Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj P-144/2023-60

(P-16/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj, u pravnoj stvari tužitelja AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Hreljcu, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Kneževiću, odvjetniku u Novom Marofu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 26. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Marka Hreljca, odvjetnika u Varaždinu, te zamjenice punomoćnika tuženika ST, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Golubić&Šikić iz Čakovca, 27. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.Nalaže se tuženiku, LT iz [adresa], 42 220 Novi Marof, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.390,07 eura (osam tisuća tristo devedeset eura i sedam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 5,49% godišnje, počam od dana podnošenja tužbe pa do 31. prosinca 2022.g., a u slučaju promjene po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena godišnje, a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate, po stopi od 5,50% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu prema određenju suda, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 7,5 % godišnje, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura (tisuću sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje :

1. Tužitelj je protiv tuženika 13. siječnja 2022. Općinskom sudu u Varaždinu podnio tužbu u kojoj navodi kako je tuženik od pravnog prednika tužitelja BT **.**.2019. neosnovano naplatio iznos od 43.215,00 kn, zatim 20. srpnja 2019. iznos od 20.000,00 kuna, a koji nije imao nikakvu osnovu u pravnom poslu ili u odluci suda. Zatim je **.**.2019. BT tužitelj isplatio iznos od 63.215,00 kuna, koji je on bez ikakve pravne osnove isplatio tuženiku. Tužitelj je stoga preuzeo od BT potraživanje prema tuženiku. Radi se o stjecanju bez osnove, te stoga tužbom od tuženika potražuje navedeni iznos od 63.215,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako su tužitelj i tuženik 14. listopada 2004. sklopili ugovor o novčanoj pozajmici ovjeren od strane javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić iz [adresa] broj OU- 422/04 kojim je tuženik isplatio tužitelju 20.000,00 eura, s rokom dospijeća od tri godine, te osiguranim založnim pravom na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 1295/189. Nakon toga tuženik je pozajmio tužitelju iznos od 2.000,00 eura 31. prosinca 2009. Zatim su tužitelj, tuženik i PT **.**.2011. sklopili Sporazum o namirenju tražbine i pristupu dugu. Tužitelj je 2013. počeo vraćati dug, te je ukupno platio tuženiku 129.000,00 kuna. Navodi kako je u ime VT po nalogu tužitelja platio iznos od 8.468,16 kuna kao predujam za vještačenje u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj P-3403/09, a što je pozajmica tužitelju od strane tuženika. Tužitelj je tuženiku platio ukupno 129.000,00 kuna, a BT u ime tužitelja iznos od 63.215,00 kuna, dok je tuženik tužitelju otpustio iznos od 5.589,10 kuna. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj je u daljnjim podnescima ostao kod svojih navoda, te je tužbeni zahtjev uredio podneskom zaprimljenim 21. siječnja 2024. kojim je specificirao tužbeni zahtjev u valuti euro. Nadalje navodi kako je nesporno kako je tužitelj tuženiku platio iznos od 129.000,00 kuna, zatim daljnji iznos od 10.000,00 kuna i 50.000,00 kuna, te da je tuženik od BT primio iznos od 63.215,00 kuna. Smatra kako se radi o stjecanju bez osnove, te je tuženik neosnovano dva puta naplatio iznos od 63.215,00 kuna jer mu je dug bio u cijelosti namiren.

4. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Su-7/2023-5 od 18. siječnja 2023. predmet Općinskog suda u Varaždinu broj P-16/2022 ustupljen je ovome sudu na daljnje postupanje, gdje se vodi pod gornjim brojem.

5. Na pripremnom ročištu održanom 13. listopada 2022. punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i dokaznih prijedloga, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu i svih dokaznih prijedloga. Na pripremnom ročištu zaključen je prethodni postupak, te su usvojeni dokazni prijedlozi tužitelja i tuženika.

6. Na glavnoj raspravi održanoj 23. siječnja 2024. saslušani su tužitelj i tuženik.

7. U svom iskazu danom na glavnoj raspravi tužitelj je naveo kako je uzeo pozajmicu od tuženika u iznosu od 20.000,00 eura i ta pozajmica je vraćena u cijelosti. Nije znao da je BT također dao tuženiku još dodatni iznos od 63.215,00 kuna. Nakon što je to saznao, napisao je dvije potvrde iz kojih je vidljivo da je tuženik primio od njegovog sina još taj dodatni iznos od 63.215,00 kuna. BT je te novce dao tuženiku jer ga je svaki dan nazivao i zaprijetio da će mu prodati kuću ukoliko ne isplati taj iznos od 63.215,00 kuna. Sin ga prije negoli je dao te novce dao tuženiku nije pitao da li je on uopće nešto dužan tuženiku, te su se zato i posvađali. Nekretnina na kojoj je tužiteljev sin BT uređivao kuću bila je ista nekretnina koja je predmet zaloga po ovom ugovoru o pozajmici između tužitelja i tuženika, za koju je tuženik izdao brisovno očitovanje. Ne zna je li BT isplatio tuženiku novce u gotovini, mislio je da se radi o isplati u gotovini iz razloga jer je tuženik potpisao potvrde da se radi o iznosu od 43.215,00 kuna i iznosu od 20.000,00 kuna.

8. Tuženik je naveo kako je posudio tužitelju iznos od 20.000,00 eura, što je on vraćao godinama. Nije istina da tužitelj nije znao da je njegov sin izvršio uplatu od 63.215,00 kuna na ime duga i nije istina da ga je maltretirao i zvao. Tim iznosom koji je primio od 63.215,00 kuna je predmetni dug bio zatvoreni u cijelosti, te je odlučio da ne potražuje još iznos od 5.589,10 kuna koliko je još ostalo duga. Osim tih 20.000,00 eura, posuđeno je još dvije tisuće eura, ali je to ušlo u rekapitulaciju obračuna. Naveo je kako je na potvrdama o isplati iznosa od 50.000,00 kuna i isplati iznosa od 10.000,00 kuna, njegov potpis, ali da se datumi ne slažu sa datumima vraćanja duga.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u potvrdu od 02. travnja 2019. na listu 4 spisa, u potvrdu od 29. srpnja 2019. na listu 5 spisa, u potvrdu od 29. studenog 2019. na listu 6 spisa, u izvod PBZ-a, račun tuženika kao dokaz o podizanju 2.000,00 eura od 31. prosinca 2009. na listu 13 spisa, u sporazum o namirenju tražbine i pristupu dugu od 26. listopada 2011. na listovima 14- 15 spisa, u ugovor o novčanoj pozajmici od 14. listopada 2004. na listovima 16-17 spisa, u potvrdu od 03. srpnja 2014. na listu 24 spisa, u potvrdu od 30. svibnja 2014. na listu 25 spisa, pročitan je iskaz tužitelja od 23. siječnja 2024. na listu 60 spisa, te iskaz tuženika od 23. siječnja 2024. na listu 61 spisa, te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Varaždinu Stalne službe u Novom Marofu broj P-3403/2009.

10. Na glavnoj raspravi 1. travnja 2025. punomoćnik tuženika odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka HT, dok je punomoćnik tužitelja naveo kako smatra da u postupku nije potrebno saslušavati svjedoke BT i VT. Svjedoci BT i PT su pozvani na glavnu raspravu 1. travnja 2025., 9. srpnja 2025., 9. listopada 2025., te 26. veljače 2026., te na niti jedno ročište nisu pristupili, niti su opravdali svoj izostanak. Stoga je radi ekonomičnosti postupka odbijen dokazni prijedlog tuženika za njihovim saslušanjem, jer je na temelju iskaza parničnih stranaka i dokumentacije koja se nalazi u spisu moguće donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.

11. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 111/1999., 88/2001., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. – dalje Zakon o parničnom postupku), kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

12. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sukladno čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

13. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku je određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Nesporno je utvrđeno u ovom predmetu da su tuženik kao zajmodavac, te tužitelj kao zajmoprimac sklopili 14. listopada 2004. Ugovor o pozajmici u iznosu od 20.000,00 eura. Nije sporno da je tužitelj pozajmicu vratio i to u ukupnom iznosu od 129.000,00 kuna. Nije sporno niti da je BT tuženiku isplatio ukupan iznos od 63.215,00 kuna i to iznos od 43.215,00 kuna 2. travnja 2019., a iznos od 20.000,00 kuna 29. srpnja 2019.

15. Sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je koliko je iznosio dug kojeg je temeljem ugovora o pozajmici od 14. listopada 2004. imao tužitelj prema tuženiku. Sporno je u kojem iznosu je dug po navedenoj pozajmici plaćen, te su sporni datumi plaćanja navedeni u potvrdama u spisu. Sporno je na koji način je tuženik obračunavao uplate koje je vršio tužitelj po osnovi navedene pozajmice, odnosno da li je i na koji način dug u cijelosti podmiren. Sporno je da li je trošak vještačenja u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj P-3403/2009 kojeg je pokrenuo PT plaćen na ime pozajmice tuženiku tužitelju. Također je sporno je li tužitelj preuzeo dug od BT, te da li je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove radi izvršene uplate BT u iznosu od 63.215,00 kuna, odnosno je li navedeni iznos dva puta naplaćen od strane tuženika.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je njegov sin BT tuženiku platio iznos od 63.215,00 kuna jer mu je tuženik govorio da će mu u protivnom prodati kuću. Smatra kako je tuženik od njegovog sina neosnovano naplatio taj iznos, te se iz tog razloga posvađao sa sinom.

17. Tuženik je pak naveo kako je uplatom iznosa od 63.215,00 kuna BT zatvorio tužiteljev dug po predmetnoj pozajmici. Iako je dug tužitelja još iznosio 5.589,10 kuna, taj iznos nije potraživao od tužitelja. Osim pozajmice od 20.000,00 eura, tužitelju je pozajmio i iznos od 2.000,00 eura, a koji je obračunao u konačni dug. Potvrde o vraćanju duga u iznosu od 50.000,00 kuna i 10.000,00 kuna je potpisao, ali datumi na potvrdama se ne poklapaju s datumima kada je dug vraćen.

18. Čl. 499. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje Zakon o obveznim odnosima) određeno je kako se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmodavac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

19. U postupku je utvrđeno kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o pozajmici 14. listopada 2004., i to tuženik kao zajmodavac, a tužitelj kao zajmoprimac. Radilo se o iznosu od 20.000,00 eura, što tužitelj niti ne osporava. Iz navoda tuženika proizlazi kako je tužitelju dao još jednu pozajmicu u iznosu od 2.000,00 eura, dok iz iskaza tužitelja proizlazi kako se radilo o pozajmici u iznosu od 20.000,00 eura. Dakle, iz iskaza tužitelja i tuženika nije točno utvrđeno o kojem iznosu pozajmice se točno radilo, da li o iznosu od 20.000,00 eura, ili više, odnosno je li osim pozajmice od 14. listopada 2004. postojala i druga pozajmica. Stoga nije niti utvrđeno koji iznos je tuženik pozajmio tužitelju.

20. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi kako je pozajmica u iznosu od 20.000,00 eura u cijelosti vraćena tuženiku. Njegov sin BT platio je tuženiku još dodatni iznos od 63.215,00 kuna bez pravne osnove, te smatra kako je tuženik taj dodatni iznos dvostruko naplatio, od tužitelja, te od njegovog sina. S druge strane, tuženik navodi kako je upravo tom uplatom od 63.215,00 kuna u cijelosti zatvoren dug tužitelja prema njemu, iako je tužitelj dugovao još iznos od 5.589,10 kuna. Tuženik navodi da je tužitelju pozajmio i iznos od 2.000,00 eura, a ne samo iznos od 20.000,00 eura. Također navodi da se datumi navedeni na potvrdama ne poklapaju sa stvarnim datumima plaćanja duga od strane tužitelja.

21. Iz sporazuma o namirenju tražbine i pristupu dugu od 26. listopada 2011. proizlazi kako je PT pristupio dugu tužitelja prema tuženiku, a koji na dan sklapanja sporazuma iznosi 25.000,00 eura. Nadalje, iz potvrde od 29. studenog 2019. proizlazi kako je tužitelj BT isplatio iznos od 63.215,00 kuna te preuzeo potraživanje prema tuženiku.

22. Stoga je utvrđeno kako je BT tuženiku isplatio iznos od 63.215,00 kuna, ali nije utvrđeno da li je taj iznos isplaćen na ime plaćanja duga tužitelja tuženiku, ili po nekoj drugoj pravnoj osnovi. Također u postupku nije utvrđeno na što se odnosi trošak vještačenja u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj P-3403/2009 kojeg je pokrenuo PT, a koji trošak je platio tuženik, odnosno je li taj trošak plaćen na ime pozajmice tuženika tužitelju. Na taj način ostalo je nerazjašnjeno koji iznos dugovanja je tužitelj zapravo tuženiku podmirio, te koliko je točno prema obračunu tuženika iznosio dug tužitelja.

23. Da bi se utvrdilo koji iznos po predmetnoj pozajmici je tuženiku vraćen, na koji način, te kolika je visina duga po pozajmici obračunata od strane tuženika, tužitelj i tuženik su predlagali saslušanje svjedoka HT, VT, te BT. Na glavnoj raspravi 1. travnja 2025. tužitelj je odustao od saslušanja navedenih svjedoka, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka HT, ali je ostao kod prijedloga saslušanjem VT i BT. Navedeni svjedoci pozvani su na ukupno četiri ročišta sa napomenom njihova saslušanja, na koja nisu pristupili, niti su opravdali svoj izostanak. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za njihovim saslušanjem, te donio odluku temeljem iskaza parničnih stranaka, te na temelju dokumentacije u spisu, a imajući u vidu činjenicu kako je teret dokaza postojanja svih navoda iz tužbe, na tužitelju.

24. Tužitelj smatra kako je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

25. Tužitelj na opisani način nije dokazao da je tuženik dvostruko naplatio dugovanje u iznosu od 63.215,00 kuna, niti pak je dokazao na što se konkretna uplata BT odnosi. Nije utvrđeno je li BT pristupio dugu, ili je on na drugi način sudionik obveznog odnosa tužitelja i tuženika. Nije utvrđeno, kao što je ranije navedeno, niti točan iznos pozajmice tuženika tužitelju, niti iznos kojeg je tužitelj na ime pozajmice vratio. Stoga nije niti dokazano da je tuženik neosnovano naplatio iznos od 63.215,00 kuna.

26. Sud smatra kako na opisani način tužitelj nije dokazao da je zaista na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, jer nije utvrđeno po kojoj osnovi je tuženik iznos od 63.215,00 naplatio, odnosno radi li se o višestrukom namirenju tuženika. Stoga se na utuženo potraživanje tužitelja ne može primijeniti čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

27. Teret dokaza u ovom predmetu je na strani tužitelja koji nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Stoga je sud utvrdio kako je potraživanje tužitelja prema tuženiku neosnovano, te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

28. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na to da je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti, tuženik ima pravo u cijelosti na naknadu opravdanog parničnog troška sve na teret tužitelja. Tuženikov opravdani parnični trošak, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ Republike Hrvatske broj 138/2023.) čine nagrade punomoćniku odvjetniku, odmjerene sukladno vrijednosti predmeta spora i to: za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te zastupanje na šest ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, temeljem Tbr. 9. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Temeljem Tbr. 42. Tarife tuženik ima pravo i na PDV od 25% koji na navedene radnje iznosi 350,00 eura. Dakle, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od ukupno 1.750,00 eura.

Čakovec, 27. ožujka 2026.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Viša sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku