REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-479/2024-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj ŽS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, 8. ožujka 6, i tuženici 1. ŽSA, od Ž, nepoznatog boravišta, 2. FS, od Ž, nepoznatog boravišta, 3. ĐS, od Ž, nepoznatog boravišta, 4. ČS, od Ž, nepoznatog boravišta, 5. OS, od Ž, nepoznatog boravišta, 6. NS, od Ž, nepoznatog boravišta, 7. GS, pok. GS, [adresa], i 8. BS, od F, [adresa], koje sve zastupa privremeni zastupnik Bojan Zustović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Zustović, AS i TS, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2026., istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa su tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama na toj nekretnini izvrši prijenos njihovih suvlasničkog udjela i uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da privremenom zastupniku tuženika, Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, naknadi troškove ovog postupka u iznosu 500,00 eura (petsto eura), u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 15. travnja 2024. podnio tužbu (stranice 1–4) radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa da su tuženici dužni trpjeti da se izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja. U obrazloženju tužbe je u bitnome naveo da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine tužitelj u cijelosti, koji se sam i preko svojih pravnih prednika nalazi preko 70 godina u njezinom neprekinutom i nesmetanom posjedu.

2. Tuženici, koje je u postupku zastupao privremeni zastupnik Bojan Zustović, odvjetnik u [adresa] (postavljen rješenjem ovog suda posl. br. P-479/2024-23 od 3. ožujka 2025., str. 68–71), u odgovoru na tužbu od 11. ožujka 2025. (str. 81–82), opreza radi usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu, ne i provođenju predloženih dokaza od strane tužitelja.

3. U tijeku vođenja ovog postupka, budući da su zato bili ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je glede utužene nekretnine donio dvije (pravomoćne) presudu zbog ogluhe, posl. br. P-479/2024-25 od 3. ožujka 2025. i posl. br. P- 479/2024-48od 17. rujna 2025.

4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokazni postupak čitanjem i razgledavanjem isprava koje se nalaze u spisu, i to: izvatka iz zemljišne knjige (str. 6–7), ortofoto snimki (str. 169–171), izvoda iz katastarskog plana (str. 172– 173 ), i prijepisa posjedovnog lista (str. 174–175). Nadalje, sud je izašao na lice mjesta, na uviđaj (27. ožujka 2026.), uz sudjelovanje vještaka mjernične struke mr. sc. Slobodana Đekića, iz LIMISTER j. d. o. o. te je saslušao kao svjedoke RS i VS kao i tužitelja (str. 162–165).

5. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužbu tužitelj temelji na tvrdnji da je njegova obitelj u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najmanje unazad sedamdeset godina, pa da je vlasništvo stečeno na temelju zakona, i to dosjelošću.

7. U postupku je utvrđeno da su kao zemljišnoknjižni (su)vlasnici predmetne nekretnine upisani tuženici. Između ostalih, tuženici su upisani i kao posjednici predmetne nekretnine u katastarskog operatu (posjedovni list br. 1508).

8. Utužena nekretnina identificirana je uz pomoć vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, čiji je nalaz i mišljenje, uzimajući u obzir i to da stranke na njega nisu imale primjedbi, u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, a i iz kojeg proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] u katastru upisana kao oranica površine 1169 m2 (naziva „Poli Križa“). U naravi se čestica se nalazi unutar kompleksa oranica. S južne strane graniči s putom oznake k. č. [katastarska čestica] s visinskom razlikom, sa zapadne strane graniči s k. č. [katastarska čestica], dok s istočne strane graniči s k. č. [katastarska čestica] (pri čemu na terenu između tih nekretnina nisu zapažene vidljive međne oznake).

9. Stvarni posjednik i vlasnik predmetne nekretnine danas je tužitelj koji je nastavio posjed svojeg oca ĆS ([adresa]) Šimetića (koji je umro prije 5 godina), odnosno djeda IS (koji je umro 1971.). IS je bio oženjen za BS (umrla 1978.). IS i BS su, osim ĆS, imali kćer RS (svjedokinja), Đ i sina Č, te još djece koji su danas pokojni. Po smrti IS, predmetna nekretnina pripala je njegovoj ženi BS, a ona ih je po svojoj smrti pustila ĆS, koji ih je pak pustio tužitelju, pri čemu je tužitelju pripao cijeli kompleks oranica naziva „Poli Križa“, u sastav kojeg ulazi i predmetna nekretnina. Navedeno proizlazi iz svih izvedenih dokaza u postupku, prvenstveno iskaza saslušanih svjedoka u postupku, RS (rođene 1946., tetke tužitelja) i DS (str. 1950., susjeda tužitelja), koji (i kao osobe koje žive u neposrednoj blizini predmetne nekretnine) zasigurno imaju izravnih saznanja o tome tko je, ali i na koji način, koristio predmetnu nekretninu, a koji su iskazivali u suglasju s tužiteljem. Stoga je sud njihove iskaze pozitivno vrednovao. Svi saslušani suglasno su potvrdili navode iz tužbe da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu, zajedno s okolnima s kojima čine cjelinu, koristili kao oranicu na kojoj su se kroz godine sadile različite kulture, a trenutno je posijana zob.

10. U ovom postupku nije dokazano da tužitelj i njegovi pravni prednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja, nisu znali ili da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine. Sud je to zaključio budući da je iz iskaza saslušanih svjedoka jasno da im nitko nije smetao posjed niti bilo što tražio za predmetnu nekretninu, pa ni upisani zemljišnoknjižni (su)vlasnici. U postupku nije dokazano ni da su tužitelj i njegovi prednici u posjed ušli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Niti jedan od saslušanih svjedoka nikada nije čuo da bi predniku tužitelja odnosno tužitelju netko osporavao pravo na posjed. Saslušani ni ne znaju tko su tuženici. Kroz cijeli svoj životni vijek jedino su prednike tužitelja, i tužitelja, vidjeli na predmetnoj nekretnini, da je koriste i njih su držali kao vlasnike. Tužitelj i prednici su vršili samostalan i neprekidan posjed te su se u pogledu predmetne nekretnine ponašali kao vlasnici, a tužitelj to čini i danas. Da nije upisan kao njezin vlasnik tužitelj je saznao par godina unazad podnošenja tužbe (kada je namjeravao aplicirati na natječaj za poljoprivredne poticaje, za obiteljski obrt).

11. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja i pravni institut dosjelosti. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

11. 1. Sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

11. 2. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Zakoniti posjed postoji ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja.

12. Tužitelj je u nesmetanom samostalnom posjedu predmetne nekretnine najmanje od 2021. (smrt ĆS), a putem prednika najmanje od 1971. (smrt IS). Budući da je taj posjed najmanje pošten, predmetnu nekretninu stekao je u vlasništvo (i) dosjelošću.

13. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine oznake 2072 k. o. [katastarska općina], pa da su tuženici dužni trpjeti da se po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja, sve kao u izreci presude (t. I.).

14. Privremeni zastupnik tuženika je potraživao trošak sastava odgovora na tužbu, odnosno 100 bodova – 200,00 eura, uvećano za PDV 25 % (50,00 eura), kao i za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 16. prosinca 2025., u istom iznosu.

Zahtjev za naknadu troškova je osnovan.

14. 1. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-169/2021 od 11. siječnja 2023. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku pripada naknada za zastupanje u zatraženom iznosu 250,00 eura.

14. 2. Slijedom toga, odlučeno je kao u t. II. izreke presude.

U Pazinu 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

– tuženici po p. z.

– nadležna porezna uprava, po pravomoćnosti.