REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-233/2025-137

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužiteljice TP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Vukmanović, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, Dalmatinska 18/II, radi utvrđenja ništetnosti zadužnice, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tuženika i tuženika osobno, s danom objave 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim bjanko zadužnica potvrđena po javnom bilježniku HP iz [adresa], broj Ov-7986/12 dana 6. srpnja 2012., kojom tužiteljica TP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao dužnik i izdavatelj bjanko zadužnice daje suglasnost da se radi naplate tražbine od 150.000,00 kn (stopedeset tisuća kuna), sa zateznom kamatom na taj iznos, počev od 7. listopada 2012. pa do namirenja, zapljene svi računi kod banaka i da se novčana sredstva u tom iznosu isplate za korist tuženika ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao vjerovnika.

II. Nalaže se tuženiku ĐP da tužiteljici TP preda u posjed bjanko zadužnicu potvrđenu po javnom bilježniku HP iz [adresa], broj Ov-7986/12 dana 6. srpnja 2012., kojom tužiteljica TP, kao dužnik i izdavatelj bjanko zadužnice daje suglasnost da se radi naplate tražbine od 150.000,00 kn (stopedeset tisuća kuna), sa zateznom kamatom na taj iznos, počev od 7. listopada 2012. pa do namirenja, zapljene svi računi kod banaka i da se novčana sredstva u tom iznosu isplate za korist tuženika ĐP.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.343,75 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 531,25 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 7. svibnja 2019. podnijela tužbu u kojoj je u bitnome navela da se na temelju bjanko zadužnice potvrđene po javnom bilježniku HP iz [adresa], broj Ov-7986/12 dana 6. srpnja 2012., kojom je dana suglasnost tužiteljice, kao dužnika za isplatu iznosa od 150.000,00 kuna u korist tuženika, vodi ovršni postupak na nekretninama tužiteljice upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina] i to u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr- 727/13. Po nalaženju tužiteljice, bjanko zadužnica potvrđena po javnom bilježniku HP iz [adresa], broj Ov-7986/12 dana 6. srpnja 2012., ništetna je i ne može proizvoditi nikakve valjane pravne učinke i to iz razloga što je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a koji razlozi su propisani odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Ističe, kako zadužnica predstavlja jednu vrstu vrijednosnog papira i da su njeni bitni sastojci, sadržaj i značaj propisani kako odredbama Ovršnog zakona, kao posebnog zakona, tako i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Smatra da je predmetna zadužnica protivna odredbama koje propisuju jednakopravnost i slobodu svih sudionika u trgovačkim poslovima (čl. 49. Ustava Republike Hrvatske). Prema navodima tužiteljice utužena zadužnica nije niti potvrđena kod javnog bilježnika HP, odnosno istu nije podnijela na potvrdu kako se to navodi u žigu javnog bilježnika. Time je zadužnica protivna odredbi čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona. Ističe, da je predmetna zadužnica protivna i odredbi čl. 215. Ovršnog zakona kojom je propisan smisao i sadržaj bjanko zadužnice, gdje je između ostaloga određeno da se iznos tražbine koji se naplaćuje može i naknadno upisati, dok vjerovnik treba biti određen u toj ispravi ili će se u nju naknadno upisati. Tuženik nije bio upisan u bjanko zadužnicu u trenutku njene potvrde, a niti je mogao biti naknadno upisan, jer on u odnosu na tužiteljicu kao izdavatelja zadužnice, nikada pa niti tada nije imao svojstvo vjerovnika. Ističe, kako je tuženik u parničnom postupku Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1306/12 pokušao utužiti navodni usmeni ugovor o zajmu prema kojem je on navodno tužiteljici pozajmio iznos od 20.000,00 EUR te po kojem zajmu mu je ona i vraćala pojedine manje iznose. Međutim, tu parnicu tuženik je pravomoćno izgubio i njegova je tužba odbačena jer je utvrđeno da između njega kao zajmodavca i tužiteljice kao zajmoprimca nikada nije sklopljen bilo kakav ugovor o zajmu. Ističe, kako činjenica da tuženik nema svojstvo vjerovnika kako to određuje odredba čl. 215. st. 1. i 5. Ovršnog zakona te da nema pravo na naplatu tražbine navedene u zadužnici, jasno proizlazi iz pravomoćne kaznene presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Ko-1895/13-504 od 10. srpnja 2017. kojom je ovdje tuženik, tamo 4.okrivljenik oglašen krivim zbog kaznenih djela lihvarskih ugovora i prijevare, odnosno pomaganja u istom, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godina, a između ostalog i na štetu ovdje tužiteljice. Tako se u točci 1 .al. 12. izreke citirane presude, a gdje se opisuje inkriminirano postupanje tuženika i 1.okrivljenika KP na štetu TP navodi da je 6. srpnja 2012. (dakle, na dan izdavanja utužene zadužnice) KP koristeći njenu lošu ekonomsku situaciju i lakovjernost posudio 5.500,00 EUR s godišnjom kamatnom stopom od 120%, nakon čega je ĐP od TP preuzimao mjesečne iznose kamata od 550,00 eur mjesečno, tako da je od nje preuzeo ukupno 1.650,00 EUR na ime kamata i 1.500,00 eur na ime glavnice, u kojem iznosu je pribavljena nepripadna imovinska korist. Nadalje, je točkom 3. al. 6. izreke te presude, utvrđeno da je KP nakon počinjenja djela iz točke 1. al. 12., od TP zatražio da potpiše Ugovor o kupoprodaji njenih nekretnina u [adresa] i u kojem je navedeno da joj za isto isplaćuje 50.000,00 EUR, lažno joj predočavajući kako je taj Ugovor samo osiguranje povrata zajma, što je ona povjerovala i sa društvom FRAN EURO d.o.o. potpisala taj ugovor po kojem se to društvo upisalo kao vlasnik tih nekretnina i tako si pribavilo nepripadnu materijalnu dobit od najmanje 50.000,00 EUR, a što ima obilježja kaznenog djela prijevare. Slijedom ovih činjenica, proizlazi zaključak da se tuženik u predmetnu bjanko zadužnicu upisao neovlašteno i naknadno jer očito isti u trenutku izdavanja zadužnice i potvrde na istoj nije bio vjerovnik tužiteljice, a niti mu je ona dala ikada suglasnost za isplatu bilo kojeg iznosa po toj zadužnici u njegovu korist, a što je sve suprotno odredbi čl. 215. t. 1. i 5. Ovršnog zakona. Na opisani način predmetna zadužnica suprotna je i odredbi čl. 1135. Zakona o obveznim odnosima, kojom se određuje kako je izdavatelj vrijednosnog papira u obvezi ispuniti obvezu iz te isprave njezinom zakonitom imatelju, a koje svojstvo tuženik očito nikada nije imao. Nadalje, ukazuje na odredbu čl. 1140. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj tražbina iz vrijednosnog papira pripada njegovom zakonitom imatelju, a iz svega navedenog proizlazi kako to svojstvo tuženik nikada nije stekao pa stoga i nema pravo na naplatu tražbine iz predmetne zadužnice. T, prema navodima tužiteljice na spornoj zadužnici nema njenog potpisa kao izdavatelja, a što je protivno odredbi čl. 1196. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je jedan od bitnih sastojaka vrijednosnog papira i potpis izdavatelja. Pored toga, tužiteljica predmetnu zadužnicu nije nikada niti predala tuženiku, a što je također zakonski uvjet za njenu valjanost. Konačno, predmetna zadužnica protivna je i nekim od osnovnih načela obveznih odnosa pa je tako protivna načelu savjesnosti i poštenja po kojem sudionici obveznih odnosa u zasnivanju i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni su se pridržavati tog načela. Nadalje, predmetna zadužnica protivna je i načelu jednake vrijednosti činidaba, a što je očigledno budući da tužiteljica od tuženika nije primila nikakvu činidbu. Protivna je i načelu zabrane prouzročenja štete, dakle, predmetna bjanko zadužnica ništetna je i ne može proizvoditi nikakve valjane pravne učinke i to iz razloga što je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a koji razlozi su propisani odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 27. svibnja 2019. u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Ističe, kako je evidentno kako su neistinite i ničim dokazane tvrdnje tužiteljice da predmetna zadužnica nije potvrđena od strane javnog bilježnika (simptomatično je da tužiteljica tu tvrdnju prvi puta iznosi 2019.). Nadalje, je neistinito da ne postoji obvezno pravni odnos između stranaka te da bi u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1306/12 tužbeni zahtjev bio odbačen zbog utvrđenja da nije sklopljen Ugovor o zajmu. Naime, taj tužbeni zahtjev odbačen je zbog stajališta suda kako ovdje tuženik nije imao pravni interes potraživati donošenje kondemnatorne sudske presude u situaciji kada isti već raspolaže ovršnom ispravom u obliku predmetne zadužnice. Neosporno je kako je isključiva svrha pokretanja predmetnog parničnog postupka pokušaj tužiteljice da opstruira provedbu ovršnog postupka Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-2515/18. Predlaže odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev.

3. U ovoj pravnoj stvari donesena je 5. srpnja 2024. presuda po Općinskom sudu u Sesvetama, Stalnoj službi u Dugom Selu poslovni broj P-1579/2019-104, kojom je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti bjanko zadužnice i za predaju u posjed predmetne bjanko zadužnice.

4. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica.

5. Povodom podnesene žalbe Županijski sud u Osijeku rješenjem poslovni broj Gž-1236/2024-7 od 6. ožujka 2025. Ukinuo je prethodno opisano prvostupanjsku presudu te je predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak. U drugostupanjskoj odluci u bitnome se navodi kako osnovano žaliteljica upire u žalbi na to da je prvostupanjski sud odredio pribavu predmeta Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-723/2013 u kojem bi se trebao nalaziti izvornik sporne zadužnice, ali da taj dokaz nije proveden, dok iz stanja spisa proizlazi kako je tužiteljica povukla dokazni prijedlog grafološkog vještačenja upravo iz razloga što nije pribavljen izvornik bjanko zadužnice. S obzirom da tužiteljica tvrdi da bjanko zadužnicu nije potpisala i da ista nije potvrđena kod javnog bilježnika HP, po pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda za donošenje pravilne i zakonite odluke nužno je pribaviti izvornik zadužnice, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud prihvatio ali ga nije proveo. Drugostupanjski sud ističe i da je izvornik zadužnice nužno pribaviti kako bi se utvrdilo ispunjava li ista pretpostavke propisane odredbom čl. 126. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 139/10., 125/11., 154/11., 12/12 i 70/12.; dalje: OZ) i Pravilnikom o obliku i sadržaju zadužnice ("Narodne novine" broj 16/11.; dalje: Pravilnik). Nadalje, je drugostupanjski sud dao uputu ovome sudu da će u nastavku postupka ovaj sud otkloniti nepravilnosti na koje mu je ukazano te će imajući u vidu žalbene razloge pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti odluku utemeljenu na zakonu, pri čemu će, a radi donošenja zakonite odluke, upotpuniti činjenično stanje na način da će priklopiti predmet Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-723/2013 te eventualno provesti daljnje predložene dokaze i utvrditi je li tužiteljica posudila od tuženika iznos od 150.000,00 kuna te popisala bjanko zadužnicu na navedeni iznos 6. srpnja 2012., je li bjanko zadužnica valjano ispunjena te će cijeniti sve okolnosti predmetnog slučaja, a posebno da je tuženik pomagač KP, a za što je i oglašen krivim zbog kaznenih djela lihvarskih ugovora-pomaganjem i prijevare te će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o tužbenom zahtjevu.

6. Tijekom postupka sud je pregledao presliku bjanko zadužnice sa potvrdom po javnom bilježniku HP iz [adresa], poslovni broj OV-7986/12 od 6. srpnja 2012. (str. 8 i 9 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-727/13-6 od 19. travnja 2013. (str. 10 i 11 spisa), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1306/12-48 od 28. studenog 2016. (str. 12-14 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-140/17-2 od 28. veljače 2017. (str. 15 spisa), izreku presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Ko-1895/13-504 od 10. srpnja 2017. (str. 16-21 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kž-898/2017-25 od 21. kolovoza 2018. (str. 22-25 spisa), zaključak Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr- 2515/2018-193 od 14. svibnja 2019. (str. 34 i 35 spisa), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-727/13-46 od 26. veljače 2016. (str. 43-44 spisa), izjave (str. 51-54 spisa), kupoprodajni ugovor od 6. srpnja 2012. sa ovjerom potpisa po javnom bilježniku HP iz [adresa], broj OV-7987/12 od 6. srpnja 2012. (str. 69-71 spisa), presliku predmetne bjanko zadužnice (str. 72-74 spisa), izjavu od 6. srpnja 2012. (str. 76 spisa), uvjerenje Područnog ureda za katastar Bjelovar od 5. srpnja 2012. (str. 77 i 78 spisa), uvjerenje Grada Bjelovara, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i uređenje prostora od 5. srpnja 2012. (str. 79 spisa), izvod iz posjedovnog lista (str. 81 spisa), rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Mariji Čulo Poljak iz [adresa], poslovni broj O-569/08 od 8. kolovoza 2008. (str. 82 i 83 spisa), izjavu TP (str. 84 i 85 spisa), presudu Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1083/12-29 od 3. travnja 2014. (str. 86-92 spisa), presudu Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1391/2014-4 od 12. ožujka 2015. (str. 94-100 spisa), presudu Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P- 1164/12-39 od 16. listopada 2015. (str. 101-107 spisa), presudu Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1394/2016-2 od 2. srpnja 2018. (str. 108-111 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, broj K-DO-379/14-10 od 3. prosinca 2014. (str. 118-120 spisa), kaznenu prijavu (str. 121-123 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Kir-475/2014-9 od 28. svibnja 2015. (str. 125 i 126 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Kir-475/2014- 24 od 7. prosinca 2015. (str. 127 i 128 spisa), prijedlog oštećenika (str. 130-132 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Kir-475/2014-6 od 30. travnja 2015. (str. 133-135 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Kir-475/2014-9 od 28. svibnja 2015. (str. 136-138 spisa), optužnicu podnesenu Općinskom sudu u Bjelovaru (str. 139-141 spisa), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-426/2016-6 od 29. rujna 2017. (str. 143 i 144 spisa), ovom spisu priklopljen je spis Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1164/2012, dopis Hrvatske javnobilježničke komore od 21. svibnja 2020. (str. 159 spisa), dopis javnog bilježnika Ljerke Gec iz Zagreba od 17. lipnja 2020. (str. 162 spisa), dokumentaciju poslanu od strane tužiteljice (str. 167-250 spisa), ovom spisu priklopljen je spis Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-426/16, dokumentaciju poslanu od strane tuženice (str. 270-293 spisa), dokumentaciju poslanu od strane tuženice (str. 329-479 spisa), dokumentaciju poslanu od strane tuženice (str. 501-692 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BP (str. 704-706 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽP (str. 706-708 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 5. ožujka 2023. (str. 727 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar od 24. ožujka 2023. (str. 728 spisa), zahtjeve punomoćnika tuženika (str. 729-731 spisa), dopis HP od 18. svibnja 2023. sa medicinskom dokumentacijom (str. 734-736 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice TP (str. 740-742 spisa), kaznenu prijavu (str. 755 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (str. 764-771 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb od 31. svibnja 2023. (str. 780 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda od 2. svibnja 2023. (str. 781 i 782 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženika ĐP (str. 784-786 spisa), dopis HP od 20. lipnja 2023. sa medicinskom dokumentacijom (str. 788 i 789 spisa), dopis punomoćnice HP od 21. prosinca 2023. sa medicinskom dokumentacijom (str. 802 i 803 spisa), dopis punomoćnice HP od 26. travnja 2024. sa medicinskom dokumentacijom (str. 814 i 815 spisa) i izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VP (str. 817 i 818 spisa), priklopljeni ovršni spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-2515/2018, dopis Policijske uprave Bjelovarsko-Bilogorske sa potpisnim kartonom tužiteljice (str. 892 spisa), dokumentaciju dostavljenu od tužiteljice (str. 898-943), dokumentaciju dostavljenu od tuženice (str. 944-975 spisa), dokumentaciju dostavljenu od tužiteljice (str. 980-1002 spisa), zapisnik iz predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1142/2021 (str. 1010-1049 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice TP (str. 1055-1057 spisa) i izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tuženika ĐP (str. 1057-1059 spisa).

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), ovaj sud je u ponovljenom postupku ocijenio kako je predmetni tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenjem ništetnim bjanko zadužnice potvrđene po javnom bilježniku HP iz [adresa], poslovni broj Ov-7986/12 od 6. srpnja 2012. i za predaju iste u posjed tužiteljice.

9. Najprije, je potrebno istaknuti kako tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti predmetne bjanko zadužnice, prije svega iz razloga da ona istu uopće nije potpisala i iz razloga da ista nije niti potvrđena po javnom bilježniku HP.

10. U ponovljenom postupku ovaj sud je sukladno nalogu iz drugostupanjske odluke pribavio ovršni spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-2515/2018 (ranije Ovr-727/2013) u kojem se nalazi izvornik predmetne bjanko zadužnice od 6. srpnja 2012. (str. 4 i 5 priklopljenog spisa).

11. Uvidom u izvornik bjanko zadužnice ovaj sud utvrđuje kako je ista uredno ispunjena te je ista izdana na iznos od 150.000,00 kuna u korist vjerovnika ĐP, ovdje tuženika i na istoj se nalazi potpis dužnika, a kao dužnik je navedena TP, ovdje tužiteljica. Nadalje, iz izvornika bjanko zadužnice proizlazi da je ista ovjerena po javnom bilježniku HP, iz [adresa] i to 6. srpnja 2012. pod brojem ovjere OV-7986/12.

12. Dakle, iz izvornika bjanko zadužnice svakako proizlazi da je ista potvrđena od strane javnog bilježnika HP, odnosno samim uvidom u izvornik predmetne bjanko zadužnice utvrđena je ta okolnost na koju upire drugostupanjski sud.

13. Na prijedlog tužiteljica, ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu 1. srpnja 2025. odredio izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem predmetne bjanko zadužnice i to na okolnost nalazi li se na istoj potpis tužiteljice TP.

14. Rješenjem od 15. srpnja 2025. ovaj sud odredio je osobu grafološkog vještaka i to stalnu sudsku vještakinju Ljerku Zdunić, točan zadatak vještačenja te je pozvao tužiteljicu da u roku od trideset dana od primitka tog rješenja uplati predujam za izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem u iznosu od 500,00 EUR.

15. Tužiteljica nije u određenom roku niti kasnije uplatila predujam za potrebe grafološkog vještačenja te je ovaj sud rješenjem poslovni broj P-233/2025-126 od 28. listopada 2025. sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a odustao od izvođenja dokaza grafološkim vještačenjem, budući da tužiteljica nije uplatila predujam za izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem, a rješenjem od 15. srpnja 2025. kojim je određeno izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem bila je i upozorena na posljedice u slučaju da ne plati predujam za potrebe izvođenja dokaza vještačenjem, odnosno da će sud u tom slučaju odustati od izvođenja tog dokaza.

16. Posljedično, u odnosu na odlučno pitanje je li tužiteljica potpisala predmetnu bjanko zadužnicu, potrebno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a ZPP-a i primjenom tih pravila ovaj sud ocjenjuje kako tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza nije dokazala da se na predmetnoj bjanko zadužnici od 6. srpnja 2012. ne nalazi njezin potpis, budući da bi se isto moglo isključivo dokazati grafološkim vještačenjem, a isto nije provedeno iz razloga jer tužiteljica nije uplatila predujam za izvođenje tog dokaza.

17. Potrebno je istaknuti kako je tužiteljica uz predmetnu tužbu dostavila Rješenje o odobravanju pravne pomoći Ureda državne uprave u Bjelovarsko- Bilogorskoj županiji od 25. ožujka 2019. Međutim, iz tog rješenja proizlazi kako je tužiteljica oslobođena troškova zastupanja i troškova sudskih pristojbi u ovom predmetu i to u omjeru od 90%. Dakle, tužiteljica nije oslobođena troškova vještačenja te je ona bila dužna platiti predujam za potrebe izvođenja dokaza grafološkim vještačenjem, ali s obzirom da taj predujam nije platila ovaj sud je odustao od izvođena tog dokaza.

18. Slijedom navedenoga, iz izvornika predmetne bjanko zadužnice koju je ovaj sud pribavio u ovom ponovljenom postupku u odnosu na odlučna pitanja na koja upire drugostupanjski sud proizlazi kako je ista potvrđena 6. srpnja 2012. od strane javnog bilježnika HP, iz [adresa], dok je u odnosu na pitanje je li istu potpisala tužiteljica primjenom o pravilima o teretu dokazivanja ocijenjeno kako tužiteljica nije dokazala da se na istoj ne nalazi njezin potpis, budući da se isto moglo isključivo utvrditi izvođenjem dokaza grafološkim vještačenjem.

19. Nadalje, je potrebno istaknuti kako bi se eventualno izvođenjem dokaza saslušanjem HP u svojstvu svjedoka moglo dokazati da predmetna bjanko zadužnica nije potvrđena po njemu kao javnom bilježniku, međutim, tužiteljica je još u ranijem prvostupanjskom postupku, nakon što isti u više navrata nije pristupio na sud radi saslušanja, a ispričao je svoje nedolaske zbog zdravstvenih razloga, na ročištu 24. svibnja 2024. odustala od tog dokaznog prijedloga.

20. Odlučno pitanje na koje također upire drugostupanjski sud je i pitanje je li tužiteljica od tuženika posudila iznos od 150.000,00 kuna, a na koji iznos je izdana predmetna bjanko zadužnica u korist tuženika kao vjerovnika, odnosno na istoj je upisan tuženik kao vjerovnik. Dakle, odlučno je pitanje je li između tužiteljice i tuženika postojao dužničko vjerovnički odnos.

21. Vezano uz prethodno navedeno, potrebno je istaknuti kako tužiteljica pogrešno u tužbi tvrdi da činjenica da između tužiteljice i tuženika nije postojao vjerovničko-dužnički odnos proizlazi iz parničnog postupka Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1306/12.

22. Naime, tužiteljica je uz tužbu priložila rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1306/12-48 od 28. studenoga 2016., a koje je postalo pravomoćno 28. veljače 2017., s obzirom na činjenicu da je odbijena žalba tužitelja protiv tog rješenja.

23. Dakle, tužiteljica pogrešno tumači da bi iz prethodno citiranog pravomoćnog rješenja o odbačaju tužbe proizlazilo da ne postoji dužničko vjerovnički odnos između nje i tuženika, budući da to uopće ne proizlazi iz te odluke, već je tužba ĐP odbačena zbog nedostatka pravnog interesa za vođenje parničnog postupka protiv TP.

24. Radi razjašnjenja odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari, na ročištu za glavnu raspravu u ranijem prvostupanjskom postupku 3. ožujka 2023. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BP, sina tužiteljice i ŽP.

25. 22. Svjedok BP u bitnome je izjavio da je po onome što on zna njegovu majku vozio neki EP u [adresa] te su onda išli kod javnog bilježnika. Nakon toga što su sve potpisali na ruke je dobila nekakvih 5.000,00 eura, što mu je također majka rekla, od čega je CP dala 2.500,00 eura, a njoj je ostalo 2.500,00 eura. Na temelju te zadužnice su se upisali na garaže i dio njihovog dvorišta u [adresa], a sva ta imovina glasi na tužiteljicu. U ostavinskoj raspravi, brat i on su se odrekli sve imovine u korist majke. Nakon što mu je predočena preslika bjanko zadužnice na str. 8 i 9 spisa, naveo je da nije bio prisutan sastavljanju iste. Na poseban upit da li je njegova majka ikada od tuženika ĐP dobila bilo kakav novčani iznos, svjedok je odgovorio da to ne zna, ali je po načinu života svoje majke vidio da ista nije kvalitetnije živjela, odnosno da joj nikakav novac nije sjeo na njezin račun, štoviše on i dalje vraća kredit, odnosno otac i majka nisu imali kreditnu sposobnost pa im je digao kredit 2005. godine, budući da je radio u banci pa je imao kreditnu sposobnost i to je bio kredit na 25.000,00 eura. Kredit su uredno vraćali do 2008. odnosno do očeve smrti, a majka je naslijedila neke novce te je iz tih novaca vraćala kredit do 2011., a od tada ga on vraća. Tužiteljica živi u njegovoj kući, plaća joj i dalje struju, plin joj je isključila Gradska plinara zbog neplaćanja računa, stavila je peć na drva u kuću pa mu je to isto napravila probleme, jer je jednom došlo do požara. On živi sa majkom u domaćinstvu od rođenja i ne vidi ta financijska sredstva, odnosno smatra da je prevarena. Ne pozna tuženika. Na poseban upit od koga je dobila 5.000,00 eura za koje je ranije naveo da ih je dobila, svjedok je odgovorio da ne zna od koga je dobila 5.000,00 eura, odnosno ima isključivo saznanja koje mi je majka prenijela. Na poseban upit ima li saznanja da je tih 5.000,00 eura vraćeno, svjedok je odgovorio da od majke ima informacija da je ona vratila nekih 6.000,00 i nešto eura da ju pokojni KP ne bi tužio za kamatu za razdoblje od kada je dobila 5.000,00 eura pa do vraćanja. Na poseban upit da li mu je majka rekla zašto je išla pozajmljivati taj novac, svjedok je odgovorio da to ne zna točno, ali je ona stalno za nešto bila dužna. Majka je imala kiosk na tržnici u [adresa] i on je kumulirao neke gubitke te je zatvoren i prenesen na drugu osobu. Radi toga je on i dizao kredit od 25.000,00 eura i kupio je kuću od roditelja i za to digao još jedan kredit. Nije mu poznato tko je VP. Na poseban upit koliki iznos financijske imovine je tužiteljica naslijedila 2008., svjedok je odgovorio da je stric naslijedio 12.500,00 eura, a pokojni otac 12.500,00 eura i pokojna baka 25.000,00 eura i to od prodaje zemlje, a onda je 2008. dio tih sredstava koje su ostale naslijedila moja majka. Bio je dogovor da će kada prodaju tu zemlju zatvoriti njegov kredit od 25.000,00 eura, međutim, do toga nije došlo. Očekivao je da će mu, s obzirom na to da mu nije dala novce, dati pod račun dvije garaže, budući da mu tužiteljica duguje 20.000,00 eura. Misli da je jedan od okidača za prethodno navedeni odlazak tužiteljice u Zagrebu bio to što se nisu mogli dogovoriti oko povrata duga, odnosno da mu da te garaže, a majka ga je držala u šaci jer je bila vlasnica sve te imovine i onda je ona odlučila riješiti to, a oni to nisu znali, već ga je jedne nedjelje pozvala i rekla da je napravila glupost. Kompletnu imovinu je predala trgovačkom društvu FRAN EURO, a ta firma je u stečaju ili predstečaju i tom transakcijom je FRAN EURO d.o.o. fiktivno kupio zemlju od 10000 m2 u [adresa] zato što je pisalo da se zemlja prodaje za 50.000,00 eura što mu je rekla majka, a ona je od toga dobila samo 5.000,00 eura. Tu joj donekle vjeruje zato što ne bi onda kupac išao prodavati tu zemlju po [adresa] za isti iznos bez ikakve kamate, ako je za to na ruke platio 50.000,00 eura tužiteljici. Čudno mu je da i trgovačko društvo plaća i na ruke. Radi sa trgovačkim društvima, ni jedna firma ne plaća na ruke. Na poseban upit da li zna za što je tužiteljici trebao taj novac zbog kojeg je založila imovinu, svjedok je odgovorio iz čistog dišpeta, budući da se s nama nije mogla dogovoriti, a ona je "vladarica svega". Na poseban upit da li mu je majka rekla da je netko drugi bio prisutan toj transakciji u Zagrebu osim IP, svjedok je odgovorio da nije. Naveo je kako je tuženik po predmetnoj zadužnici pokrenuo ovrhu i bila je dražba i on je dobio poziv za tu dražbu i radi nesnalaženja njihovog odvjetnika uspio je otkupiti dvorište na dražbi. Kada su došle na red garaže, nudio je 30.000,00 kn po garaži, a odvjetnik tuženika je mogao licitirati do 150.000,00 kn i onda je tuženik dobio na dražbi te garaže, odnosno kupio ih je. Na poseban upit da li je on sudjelovao u tom ovršnom postupku, svjedok je odgovorio da mu je majka jednom došla s nekim papirom da pokuša osporiti ovrhu ĐP, budući da je on korisnik tih garaža i održavao ih i plaćao struju. Onda je njega kontaktirao odvjetnik ĐP hoću li otkupiti te garaže za 170.000,00 kn, a on mu se zahvalio što se javio, jer je to previše. Nakon toga je pokrenuta ovrha i JP je dobio te garaže, a ne zna kako je došlo do prijenosa na njega i vidio je da ih on sada prodaje na Faceboku. U međuvremenu je maknut oglas. Ne zna zašto tužiteljica predmetnu tužbu nije ranije podnijela.

26. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz svjedoka BP. Međutim, iz istog ne proizlaze relevantna saznanja o odlučnoj okolnosti u ovoj pravnoj stvari, budući da svjedok nema neposrednog saznanja o događajima 6. srpnja 2012. kada je potvrđena pobijana bjanko zadužnica jer isti nije uopće bio prisutan tom događaju, a svoja saznanja crpi isključivo iz onoga što mu je prenijela tužiteljica, kao njegova majka.

27. O tome da nema neposrednih saznanja najbolje svjedoči činjenica da on uopće ne poznaje tuženika, tako da zasigurno ne može imati saznanja o tome da li postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici.

28. Svjedok ŽP u svom iskazu u bitnome je izjavio kako je tužiteljicu i njenog pokojnog supruga upoznao 2009. na Bjelovarskoj tržnici. Kada je suprug tužiteljice umro oni su se krajem 2011. počeli družiti. On je pomagao tužiteljici, jer je u ono vrijeme bila u financijskoj krizi. Kada je njegova kći počela studirati 2011. više nije bio u mogućnosti toliko financijski pomagati tužiteljici pa je ona u srpnju 2012. sa gospodinom EP otišla u Zagreb. Po dokumentaciji koju je vidio kod gospođe posudili su 5.500,00 eura. 2.500,00 eura njoj i 2.500,00 eura CP. Po tvrdnji tužiteljice po novce koje je bila dužna isplaćivati dolazio je tuženik, a on ga osobno nije vidio, odnosno nisu se nikada sreli. Nakon što mu je predočena preslika bjanko zadužnice (str. 8 i 9 spisa), naveo je kako mu taj dokument nije poznat. On se i dalje druži sa tužiteljicom. Nikada nije bio prisutan isplati novaca od strane tužiteljice tuženiku niti je vidio ikada tuženika, a niti EP nije nikada vidio. Na poseban upit što je vidio u dokumentaciji koju mu je pokazala tužiteljica i što mu je tužiteljica rekla tko joj je dao tih 5.000,00 eura, svjedok je odgovorio da je tužiteljica sa gospodinom EP navodno išla u Zagreb kod gospodina KP da bi pozajmili 5.500,00 eura. Od toga je 500,00 ostalo odmah kod njih za neke usluge, a oni su podijelili onih 5.000,00 eura (tužiteljica i EP). Nema saznanja o tome da je tuženik dao tužiteljici ikada novce, odnosno jedino što zna da mu je tužiteljica rekla da je ĐP isplaćivala dug koji ima prema KP. Na poseban upit da li je u razdoblju od kada se druži sa tužiteljicom ikada primijetio da je ona financijski ojačala, svjedok je odgovorio da je danas u goroj financijskoj situaciji nego onda. Na poseban upit da li ima saznanja da bi tužiteljica u tih godina 2012., 2013. od nekoga dobila 20.000,00 eura, svjedok je odgovorio da mislim da ne, jer se ništa u financijskoj situaciji tužiteljice nije promijenilo. Na poseban upit da li je još netko bio prisutan kod predaje novca od strane tužiteljice tuženiku, svjedok je odgovorio da ne, odnosno da mu je tužiteljica rekla u koje točno vrijeme tuženik dolazi u [adresa] i da će mu onda predati novce za KP, a točne iznose ne zna. Po navodima tužiteljice vratila je oko 3/4 odnosno iznos od 4.300,00 eura. Na poseban upit da objasni koliko često se družio sa tužiteljicom, svjedok je odgovorio da je to bilo svakodnevno i dan danas. Tužiteljica nije imala za režije, a on radi na tržnici pa joj je nosio poljoprivredne proizvode i tužiteljica je kuhala za njih dvoje. Oni se svakodnevno druže, on donese namirnice sa tržnice, a tužiteljica im onda spremi jelo. Unazad zadnjih nekoliko mjeseci tužiteljica ide u pučku kuhinju u [adresa] i donese im za ručak. Na poseban upit da li mu je poznato tko je VP, svjedok je odgovorio da zna samo za FP i njega je vidio dva puta u životu. Ne zna koja je njegova veza sa tužiteljicom. Na poseban upit na što je tužiteljica potrošila tih 2.500,00 eura koje je dobila, svjedok je odgovorio da je imala dosta dugovanja za režije i druga dugovanja i ona je podmirila od tog iznosa ta dugovanja. Na poseban upit od čega je tužiteljica vraćala novac tuženiku za KP, svjedok je odgovorio da ne zna od kojih novaca je ona vršila povrat ĐP za KP.

29. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan i iskaz svjedoka ŽP. Međutim, isti također nema neposrednih saznanja o odlučnoj okolnosti u ovoj pravnoj stvari, odnosno o događajima na dan 6. srpnja 2012. kada je potvrđena predmetna bjanko zadužnica, budući da uopće nije bio prisutan tom događaju, već on svoja saznanja također crpi isključivo iz onoga što mu je kazala tužiteljica sa kojom se redovito druži.

30. Na ročištu za glavnu raspravu u ranijem prvostupanjskom postupku 25. svibnja 2023. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice TP.

31. Tužiteljica je u bitnome izjavila da se ona **.**.2012. kod KP zadužila za iznos od 5.000,00 eura, odnosno dobila je na ruke 5.500,00 eura, a KP je njoj opteretio nekretninu sa 50.000,00 eura, a ona to nije htjela potpisati, jer ništa ne prodaje, već nudi zalog kao sredstvo osiguranja zajedno sa EP koji ju je i upoznao sa tom firmom FRAN EURO i ona je redovito u društvu IP i VP svakog 6. -tog u mjesecu vraćala posuđeni novac i dolazila u Zagreb zbog toga, a novac za KP stalno je preuzimao tuženik ĐP i ona ga je pitala gdje je gazda, budući da njega nije poznavala i on joj je rekao da je on član obitelji KP i da nema veze komu daje novac i onda je ona tražila da se svi koji su došli potpišemo. Ona tuženiku ništa ne duguje, niti ga je ikad što tražila. Ona je 6. srpnja 2012. bila u uredu javnog bilježnika HP i s njom su tamo bili VP, EP, sin od odvjetnika Zvonimira Raića, Zvonko Raić koji je donio ugovor koji ona nije htjela potpisati i bile su još dvije djevojke koje su udarale žigove, a druge nije poznavala.

Na poseban upit suda da li je potpisala bjanko zadužnicu koja se u preslici nalazi u spisu na str. 8 i 9 spisa, tužiteljica je navela da pretpostavlja kako to nije potpisala, a svakako nije imala nikakav dug prema tuženiku ĐP koji je kao vjerovnik upisan na toj zadužnici. Ona u uredu tog dana nije vidjela ĐP, niti ga je u tom trenutku poznavala. Nadalje, navela je da iznos od 150.000,00 kn na koji je izdana ta zadužnica je neosnovan, jer nije postojalo nikakvo njezino dugovanje u takvom iznosu, a ona je isključivo bila dužna KP, dok prema tuženiku nikada nije imala nikakvo dugovanje. Na poseban upit koliko je točno dobila novaca i od koga i kada, tužiteljica je navela da je to bilo 5.500,00 eura, a to joj je isplaćeno u uredu javnog bilježnika HP i taj iznos joj je isplatio KP, a to je bilo tog 6. srpnja 2012. Od tog novca zadržala je za sebe 2.500,00 eura jer joj je trebalo da podmiri troškove stanovanja, odnosno režija, poštom je udovica i više nije radila, a mirovina je bila mala. Preostali iznos od 2.500,00 eura dala je CP za njegove potrebe, također tereteći svoju zemlju, odnosno sve skupa za 5.000,00 eura, a oni su ju opteretili za 50.000,00 eura. Iznos od 400,00 eura je uzeo pravnik Zvonko Raić, za kojeg se kasnije saznalo da nije pravnik, a iznos od 100,00 eura su uzele djevojke iz javnobilježničkog ureda koje su upisale iznos za koji je inzistirala da se navede, jer je toliki iznos posudila. Taj ugovor za tu zemlju potpisan je sa društvom FRAN EURO, a to je bila firma KP. Nikada od društva FRAN EURO ili od KP nije dobila iznos od 50.000,00 eura, a ona je od KP dobila iznos od 5.500,00 eura. Taj iznos od 5.500,00 eura vratila je KP po tuženiku ĐP.

Na poseban upit suda kada je zadnji puta vidjela tuženika, tužiteljica je navela da je to bilo 6. listopada 2012. kada je vratila pozajmljeni iznos, a kasnije ga je viđala na sudu u [adresa] i u [adresa]. Tuženik je protiv nje pokrenuo ovršni postupak zbog nepostojećeg duga, da bi na tome zaradio. U ovršnom postupku došlo je do prodaje garaže i dvorišta, a dvorište je otkupio njezin sin, dok su se u odnosu na garaže žalili, jer je njih otkupio ovrhovoditelj. Nadalje je navela kako u korist ĐP nikada nije potpisala bilo kakvu ispravu da je njemu nešto dužna. Na poseban upit zašto tuženik ima zadužnicu na iznos od 150.000,00 kn i da li mu je ikada prigovorila na to, tužiteljica je navela da je telefonski kontaktirala tuženika i rekla mu kada je on to njoj dao 20.000,00 eura, a on joj je rekao u šetnji. Na poseban upit da li ju je tuženik ĐP tužio pred sudom vezano uz iznos od 20.000,00 eura, tužiteljica je navela da ju je tužio na sudu u [adresa] i da je postupak završio u njezinu korist, odnosno utvrđeno je da nije ĐP dužna 20.000,00 eura, odnosno nikakav novac i ta presuda je pravomoćna. Na poseban upit da li je nakon tih pozajmica navodnih od 20.000,00 eura od 2012. sebi nešto kupila, tužiteljica je navela da nije, budući da nikad toliki iznos nije niti dobila, odnosno život joj se nakon toga nije na bolje promijenio. Na poseban upit da li joj je vraćena zemlja za koju je dobila 5.000,00 eura, tužiteljica je navela da joj nije vraćena, odnosno tu zemlju je uzelo društvo FRAN EURO. Na poseban upit da li je u zadnje vrijeme pokrenula još kakav kazneni postupak protiv tuženika, tužiteljica je navela da je podnijela kaznenu prijavu protiv tuženika na policiji zbog prijevare. To je sada na Državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

32. Na ročištu za glavnu raspravu u ranijem prvostupanjskom postupku 12. srpnja 2023. izveden je dokaz saslušanjem tuženika ĐP.

33. Tuženik ĐP u bitnome je izjavio kako je tužiteljici prije 10-12 godina posudio 20.000,00 eura, onda mu tužiteljica nije vratila te novce pa je pokrenuo ovršni postupak, imao je zadužnicu i to upravo predmetnu bjanko zadužnicu, a nakon što mu je predočena preslika iste (str. 8 i 9 spisa), potvrdio je da je to upravo ta zadužnica. Njega je EP kojeg je poznavao od prije upoznao sa tužiteljicom koja ga je molila da joj hitno treba novac, a to je bilo prije 6. srpnja 2012. kada je izdana predmetna zadužnica. Našli su se negdje u Zagrebu. Tužiteljica mu je predočila dokaze o tome da je iza pok. supruga naslijedila veći broj nekretnina, bilo ih je 10-15 i na osnovi poznanstva sa CP posudio joj je 20.000,00 eura jer se uvjerio da ima od kuda vratiti taj novac. Nisu ugovarali nikakvu naknadu, već je CP rekao da će ga počastiti. Nekoliko dana nakon toga našli su se u uredu javnog bilježnika HP u [adresa] i tužiteljica mu je izdala zadužnicu, a on joj je dao novac te su nakon par mjeseci počeli problemi. U to vrijeme kada je od njega posudila novce, uzela je novce i od KP te mu je i prodala neke nekretnine, što je naknadno saznao. Kada su počeli problemi i kada je angažirao odvjetnika, onda su saznali da tužiteljica ima dugovanja kod još većeg broja osoba. Kada je njemu tužiteljica davala novce, ona je isključivo vračala njemu njegovo potraživanje i vratila mu je oko 2-3.000,00 eura te joj je on svaki puta izdao potvrdu o tome i to je bilo u nekoliko navrata. Jedan put su se tako našli i sjedili zajedno, a ona ga je 10-ak dana prije prijavila policiji da ju je prevario. Zadnji put da mu je tužiteljica nešto vratila od predmetnog dugovanja je bilo prije nekih 10-ak godina, a od tada mu više ništa nije vratila. On je u sklopu ovršnog postupka koji se vodio na Općinskom sudu u Bjelovaru dobio i neke garaže u [adresa] pa mu je i tamo radila probleme i na garaže mu je pisala da je lopov i prevarant i u to je upućena i policija. Te garaže je prodao svom bratu prije nekoliko godina, a ne zna točno kada je to bilo. Još je ostao dio dugovanja koji nije uspio do danas naplatiti. Tuženik je naveo da mu je tužiteljica možda i rekla za što joj trebaju novci, ali da se toga s obzirom na protek vremena ne sjeća. Kasnije su kružile priče da je gosp. VP uzeo te novce i potrošio ih, a navodno je tada sa tužiteljicom i bio prisutan upravo VP kojeg nije poznavao pa ne može sa sigurnošću potvrditi da li je to bio on. Naveo je da kada se izdavala predmetna zadužnica kod javnog bilježnika da je bio prisutan EP, bio je baš u uredu, a drugi gospodin kojeg je spominjao nije bio, nego je čekao van. Tužiteljici je iznos od 20.000,00 eura predao u uredu javnog bilježnika HP. Osim njega i tužiteljice, bili su prisutni javni bilježnik i zaposlenice te je bio prisutan i EP. O predaji tog novca nije sastavljena pisana isprava, budući da to nije bilo potrebno kada je imao zadužnicu. Misli da je zadužnicu popunjavao netko od djelatnika javnobilježničkog ureda.

Na poseban upit da li je dio tog iznosa od 20.000,00 eura pozajmljen CP od njega, tuženik je naveo da je on taj novac predao tužiteljici, a što je ona radila s tim novcem, to on ne zna. EP mu nikada nakon toga nije isplaćivao novac. Na poseban upit da li je tog dana kod javnog bilježnika ovjeravan kakav pravni posao, tuženik je naveo da je već na početku svog iskaza izjavio da je tužiteljica uzela i određene novce od KP, ali ne zna točno da li je tada u uredu javnog bilježnika o tome sklapan kakav pravni posao, već je on naknadno saznao za to da je tužiteljica i od KP uzela određeni iznos novaca. Na poseban upit da li ima saznanja o tome da je tužiteljica nešto prodala KP i da je za to dobila novce, tuženik je naveo da je to već rekao i da je ona prodala određenu nekretninu KP, ne zna da li jednu ili veći broj te je za to dobila novce. Nema saznanja koliki iznos novaca je za to dobila. Vjerojatno posjeduje izvornik predmetne zadužnice. Na poseban upit da li mu je poznato da je tekst u zadužnici ispunjavan odmah u uredu javnog bilježnika, tuženik je naveo da mu to nije poznato, ali koliko je upoznat zadužnica se mora popuniti jer bilježnik ne može ovjeriti praznu zadužnicu. Navodi je kako nije ništa nakon ovjere kod bilježnika pisao po zadužnici.

34. U odnosu na iskaze stranaka u ranijem prvostupanjskom postupku, potrebno je istaknuti kako su isti u izravnoj suprotnosti glede odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari, budući da tužiteljica tvrdi da od tuženika nije primila nikakve novce, dok je tuženik opisao da je u uredu javnog bilježnika HP u [adresa] **.**.2012. predao tužiteljici iznos od 20.000,00 eura.

35. Na ročištu za glavnu raspravu u ranijem prvostupanjskom postupku 24. svibnja 2024. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VP.

36. Svjedok je u bitnome izjavio da je on bio prisutan 6. srpnja 2012. u uredu javnog bilježnika u [adresa] u [adresa] kada je tužiteljica od KP pozajmila 5.500,00 eura. Prisutni su bili on, tužiteljica, KP, tuženik ĐP i EP. EP ih je upoznao sa KP. Tužiteljica je isključivo od KP uzela novce tom prilikom, a nije nikakve novce pozajmila od ĐP. On i tužiteljica zajedno su išli vršiti povrat novca KP, a isti su predavali ĐP. Povrat su vršili u kafiću Antunović u Sesvetama. Tužiteljica nije imala nikakvih dugovanja prema tuženiku ĐP. Nakon što je svjedoku predočena preslika predmetne bjanko zadužnice sa ovjerom potpisa po javnom bilježniku HP (str. 8 i 9 spisa) svjedok je izjavio da u njegovoj prisutnosti tužiteljica nije potpisala tu zadužnicu. Kod bilježnika HP napravljena su tom prilikom dva ugovora od kojih je jedan poništen jer su djelatnice ureda nešto krivo unijele pa je potom sastavljen jedan ugovor o pozajmici za tih 5.500,00 eura. Nakon što su svjedoku predočene Izjave (str. 51-53 spisa) svjedok je naveo da se radi o izjavama o povratu novca KP po tuženiku ĐP i potvrđuje da je on potpisao te izjave. Tuženik je isključivo primao novce za KP, a tužiteljica nije prema njemu imala dugovanje, već isključivo prema KP. KP dao je 5.500,00 eura tužiteljici TP, ali nije ovjeravana nikakva zadužnica tom prilikom jer tužiteljica je tom prilikom potpisala samo jedan dokument, taj Ugovor. Na poseban upit da li se na izjavama str. 51-53 spisa nalaze i potpisi IP, svjedok je odgovorio da se nalaze i da je on bio prisutan i vozio ih je iz [adresa] u [adresa]. Na poseban upit da li je od iznosa od 5.500,00 eura nešto dano CP, svjedok je odgovorio da je tužiteljica po primitku novca posudila CP dio dobivenog iznosa, a nešto je dano sinu odvjetnika Zvonimira Raića, a nešto je dano i djelatnicima bilježničkog ureda. Na poseban upit da li je ikada ispitivan o navodnoj pozajmici ili davanju novca od strane tuženika tužiteljici u iznosu od 20.000,00 eura, svjedok je odgovorio da je dao iskaz o tome u policiji u [adresa] u [adresa] i u [adresa] sam dao iskaz. Na poseban upit da li je istina da bi tužiteljica primila od tuženika ĐP iznos od 20.000,00 eura, svjedok je odgovorio da tuženik nije dao nikakve novce tužiteljici već je on imao ruke u džepovima i čekalo se KP koji je kasnio 10-ak minuta da dođe i da da novce. Navodi da su on i EP potpisali izjavu na str. 53 spisa prema kojoj ĐP nije pozajmio 20.000,00 eura tužiteljici niti je tužiteljica potpisala bilo kakve zadužnice.

37. U odnosu na iskaz svjedoka VP, ovdje najprije treba istaknuti kako je isti u dijelu u kojem je svjedok naveo da je on bio prisutan 6. srpnja 2012. u uredu javnog bilježnika HP kada je tužiteljica od KP pozajmila 5.500,00 eura, a da su pored njega bili prisutni tužiteljica, KP, tuženik ĐP i EP, u izravnoj suprotnosti sa iskazom svjedoka u parničnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1164/12, a koji spis je priklopljen ovome spisu, gdje je na ročištu za glavnu raspravu **.**.2013. VP u svojstvu svjedoka izjavio da su u ljeto, misli da je bio 6. srpnja 2012., on, TP i EP išli u Zagreb, u ured nekog javnog bilježnika blizu [adresa]. On je bio ispred ureda na hodniku, a u uredu su bili TP, EP, neka dvojica koje on ne pozna i naknadno je došao jedan jači čovjek, KP negdje nakon pola sata. Kada je dolazio on je vidio da je imao kod sebe u prozirnoj vrećici dosta novaca u apoenima od po 500,00 EUR. Stajao je vani s još jednim čovjekom pa su komentirali kao šalu da taj KP ima više novaca nego Đ. Nakon nekog vremena TP ga je pozvala unutra da potpiše izjavu. On je pitao TP da li zna što je potpisala, ona je rekla da zna, vidio je na stolu tri dokumenta i to Kupoprodajni ugovor, zadužnicu i izjavu. Nije čitao te dokumente jer je slabo vidio.

38. Dakle, iskaz svjedoka VP u ovom predmetu u izravnoj je suprotnosti sa iskazom kojeg je dao pred Općinskim sudom u Bjelovaru 11. rujna 2013., dakle svega godinu i 2 mjeseca nakon predmetnog događaja od 6. srpnja 2012. U tom iskazu koji je vremenski znatno bliži predmetnom događaju, na nedvosmislen način je izjavio kako nije bio prisutan u prostoriji kod javnog bilježnika HP, već je on naknadno ušao, a u uredu su bili prisutni tužiteljica, EP i neka dvojica koje ne poznaje.

