REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-1670/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 2. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 636,54 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 8,63 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 5,84 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 11,41 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 3,05 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 18,85 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 3,05 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 28,14 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 3,05 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 33,71 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 0,27 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 8,63 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 25,35 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 3,05 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 36,23 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 27,08 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 36,96 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 11,41 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 25,35 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 14,20 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 3,05 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 3,05 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 33,71 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 8,63 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 8,63 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 15,40 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 14,20 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 8,63 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 8,63 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 3,05 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 3,05 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 8,63 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 14,20 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 5,84 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 8,63 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- 8,63 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 16,99 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- 25,22 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 5,11 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 9,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 27,50 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 2,50 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- 3,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- 45,00 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- 30,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- 12,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.015,45 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 27.ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 3. studenoga 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice pri Službi za tehničke poslove te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada 7,75 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 50,43 eura ( 380,00 kuna) mjesečno pa s obzirom na to da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 50,43 eura, koji iznos joj nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika za pojedine mjesece kada je tužiteljica iz opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr. bolovanje). Nadalje, navodi kako u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020 uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid -19 radi čega u tom razdoblju ima pravo na isplatu putnih troškova prema prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. Stoga, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. listopada 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 31. siječnja 2024. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Podneskom od 11. travnja 2025. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 12. ožujka 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.152,00 eura za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od 16,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o., cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata u primjeni od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. o cijeni povlaštenih karata, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, odluke tuženika od 29. 6. 2018., od 18. 8. 2022., 24. 5. 2022., platnih lista i evidencije rada (koje sadrže plan i raspored rada) dostavljene od strane tuženika, financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 5. siječnja 2026. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice pri Službi za tehničko održavanje;

- da tužiteljica ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 7,75 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da mjesto prebivališta tužiteljice pripada II tarifnoj zoni;

- da u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19.

6. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1.10.2018. do 30. 9. 2024.

9. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, 127/22).

10. Odredbom čl. 66. st.1. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. TKU (Narodne novine broj 56/2022, 127/22) koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 9. TKU/2022 propisano je ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 23 TKU/2022 propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.3. Odredbama čl.66. st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

11. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

12. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa] te da za relaciju od mjesta prebivališta ([adresa]) do mjesta rada (Split) postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, prema cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji je važio u utuženom razdoblju (15. 4. 2012. 380,00 kn/50,43 eura, 10. 8. 2022. 350,00 kn/46,45 eura i 16. 1. 2023. 45,00 eura), koji iznos nije isplaćivan tužiteljici u visini cijene mjesečne pokazne karte, već umanjeni.

12.1. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao.

12.2. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa] (dakle, od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada), nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 7,75 km (u oba smjera 15,50 km).

13. Prema vještačenju vještaka Marijana Jovića od 5. siječnja 2026. proizlazi kako je uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio da je tuženik tužiteljici isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za II tarifnu zonu, a naknadu je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužitelj dijelom mjeseca nije dolazila na posao, a za period od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. naknadu je utvrdio po prijeđenom kilometru s napomenom kako bi tužiteljici u ožujku i svibnju pripadala i mjesečna karta za ostatak mjeseca. Tužiteljica je udaljena 7,75 kilometra od radnog mjesta u Splitu pa je u svom izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 15,50 kilometara pomnoženo s naknadom po kilometru. U tablici koja prileži Nalazu prikazao je iznos isplaćene naknade prijevoza, izračun zaslužene naknade po traženju tužitelja, te razliku između istih. Mjeseci u kojima je tužiteljica koristila pretežiti dio godišnjeg odmora nisu uvršteni u izračun manje plaćenih naknada. Dakle, tuženik je manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u pojedinim mjesecima, a iznose manje isplaćenih naknada po mjesecima prikazao je u rekapitulaciji manje plaćenih naknada troška prijevoza. Vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. tuženik kao poslodavac je tužiteljici sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza za: =636,54 Eur, a mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada prikazani su u rekapitulaciji nalaza vještaka.

14. Na provedeno vještačenje vještaka Marijana Jovića punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud vještačenje vještaka Jovića kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke prihvaća u cijelosti.

15. Podneskom od 15. siječnja 2026. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. isplatu iznosa od 636,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

16. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik u podnesku od 20. siječnja 2026. ističe kako se izričito protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

17. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8) iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) prema kojemu se tužba može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

17.1. Međutim, ovaj sud smatra neosnovanim protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog financijskog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogao postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj nije promijenio identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

18. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja vještaka Marijana Jovića proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. u iznosu od 636,54 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

19. Glede prigovora tuženika kako tužiteljica nije prigovarala na odluke tuženika o naknadi troškova prijevoza niti se pisano izjasnila poslodavcu da je potrebna promjena korištenja prava prijevoza niti je poslodavcu priložila dokaze o prebivalištu/boravištu, vozni red i raspored svog radnog vremena za istaknuti je kako su isti neutemeljeni.

19.1. Naime, tužiteljica ne traži izmjenu troškova prijevoza, već traži isplatu troškova prijevoza koji su joj odlukama tuženika priznati, ali nisu u cijelosti isplaćeni, jer je tuženik iste umanjivao za dane provedene na godišnjem odmoru ili bolovanju, što nije mogao budući da je troškove prijevoza mogao umanjiti samo za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Također, za navesti je kako pravo na naknadu troškova prijevoza nije uvjetovano dostavom dokaza o kupljenoj karti, odnosno predajom karte tuženiku jer za pravo tužiteljice na naknadu troškova prijevoza nije odlučno je li ona za dolazak na posao koristila osobni automobil ili pak javni prijevoz, već je valjalo utvrditi cijenu javnog prijevoznika (u ovom slučaju tvrtke Promet d.o.o.).

19.2. Isto tako, za istaknuti je kada poslodavac isplati troškove prijevoza u umanjenom iznosu, a tužiteljica smatra da ju pripada više, onda nema obvezu prethodnog podnošenja zahtjeva poslodavcu, već svoj zahtjev radi isplate troškova prijevoza može tražiti izravno tužbom na sudu. Radi se o novčanom potraživanju za koje nema obvezu prethodnog obraćanja poslodavcu.

19.3. Nadalje, za navesti je da tužiteljica traži isplatu troškova prijevoza po kilometraži samo za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020., dakle za vrijeme pandemije Covid- 19, kada je sve bilo zatvoreno i kada nisu prometovale redovne linije međumjesnog javnog prijevoza i na posao se moglo doći samo osobnim automobilom, te nije bilo za očekivati od radnika da u to vrijeme podnose zahtjev poslodavcu o promjeni u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

20.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 100,00 eura, za sastav podneska od 29. 7. 2025. 50,00 eura, od 15. 1. 2026. 100,00 eura za zastupanje na ročištu od 17. 7. 2025., 23.10.2025., 2. 3. 2025. po 100,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 50,00 eura, ukupno 600,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 150,00 eura, te troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, sveukupno 1.015,45 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki II izreke presude.

20.2. Prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

20.3. U punomoći iz 2019. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

20.4. Na dosuđeni iznos troška od 1.015,45 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 27. ožujka 2026., kao dana presuđenja, do isplate. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 11. 4. 2025. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 12. 3. 2025. Također joj nije priznat trošak sastava podneska od 15. 4. 2025. kojim se ona referira na rješenje suda od 12.3. 2025., kojim je pozvana tužiteljica za izjašnjenje glede punomoći dane odvjetnici Martini Radić Šunjić i što je sud po njezinom mišljenju trebao učiniti.

U Splitu 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku