odlazak s posla koristi vlastiti prijevoz osobnim automobilom. Premda je tuženik bio upoznat sa svojom odlukom od 02.09.2014.godine o troškovima prijevoza i premda je znao da se tužiteljica izjasnila svojom izjavom da za dolazak na posao i povratak s posla koristi osobni automobil istu odluku je izmijenio svojom odlukom od 24.09.2018.godine (list 20-21 spisa) na način da je tužiteljici oduzeo njeno ranije pravo iz odluke od 02.09.2014.godine da može primati naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru, te je u cijelosti utvrdio da istu za dolazak na posao i odlazak na posao od mjesta njenog prebivališta u [adresa] do mjesta rada kod tuženika, [adresa] pripada isključivo pravo troškova prijevoza prema cijeni pokazne karte za 4 zonu javnog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o. Iz obrazloženja navedene odluke od 24.09.2018.godine nedvojbeno proizlazi da tuženik prilikom odlučivanja troškova prijevoza u toj odluci nije ni uzimao od tužiteljice nikakvu izjavu vezano za način korištenja prijevoza od strane tužiteljice.

10. Iz iskaza saslušane tužiteljice ĐZ (list 120 spisa) proizlazi da je ista cijelo utuženo razdoblje radila kod tuženika budući je radila kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za bolesti srca i krvnih žila do 16. siječnja 2025.godine, a od 16.siječnja 2025.godine ista radi na Odjelu za dentalnu medicini kod tuženika na adresi [adresa]. Ista je u iskazu potvrdila činjenicu da je njeno prebivalište neprekidno na adresi [adresa]. Tužiteljica je potvrdila činjenicu da na relaciji od njenog mjesta prebivališta do mjesta rada postoji organizirani javni prijevoz autobusom, te je istakla da autobusni prijevoz nije samo postojao u razdoblju pandemije corona virusa u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. Međutim, ista je objasnila u iskazu iz kojih razloga nije odlazila na posao javnim prijevozom već da je na posao dolazila automobilom ističući sa je tu činjenicu istakla poslodavcu i donijela im podatke od HAK-a, ali da je poslodavac istoj odlučio plaćati trošak prijevoza svojom voljom prema mjesečnoj pokaznoj karti. Ista je navela da se odlučila za način prijevoza osobnim automobilom na posao jer da bi na vrijeme stigla na posao u KBC Split javnim prijevozom i da bi mogla obaviti primopredaju dužnosti da bi trebala krenuti sat i po do dva sata ranije iz kuće, a da to nije bilo izvedivo. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je primjetila da se njoj iznos mjesečne pokazne karte koju je poslodavac plaćao umanjio u trenutku kad je 7 dana prije kraja mjeseca koristila godišnji odmor, te da je u tom trenutku poslodavac odlučio plaćati joj trošak prijenosa prema iznosu puten karte, a ne po pokaznoj karti, te da je o tome pitala poslodavca, ali da joj je kazano da je to po protokolu. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da bi ona uopće mogla stići na jutarnji autobus i doći na posao u 7,00 sati da bi morala krenuti iz kuće u 5,00 sati, da bi u 5,20 bila na stanici kad kreće autobus, a da kad bi takvim autobusom došla u Split da bi morala sa Solinske ulice ponovo čekati prijevoz do radnog mjesta jer kad dođe autobusom iz [adresa] da tada mora presjedati u autobus sa Solinske ulice do radnog mjesta, a da bi u povratku kući s posla autobusom došla vjerojatno tek oko 18:00 sati navečer jer da radi do 15:30. Također iz iskaza iste proizlazi da od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza autobusom je udaljenost 2,5 kilometra.

11. Temeljem odredbe članka 66.stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), a koji je bio na snazi od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 9. navedenog TKU-a propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Temeljem odredbe članka 66.stavka 10. navedenog TKU-a je propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 11. navedenog TKU-a propisano da navedeno da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Temeljem odredbe članka 66. stavka 16. navedenog TKU-a je propisano da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, dok temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU-a je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Odredbama članka 65.stavka 1, 8., 9., 10., 11, TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/2022, 127/2022), a koji se primjenjuje počevši od 01.05.2022.godine je podjednako propisano kao i odredbama članka 66.stavka 8., 9.10. i 11 TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020). Temeljem odredbe članka 65.stavka 14. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/22, 127/22), a koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.

12. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica do 16. siječnja 2025.godine radila kod tuženika na adresi [adresa] u [adresa] na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, a nakon toga da radi na odjelu za dentalnu medicinu na adresi [adresa] na [adresa]. Također nije sporna ni činjenica da tužiteljica cijelo utuženo razdoblje prebiva na istoj adresi [adresa]. Također iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebno iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da premda iz iskaza tužiteljice te dostavljenog rasporeda vozne linije 37 kojeg je ovom sudu dostavila tvrtka Promet d.o.o. Split (list 114-118 spisa) je osim u razdoblju pandemije corona virusa u periodu od 21.03.2020. -11.05.2020. , a što je općepoznata činjenica postojao javni autobusni međumjesni prijevoz na relaciji od prebivališta tužiteljice [adresa] u [adresa] do mjesta rada u [adresa] ovaj sud je mišljenja da navedeni javni prijevoz nije bio odgovarajući javni prijevoz s kojim bi tužiteljica mogla uredno redovno dolaziti na posao i vraćati se s posla na svoju kućnu adresu pa se navedeni prijevoz ne može u smislu odredbi TKU-a smatrati organiziranim javnim prijevozom. Naime, iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je tužiteljičino radno vrijeme kod tuženika na Klinici za bolesti srca i krvnih žila u utuženom periodu bilo od 7,00 sati ujutro do 15,30; da tužiteljica mora u 7,00 sati ujutro biti na radnom mjestu da bi obavila primopredaju dužnosti; da od mjesta njenog prebivališta na adresi [adresa] u [adresa] do stanice međumjesnog prijevoza ista mora prijeći udaljenost od 2,5 kilometra; da iz dostavljenih voznih linija autobusne linije 37 (list 114-118 spisa) te iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da bi ona ukoliko ide javnim prijevozom morala krenuti iz kuće u 5:00 sati i da bi joj u tom slučaju trebalo 20 minuta do stanice međumjesnog prijevoza. Iz pregledanih voznih linija autobusa 37 koje je ovom sudu dostavio Promet d.o.o. Split proizlazi da autobusna linija 37 ujutro redovnim radnim danom polazi u 5 sati i 10 minuta, 5 sati i 30 minuta, 5 sati i 50 minuta. U navedenom smislu to znači da tužiteljica polazeći od kuće do stanice međumjesnog prijevoza budući joj za relaciju od 2,5 kilometra od kuće treba nekih 20-tak minuta ne bi uopće mogla stići na autobus koji polazi u 5 sati i 10 minuta, već bi mogla stići tek na autobus koji polazi u 5 sati i 30 minuta, te kad se uzme u obzir da autobus 37 koji dolazi iz [adresa] u [adresa] prema iskazu tužiteljice ne vozi direktno do adrese tužiteljičinog rada [adresa] u [adresa] tužiteljica bi se ukoliko bi navedenim autobusnim prijevozom iz [adresa] došla u Split morala najprije iskrcati u Solinskoj ulici gdje je autobusno parkiralište te ponovno čekati gradski autobusni prijevoz koji će je prevesti na radno mjesto koje joj je u utuženom razdoblju bilo u Spinčićevoj 1. U tom smislu ukoliko bi ista na posao dolazila autobusnim prijevozom ista bi kasnila na posao. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud poklanja u cijelosti vjeru tužiteljici vezano za pojašnjenje iste iz kojeg razloga ista navedenim autobusnim prijevozom ne može doći na vrijeme na radno mjesto te u tom smislu smatra da je tužiteljica dokazala da na relaciji od njenog mjesta stanovanja u [adresa] do mjesta rada u Spinčićevoj 1 nije postojao odgovarajući javni prijevoz, a koji bi prijevoz bio usklađen s mogućnošću njenog dolaska na radno mjesto kao ni sa mogućnošću vraćanja iste s posla u adekvatnom vremenu budući je citiranom odredbom članka 66.stavka 9. TKU- a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), te članka 65.stavka 11. TKU-a (''NN'' br. 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i članka 75. st. 12. TKU-a (''NN'' 29/2024) propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do od završetka radnog vremena do polaska redovne linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Naime, iz iskaza tužiteljice i pregledanog rasporeda voznih linija autobusa 37, te radnog vremena tužiteljice od 7,00-15,30 nesporno proizlazi da na relaciji od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada nije postojao adekvatan javni prijevoz koji je usklađen s tužiteljičinim radnim vremenom, te je u potpunosti razvidno da ukoliko bi tužiteljica u utuženom razdoblju koristila postojeći autobusni međumjesni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada da ista ne bi na vrijeme dolazila na posao, odnosno da bi kasnila na posao. Iz navedenog razloga tužiteljica kako je i sama istakla dolazi na posao i vraća se sa posla osobnim automobilom, a koji je u njenoj situaciji jedini prijevoz s kojim ista može na vrijeme doći na posao i vratiti se sa posla, a zbog čega se tužiteljica još 2014.godine izjasnila poslodavcu da se za dolazak na posao i odlazak s posla koristi osobnim automobilom, a što je razvidno i iz obrazloženja odluke tuženika od 02.09.2014.godine koju je tuženik dostavio u predmetni spis.

13.Slijedom svega navedenog, tužiteljica je prema mišljenju suda dokazala osnovanost glavnog tužbenog zahtjeva, odnosno da joj je tuženik pogrešno obračunavao troškove prijevoza protivno citiranim odredbama TKU-a u utuženom razdoblju jer premda tužiteljica na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada u cijelom utuženom razdoblju nije imala adekvatan organizirani javni prijevoz budući u slučaju da koristi javni prijevoz ista ne bi mogla doći a vrijeme na radno mjesto tuženik joj je umjesto da joj isplaćuje trošak prijevoza prema prijeđenom kilometru jer je tužiteljica dolazila na radno mjesto osobnim automobilom kao jedino mogućim prijevoznim sredstvom u navedenoj situaciji istoj plaćao trošak prijevoza za 4 zonu javnog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o, a koju mjesečnu pokaznu kartu joj je prema onome što je utvrdio odlukom od 24.09.2018.godine umanjivao za dane kad ista ne dolazi na posao. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu u utuženom razdoblju pripada naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru sukladno odredbi članka 66.stavka 12. i 16. spomenutog TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18,123/19, 66/20, 56/22), a koje odredbe su u primjeni od 01.12.2017., te temeljem odredbe članka 65. stavka 14. i 21. TKU-a za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 56/22, 127/22, 58/23, 128/23), a koji je u primjeni od 01.svibnja 2022.godine.

14. U svrhu utvrđivanja visine predmetnog potraživanja ovaj sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja u Splitu (list 122- 133 spisa), te je Centar za vještačenja u Splitu dobio nalog da izradi vještvo u dvije varijante. U varijanti I. daje se izračun očekivane naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru od adrese prebivališta tužitelja do mjesta rada za utuženi period, dok se u varijanti II. daje izračun očekivane naknade troškova prijevoza temeljem cijene mjesečne karte za četvrtu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, a uzevši u obzir da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020.g. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza slijedom čega bi tužitelj u navedenom razdoblju ostvario naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru. Vještakinja je navela da je uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. Vještak napominje kako je od tuženika zatražio specifikaciju po danima kada je tužiteljica radila na adresi [adresa], a kada na adresi [adresa], na što se tuženik očitovao kako je u razdoblju od 01.06.2018. do 30.09.2024. godine tužiteljica bila raspoređena i radila samo na lokalitetu [adresa] (korespondencija s tuženikom dostavlja se u Prilog 1). Nadalje je istaknuto da s obzirom da je u utuženom razdoblju do prosinca 2022. godine službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, da će vještak inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. U odnosu na varijantu I. izračuna naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru v ještak je temeljem dostupnih evidencija o radnom vremenu tužiteljice za razdoblje od 01.06.2018. godine do 30.09.2024. godine utvrdio broj dolazaka i odlazaka na radno mjesto za svaki mjesec u utuženom razdoblju te je sukladno zadatku izračunao potraživanje tužiteljice za naknadu troškova prijevoza pod pretpostavkom da mu pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto za razdoblje od 01.06.2018.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. naknada u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visina naknade troškova prijevoza usklađena s promjenama cijene goriva, za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. Ističe se da kako kako bi utvrdio udaljenost između mjesta prebivališta do radnog mjesta da je vještak koristio podatke iz HAK planera putovanja koje je tužiteljica priložila uz tužbu, a temeljem kojeg je utvrđeno da udaljenost od adrese tužiteljice do adrese tuženika iznosi 27,55 km. Nadalje je istaknuto da se u nastavku u Tabeli 1. daje prikaz visine naknade troškova prijevoza po kilometru sukladno promjenama cijene goriva za razdoblje od 01. lipnja 2022. godine, a temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) koji propisuje da se visina naknade troškova prijevoza usklađuje s kretanjem cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu, promijeni za više od 10% u usporedbi sa srednjom cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022. godine, a koja iznosi 12,70 kuna (1,69 EUR), odnosno ako bude niža od 11,43 kune ili viša od 13,97 kuna. Navodi se da se u Tabeli 2. daje usporedba očekivane naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje od 01.06.2018.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. nadalje naknadu u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visinu naknade troškova prijevoza usklađenu s promjenama cijene goriva (iskazano u Tabeli 1), u odnosu na obračunate i isplaćene iznose na ime naknade za prijevoz iskazane na Obračunskim listama. Istaknuto je da temeljem prethodno prikazanog, a pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na naknadu prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, te pod pretpostavkom da se za izračun udaljenosti primjenjuju podaci HAK planera putovanja, razlika između primljenih naknada za prijevoz i očekivane naknade za prijevoz iznosi 4.636,09 EUR. U odnosu na varijantu II. izračuna naknade troškova prijevoza temeljem mjesečne karte prijevoznika Promet d.o.o. Split te po prijeđenom kilometru za razdoblje od 21.03.2020.godine do 11.05.2020.godine se navodi da spisu prileže Cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, koji je tužitelj dostavio u spis uz tužbu, iz kojeg je razvidno da mjesečna pokazna karta za četvrtu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split iznosi 570,00 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 75,65 EUR, te da se navedeno prikazuje u Tablici. Nadalje je istaknuto da se temeljem prethodno navedenog, u Tabeli 3. daje pregled iznosa mjesečne karte za četvrtu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na obračunskim listama za razdoblje od 01.06.2018. do 30.09.2024.godine, osim za razdoblje od 21.03.2020. do 11.05.2020. godine, a za koje se sukladno danom zadatku daje izračun naknade troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru, te razlika koja bi pripadala tužiteljici. Ističe se da je iz prethodne tabele razvidno da je tužiteljici po osnovu naknade troškova prijevoza, a pod pretpostavkom da tužiteljici za razdoblje od 01.06.2018.g. do 20.03.2020.g. te za razdoblje od 12.05.2020.g. do 30.09.2024.g. pripada pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za četvrtu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da joj za razdoblje od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. pripada pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima, manje isplaćen iznos od 801,15 EUR. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještakinje Ines Lozić (Centra za vještačenja u Splitu) proizlazi da potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.06.2018. do 30.09.2024. godine, a pod pretpostavkom da ostvaruje pravo na naknadu u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, iznosi 4.636,09 EUR (Tabela 2. stupac '8'), a da potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.06.2018. do 30.09.2024. godine, pod pretpostavkom da tužiteljica za razdoblje od 01.06.2018.g. do 20.03.2020.g. i od 12.05.2020.g. do 30.09.2024.g. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za četvrtu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 801,15 EUR (Tabela 3. stupac '7').

15. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja u Splitu (Ines Lozić) ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojan i logičan budući je zasnovan na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu, a stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje.

16. Na dosuđeni ukupni iznos tužiteljici s osnova razlike manje isplaćenih troškova prijevoza, a prema usvojen prvoj varijanti izračuna naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u Splitu budući je sud u predmetnom postupku iz provedenih dokaza utvrdio da tužiteljicu isključivo za utuženo razdoblje iz navedenih razloga pripada razlika naknade neisplaćenih troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, a u iznosu od 4.636,09 Eur-a tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO)koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz I. varijante nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR). Navedena zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice potraživanja od 4.636,09 Eur-a izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

17. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici istoj sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a pripadaju u cijelosti parnični troškovi. Tužiteljica je popisala trošak postupka u podnesku od 29.10.2025.godine U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.07.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 19.11.2024.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); trošak sastava podneska od 25.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 24.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 10.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 13.06.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 28.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 30.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi a što ukupno iznosi 900 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.800,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 450,00 Eur-a ukupno iznosi 2.250,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 20.11.2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva i u odnosu na glavni i u odnosu na podredni tužbeni zahtjev. Tužiteljica je najprije podneskom od 25.11.2024.godine, a po nalogu suda sa ročišta od 19.studenog 2024.godine postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je potraživala iznos od 2.280,00 Eur-a (list 49-50 spisa), a potom je podneskom od 29.10.2025.godine (list 160-167 spisa) konačno uredila tužbeni zahtjev na način da glavnim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 4.636,09 Eur-a, a podrednim 801,15 Eur-a.Međutim, u predmetnom slučaju se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe u vidu smanjenja tužbenog zahtjeva. Naime, iz postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice postavljenog podneskom od 25.11.2024. je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ista je postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 25.11.2024.godine potražujući iznos glavnice od ukupno 2.280,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 25.11.2024.godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 12.03.2025..godine dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenja u Splitu temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza u dvije varijante od kojih je prva prema prijeđenim kilometrima, a druga prema cijeni međumjesne pokazne karte. Tužiteljica je citiranim podneskom od 29.10.2025.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Budući je navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja izrađen u dvije varijante i to prema prijeđenom kilometru i prema cijeni mjesečne pokazne karte, a ovaj sud je iz provedenih dokaza utvrdio da tužiteljici pripada neisplaćena naknada troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru tužiteljica uređenim glavnim tužbenim zahtjevom u konačnici potražuje veći iznos sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja budući potražuje iznos od ukupno 4.636,09 Eur-a, a ranijim kondemnatornim zahtjevom je potraživala iznos od 2.280,00 Eur-a pa se u konkretnom slučaju ne radi se o smanjenju tužbe (djelomičnom povlačenju zahtjeva), kako to ističe tuženik već o povećanju-preinaci tužbenog zahtjeva iz istog činjeničnog osnova, a kojoj se preinaci tuženik ne može protiviti. (članak 191.stavak 2. ZPP-a) Naime, tužiteljica je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te sad iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 29.10.2025.godine konačno uredila tužbeni zahtjev. U navedenom smislu tuženik neosnovano prigovara djelomičnom povlačenju tužbe budući se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe. Također je neosnovan i prigovor zastare potraživanja….Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Tužiteljica je i na ročištu od 13. lipnja 2025.godine potvrdila činjenicu da je ovlastila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da može primiti troškove parničnog postupka putem svog računa. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

18. Radi svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude. Tužiteljica je uz glavni tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 188.stavka 2. ZPP-a podneskom od 29.10.2025.godine (list 161-167 spisa) istakla i eventualni (podredni zahtjev) za slučaj da sud ne prihvati glavni zahtjev. Budući je sud utvrdio u postupku da je glavni tužbeni zahtjev osnovan, te je usvojio glavni tužbeni zahtjev ovaj sud nije odlučivao o podrednom zahtjevu jer za to nisu bile ispunjene procesne pretpostavke.

U Splitu, 27. ožujka 2026.

SUDAC

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku