REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-353/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Orešić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MATREL d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36539612336, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Madirazza, odvjetnica u odvjetničkom društvu Madirazza & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Jasnu Orešić i zakonskog zastupnika tuženika KŽ uz punomoćnika Ivana Madirazzu, 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku MATREL d.o.o isplatiti tužitelju RŽ na ime naknade štete iznos od 8.015,00 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 6.600,00 eura teku od 21.2.2025. pa do isplate, a na iznos od 1.415,00 eura teku od 27.3.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana .

II. Nalaže se tuženiku MATREL d.o.o naknaditi tužitelju RŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27.3.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana .

III. Odbija se zahtjev tuženika MATREL d.o.o za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 4.5.2022. pretrpio ozljedu a radu prilikom obavljanja posla za svog poslodavca MATREL d.o.o., a ozljeda se dogodila kada se tužitelj penjao po ljestvama (kako bi došao do uređaja za mjerenje), za vrijeme dok se nalazio na visini cca 1m -1,5 m došlo je do popuštanja ljestvi uslijed čega je tužitelj pao i pretrpio udarac ljestvi u području potkoljenice, osobito gležnja. Tužitelj je u potpunosti postupao u skladu sa osnovnim i posebnim pravilima zaštite na radu, koristio osobna zaštitna sredstva, ali je usprkos tome pretrpio ozljedu na radu, pa obzirom da tužitelj ni na koji način nije pridonio nastanku ozljede, oštećenom je priznata ozljeda na radu pred tijelima HZZO-a. Tužitelj je prilikom pada pretrpio tešku ozljedu desnog stopala, prijelom gležanjske kosti fractura tali (multiplanarne rekonstrukcije ukazuju na multifragmentarni poprečni prijelom trupa talusa uz značajnu rotaciju frakturiranih ulomaka) uz brojne slobodne koštane fragmente koji su dislocirani intraartikularno, kao i luksaciju u području talokalkanearnog zgloba. Dva dana nakon hospitalizacije proveden je operativni zahvat (refiksacija desne gležanjske kosti uz pomoć vijaka), nakon čega je oštećenom postavljena postoperativna imobilizacija. Na kontrolnom pregledu tužitelj biva upućen na fizikalnu terapiju, te je indicirano stacionarno liječenje u Toplicama u trajanju od 3 tjedna kako bi se provela multidisciplinarna fizioterapija. Nakon stacionarnog liječenja u toplicama, oštećeni nastavlja s fizioterapijom (gotovo 3 mjeseca nakon operacije), koju fizikalnu terapiju pohađa sve do završetka liječenja. Zbog zadobivene ozljede tužitelj je bio na bolovanju gotovo 8 mjeseci, liječio se sukladno preporuci liječnika, trošio antibiotike, redovito previjao rane, vadio konce, mirovao, hodao na dvije štake 3 mjeseca i redovito odlazio na fizikalnu terapiju (80 puta kroz period od 8 mjeseci) uz postepeno povećanje opterećenja prema uputi fizijatra. S obzirom da se radi o teškoj ozljedi -prijelomu desnog gležnja, uz činjenicu kako je oštećenik osoba srednje životne dobi i fizički radnik te činjenicu da je za potpuni oporavak bilo potrebno provesti nekoliko ciklusa fizikalnih terapija kroz dugi vremenski period, jasno je da su kod oštećenog zaostale značajne posljedice u smislu duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti. Također je bitno napomenuti kako se do nastanka navedene ozljede oštećeni rekreativno bavio sportskim aktivnostima (mali nogomet) kojima se zbog težine zadobivene frakture i trajnih posljedica koje su od nje zaostale, više neće moći baviti. Traži sa sud s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i pravične novčane naknade na ime imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.500,00 eura uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što su isti neosnovani te u cijelosti osporava sve činjenice navedene u tužbi, osim onih činjenica koje su izričito potvrđene od strane tuženika. Tuženik prvenstveno ističe kako su tužitelj i tuženik dana 19.9.2024. sklopili sporazum o prestanku tužiteljeva ugovora o radu. Člankom 5. sporazumne strane su potvrdile kako nemaju nikakvih drugih potraživanja, novčanih tražbina niti zahtjeva koja proizlaze iz ugovora o radu i radnog odnosa, osim onih utvrđenih u čl. 3. tog sporazuma. Nadalje, tuženik navodi da je na dan 4.5.2022. kod osiguravajućeg društva UNIQA osiguranje d.d. imao ugovorene sljedeće police osiguranja: policu osiguranja od nezgode, broj 01- 0293668-01; policu osiguranja imovine, broj 11-7002818953, predmet osiguranja: profesionalna odgovornost i policu osiguranja od nezgode, broj 11-7002823704, predmet osiguranja: osiguranje opće odgovornosti prema trećim osobama , slijedom čega predlaže da sud obavijesti osiguravajuće društvo UNIQA osiguranje d.d. o otpočetoj parnici. Tužitelj se već ranije obratio navedenom osiguravajućem društvu te je navedeno osiguravajuće društvo povodom Odštetnog zahtjeva tužitelja od 4.5.2022. obradilo tužiteljevu štetu i isplatilo tužitelju naknadu u iznosu od 1.725,40 EUR po osnovu utvrđenoj trajnog invaliditeta od 5% i to na račun punomoćnice tužitelja. Dodatno, tuženik je na zahtjev tužitelja dana 11.7.2022. isplatio tužitelju iznos od 8.000,00 HRK / 1.061,78 EUR1 u znak dobre volje, a za troškove rehabilitacije, sukladno zahtjevu tužitelja iz tužiteljeva email od dana 13.6.2022. Tužiteljev email od 13.6.2022. se dostavlja u prilogu. Navodi da je nesporno je da je tužitelj dana 4.5.2022. pretrpio ozljedu prilikom obavljanja posla za tuženika. Prema navodima tužitelja, ozljeda se dogodila kada se tužitelj penjao po ljestvama (kako bi došao do uređaja za mjerenje), a kada se nalazio na visini cca 1 m - 1,5 m došlo je do popuštanja ljestvi uslijed čega je tužitelj pao i pretrpio udarac ljestvi u području potkoljenice, osobito gležnja. Tužitelj pritom navodi kako je postupao u skladu sa osnovnim i posebnim pravilima zaštite na radu te koristio osobna zaštitna sredstva, ali je usprkos tome pretrpio ozljedu na radu, pa obzirom da tužitelj ni na koji način nije pridonio nastanku ozljede, oštećenom je priznata ozljeda na radu pred tijelima HZZO-a. Tuženik osporava navod tužitelja da bi priznanjem ozljede na radu pred tijelima HZZO-a na bilo koji način bilo utvrđeno ili potvrđeno da tužitelj ni na koji način nije pridonio nastanku ozljede. Tuženik kao poslodavac osposobio je tužitelja kao radnika za rad na siguran način te mu je osigurao sve uvjete za rad na siguran način, sukladno svim važećim propisima, a što je utvrđeno tijekom inspekcijskog nadzora povodom predmetne ozljede tužitelja. Dodatno se ističe kako je tužitelj u vrijeme ozljede obavljao iste poslove za tuženika u radnom stažu u trajanju od 5 godina i 9 mjeseci. U provedenom postupku inspekcijskog nadzora nisu utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu niti je utvrđeno da bi sredstvo rada ljestve bile neispravne na bilo koji način, što potvrđuje da je tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati na nastanak štete niti je posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je upravo tužitelj taj koji je mogao doprinijeti vlastitoj ozljedi. Tuženik nije počinio nikakvu radnju ili imao popust, koji bi bio u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, stoga tuženik smatra kako bi kao poslodavac trebao biti oslobođen od odgovornosti za predmetnu ozljedu tužitelja, sukladno odredbi čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Tuženik podredno osporava i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da visina tužbenog zahtjeva kao takva ne proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Osporava zateznu kamatu na imovinsku štetu jer ista sukladno zakonskim odredbama teče od presuđenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju naknaditi troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj je podneskom od 25.7.2025. postavio konačni tužbeni zahtjev na način da sada traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.015,00 eura s osnove neimovinske štete te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege. Tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, stoga se u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) smatra da je na isto pristao.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, zatim proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika KŽ kao stranaka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege zbog štetnog događaja koji se dogodio 4.5.2022.

6. Među strankama nije sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- pasivna legitimacija tuženika,

- da je tužitelju priznata ozljeda na radu 29.7.2022., evidencijski broj priznate ozljede na radu: 76170405226/2022,

- da je osiguravajuće društvo tuženika s osnove trajnog invaliditeta od 5% isplatio tužitelju iznos od 1.725,40 eura,

- da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 eura za troškove rehabilitacije

7. Među strankama je sporno:

- je li se tužitelj potpisom Obavijesti o raskidu Ugovora o radu od 19.9.2024. odrekao svog potraživanja s osnove naknade štete,

- postoje li razlozi radi isključenja ili umanjenja odgovornosti tuženika za predmetnu štetu,

- visina potraživanja tužitelja kao i tijek zateznih kamata na zatraženi iznos imovinske štete.

8. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je na dan štetnog događaja obavljao rad u noćnoj smjeni te je imao zadatak pristupiti održavanju mjerne opreme za vidljivost u tunelu te je u taj tunel došao oko 20,00 sati. Dionica je tada bila zatvorena, a on je imao svu zaštitnu opremu, uključujući odjeću i obuću, poštujući način rada na siguran način. Da bi mogao obaviti svoj posao morao je koristiti aluminijske zglobne ljestve koje imaju puni profil uključujući četiri stupnja. On je odradio sve prema uputama, rastvorio ih na način na koji je uvijek radio budući da je u tom trenutku kod tuženika bio zaposlen već sedam godina. Njegov zadatak je bio popeti se na visinu od 2,2 metra radi navedenog održavanja. Na visini od metar do metar i pol ljestve su propale, oslobodio se zglob i on je pao. Nakon tog štetnog događaja nije znao gdje je, noga mu je bila u suprotnom smjeru od onog što treba biti, micao je ljestve sa sebe. U pomoć su mu uskočili drugi radnici koji su radili u tunelu. Vezano za kvalitetu života navodi da je ona od štetnog događaja osjetno pala. Ima bolove pri dužem stajanju, ne može hodati na dulje staze budući da nakon 15 minuta odmah osjeća bol. Ima dijete od tri godine te mu ova ozljeda jako limitira ono što može činiti s djetetom, pa tako mu tegobe predstavlja činjenica da ne može niti skuhati jer je potrebno duže stajanje, ne može čučnuti, pa se slijedom toga ne može niti igrati s djetetom. Nadalje, ne može normalno ići na stepenice, nego prvo mora uvijek stati sa zdravom nogom. Isto tako, poslovi oko kuće su mu limitirani, ne može kositi jer odmah osjeti bol i naticanje noge. Za njega više ne postoje niti rekreativne aktivnosti te se po savjetu doktora ne može više baviti primjerice malim nogometom koji je ranije igrao. Isto tako limitiran je i pri eventualnom budućem zapošljavanju jer ne bi mogao raditi poslove koji zahtijevaju stajanje, a to naravno utječe i na ostvarivanje zarade, a onda podredno i na cijelu njegovu obitelj. U odnosu na razdoblje kada je trebao pomoć i njegu nakon ozljeđivanja istu su mi pružali ukućani, pa tako supruga koja je bila trudna tri mjeseca te pokćerka od 17 godina. Tada nije mogao održavati osobnu higijenu samostalno, kuhati, odlaziti u trgovini, voziti automobil. Ranije nije imao sličnih ozljeda niti tegoba. U odnosu na postojanje naruženja navodi da kada dođu ljetni mjeseci isto je vidljivo i dijete ga pita što mu je to s nogom. Vezano za raskid ugovora o radu navodi da je poslodavcu poslao mail da daje otkaz, a onda su ga pozvali jedan dan da potpiše papire i on je potpisao sporazumni otkaz. Nije smatrao da je potpisao odricanje od naknade štete jer o tome nisu niti razgovarali. Navodi da je kod tuženika bio zaposlen do 16.10.2024., a bio je na bolovanju osam mjeseci. Vezano za poslove koje je obavljao nakon što se vratio na rad, navodi da je obavljao iste poslove, ali uz trpljenje velike boli. Navodi da je pokušao raditi kao ranije, ali to nije bilo moguće i kvaliteta rada je pala, pa je zbog toga i vlastitog zdravlja morao promijeniti posao. Danas radi uredski posao na radnom mjestu projektnog inženjera.

9. Zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu naveo je da je kod tuženika zakonski zastupnik, te da nema neposredna saznanja o štetnom događaju budući da u tom trenutku nije bio u predmetnom tunelu. Navodi da je nakon nesreće proveden inspekcijski nadzor kojim je utvrđeno da je kod poslodavca provedena zaštita na radu, da je sve u skladu sa zakonskim pravilima kao i da poslodavac nije odgovoran za nesreću koja se dogodila. Nakon što se tužitelj vratio na rad nakon bolovanja, pa do prestanka radnog odnosa tužitelj nije podnio nikakav zahtjev za naknadu štete poslodavcu. Navodi da prilikom potpisivanja sporazumnog raskida je njegova percepcija bila da je s tužiteljem riješio sva pitanja koja se i tiču potraživanja s bilo koje osnove i sa bilo koje strane. Navodi da sa tužiteljem nikada nije razgovarao o naknadi štete, odnosno da se toga ne sjeća. Smatrao je da će polica osiguranja koju ima ugovorenu pokriti štetu iz ovog, kao i drugih eventualnih štetnih događaja jer zbog toga plaćama osiguranje. Do prestanka radnog odnosa kada je tužitelj izrazio želju da prestane s radom kod tuženika, oni su tada potpisali sporazumni raskid te je bilo dogovoreno što tužitelj mora vratiti tuženiku. Koliko se sjeća tužitelj mu je rekao da treba razgovarati sa njim i onda su se našli u sobi za sastanke kojom prilikom mu je tužitelj rekao da želi prestati s radom. Navodi da je on sastavio nacrt sporazumnog raskida kod tuženika. Navodi da je također sastavio obavijest o raskidu ugovora o radu.

10. Sud je prihvatio iskaze stranaka jer su iskazivali u bitnome međusobno suglasno, uvjerljivo i životno.

11. Uvidom u čl. 5. Obavijesti o raskidu Ugovora o radu od 19.9.2024. (u daljnjem tekstu: Obavijest) ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik kao ugovorne strane potpisom sporazuma potvrdile da nemaju nikakvih drugih potraživanja, novčanih tražbina niti zahtjeva koji proizlaze iz Ugovora o radu i radnog odnosa, osim onih utvrđenih u čl. 3. tog ugovora.

12. Iako tuženik navodi da se tužitelj potpisom Obavijesti o raskidu Ugovora o radu od 19.9.2024. odrekao potraživanja s osnove naknade štete , prema ocjeni ovog suda tužitelj se potpisom te Obavijesti nije odrekao potraživanja s osnove naknade štete koje potražuje u ovoj pravnoj stvari. Naime, sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) u slučaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kada je ugovor na drugi način pripremila ili predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačiti će se u korist druge strane. Sadržaj te Obavijesti je nedvojbeno pripremio tuženik, a kako to jasno proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika. Prema tome, odredbu čl. 5. Obavijesti treba tumačiti u korist druge ugovorne strane jer je ista nejasna, a nejasna je jer nije niti izričito navedeno da se tužitelj odriče nekog svog potraživanja, kako to sada tvrdi tuženik. Tim više jer iz iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da isti nikada nisu razgovarali o naknadi štete koju tužitelj ima prema tuženiku već isključivo o radno-pravnom odnosu. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da se tužitelj nije odrekao naknade štete iz štetnog događaja od 4.5.2022, a potpisom navedene Obavijesti nije niti otpustio dug tuženiku.

13. U konkretnoj pravnoj stvari na pitanje odgovornosti primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 u daljnjem tekstu: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Prema tome, na tuženiku kao poslodavcu je teret dokaza da je šteta tužitelju nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Međutim, tuženik u konkretnoj pravnoj stvari nije dokazao postojanje egzoneracijskih razloga koji bi umanjili ili posve oslobodili tuženika odgovornosti za štetu, već isti, bez ikakvih dokaza, samo zaključuje da je tužitelj taj koji je doprinio vlastitoj šteti jer su ljestve bile ispravne, iako niti tu činjenicu tuženik nije tijekom postupka dokazao.

