REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
62. R1-56/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Institut za razvoj poduzetništva i europske projekte, Zagreb, Froudeova 3, OIB: 68105934277, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich odvjetničko društvo d.o.o., Ulica kralja Držislava 8, 10 000 Zagreb, protiv protivnika osiguranja 1. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, savska cesta 41, 2. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 65, OIB: 91547293790, radi osiguranja određivanjem regulacijske privremene mjere, 27. ožujka 2026.
r j e š i o j e
1. Određuje se privremena mjera kojom se uređuje sporni odnos među strankama, radi otklanjanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete i zbog toga što je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, na način da se donošenjem ove privremene mjere privremeno smatra da ne postoji obveza Predlagatelja osiguranja Institut za razvoj poduzetništva i europske projekte, Zagreb, Froudeova 3, OIB: 68105934277 na plaćanje financijske korekcije i povrat bespovratnih sredstava, a kako je ta financijska korekcija utvrđena u Odluci o povratu br. 704, KLASA: 984 - 01/22-02/14 od 1. srpnja 2024. izdanoj od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te u zapisniku o obavljenom proračunskom nadzoru Ministarstva financija, KLASA: 041-01/24-01/890, datiranom 30. lipnja 2025., a sve u vezi s ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava UP.01.2.0.04.0101, od 6. srpnja 2021.
2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pred Trgovačkim sudom radi utvrđenja nepostojanja obveze Predlagatelja osiguranja Institut za razvoj poduzetništva i europske projekte, Zagreb, Froudeova 3, OIB: 68105934277 na plaćanje financijske korekcije i povrat bespovratnih sredstava, a kako je ta financijska korekcija utvrđena u Odluci o povratu br. 704, KLASA: 984 -01/22- 02/14 od 1. srpnja 2024. izdanoj od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te u zapisniku o obavljenom proračunskom nadzoru Ministarstva financija, KLASA: 041-01/24-01/890, datiranom 30. lipnja 2025., a sve u vezi s ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava UP.01.2.0.04.0101, od 6. srpnja 2021.
3. Predlagatelju osiguranja Institut za razvoj poduzetništva i europske projekte, Zagreb, Froudeova 3, OIB: 68105934277 određuje se rok za podnošenje tužbe radi opravdanja privremene mjere i pokretanje parničnog postupka iz točke 2. izreke ove odluke u trajanju od 15 dana, a koji počinje teći od dana u kojemu Predlagatelj osiguranja zaprimi ovu odluku.
4. Protivnicima osiguranja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 i Hrvatski zavod za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 65, OIB: 91547293790 se na temelju čl. 16. OZ - a zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 eura. Ako se protivnici osiguranja budu ponašali suprotno točki 1. iz ove odluke, sud će na prijedlog Predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu kojom je zapriječeno Protivnicima osiguranja , a po potrebi će sukladno čl. 16. st. 3. OZ-a izricati nove novčane kazne dok Protivnici osiguranja ne postupe po nalogu suda.
5. Sukladno čl. 16. st. 2. OZ-a sud će izreći novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 eura i odgovornim osobama u pravnoj osobi ako utvrdi da su te osobe svojim činom ili propustom omogućile radnje suprotne točki 1. iz ove odluke, a po potrebi će sukladno čl. 16. st. 3. OZ-a izricati nove kazne dok Protivnici osiguranja ne postupe po nalogu suda.
6. Ova mjera smatra se provedenom dostavom Protivnicima osiguranja.
7. Protivnici osiguranja odgovaraju za štetu koja bi mogla nastati Predlagatelju osiguranja ako nakon dostave ove odluke postupe protivno njezinoj izreci.
Obrazloženje
1. Uvodno označeni predlagatelj osiguranja podnio je ovom sudu 27. listopada 2025. prijedlog radi osiguranja određivanjem regulacijske privremene mjere iz članka 347. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje u tekstu: OZ).
2. U prijedlogu, u bitnome navodi da je predlagatelj osiguranja stranka ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava UP.01.2.0.04.0101 (dalje u tekstu: ugovor), sklopljenog s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (dalje u tekstu: Ministarstvo) te Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (dalje u tekstu: HZZ), od 6. srpnja 2021. Sukladno ugovoru, predlagatelju su kao korisniku dodijeljena bespovratna potpora u ukupnom iznosu od 1.734.147,83 kn, a radi provedbe projekta pod nazivom EU4NEET: Uz EU projekte do aktivnije NEET populacije (dalje u tekstu: Projekt). Tome dodaje kako je Projekt kroz sustav edukacija i mentoriranja trebao doprinijeti osnaživanju osoba koje spadaju u kategoriju teško zapošljive populacije.
3. Predlagatelj osiguranja ističe kako je bio dužan provesti niz projektnih aktivnosti i ostvariti ugovorene mjerljive ishode (vezano uz određeni broj polaznika, a koji ulaze u ciljnu skupinu teško zapošljivih osoba). Nakon što je Projekt proveden, postalo je sporno je li predlagatelj osiguranja ostvario sve ugovorene mjerljive ishode. Konkretno, sporna su tri mjerljiva ishoda, i to:
A2 – broj pripadnika ciljane skupine koji su sudjelovali u radionicama/informiranju o kretanjima na tržištu rada,
A3 – broj pripadnika ciljane skupine uključeni u verificirane programe obrazovanja odraslih,
B7 – broj pripadnika ciljane skupine u aktivnosti razvoja poduzetničkih vještina i aktivnosti razvoja poslovnih ideja, uključujući i putem edukacije i/ili podrške poduzetničkih inkubatora.
4. Prema predlagatelju osiguranja, zbog navodnog neispunjavanja mjerljivih ishoda, HZZ i Ministarstvo zauzeli su stav da su ispunjeni ugovorni uvjeti za određivanje financijske korekcije. Ističe kako se radi o institutu korištenom u praksi dodjele bespovratnih sredstava te da financijske korekcije po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju ugovorne kazne za pojedine slučajeve neurednog ispunjenja obveza od strane korisnika bespovratnih sredstava.
5. Predlagatelj osiguranja ističe da pravila o financijskim korekcijama nisu sadržana u nekom propisu ili općem aktu, već su sastavni dio građanskopravnog ugovora sklopljenog između predlagatelja te HZZ-a i Ministarstva. Kako pokušaj mirnog rješavanja spora nije uspio, protivnici osiguranja zatražili su od predlagatelja osiguranja da izvrši povrat dijela primljene bespovratne potpore. Konkretno, zatražen je povrat u iznosu od 54.280,48 eura. Predlagatelj osiguranja ostao je pri stavu da takva njegova obveza ne postoji, jer je sve svoje ugovorne obveze uredno izvršio. Stoga smatra da među strankama ugovora postoji spor. U spor se uključilo i Ministarstvo financija, koje je započelo proračunski nadzor radi provjere, utvrđenja i naplate izrečenih financijskih korekcija. Prema saznanjima predlagatelja osiguranja, protivnici osiguranja do dana podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere nisu pokrenuli nikakav spor pred nadležnim parničnim sudom, već umjesto toga ustraju u namjeri naplate financijske korekcije korištenjem postupka proračunskog nadzora.
6. Predlagatelj osiguranja navodi kako je financijska korekcija utvrđena Odlukom o povratu br. 704, KLASA: 984-01/22-02/14 od 1. srpnja 2024. koju je donijelo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te zapisnikom o obavljenom proračunskom nadzoru Ministarstva financija, KLASA: 041-01/24-01/890, od 30. lipnja 2025., a sve u vezi s prethodno navedenim ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava od 6. srpnja 2021.
7. Prema predlagatelju osiguranja, a s obzirom da prijeti neposredna opasnost da će u kratkom roku proračunski nadzor završiti donošenjem rješenja koje će biti izvršno prije nego bude podvrgnuto sudskoj kontroli, neophodno je zatražiti privremenu mjeru radi osiguravanja pravnoga reda i sprječavanja teško nadoknadive štete. Stoga predlaže određivanje regulacijske privremene mjere iz čl. 347. st 2. OZ-a – prema kojoj se privremeno smatra da ne postoji obveza predlagatelja osiguranja na plaćanje financijske korekcije i povrat bespovratnih sredstava.
8. Smatra da nadležnost ovoga suda proizlazi iz odredbe čl. 292. st. 2. OZ-a, budući da je Trgovački sud u Zagrebu nadležan za odlučivanje o predmetu spora te da će se pred njime voditi parnični postupak radi opravdanja privremene mjere u smislu čl. 351. st. 1. OZ-a.
9. Zaključno ističe da namjerava podnijeti tužbu na utvrđenje da ne postoji obveza na povrat traženog dijela bespovratne potpore u iznosu od 54.280,48 eura. Kako će Republika Hrvatska nužno biti jedna od tuženih, navodi kako mora proći kroz pokušaj mirnog rješavanja spora prema čl. 186.a ZPP-a. Iako će Državnom odvjetništvu podnijeti zahtjev za mirno rješavanje spora istovremeno kada i prijedlog za određivanje privremene mjere, poziva sud da mu sukladno čl. 351. st. 1. OZ-a odredi poseban rok za podnošenje tužbe radi opravdanja mjere, jer u tom slučaju neće morati čekati na protek roka iz čl. 186.a ZPP-a. Navodi kako ima tražbinu prema protivnicima osiguranja da se suzdrže neosnovanog zadiranja u njegovu imovinu koja je zaštićena na ustavnoj i konvencijskoj razini te da protivnici osiguranja u nju ne smiju zadirati bez uporišta u propisima i bez pravomoćne odluke nadležnog suda. Tvrdi da se financijske korekcije mogu zahtijevati od predlagatelja samo u skladu s ugovorom prema kojem su ugovorene te da njihova izvansudska i jednostrana naplata nije dopuštena.
10. Predlagatelj se poziva na rješenje VTS-a poslovni broj Pž-4205/2021 od 4. listopada 2021. Iz njega proizlazi da kada podnesen prijedlog za određivanje tzv. regulacijske privremene mjere, predlagatelj osiguranja nije dužan učiniti vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine u smislu odredbe članka 346. stavka 1. OZ-a, već vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka (opća pretpostavka).
11. Navodi kako je za određivanje regulacijske privremene mjere dovoljno je na razini vjerojatnosti dokazati barem jednu od triju alternativno propisanih posebnih pretpostavki iz OZ-a (osiguranje pravnoga reda, sprječavanje nasilja, prijetnja teško nadoknadive štete). Smatra da su u ovome slučaju ispunjene barem dvije od njih. (osiguranja pravnoga reda i prijetnja teško nadoknadive štete).
12. Što se tiče potrebe osiguranja pravnoga reda smatra da je ovaj predmet neupitan primjer očite nužnosti za osiguranjem pravnoga reda koji podrazumijeva vladavinu prava, poštivanje zakona te sprječavanje pravnoga nasilja korištenjem očito neprimjenjivih pravnih sredstava. Naime, ako HZZ, Ministarstvo ili Republika Hrvatska smatraju da im je predlagatelj dužan izvršiti neko plaćanje po osnovi financijskih korekcija i ugovora, trebaju iskoristiti redovni pravni put – tužbom pokrenuti parnicu pred nadležnim sudom. Stoga je, po predlagatelju, potpuno neprihvatljivo zadiranje Ministarstva financija u fundamentalni prerogativ sudbene vlasti, da razrješava privatnopravne ugovorne sporove. Prema predlagatelju se ne može prihvatiti da se umjesto parnice pokreće i vodi upravni postupak proračunskog nadzora, u kojemu predlagatelj osiguranja uopće nema priliku pozivati se na odredbe ZOO-a o ugovornoj kazni (primjerice, o smanjenju nerazmjerno visoke ugovorne kazne, o čemu prema ZOO-u mora odlučiti sud). Očuvanje pravnoga reda zahtijeva da se protivnicima osiguranja privremeno onemogući poduzimanje takvih upravnopravnih mjera protiv predlagatelja osiguranja, a za vrijeme dok se u parnici ne razriješi pitanje postoji li uopće obveza predlagatelja po osnovi financijske korekcije.
13. Što se tiče nužnosti predložene privremene mjere radi sprječavanja teško nadoknadive štete, predlagatelj navodi da je po svojem pravnom obliku udruga građana i neprofitna organizacija. Značajan dio njegovih aktivnosti da je povezan s provedbom EU projekata koji se financiraju bespovratnim sredstvima, baš kao i u ovome predmetu. Tome dodaje da povijesni podaci pokazuju da predlagatelj osiguranja ne ostvaruje značajne prihode, u usporedbi s iznosom financijske korekcije (ugovorne kazne) koju mu Protivnici osiguranja pokušavaju naplatiti mimo suda, u postupku proračunskog nadzora. Tako da je u protekloj godini ostvario samo 284 eura prihoda, što nije dovoljno niti za podmirenje obveza prema zaposlenima i suradnicima. Ako bi protivnici osiguranja zaista naplatili ukupni iznos financijske korekcije (57.154,23 eura, prema rezultatima proračunskog nadzora) mimo suda, to bi za predlagatelja u biti značilo prestanak djelovanja i likvidaciju, jer bi praktički izgubio sva sredstva koja su mu potrebna za djelovanje i prijavu na nove natječaje za provedbu projekata. Naplata čak 30% kumulativne ugovorne kazne za okolnost izvan kontrole predlagatelja predstavlja očito nerazmjeran zahtjev i izazvat će teško popravljivu štetu, koju treba spriječiti privremenom mjerom, do okončanja parnice o postojanju sporne tražbine na ime financijskih korekcija.
14. Navodi da će rješenje o naplati financijske korekcije odmah biti izvršno/ovršno (čl. 148. st. 3. Zakona o proračunu, žalbe nema, a upravni spor ne odgađa izvršenje).
15. Predlaže da privremena mjera bude određena na rok do pravomoćnog okončanja parnice koju će pokrenuti radi opravdanja mjere. Navodi da će zahtijevati utvrđenje kako ne postoji sporna obveza predlagatelja na plaćanje financijske korekcije. Poziva sud da mu prilikom određivanja privremene mjere ujedno i odredi rok za podnošenje tužbe radi opravdanja mjere.
16. Vezano uz pasivnu legitimaciju, predlagatelj osiguranja ističe da je svjestan kako su uz njega strane ugovora Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te HZZ. No, budući da se u pokušaj naplate financijske korekcije uključi lo i Ministarstvo financija, to ukazuje na činjenicu da se izvršna grana središnje vlasti jedinstveno (zajedničkim djelovanjem više ministarstava) upregnula naplatiti financijsku korekciju putem postupka proračunskog nadzora. Zbog toga smatra da se njegov prijedlog nije mogao ograničiti samo na HZZ i Ministarstvo, već je objektivno morao obuhvatiti Republiku Hrvatsku.
17. Rješenjem poslovni broj R1-226/2025 od 3. studenog 2025. ovaj sud se oglasio stvarno nenadležnim i odlučio da će, se po njegovoj pravomoćnosti, predmet ustupiti nadležnom Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
18. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi protiv predlagatelja osiguranja, rješenjem poslovni broj Pž-15/2026-2 od 9. ožujka 2026. ukinuo je prvostupanjsko rješenje i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak. Pri tome je prihvatio stajalište predlagatelja osiguranja da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom ugovoru i istaknuo da čak kad bi se i radilo o upravnom ugovoru ne postoji nadležnost upravnog suda za određivanje privremene mjere, jer je ona „akcesorna uz upravni spor i ne postoji samostalni upravni postupak za određivanje privremene mjere“. U konačnici smatra da kako se predložena privremena mjera ne odnosi na ocjenu zakonitosti upravnog akta niti na suspenziju njegovog izvršenja, već ima za cilj privremeno uređenje odnosa između ugovornih strana radi sprječavanja nastanka teško nadoknadive štete, da je za odlučivanje o prijedlogu u ovom stadiju postupka nadležan sud koji bi bio nadležan za odlučivanje u parničnom postupku u smislu odredbe čl. 292. st. 2. OZ-a, a to je trgovački sud. Stoga je na temelju čl. 380. t. 3. ZPP-a prihvatio žalbu predlagatelja osiguranja, ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
19. Ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o upravnom ugovoru i da je za određivanje privremenih mjera i rješavanje sporova u svezi s tim ugovorom nadležan upravni sud. Odredba članka 28.3. Općih uvjeta na koju se poziva predlagatelj osiguranja (prijedlog, str. 3.) ne određuje koji bi sud Republike Hrvatske bio stvarno nadležan za odlučivanje u sporovima između ugovornih strana („u slučaju neuspjeha gore navedenih postupaka, svaka strana može pokrenuti spor pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj“). Dodatno i Visoki upravni sud Republike Hrvatske je stajališta da kako Zakonom o upravnim sporovima nije drukčije propisano te da se na privremene mjere imaju primjenjivati pravila OZ-a, kao i da ih sud može odrediti prije pokretanja sudskog ili upravnog postupka (UsII-277/17-10 od 5. travnja 2018.). Neovisno o tome, u nastavku će postupiti sukladno uputi drugostupanjskog suda i odlučiti o prijedlogu za određivanje regulacijske privremene mjere.
20. U odnosu na opću pretpostavku za određivanje privremene mjere (vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa), predlagatelj mora učiniti vjerojatnim postojanje tog odnosa te da je on sporan. Ovaj sud smatra da je predlagatelj osiguranja ne samo na razini vjerojatnosti, već i na razini izvjesnosti dokazao postojanje pravnog odnosa (isprava - ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava UP.01.2.0.04.0101 od 6. srpnja 2021.) te da su sporna prava i obveze koje iz njega proizlaze (isprave - odluka o povratu od 1. srpnja 2024., dopis predlagatelja osiguranja od 16. prosinca 2024., dopis Ministarstva od 10. siječnja 2025., odluka i obavijest o obavljanju proračunskog nadzora od 10. siječnja 2025., zapisnik o proračunskom nadzoru od 30. lipnja 2025.) . Prema tome, između Predlagatelja osiguranja i Protivnika osiguranja postoji pravni odnos i spor o tome postoji li obveza predlagatelja osiguranja platiti financijsku korekciju zbog navodnog neispunjenja triju mjerljivih ishoda.
21. Što se tiče posebnih (alternativnih) pretpostavki za određivanje privremene mjere (ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili ako je to nužno radi sprječavanja nasilja, ili ako je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda), ovaj sud prihvaća stajalište predlagatelja da mu prijeti teško popravljiva šteta, jer bi naplatom financijske korekcije izgubio sva sredstva koja su mu potrebna za djelovanje i prijavu na nove natječaje. Iz dostavljenih povijesnih podataka o prihodima Predlagatelja sa servisa Fina Info.BIZ proizlazi da predlagatelj ne ostvaruje značajne prihode u usporedbi s iznosom financijske korekcije koju protivnici osiguranja namjeravaju naplatiti. Predložena mjera je potrebna i radi očuvanja pravnoga reda. Ovaj sud prihvaća stajalište predlagatelja da bilo kakav spor u vezi s ugovorom treba biti razriješen pred nepristranim sudom, a ne u upravnom postupku. Dakle, da su ispunjene dvije od tri alternativno propisane posebne pretpostavke.
22. Predlagatelj je označio svoju nenovčanu tražbinu u smislu čl. 341. st. 2. OZ -a, a ovaj sud smatra da se predloženom mjerom ostvaruje svrha pravne koristi koju tužitelj legitimno očekuje u parničnom postupku kao posljedicu deklaratorne odluke suda. Na temelju ustavnog jamstva vlasništva i ugovora od 6. srpnja 2021., predlagatelj ima pravo (tražbinu) zahtijevati od protivnika osiguranja da se suzdrže od bilo kakvih pokušaja zadiranja u njegovu imovinu određivanjem ili naplatom financijske korekcije mimo stvarno nadležnog parničnog suda. Ovaj sud primjećuje i to da predložena privremena mjera nije tegobna za protivnika osiguranja (članak 350. stavak 2. OZ-a).
23. Budući da je predlagatelj osiguranja označio tražbinu čije osiguranje zahtijeva te učinio vjerojatnim postojanje spornog odnosa između njega i protivnika osiguranja, kao i da je mjera nužna radi sprječavanja teško nadoknadive štete i radi osiguranja pravnoga reda, valjalo je riješiti kao u izreci.
24. Privremena mjera je određena do pravomoćnog okončanja parnice koju predlagatelj, radi njezina opravdanja, mora pokrenuti u roku od petnaest dana od dana kad mu bude dostavljeno ovo rješenje (tužbom na utvrđenje da ne postoji sporna obveza plaćanja financijske korekcije prema ugovoru od 6. srpnja 2021.).
Zagreb, 27. ožujka 2026.
SUDAC:
Iva Buljan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u roku od 8 dana, po primitku rješenja, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka.