39. Dakle, u tom dijelu iskaz je suglasan sa iskazom tuženika u ovom parničnom postupku koji je izjavio da kada se izdavala predmetna zadužnica je bio prisutan gospodin EP, a drugi gospodin kojeg je spominjao, a to je VP je čekao vani.

40. Slijedom navedenoga, VP nije niti mogao biti prisutan činu predaje novca tuženika tužiteljici, tako da on također nema neposrednih saznanja o tome da li je tuženik doista predao iznos od 20.000,00 eura tužiteljici. Međutim, da je doista potvrđena predmetna bjanko zadužnica (suprotno tvrdnjama tužiteljice) na nedvosmislen način proizlazi iz samog iskaza VP u parničnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1164/12-17 od 11. rujna 2013. Naime, on je izjavio da kada je ušao u prostoriju je na stolu vidio tri dokumenta i to Kupoprodajni ugovor, Zadužnicu i Izjavu. Dakle, sam svjedok VP čije saslušanje je predlagala tužiteljica je u svom iskazu od 11. rujna 2013. izjavio da je vidio zadužnicu kada je ušao u prostoriju javnog bilježnika HP, čime je izravno osporio navode na kojima tužiteljica temelji predmetnu tužbu da nikakva zadužnica nije potvrđena u uredu javnog bilježnika HP u [adresa] **.**.2012.

41. Dodatno, treba istaknuti da je ovaj sud uvidom u parnični predmet Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1083/12 i to kroz e-spis, budući da po traženju ovog suda taj spis nije dostavljen radi priklopa, utvrdio da je u tom parničnom predmetu na ročištu za glavnu raspravu 1. ožujka 2013. svjedok VP između ostalog izjavio da dok su došli u taj ured kod javnog bilježnika, on je ostao vani i ne zna što su unutra u uredu dogovarali. Dakle, iz tog iskaza koji je također vremenski mnogo bliži događaju od 6. srpnja 2012. nego iskaz svjedoka u ovom predmetu, suprotno navodima svjedoka u ovom predmetu, proizlazi da svjedok VP niti ne može imati neposrednih saznanja o tome da li je tuženik u uredu javnog bilježnika HP u [adresa] **.**.2012. doista tužiteljici predao iznos od 20.000,00 eura, kada on prema vlastitom iskazu od 1. ožujka 2013. pred Općinskim sudom u Bjelovaru nije niti bio prisutan u prostoriji u kojoj su svakako između ostalih osoba bili prisutni tužiteljica i tuženik.

42. Dakle, iz prethodnih utvrđenja ovoga suda proizlazi kako je očigledno, s obzirom na protek vremena od gotovo 11 godina između iskaza VP u prethodno citiranim predmetima Općinskog suda u Bjelovaru i predmetnog iskaza, svjedok ispustio bitnu okolnost da on nije bio cijelo vrijeme prisutan u prostoriji gdje su se između ostalih nalazili tužiteljica i tuženik, tako da on niti ne može imati neposrednih saznanja o tome da li je tuženik tužiteljici dao iznos od 20.000,00 eura.

43. Naime, životno je logično da se sa protekom vremena izgube saznanja o detaljima određenog događaja i također je životno logično da je svakako cjelovitiji i okolnosno relevantniji iskaz svjedoka koji je vremenski znatno bliži predmetnom događaju od onoga koji je gotovo 11 godina vremenski dalji od tog događaja.

44. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako RP nije bio prisutan cijelo vrijeme u uredu javnog bilježnika HP te isti ne može imati saznanja o tome je li tuženik predao tužiteljici u uredu javnog bilježnika Velimira Čerića 20.000,00 EUR, a što je odlučno pitanje budući da je potrebno utvrditi je li između tužiteljice i tuženika postojao dužničko vjerovnički odnos.

45. Tužiteljica je u ponovljenom postupku predlagala da se izvede dokaz ponovnim saslušanjem svjedoka VP, međutim, ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu 12. veljače 2026. odbio taj dokazni prijedlog tužiteljice iz razloga, što iz prethodno citiranog vremenski mnogo ranijeg iskaza svjedoka VP u drugom predmetu proizlazi da on nije bio cijelo vrijeme prisutan u uredu javnog bilježnika HP, tako da svjedok niti ne može imati relevantnih saznanja o odlučnom pitanju je li postojao dužničko vjerovnički odnos između tužiteljice i tuženika pa bi se izvođenjem tog dokaza samo nepotebno odugovlačio predmetni postupak.

46. U odnosu na odlučnu okolnost je li između tužiteljice i tuženika postojao dužničko vjerovnički odnos potrebno je istaknuti kako je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Ko-1895/13-504 od 10. srpnja 2017. oglašen krivim zbog kaznenih djela lihvarskih ugovora-pomaganjem i prijevare, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a između ostalog i na štetu ovdje tužiteljice jer je 1. okrivljenik KP, na štetu TP, **.**.2012. (na dan izdavanja predmetne zadužnice) koristeći njenu lošu ekonomsku situaciju i lakovjernost posudio 5.500,00 EUR s godišnjom kamatnom stopom od 120%, nakon čega je ovdje tuženik od tužiteljice preuzimao mjesečne iznose kamata od 550,00 EUR mjesečno, tako da je od nje preuzeo ukupno 1.650,00 EUR na ime kamata i 1.500,00 EUR na ime glavnice, u kojem iznosu je pribavljena nepripadna imovinska korist.

47. Nadalje, je tužiteljica u ponovljenom postupku dostavila u spis zapisnik o objavi presude u kaznenom predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1142/2012 od 16. prosinca 2025. iz kojeg je razvidno kako je donesena presuda kojom je između ostaloga utvrđeno da je pokojni KP zajedno sa ĐP (ovdje tuženikom) kao pomagačem u razdoblju od početka 2007. do prosinca 2012. u [adresa] i [adresa], u nakani stjecanja značajne materijalne dobiti, koristeći njihovu lakovjernost te životne i ekonomske neprilike, KP s većim brojem građana sklapao ugovore o zajmu s kratkim rokovima povrata, u kojima je umjesto iznosa stvarno posuđenog novca navodio znatno uvećane novčane iznose od iznosa koji su doista i primili, neistinito im pritom predočavajući da su dužni vratiti samo iznos stvarno posuđenog novca ili da uvećani iznos predstavlja unaprijed zaračunatu kamatu te kao sredstva osiguranja povrata tih zajmova ugovarao sporazume o prijenosu prava vlasništva na nekretninama ili upise založnog prava, pri čemu je vrijednost ugovorenih sredstava osiguranja potraživanja znatno premašivala iznos stvarno danih zajmova, te pozajmljivao različite novčane iznose s kamatnom stopom znatno većom od zakonski dopuštene, dok je ĐP pronalazio osobe kojima je potreban zajam i dogovarao sastanke s njima te na traženje KP od njih prikupljao mjesečne iznose dogovorenih kamata i na ime duga preuzimao druge vrijednosti, pa je tako između ostaloga **.**.2012., u [adresa], KP, koristeći njenu lošu ekonomsku situaciju i lakovjernost, TP posudio iznos od 5.500,00 eura s rokom povrata od 3 mjeseca i mjesečnom kamatom od 550,00 eura, što na godišnjoj razini predstavlja kamatnu stopu od 120%, nakon čega je ĐP u razdoblju od srpnja do listopada 2012., na traženje KP od TP preuzimao mjesečne iznose kamata, pri čemu je bio svjestan njezinih loših ekonomskih prilika i okolnosti pod kojima je posudila novac kao i da iznos od 550,00 eura mjesečno na posuđeni iznos od 5.500,00 eura predstavlja nezakonitu kamatu, na koji način je preuzeo ukupno 1.650,00 eura na ime kamata i 1.500,00 eura na ime glavnice, čime si je pribavio ukupnu nepripadnu imovinsku korist od 3.150,00 eura.

48. Dakle, nepravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1142/2021 od 16. prosinca 2025. utvrđeno je između ostaloga da je 6. srpnja 2012. kada je i potvrđena predmetna zadužnica AP posudio TP (ovdje tuženici) iznos od 5.500,00 EUR, a što je u svom iskazu u predmetnom postupku izjavila i tuženica te da je ĐP na traženje AP od TP (ovdje tuženice) preuzimao mjesečne iznose kamata.

49. Slijedom navedenoga, odlučna okolnost u ovoj pravnoj stvari je pitanje je li tuženik posudio tužiteljici iznos od 150.000,00 kuna na koliki iznos je izdana predmetna bjanko zadužnica od 6. srpnja 2012. ili je tužiteljica isključivo od KP posudila novce, dok je tuženik za KP od tužiteljice preuzimao novce na ime povrata njenog dugovanja prema pokojnom KP. Dakle, odlučno je pitanje je li između tužiteljice i tuženika postojao ikakav dužničko vjerovnički odnos ili je tuženik nastupao isključivo u svojstvu pomagača pokojnog AP, a za što je tuženik i pravomoćno osuđen u kaznenom postupku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Ko-1895/13-504; presuda od 10. srpnja 2017. i što je također utvrđeno nepravomoćnom presudom u kaznenom predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1142/2012 od 16. prosinca 2025.

50. Radi razjašnjena te odlučne okolnosti ovaj sud je u ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu 12. veljače 2026. izveo dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice TP i tuženika ĐP.

51. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li ikada bila u kakvom poslovnom odnosu sa tuženikom, tužiteljica je navela kako nije. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li joj tuženik ikada dao na ruke ili isplatio na račun bilo kakav novac, tužiteljica je odgovorila da nije. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li tuženik za nju ikada učinio bilo kakvu imovinsku korist, tužiteljica je odgovorila da nije. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li ona za tuženika ili u njegovu korist potpisala zadužnicu ili bilo kakav drugi dokument, tužiteljica je odgovorila da nije. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice duguje li ona tuženiku iznos od 150.000,00 kuna iz predmetne bjanko zadužnice ili bilo kakav drugi iznos, tužiteljica je navela da ne duguje. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li ona ikada ispunjavala predmetnu zadužnicu sa bilo kakvim podatkom, tužiteljica je navela da nije niti je pred njom takva zadužnica ispunjavana. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice postoji li bilo kakvo dugovanje tuženika prema njoj, tužiteljica je navela kako joj tuženik duguje iznos od 18.000,00 kuna. Isti joj duguje po sudskoj odluci suda u Bjelovaru, a koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice zašto u predmetnom postupku nije po pozivu suda uplatila predujam za grafološko vještačenje, tužiteljica je odgovorila iz razloga što ima mirovinu od 300,00 EUR i koristi usluge pučke kuhinje od 2021. Nakon što je tužiteljici predočen izvornik bjanko zadužnice koji se nalazi u priklopljenom ovršnom spisu Općinskog suda u Bjelovaru poslovi broj Ovr-2515/2018 ista je navela kako se na toj zadužnici nalazi njen potpis, ali ona uopće zadužnicu nije potpisala i ne zna kako se njezin potpis nalazi na toj zadužnici, primjerak zadužnice dobila je poštom na kućnu adresu u velikoj bijeloj koverti koju kada je otvorila imala je što vidjeti.

Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li poznavala osobu koja se zove KP, tužiteljica je navela da ga je upoznala u uredu javnog bilježnika HP. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li sa KP bila u poslovnom odnosu i ako je u kakvome i da li joj je on dao neki novac, tužiteljica je navela kako su bili ona i EP i posudili su 5.000,00 EUR na kojem ugovoru su njihovi potpisi, a oni su forsirali da potpiše ugovor koji je donijela, ali ona to nije htjela potpisati, a onda su se oni potpisali na iznos od 5.000,00 Eura, a potom je ona ipak potpisala ugovor na 50.000,00 EUR. Tih 5.000,00 EUR vratili su, svaki mjesec su vraćali po 550,00 EUR. Taj novac predavali su tuženiku koji se predstavio kao član obitelji KP, a ona je pitala gdje je gazda, a on je rekao pa što on je član obitelji i potpisivao se pod vjerovnika, a potpisala se i ona kao dužnik i EP i FP. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li osim tih 5.000,00 EUR bilo još kakvog njezinog dugovanja prema KP, tužiteljica je navela da ne. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice ako je sve to točno zašto je onda potpisala ugovor na 50.000,00 EUR, tužiteljica je odgovorilla zato što je morala. Dogovor je bio kada ona vrati 5.000,00 EUR da će joj vratiti njezinu zemlju. Ta zemlja trebala je biti osiguranje za povrat iznosa od 5.000,00 EUR. Kada je vratila 5.000,00 EUR nije joj vraćena zemlja već se vodi i dalje sudski postupak, a traje već 14 godina. Ona je to osiguranje potpisala KP, a tuženika tada nije niti poznavala dok je KP tom prilikom upoznala u uredu javnog bilježnika. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li tom prilikom kod javnog bilježnika bio prisutan tuženik, tužiteljica je navela kako ne zna, a nije čak bio prisutan niti javni bilježnik HP. S nikim drugim osim KP nije ništa dogovarala oko dugovanja. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li se u Zagrebu na sudu vodi kakav postupak vezano uz imovinu tužiteljice, tužiteljica je odgovorila kako se vodi na Općinskom kaznenom sudu.

Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika kakvo je bilo njezino materijalno stanje u vrijeme kada je datirana predmetna zadužnica, tužiteljica je navela kako je njeno imovno stanje bilo tada loše, prije toga je imala tri smrtna slučaja u obitelji pa je ostala bez novaca. Imala je tada iste nekretnine kao i sada. Sada ima dvije garaže manje i jednu zemlju za koju se spori. Tada 2012. nije imala više obrt. 2002. je prodala obrt i zaposlila se kod kolegice i tamo je radila negdje 10- tak godina, a plaća joj je bila oko 2.000,00 Kuna. Mlađi sin joj se tada školovao, a stariji sin zbog bolesti nije radio. Kada se oporavio dobio je posao u Erste banci. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika ima li još kojih vjerovnika koji su se upisali na njezinoj nekretnini, tužiteljica odgovorila kako joj to nije poznato. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika je li vodila kakav drugi postupak glede ovog zajma, tužiteljica je navela kako nije, a vodi se kazneni postupak na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika je li okončan ovršni postupak koji je tuženik vodio protiv nje, tužiteljica je navela kako su u tom postupku prodane dvije garaže. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika je li u to vrijeme FP kupovala auto, tužiteljica je odgovorila da nije jer je dobila samo 2.500,00 EUR, a 2.500,00 EUR je dobio EP.

52. Tuženik je u svom iskazu u bitnome izjavio kako se protiv njega ne vodi nikakav kazneni postupak niti on ima bilo kakav drugi spor sa tužiteljicom, vodila su se dva - tri postupka te su ti postupci završili u njegovu korist. Tom prilikom u uredu javnog bilježnika HP upoznao je tužiteljicu i ona je tamo došla sa EP i H koje ja tada nije poznavao jer su to njeni prijatelji niti tužiteljicu prije nije poznavao. Bilježnik je bio u uredu. Oni su prije na kavi dogovorili zato što je tužiteljici bio potreban novac da će joj on posuditi 20.000,00 EUR (današnjih tada 150.000,00 kuna), ta kava je bila nekoliko dana prije toga. Njegov odvjetnik provjerio je ima li tužiteljica u vlasništvu nekretnine i kada je utvrdio da ima, on je odlučio pozajmiti joj novce. Njega je KP pitao želi li posuditi novce tužiteljici jer ju je on već poznavao od ranije i tako je on došao do tužiteljice. Nakon što mu je predočena bjanko zadužnica iz priklopljenog spisa Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-2515/2018 naveo je kako na toj zadužnici nije njegov rukopis, nego su ju ispunili djelatnici javnobilježničkog ureda. Pred tužiteljicom se ispunjavala zadužnica i odmah se davao novac i tužiteljica je istu potpisala. Ne zna je li dobila i primjerak zadužnice. On je za to dugovanje išao kod tužiteljice po novce na ime povrata tog dugovanja njemu i svaki puta su se potpisivali i tužiteljica i on. Ne postoji nikakva presuda prema kojoj bi ja dugovao tužiteljici 18.000,00 kuna. Tužiteljica mu je vratila 18.000,00 kuna od tih dugovanih 150.000,00 kuna pa je on pokrenuo ovršni postupak jer mu se tužiteljica više nije javljala, a bile su priče da su nju zeznuli FP i EP. Osim te zadužnice on nije sa tužiteljicom potpisao nikakav ugovor. U to vrijeme nije bilo nužno potpisati ugovor već se mogla samo izdati zadužnica, a tužiteljica je imala nekretnine kao sredstvo osiguranja. Nakon što se zabilježio na nekretninama tužiteljice nakon toga se upisalo još više drugih vjerovnika kojima tužiteljica duguje. On nije upoznat koliko novaca je KP posudio tužiteljici. On nije nikada preuzimao od tužiteljice novce za KP. Tužiteljica je ostala dužna KP pa je mogla vratiti novce njegovim nasljednicima. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika je li mu ikada tužiteljica rekla za što joj je potreban novac, tuženik je naveo kako nije. Bile su priče da je nju zeznuo FP, ali nije upoznat sa detaljima. On nikakve novce nije posuđivao FP i CP niti ih je poznavao već su oni došli sa tužiteljicom kao njezini prijatelji. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika je li naplatio u cijelosti potraživanje prema tužiteljici, tuženik je odgovorio kako je ovršio tužiteljicu. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice tko je bio prisutan isplati od 150.000,00 kuna odnosno, 20.000,00 EUR tuženik je odgovorio kako su bili prisutni tužiteljica, FP, EP i javni bilježnik, a radilo se o 150.000,00 kuna. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li bio dogovoren rok za povrat tog dugovanja, tuženik je odgovorio da je 3 mjeseca. Nije odredio bilo kakvu kamatu već je dogovor bio da će mu tužiteljica to vratiti u roku od 3 mjeseca i da će ga počastiti. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice kako ga je KP povezao sa tužiteljicom, tuženik je odgovorio kako se družio sa KP i onda je njega zvala tužiteljica s kojom se potom našao na kavi prije događaja u uredu javnog bilježnika. Tada u uredu javnog bilježnika nije bio prisutan KP. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice zna li bilo što o dugovanju tužiteljice prema KP, tuženik je odgovorio da zna da je dužna, ne zna iznos i ne zna u kojoj je to fazi. Nije u kontaktu s njegovom obitelji tako da ne zna kakvo je sada stanje po tom pitanju. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li tada ili bilo kada sastavljena bilo kakva potvrda da je tužiteljica od njega primila taj iznos od 150.000,00 kuna, tuženik je odgovorio kako on ima samo zadužnicu, a ne zna da li je eventualno bilježnik sačinio kakvu potvrdu. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li ikada pokrenuo parnični postupak protiv TP radi utvrđivanja postojanja tog dugovanja i njegovog povrata, tuženik je odgovara kako ne zna, radilo se o više postupaka, ali ne zna koje su to sve vrste postupaka. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li predmetna bjanko zadužnica ispunjavana odmah kod javnog bilježnika, tuženik je naveo kako je ispunjena odmah tada u uredu javnog bilježnika, ali ne zna točno tko ju je ispunjavao, on osobno nije istu ispunjavao. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice gdje su vršeni povrati novca od strane tužiteljice i jesu li sastavljane kakve isprave o tome, tuženik je naveo kako je tužiteljica dolazila u Zagreb, a ne zna je li on išao u [adresa] kod nje. Na komadu papira bi potpisali izjavu da mu je tužiteljica vratila određeni iznos novca. Ne sjeća se tko je pisao tekst tih izjava. Ne zna je li prije potpisivanja pročitao tekst tih izjava.

Nakon što je tuženiku predočena izjava (str. 51 spisa) navodi kako je na istoj njegov potpis, a očigledno je da je KP ispisano drugačijim rukopisom, ali je moguće da je njemu neki puta tužiteljica vračala novce za KP. Teško se svega toga sjetiti s obzirom na protek vremena od više od 10 godina. U odnosu na izjave na (str. 52. i 53. spisa) navodi kako iste on nije potpisao pa mu iste nisu niti poznate.

Na poseban upit punomoćnika tužiteljice sjeća li se koja valuta je bila u opticaju te 2012. kada je datirana predmetna zadužnica, tuženik je odgovorio kuna i euro.

53. Ovaj sud ocjenjuje kako iz dopunskih iskaza tužiteljice i tuženika u ponovljenom postupku proizlazi da između tužiteljice i tuženika nije postojao dužničko vjerovnički odnos na temelju kojega bi tužiteljica ispostavila tuženiku predmetnu bjanko zadužnicu.

54. Naime, odlučan je dio dopunskog iskaza tuženika koji je u odnosu na izjavu (str. 51) spisa, a na kojoj je navedeno da je tužiteljica za prošli mjesec isplatila gospodinu K iznos od 550,00 EUR, izjavio kako je moguć da je njemu tužiteljica neki puta vračala novce za KP.

55. Time je tuženik odstupio od svojih ranijih tvrdnji kako je on isključivo radi povrata dugovanja tužiteljice prema njemu preuzimao od tužiteljice novce.

56. Prethodno opisani dio dopunskog iskaza tuženika treba sagledati u cjelini sa činjenicom da je tuženik u kaznenom postupku osuđen za pomaganje KP i to upravo na način da je za KP od tuženice preuzimao novce. Isto je utvrđeno i nepravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda od 16. prosinca 2025. Dakle, očigledno je da je tuženik za KP preuzimao novce na ime povrata dugovanja tuženice prema KP, a što je sukladno sa navodima tuženice da je ona od KP posudila iznos od 5.000,00 EUR.

57. Nakon provedenog ponovnog postupka za ovaj sud iz ukupnosti provedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari proizlazi kako između tužiteljice i tuženika nije postojao dužničko vjerovnički odnos, već je tužiteljica isključivo od KP posudila (pozajmila) novce, dok je tuženik isključivo za KP preuzimao novce od tužiteljice.

58. U predmetnom slučaju riječ je o tzv. bjanko zadužnici, kod koje se vjerovnik naknadno može upisati u zadužnicu, a isto je važno s obzirom na dio iskaza tužiteljice koja je istaknula kako je ona kasnije poštom primila primjerak predmetne zadužnice i da je imala što vidjeti.

59. Za ovaj sud iz provedenog postupka proizlazi kako je tužiteljica doista 6. srpnja 2012. izdala, odnosno potpisala predmetnu bjanko zadužnicu koja je potvrđena po javnom bilježniku HP. Naime, tužiteljica je u svom dopunskom iskazu i izjavila kako se na toj zadužnici nalazi njen potpis. Posljedično, pored toga što grafološko vještačenje nije provedeno zbog činjenice da tužiteljica nije uplatila predujam za isto, potrebno je istaknuti kako izvođenje tog dokaza ne bi imalo niti smisla, budući da je tužiteljica u svom dopunskom iskazu u ponovljenom postupku izjavila da je na predmetnoj zadužnici njezin potpis.

60. Međutim, radi se o tome da se očigledno tuženik naknadno upisao kao vjerovnik u toj zadužnici unatoč tome što između njega i tužiteljice nije postojao dužničko vjerovnički odnos.

61. Dakle, u odnosu na odlučne okolnosti na koje upire drugostupanjski sud potrebno je istaknuti kako je ponovljenim postupkom utvrđeno da je tužiteljica potpisala predmetnu bjanko zadužnicu, da je ista valjano sastavljena i da između tužiteljice i tuženika nije postojao dužničko vjerovnički odnos.

62. Naime, iz provedenog postupka sada za ovaj sud nedvojbeno proizlazi da je tuženik od tužiteljice preuzimao novce isključivo na ime povrata dugovanja tužiteljice prema pokojnom KP, dakle, isti je nastupao isključivo u svojstvu pomagača pokojnog KP.

63. U prilog prethodno navedenome potrebno je istaknuti kako je tuženik u svom iskazu u ranijem postupku izjavio kako je posudio tužiteljici iznos od 20.000,00 EUR, dok je sada u ponovljenom postupku izjavio da se radilo o 150.000,00 kuna. Dakle, iskaz tuženika iz ranijeg postupka u izravnoj je suprotnosti sa njegovim iskazom u ponovljenom postupku i to glede valute u kojoj je navodno posudio određeni iznos novca tužiteljici. Isto ide u prilog utvrđenju kako je očigledno da između tužiteljice i tuženika nije postojao dužničko vjerovnički odnos, jer da je isti postojao tuženik bi se zasigurno sjećao u kojoj valuti je isplatio određeni iznos novca tužiteljici. Pored toga tuženik je u ponovljenom postupku iskazao kako nije odredio bilo kakvu kamatu tužiteljici, već je samo postojao dogovor da će mu tužiteljica vratiti u roku od tri mjeseca posuđeni iznos i da će ga počastiti. Potpuno je životno nelogično da bi tuženik posudio tužiteljici toliki iznos novaca bez bilo kakve kamate, već da bi ga tužiteljica samo morala počastiti. Isto također ide u prilog utvrđenju kako između tužiteljice i tuženika nije postojao dužničko vjerovnički odnos.

64. Slijedom navedenoga, iz provedenog postupka za ovaj sud nedvojbeno proizlazi da između tužiteljice i tuženika nije postojao dužničko vjerovnički odnos, već da se tuženik naknadno bez ikakvog pokrića u postojanju nekog dužničko vjerovničkog odnosa upisao kao vjerovnik u predmetnu bjanko zadužnicu koju je tužiteljica potpisala dana 6. srpnja 2012. u uredu javnog bilježnika HP u [adresa] i koja je tog dana i potvrđena po javnom bilježniku HP.

65. Dakle, predmetna zadužnica mogla je služiti isključivo kao sredstvo osiguranja potraživanja KP prema tužiteljici, dok nikako nije mogla služiti kao sredstvo osiguranja potraživanja tuženika prema tužiteljici, budući da između tužiteljice i tuženika ne postoji dužničko vjerovnički odnos.

66. Potrebno je naglasiti da tuženik tijekom postupka nije niti iznosio navode o tome da bi KP eventualno na njega prenio svoje potraživanje prema tužiteljici tako da isto niti nije bilo predmet raspravljanja u ovom parničnom postupku.

67. Posljedično, ovaj sud ocjenjuje kako je predmetna bjanko zadužnica ništetna i to u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 125/11.; dalje: ZOO) u kojoj odredbi je propisano kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Naime, ista je svakako protivna prisilnim propisima, budući da između tužiteljice kao izdavatelja zadužnice i tuženika kao naznačenog vjerovnika u predmetnoj zadužnici ne postoji bilo kakav dužničko vjerovnički odnos pa predmetna zadužnica nema nikakvo pokriće u postojanju nekog dužničko vjerovničkog odnosa, a ista ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje je tuženik ovlašten provesti izravnu ovrhu protiv tužiteljice.

68. Pored toga predmetna bjanko zadužnica protivna je i odredbi čl. 1135. st. 1. ZOO-a u kojoj je propisano kako je vrijednosni papir isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi njezinom zakonitom imatelju.

69. Naime, u predmetnom slučaju tuženik nije zakoniti imatelj zadužnice, budući da tuženik nikada nije bio vjerovnik u odnosu na tužiteljicu pa tužiteljica svakako njemu nije niti bi mu ikada izdala suglasnost za izravno naplatu prema njoj kao izdavateljici predmetne bjanko zadužnice.

70. Predmetna bjanko zadužnica svakako je protivna i jednom od temeljnih načela obveznog prava i to načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a u kojoj je propisano da su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Naime, između tužiteljice i tuženika nije postojao dužničko vjerovnički odnos pa je tuženik svakako upisivanjem sebe kao vjerovnika u predmetnu bjanko zadužnicu povrijedio načelo savjesnosti i poštenja.

71. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako je predmetna bjanko zadužnica ništetna iz prethodno opisanih razloga te je tuženik dužan i predati tužiteljici predmetnu bjanko zadužnicu.

72. Posljedično, prihvaćen je predmetni tužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke presude).

73. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, budući da je prihvaćen njen tužbeni zahtjev, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to za sastav tužbe od 7. svibnja 2019. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), zastupanja na ročištu 28. siječnja 2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 8. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 15. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 3. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 16. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a), zastupanja na ročištu 25. svibnja 2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 12. srpnja 2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 24. svibnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava žalbe protiv ranije prvostupanjske presude od 22. srpnja 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 10. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 1. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podnesaka od 21. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 22. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu 12. veljače 2026. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.675,00 EUR pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 8.343,75 EUR (točka III. izreke presude).

74. Naprotiv, tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja kojim se Općinski sud u Bjelovaru oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari u ukupnom iznosu sa PDV-om od 312,50 EUR, budući da joj ta žalba nije bila potrebna za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, jer se sud pravilno oglasio nenadležnim i ustupio je predmet ovome sudu kao nadležnome. Nadalje, tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastava ostalih podnesaka od 15. siječnja 2023. u ukupnom iznosu sa PDV-om od 62,50 EUR, budući da spisu ne prileži podnesak tužiteljice od toga dana. Nadalje, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav žalbe protiv ranije prvostupanjske presude u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 937,50 EUR već ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 781,25 EUR, budući da na sastav žalbe ima pravo na dodatak od 25% u odnosu na ostale radnje. Dakle, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 531,25 EUR (točka IV. izreke presude).

75. Ovaj sud ocjenjuje da u izreci presude nije bilo potrebno odlučivati o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom pa je taj zahtjev bespredmetan.

U Sesvetama 27. ožujka 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetniku Damiru Vukmanoviću

- tuženiku po odvjetniku Zvonimiru Raiću