16. Slijedom navedenog, tuženik je kao poslodavac odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu čija odgovornost je objektivne prirode na temelju odredbe čl. 25. st. 1. ZZR.

17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću spec. kirurgu i traumatologu iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju uslijed štetnog događaja postavljena dijagnoza fractura multifragm. ossis tali 1.dex. cum dislocat. Odnosno višeiverni prijelom gležanjske kosti d. noge s pomakom ulomaka.

18. Vještak je naveo da ozljede koje je tužitelj zadobio su posljedica predmetnog štetnog događaja. Liječen operacijski u hitnom postupku, potom konzervativno, a držao se uputa liječnika.

19. Nadalje, vještak je naveo da je da je tužitelju prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede zaostalo 12% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog smanjenja pokretljivosti desnog gležnja u srednjem stupnju, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Ne može se više baviti sportom kao do sada (planinarenje, mali nogomet) . U pogledu straha pretrpio primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja, a koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah trajao je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ozljede oko 45 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 4 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, te manjeg intenziteta još 100 dana. Tuđu pomoć i njegu trebao je po 3 sata dnevno kroz 85 dana te 1 sat dnevno kroz daljnjih 28 dana, a odnosi se na svakodnevnu brigu za samog sebe, obavljanju težih poslova, nabavku potrepština. Naruženje je zbog ponekad vidljivih ožiljaka u manjem stupnju.

20. Stranke nisu imale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka. Ovaj sud je nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Zvonimira Lovrića u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

21. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, naruženje te smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede u štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 6.600,00 eura, a koji iznosi se odnose na kvalifikatorne okolnosti - 2.500,00 eura mu pripada zbog pretrpljenih bolova, 1.100,00 eura za pretrpljeni strah, 2.500,00 eura zbog trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti od 12%, te 500,00 eura zbog naruženja.

23. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

24. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 283 sata nestručne tuđe pomoći pripada zatraženi iznos od 1.415,00 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) u zatraženom iznosu od 5,00 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u Zagrebu, mjestu prebivališta tužitelja.

25. Prema tome, uzimajući u obzir da je ovaj sud utvrdio da tužitelju pripada iznos od 6.600,00 eura s osnove neimovinske štete te iznos od 1.415,00 eura s osnove imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, tužitelju pripada ukupan iznos od 8.015,00 eura.

26. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 10.12.2024., kamate na dosuđeni iznos teku od zatraženog dana 21.2.2025. kad je podnesena tužba.

27. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete valja primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Budući da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana nakon štetnog događaja od 4.5.2022., a bila joj je potrebna u trajanju od 113 dana, ovaj sud je utvrdio da je na dan presuđenja 27.3.2026. od kada traži kamate ta tražbina tužitelja nedvojbeno dospjela.

28. U odnosu na nesporne činjenice da je osiguravajuće društvo tuženika s osnove trajnog invaliditeta od 5% isplatio tužitelju iznos od 1.725,40 eura, ovaj sud je uvidom u Policu osiguranja od nezgode broj 01-0293668-01 (list 58 spisa) utvrdio da je tuženik imao kolektivno osiguranje od nezgode za zaposlenike na poslu i u slobodno vrijeme (24 sata), pa prema tome zaključuje da je tuženik taj iznos isplatio s ugovorne osnove, koja je različita od izvanugovorne osnove koja je predmet ovog spora. Jednako tako, niti plaćeni troškovi rehabilitacije u iznosu od 8.000,00 kn/1.061,78 eura nisu predmet ovog spora, pa iako ih je tuženik isplatio, isto nema utjecaja na potraživanje u ovoj pravnoj stvari.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

31. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora od 3.7.2024. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 32.1. Tarife , sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastav obrazloženih podneska od 14.4.2025. i 25.7.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife , te zastupanje na ročištima od 24.4.2025. i 13.2.2026. svako u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife.

32. Prema tome, tužitelju je priznat trošak od 1.500,00 eura kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura, stoga mu ukupno pripada trošak u iznosu od 1.800,00 eura.

33. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

34. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

35. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku