REPUBLIKA HRVATSKA

P-617/2024-36

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate iznosa od 663,61 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane 11. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ZE i punomoćnika tuženika AE, danom objave 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 isplatiti tužitelju Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 iznos od 331,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 8. svibnja 2021. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 331,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2021. do isplate i u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 331,80 eura tekućih od 7. svibnja 2021. do 8. svibnja 2021..

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. ožujka 2024. navodi da se 27. ožujka 2021. u 19:10 sati na 67. km + 50 m autoceste A3 dogodila prometna nezgoda na način da je oštećenik LE svojim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], putujući iz smjera Zagreba prema Novoj Gradiški naletio na divljač – zeca koji je pretrčavao kolnik te je potom i uginuo na licu mjesta. Uslijed navedenog štetnog događaja je vozilo oštećenika pretrpjelo štetu. U vrijeme štetnog događaja je društvo Hrvatske autoceste d. o. o. imalo sklopljenu policu osiguranja s tužiteljem, dok je Hrvatski lovački savez bio osiguran policom osiguranja kod tuženika. Po prijavi štete tužitelj je oštećeniku isplatio iznos od ukupno 663,61 eura. Tužitelj navodi da za navedenu štetu solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem te pravna osoba koja je odgovorna za održavanje ceste, a da je oštećenik može ostvarivati od oba solidarna dužnika odjednom ili od svakog samostalno, a dužnik koji je namirio štetu može u regresnoj parnici zahtijevati od drugog dužnika da mu naknadi štetu koju je za njega platio. Stoga budući da je za štetu solidarno odgovoran osiguranik lovačkog društva odnosno tuženik, tužitelj na temelju odredbe čl. 1063. i čl. 1064., u skladu s odredbom čl. 1109. ZOO-a predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 663,61 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 2. srpnja 2024. tuženik priznaje da je sa Hrvatskim lovačkim savezom imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti te priznaje nastanak štetnog događaja, no tuženik osporava svoju odgovornost za predmetni štetni događaj. Tuženik u bitnom navodi da činjenica da se u predmetnom štetnom događaju divljač – zec pojavila na auto-cesti nedvojbeno ukazuje na propuste u postupanju pravne osobe koja upravlja auto-cestom. Tuženik ističe kako je osnovna funkcija zaštitne žičane ograde da spriječi dolazak divljači na auto-cestu te kako u konkretnom slučaju zec koji je nađen na autocesti ukazuje na propust održavanja auto- ceste, jer u protivnom da je zaštitna ograda ispravno postavljena i redovno održavana ne bi niti došlo do izlijetanja divljači na autocestu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Podneskom od 26. rujna 2026. tužitelj je, očitujući se na tuženikove navode iz odgovora na tužbu, naveo da odgovornost osoba koje gospodare lovištima i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja Zakona o cestama, već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (čl. 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima). Pojasnio je da se lovačko društvo ove odgovornosti može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, krivnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a da samo paušalno navođenje da je za nastanak štetnog događaja odgovoran osiguranik tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. jer se divljač pojavila na cesti nije ekskulpacijski razlog zbog koje bi se tuženik oslobodio odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a.

4. Na pripremnom ročištu od 9. listopada 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u potvrdu MUP RH PU Zagrebačke I. PP Policije Zagreb (list 6-7 spisa), u tužiteljev zapisnik o prometnoj nesreći (list 8-10 spisa), u tužiteljev dnevnik rada, putni radni list sa izvršenjem radnog zadatka (list 11-13 spisa), u tužiteljevu policu osiguranja od odgovornosti (list 14-15 spisa), u tužiteljeve uvjete za osiguranje od odgovornosti (list 16-22 spisa), u tužiteljeve opće uvjete za osiguranje imovine (list 23-28 spisa), u tužiteljev obrazac prijave štete iz osiguranja odgovornosti zajedno s preslikom vozačke dozvole i prometne dozvole (list 29-34 spisa), u policijski zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 35 spisa), u izvid štete zajedno s fotografijama vozila (list 35-47 spisa), u ponudu MAZDE (list 48 spisa), u zbrojni nalog za prijenos Zagrebačke banke (list 49-50 spisa), u podatke o dospijeću i zatvaranju premije po polici osiguranja (list 52 spisa), u presliku karte lovišta te statut Hrvatskog lovačkog saveza (list 52-71 spisa), u statut Lovačkog saveza Zagrebačke županije (list 72-85 spisa), u regresni zahtjev (list 86 spisa), u obavijest o regresnom zahtjevu (list 87-89 spisa), u sudsku praksu (list 111-123 spisa), u sudsku praksu (list 132-168 spisa), u policijski spis (list 179-186 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Zečića dipl. ing. prometa (list 215-220 spisa) te u sudsku praksu (list 232-249 spisa).

6. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155.2023. i 146./2025.; dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je tužiteljevo regresno potraživanje imovinske štete u iznosu od 663,61 eura, nastale dana 27. ožujka 2021. kada je na kolnik autoceste A3 došlo do naleta divljači – zeca na vozilo kojim je upravljao LE, reg. oznake [registarska oznaka]. Dakle, radi se o regresnom zahtjevu za naknadom štete tužitelja kao osiguravatelja Hrvatskih autocesta d.o.o. koji je po osnovi osiguranja isplatio štetu oštećeniku, a koji iznos potražuje od tuženika kao osiguratelja Hrvatskog lovačkog saveza, kao solidarnog dužnika.

8. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, činjenica nastanka štetnog događaja niti činjenica da je tužitelj oštećeniku isplatio iznos od 661,61 eura na ime naknade štete na vozilu.

9. Između stranaka sporna je odgovornost, odnosno sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" 84./2011., 18./2013., 22./2013., 54./2013., 148./2013., 92./2014. i 110./2019. , dalje u tekstu: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a odredbom čl. 50. st. 2. ZC-a da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Drugim riječima, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Nadalje, Odredbom čl. 81. st. 3. podstavak 4. ZC-a propisano je da predmet poslovanja društva Hrvatske autoceste d.o.o. uz ostalo čini i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. toga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama, a poslove održavanja koji, uz ostalo, čine predmet njegova poslovanja, a koji poslovi održavanja javnih cesta, prema čl. 26. toga Zakona, obuhvaćaju i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnju.

11. Odredbom čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33./2005., 64./2005., 155./2005., 14./2011. i 25./2015., dalje: Pravilnik) je propisano da zaštitne žičane ograde jesu: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, dok je čl. 94. Pravilnika propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: a) autoceste, b) brze ceste, c) ostale ceste prema potrebi. Isto tako je člankom 78. točkom 1. Pravilnika određeno da su zaštitne žičane ograde tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa: od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

12. Odredbom čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" 90./2014., dalje: POC), propisano je da su upravitelji cesta obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

13. Iz odredbe čl. 3. st.1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" 75./2014., u nastavku POJC), proizlazi da se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama. Isto tako je odredbom čl. 10. POJC-a propisano da se ophodnja u pravilu na autocesti i brzoj cesti obavlja svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata, a iz čl. 12. POJC-a proizlazi da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica u duljini do 50 km prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati.

14. Dakle iz navedenih odredbi Zakona o cestama i Pravilnika jasno proizlazi dužnost Hrvatskih autocesta d.o.o. da postave i održavaju zaštitne ograde na predmetnoj autocesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači i da osiguravaju ophodnju cesta.

15. Nadalje, odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99./2018., 32./2019. i 32./2020. dalje u tekstu: ZL-a) propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Isto tako, odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

16. Člankom 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005. i 41./2008. 125./2011., 78./2015., 29./2018. i 126./2021; dalje u tekstu: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

17. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Odgovornost po osnovi krivnje naziva se i subjektivnom odgovornošću, a u našem pravu prihvaćeno je načelo presumirane krivnje. Međutim, Zakon o obveznim odnosima, pored odgovornosti po osnovi krivnje, sadrži i odredbe o odgovornosti po kriteriju uzročnosti. Kod odgovornosti po kriteriju uzročnosti štetnik odgovara u okolnostima kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Štetnik odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena. Izvan načelne odredbe članka 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, odgovornost po kriteriju uzročnosti uređena je člankom 1063. do 1080. ZOO-a.

18. Između stranaka nije sporno da se sa sjeverne strane autoceste na kojoj se odvio predmetni štetni događaj nalazi lovište Ivanić-Grad kojom upravlja Lovačko društvo "Prepelica" Ivanić-Grad, a da se s južne strane nalazi otvoreno lovište Žutica kojim upravlja Lovačko društvo "Fazan" Topolje. Lovački savez Zagrebačke županije je član Hrvatskog lovačkog saveza i kao takav je obuhvaćen policom osiguranja od odgovornosti.

19. Uvidom u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Rep. Hrvatske, PU Zagrebačka, I Postaja prometne policije Zagreb broj 211-04/21-O/2460 od 1. travnja 2021. utvrđeno da je dana 27. ožujka 2021. u 19:10 sati, na kolniku autoceste broj 3 na 67 kilometru + 50 metra dogodio štetni događaj naletom na divlju životinju - zeca koja se nalazila na autocesti (i koji je uginuo), da u događaju nije bilo ozlijeđenih osoba i da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača LE, dok je uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu utvrđeno da vozač LE nije bio pod utjecajem alkohola.

20. Iz Dnevnika rada i Putnog radnog lista od 27. ožujka 2021. utvrđeno da je ophodnja vršena sukladno propisima i da su vozači – ophodari EE, TE i ŽE u 20:00 sati evidentirali prometnu nezgodu i da pregledom autoceste u dužni od 500 m nisu utvrdili oštećenja.

21. U tijeku postupka provedeno je prometno vještačenje radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu po vještaku Anti Zečiću. U nalazu i mišljenju od 19. rujna 2025. (list 215 do 220 spisa) vještak navodi da se nezgoda dogodila oko 19:10 sati, u noćnim satima, bez rasvjete, kolnik je bio ravan i suh i prometnom signalizacijom je ograničenje brzine bilo 100 km/h. Na temelju oštećenja na vozilu, tragovima divljači na mjestima oštećenja i prema podacima iz policijskog spisa vještak je utvrdio da došlo do naleta vozila marke Mazda koje vozilo je svojim desnim donjim dijelom prednje strane naletjelo na divljač koje mu je ustrčalo s desne strane kolnika, a usred naleta divljač je na mjestu uginula. Vještak navodi da vozač vozila Mazda prije naleta na divljač nije poduzeo intenzivno kočenje i da se zbog nedostatka materijalnih dokaza ne može utvrditi njegova brzina kretanja, no uzimajući u obzir da je divljač izletjela na kolnik autoceste, vozač nije imao mogućnosti niti pri ograničenju brzine od 100 km/h poduzeti intenzivno kočenje i zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na divljač i tako izbjeći štetni događaj. Na temelju podataka izvida štete i fotodokumentacije oštećenja i kalkulacije troškova popravka tvrtke AC VUKO d.o.o. iz Slavonskog Broda vještak je utvrdio da visina štete na vozilu iznosi 1.007,70 eura (s PDV-om).

22. Slijedom navedenog, vještak je iznio mišljenje da je vozilo oštećenika LE svojim prednjim desnim donjim vozila naletjelo na istrčalu divljač -zeca uslijed čega je zec uginuo na mjestu događaja, prije naleta nije poduzeo intenzivno kočenje, no vozač ne bi niti mogao izbjeći taj nalet čak i da je mogao intenzivnom kočenjem zaustaviti svoje vozilo. Na vozilu je nastala materijalna šteta u visini od 1.007,70 eura.

23. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Zečića.

24. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Zečića prihvaća u cijelosti, budući sud nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno te u skladu s pravilima znanosti i vještine.

25. Dakle, provođenjem prometnog vještačenja sud je neprijepornim utvrdio da je vozilo oštećenika LE naletjelo na istrčalu divljač – zeca i da on nije mogao intenzivnim kočenjem zaustaviti svoje vozilo i tako izbjeći taj nalet. Stoga nema krivnje vozača za predmetnu prometnu nezgodu budući isti nije mogao izbjeći štetni događaj.

26. Kao što je naprijed navedeno, nastanak šteta na vozilu osiguranika tužitelja je u uzročno-posljedičnoj vezi s naletom vozila na divljač – zeca. Međutim, sama činjenica da se zec našao na kolniku autoceste ukazuje na to da je u žičanoj ogradi postojala rupa ili procjep ili da zaštitna ograda nije bila pravilno održavana, odnosno postavljena. To iz razloga jer ukoliko je žičana ograda pravilno postavljena i održavana, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na kolniku autoceste, dok činjenica što su ophodari tog dana izvršili ophodnju autoceste ne znači da ne postoji odgovornost tužiteljevog osiguranika niti pak da nije bilo propusta u održavanju zaštitne ograde. Tužiteljev osiguranik odgovara trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi pretpostavljene krivnje temeljem čl. 1045. ZOO-a upravo iz razloga što je propustio održavati zaštitnu ogradu uz autocestu na valjani način jer se divljač našla na kolniku autoceste. Budući da on nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, to nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj cesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici cesta kojima je namijenjena, odnosno da na njoj nije osigurao siguran promet. Također odgovora i sukladno odredbi čl. 50. stavka 2. ZC-a, kojom je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta, o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.

27. Isto tako, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

28. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

29. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. -1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač (zec) na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvara odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku.

30. Dakle, ovaj sud je utvrdio da za nastanak štete na vozilu oštećenika postoji odgovornost osiguranika tužitelja Hrvatskih autocesta d.o.o. (jer je očito bilo propusta u održavanju zaštitne ograde kada se na kolniku autoceste našla divljač – zec) i da postoji i odgovornost osiguranika tuženika Hrvatskog lovačkog saveza koji za štete od divljači kao opasne stvari odgovara po kriteriju uzročnosti i za kojeg je (a nakon provedenog prometnog vještačenja utvrđeno) utvrđeno da nema ekskulpacijskih razloga kojima se mogao osloboditi od takve odgovornosti. Stoga za nastalu štetu na vozilu postoji odgovornost i tužiteljeva osiguranika i tuženikovog osiguranika s utvrđenom omjerom odgovornosti od 50% svaki.

31. Prema odredbi čl. 1107. st. 1. ZOO-a za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega (čl. 1109. st. 1. ZOO-a).

32. Kao što je naprijed navedeno, između stranaka je nesporno da je tužitelj na račun oštećenika isplatio iznos od 663,61 eura. (Zbrojni nalozi za prijenos na listu 49 i 50 spisa), sve prema izvidu štete broj 2100160 (list 36 spisa) i koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom. Tuženik tijekom postupka nije osporavao takav način isplate. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka proizlazi da je na vozilu oštećenika nastala šteta u visini od 1.007,70 eura. Međutim, uzimajući u obzir da je tužitelj na ime naknade štete osiguraniku LE isplatio iznos od ukupno 663,61 eura, a uzimajući u obzir utvrđeni omjer suodgovornosti od 50%, tužitelj od tuženika kao solidarnog dužnika ima pravo regresno potraživati polovinu isplaćenog iznosa, odnosno 331,80 eura.

33. Dakle, provođenjem dokaznog postupka sud je neprijepornim utvrdio da je 27. ožujka 2021. došlo do štetnog događaja naletom divljači (zeca) na vozilo oštećenika LE i da postoji uzročno-posljedična veza između štete i štetnog događaja za koji su suodgovorni osiguranik tužitelja i osiguranik tuženika, svaki u omjeru od 50%. Obzirom da je tužitelj oštećeniku isplatio imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 663,61 eura, a obzirom na utvrđen omjer njegove suodgovornosti od 50%, tužitelj ima pravo od tuženika kao solidarnog dužnika regresno potraživati iznos od polovine tog isplaćenog iznosa što iznosi 331,80 eura. Stoga je tuženik na temelju čl. 1107. i čl. 1109. ZOO-a. kao solidarni dužnik obvezan tužitelju platiti iznos od 331,80 eura na ime naknade štete koju je tužitelj platio oštećeniku.

34. Odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Kako tuženik po dospijeću utužene tražbine istu nije platio, dužan je platiti i zatezne kamate od nastanka štete odnosno od prvog slijedećeg dana od kada je tužitelj izvršio plaćanje (tužitelj je izvršio plaćanje 7. svibnja 2021.), odnosno od 8. svibnja 2021. (list 50 spisa), a ne kao što je tužitelj zatražio od 7. svibnja 2021..

35. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Stavkom 8. istog članka propisano je da je referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a stavkom 9. je propisano da je Hrvatska narodna banka dužna u »Narodnim novinama« objaviti referentnu stopu iz stavka 2. ovoga članka koju je objavila Europska središnja banka, a koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja. Dakle, za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Pojašnjava se da se odluka o visini stope zatezne kamate primjenjuje propisana stopa za ostale odnose s obzirom se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

36. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, stranke su podjednako uspjele u sporu stoga je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove te je tako riješeno u stavku II. izreke presude.

U Karlovcu, 27. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ,

PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2

2. Tuženiku po punomoćniku Mati Kačan, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116

3. Mrežna stranica e-Oglasna ploča suda