REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-6784/2020-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice RJŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupan po punomoćniku Tonči Ravliću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dragane Vidović, odvjetnice i punomoćnice tuženika RJ, odvjetničke vježbenice, dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužiteljici RJŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 529,57 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-na iznos od 4,16 eura od 16.09.2015. godine,

-na iznos od 19,67 eura od 16.02.2016. godine,

-na iznos od 75,72 eura od 16.07.2016. godine,

-na iznos od 15,35 eura od 16.09.2016. godine,

-na iznos od 30,00 eura od 16.10.2016. godine,

-na iznos od 12,32 eura od 16.02.2017. godine,

-na iznos od 39,86 eura od 16.05.2017. godine,

-na iznos od 19,96 eura od 16.07.2017. godine,

-na iznos od 45,51 eura od 16.08.2017. godine,

-na iznos od 43,14 eura od 16.10.2017. godine,

-na iznos od 12,42 eura od 16.02.2018. godine,

-na iznos od 3,37 eura od 16.05.2018. godine,

-na iznos od 10,77 eura od 16.06.2018. godine,

-na iznos od 57,03 eura od 16.08.2018. godine,

-na iznos od 10,38 eura od 16.01.2019. godine,

-na iznos od 16,91 eura od 16.04.2019. godine,

-na iznos od 6,73 eura od 16.05.2019. godine,

-na iznos od 15,37 eura od 16.06.2019. godine,

-na iznos od 38,85 eura od 16.08.2019. godine,

-na iznos od 7,14 eura od 16.09.2019. godine,

-na iznos od 8,74 eura od 16.01.2020. godine,

-na iznos od 36,17 eura od 16.07.2020. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 916,99 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Doktora medicine specijalist na Odjelu za demijelinizacijske bolesti pri Zavodu za neurologiju. Nadalje, da je obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano na način da je tužiteljica bila radno angažirana u 24-satnim dežurstvima, zbog koje organizacije rada je u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarivala veliki broj prekovremenih sati. Tužiteljica navodi da je tuženik nije uredno plaćao dodatke na plaću za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi sukladno važećim propisima, radi čega je pokrenula postupak koji se vodio pod poslovnim brojem: Pr-6668/2020. Budući je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaću jer joj nije isplatio navedene dodatke za sve sate koje je stvarno odradila, to je tuženik posljedično k tome pogrešno obračunao i isplatio i naknadu plaće za godišnji odmor te naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća. Stoga tužiteljica podneskom od 30.01.2026. predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 529,57 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16.-tog u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec kao i obvezati tuženika da joj naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare. Nadalje da je neprijeporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine. Navodi da prema čl. 47. KU-a se plaća utvrđuje kao: plaća u diferenciranom dijelu osnovne plaće te plaća s dodacima na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5 za svaku navršenu godinu radnog staža, a pod pojmom osnovne plaće označava se ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. U pogledu dodataka na osnovnu plaću propisano je da su isti: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Time je određeno da se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću. Tuženik ističe da se dodatak na otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ne obračunava i ne plaća na ostvarene prekovremene sate, te se poziva na sudsku praksu kao i na usuglašena i obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva, koja sve dodatke i uvećanja obračunavaju, na osnovnu plaću i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Tako iz Zaključka broj 58. i 95. proizlazi da za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati se plaća obračunava sukladno čl. 51.st.1. KU-a, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez položajnog dodatka. Iz Zaključka broj 106. proizlazi da je osnovica za izračun plaće osnovna plaća bez dodataka na plaću, dok iz Zaključka 134. proizlazi da svi liječnici imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću od 10%, odnosno isti im se obračunava na osnovnu plaću. Tuženik se poziva i na Zaključak broj 367. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznim kamatama.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Uvidom u e-Spis u pravomoćnu i ovršnu presudu ovog suda posl. broj. Pr- 6668/2020 od 26.01.2022. utvrđeno je da je bio u tijeku parnični postupak između istih stranaka, a presudom je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 33.468,61 kn, zajedno sa zateznim kamatama te troškovima parničnog postupka sa zateznom kamatom. Navedeno potraživanje nije predmetnom ovog spora, budući da se odnosi na dosuđene dodatke; za otežane uvjete rada kao i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Sve za razdoblje od 01.07.2015. do 31.03.2020. Tom presudom nije dosuđena niti je predmetom tužbenog zahtjeva razlika naknade plaće za godišnji odmor koja je posljedica uvećanja navedenih dodataka na plaću.

6. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU -a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

7. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Člankom 59. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I naprijed navedenom KU/13 (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

8. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

9. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2.) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.) a primjena istog je produljena Dodatkom I (NN 35/19) i Izmjenama Dodatku I (NN 78/19) te Dodatkom II (NN 92/19). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.

10. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, prema čl. 57. tog KU-a.

11. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) koji je u primjeni od 01.09.2019., u čl. 21. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće, prema čl. 23. tog Dodatka KU-a.

12. Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji je u primjeni od 01.04.2020., u čl.2. određuje da se u čl. 49. iza stavka 12. dodaju stavci 13., 14. i 15. koji glase:

"Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju."

13. Navedenom pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr-6668/2020 od 26.01.2022. tužitelju je za razdoblje od 01.07.2015. do 31.03.2020. dosuđeno uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13-a, članka 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak.

14. Navedenom pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr-6668/2020 od 26.01.2022. tužitelju je za razdoblje od 01.07.2015. do 31.03.2020. dosuđeno uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja budući je odredbom članka 59. predmetnoga KU/13-a određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a od 01.10.2015. u iznosu od 12% prema čl. 4. Dodatka I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) te čl. 57. KU/18, a nadalje u iznosu od 16% prema Dodatku II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

15. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

16. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po navedenim osnovama dosuđenim u pravomoćnoj presudi poslovni broj Pr-6668/2020, došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljeve mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, a naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u visini 85% od tužiteljeve plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković slijedi da za razdoblje od 01.07.2015. do 31.07.2020. manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora ukupno iznosi 529,57 eura. Iz nalaza je vidljivo da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio na bolovanju.

18. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema nalazu i mišljenju vještaka dok je tuženik učinio neprijepornim visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva.

19. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan budući je na jstarije potraživanje tužitelja za kolovoz 2015., dospjelo 16.09.2015., a tužba je podnesena 13.07.2020., imajući u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. i 232.st.2. Zakona o radu (NN 93/14).

20. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R -624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.). Stoga je odlučeno kao u stavku II ove presude.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 529,57 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 50 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 13.07.2021., 27.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od: 12.10.2020., 30.01.2026., za svako u visini od 50 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 250 bodova, odnosno 500,00 eura, imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 125,00 eura, te troškove financijskog vještačenja u visini od 291,99 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 916,99 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP - a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku