REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6447/2024-181

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Nives Šimunović u pravnoj stvari tužitelja EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u [adresa], protiv I tuženika KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; II tuženika ŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ( kao nasljednika iz pokojne Elizabete Beranek) zastupanih po punomoćniku EĆT, odvjetniku u [adresa], III tuženika ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; IV tuženika UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; V tuženice IĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku EĆT, odvjetniku u [adresa]; VI tuženice BĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; VII tuženice ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; VIII tuženice GĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Aleksandru Marjanoviću Kavanagu, odvjetniku Zagrebu; IX tuženice ĐĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku EĆT, odvjetniku u [adresa]; X tuženiku DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku EĆT, odvjetniku u [adresa]; XI tuženiku AĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku EĆT, odvjetniku u [adresa]; XII tuženiku HĆ, [adresa]; XIII tuženiku OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku EĆT, odvjetniku u [adresa]; XIV tuženiku ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Aleksandru Marjanoviću Kavanahu, odvjetniku u [adresa]; XV tuženiku SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u [adresa]; XVI tuženiku VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; XVII tuženiku RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ujedno punomoćnik tuženika za primanje pismena); XVIII tuženiku JĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i XIX tuženiku PĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 12. veljače 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Joška Biliškova, odvjetnika, XI. tuženika AĆ, punomoćnika IV, VII, VIII, IX, X i XII tuženika a ujedno i punomoćnika umješača EĆT, odvjetnika te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika za primanje pismena za I, II, III, V, VI, XV, XVII i XVIII tuženike, dana 27. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], odnosom na tužene, vlasnik u neodređenom suvlasničkom dijelu nekretnine sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 535 m2 (kuća, [adresa], površine 27 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 354 m2, dvorište, površine 154 m2), upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa šesterosobnim stanom s nusprostorijama na tavanu (u potkrovlju) površine 243,72 m2 s pripadajućim terasama i nusprostorijama, [adresa], 10000 Zagreb i to baš onog materijalno i fizički odvojenog dijela te nekretnine koji je u Planu posebnih dijelova stambene zgrade na lokaciji [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što odgovara z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Izvedeno stanje), „Zagreb, lipanj 2003.“ sačinjenom od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Branke Filajdić, dipl. ing. građ. iz Zagreba, Ozaljska 150, potvrđenom od strane Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša dana 05. srpnja 2003. godine, KLASA: 361-08/03-03/329, prikazanog u šestoj skici koja je prilog tog Plana posebnih dijelova stambene zgrade, mjerila 1:100, a koja skica je naslovljena kao „ULIČNA GRAĐEVINA, TAVAN, EĆ“.

II. Dužni su tuženi trpjeti da tužitelj, u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude, u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, temeljem ove presude, izvrši upis prava vlasništva na ime tužitelja na neodređenom suvlasničkom dijelu nekretnine sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 535 m2 (kuća, [adresa], površine 27 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 354 m2, dvorište, površine 154 m2), upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa šesterosobnim stanom s nusprostorijama na tavanu (u potkrovlju) površine 243,72 m2 s pripadajućim terasama i nusprostorijama, [adresa], 10000 Zagreb, na ime tužitelja, za cijelo, dok će u suprotnome isto zamijeniti ova presuda.

III. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.402,96 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos parničnog troška teku od 27. ožujka 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj svojim sredstvima i svojim radom, prenamjenom zajedničkih prostorija tj. tavanskog prostora sa terasama u stambeni prostor, u zgradi na adresi [adresa], izgradio komforan stan na temelju građevinske dozvole Općine Centar, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Odsjek za građevinarstvo i urbanizam od 25.01.1982.g., te da je na taj način stekao pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine. Navodi se da je tužitelj već podnio tužbu protiv Grada Zagreba pod poslovnim brojem P-2799/97, a kako su nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stanari predmetne zgrade potpisali ugovore o prodaji stanova s Gradom Zagrebom, tužitelj je morao podnijeti i ovu tužbu protiv tuženika koji su suvlasnici navedenih stanova, zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade. Tužitelj tvrdi da je svojim sredstvima i radom, prenamjenom tavanskog prostora u stambeni, izgradio komforan stan površine 220 m2 u predmetnoj zgradi i to temeljem punomoći SIZ-a i građevinske dozvole, a osim toga, da je pribavio suglasnost CĆ i LĆ, tada jedinih etažnih vlasnika stanova u toj zgradi, kao i suglasnost Kućnog savjeta zgrade, koji su potvrdili da su suglasni s izgradnjom, rekonstrukcijom i adaptacijom predmetnog tavanskog prostora. Tužitelj se poziva na čl. 22. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje tavana, a koji propisuje da onaj tko od svog materijala i svojim radom izgradi stvar, da je ta stvar njegovo vlasništvo. Napominje da taj stan koristi mirno i neprekidno od 1982. godine, da nije plaćao stanarinu, jer je stan njegovo vlasništvo, ali da je uredno podmirivao režijske troškove za zajedničke dijelove, kao i ostali stanari (struja, voda, čišćenje stubišta i ostalo). Tužitelj navodi da je odlučno da je upravo on investitor gradnje stana, što proizlazi iz urbanističkih uvjeta Općine Centar, prethodne dozvole za adaptaciju Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, uputstva o rekonstrukciji

- nadogradnji SIZ-a Općine Centar, suglasnosti tadašnjih vlasnika stanova za opisanu adaptaciju, pismene suglasnosti Kućnog savjeta za opisanu adaptaciju, dodjeli stambenog kredita za individualnu izgradnju stana sa RO Televizija Zagreb, da je tužitelj dao po stručnoj osobi izraditi Troškovnik adaptacije i projektnu dokumentaciju, te naručio i platio građevni materijal. Tužitelj navodi da se na temelju svega navedenog nedvojbeno može zaključiti da je tužitelj investitor predmetnog stana i da je tavanski prostor adaptirao u stambeni na temelju odobrenja nadležnih upravnih vlasti . Stoga predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj isključivo svojim sredstvima i svojim radom prenamjenom zajedničkih prostorija tj. tavanskog prostora u stambeni prostor, izgradio komforni stan u površini od 243,72 m2 sa pripadajućim terasama na tavanu zgrade te da je građenjem postao vlasnik tog stana, što su tuženici dužni priznati i izdati mu valjanu tabularnu ispravu za zemljišnoknjižni upis tužitelja kao vlasnika, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

2. U podnesku od dana 26. lipnja 2024. godine (radi se o drugom zaprimljenom podnesku istoga dana), tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, tako da predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj u odnosu na tuženike, vlasnik u neodređenom suvlasničkom dijelu nekretnine, koji je neodvojivo povezan sa šesterosobnim stanom s nusprostorijama na tavanu (u potkrovlju) površine 243,72 m2 s pripadajućim terasama i nusprostorijama, i to baš onog materijalno i fizički odvojenog dijela te nekretnine koji je u Planu posebnih dijelova predmetne stambene zgrade (Izvedeno stanje) sačinjenom od strane sudskog vještaka za građevinarstvo Branke Filajdić dipl. ing. građ. potvrđenom od strane Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 05. srpnja 2003.g., prikazanog u šestoj skici koja je prilog Plana posebnih dijelova stambene zgrade, koja je naslovljena kao "Ulična građevina, tavan, EĆ". Predlaže da se presudom naloži tuženicima da su dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, izvrši upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama na neodređenom suvlasničkom dijelu nekretnine, koji je neodvojivo povezan sa šesterosobnim stanom s nusprostorijama na tavanu (u potkrovlju) površine 243,72 m2 s pripadajućim terasama i nusprostorijama, na ime tužitelja, za cijelo, dok će u suprotnome isto zamijeniti ova presuda. Predlaže da se naloži tuženicima da naknade tužitelju parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. U istom podnesku, tužitelj postavlja još dva podredna tužbena zahtjeva, za slučaj da sud ne usvoji prvi postavljeni tužbeni zahtjev. Drugo postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da se presudom utvrdi da je tužitelj, u odnosu na tuženike, vlasnik istočnog dijela stana na tavanu (u potkrovlju), koji se nalazi u predmetnoj stambenoj zgradi, te da su tuženici dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, na navedenoj nekretnini, dok će u suprotnom, isto zamijeniti ova presuda, a ujedno predlaže da tuženici naknade tužitelju parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. U trećem po redu postavljenom, podrednom tužbenom zahtjevu, tužitelj predlaže da sud presudom utvrdi da je tužitelj, u odnosu na tuženike, vlasnik zapadnog dijela stana na tavanu (u potkrovlju) koji se nalazi u predmetnoj stambenoj zgradi, te da su tuženici dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, na navedenoj nekretnini, dok će u suprotnom, isto zamijeniti ova presuda, a ujedno predlaže da tuženici naknade tužitelju parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate

5. U podnesku od dana 17. srpnja 2025.g. (list 1008 spisa) tužitelj je pojedinačno naznačio tuženike, s obzirom na česte promjene na strani tuženika koje su se događale tijekom trajanja ovog dugogodišnjeg postupka.

6. Na ovaj postupak spojen je postupak poslovni broj P-2799/97 u kojem je tužitelj podnio tužbu protiv Grada Zagreba (poleđina lista 130 spisa), ali u narednom tijeku postupka, tužba protiv Grada Zagreba je povučena, o čemu je sud donio rješenje (list 189 spisa).

7. Podneskom od dana 14. travnja 2005. g. tuženik UĆ je izjavio da u cijelosti priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari (list 155 spisa).

8. U podnesku koji je predan sudu na ročištu 05. prosinca 2005.g. (list 194 spisa) tuženici AĆ, FĆ, NĆ i TĆ, dali su odgovor na tužbu. U odgovoru pobijaju navode iz tužbe u cijelosti. Navode da se na predmetni spor primjenjuje odredba čl. 372 t. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a ne, kao što tvrdi tužitelj, čl. 22. bivšeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Navodi se da je prvenstveno potrebno utvrditi je li tužitelj prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na temelju odgovarajućeg odobrenja tada nadležne vlasti, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u predmetnoj zgradi u društvenom vlasništvu, u stan veličine 220 m2. Navodi se da je predmetni tavanski prostor podijeljen na dvije cjeline: is točnu, koja predstavlja veći dio (u naravi peterosobi stan) i zapadnu koja predstavlja manji dio (u naravi dvosobni stan). Tuženici navode da zapadni dio tavanskog prostora, za koji je tužitelj ishodio građevinsku dozvolu, nije bio dovršen niti uređen kao stambeni prostor u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. 01. siječnja 1997.g., već se tada nalazio u roh-bau fazi gradnje, pa radi toga nije uspio ishoditi uporabnu dozvolu. Tuženici navode da je, radi toga, očito da je tužbeni zahtjev za stjecanje vlasništva glede zapadnog dijela spornog tavanskog prostora neosnovan. Ne osporavaju da je istočni dio površine oko 150 m2, tužitelj uredio u stambeni prostor u kojem živi, ali navode da taj dio nije uređen u skladu s građevinskom dozvolom, jer se dozvola odnosila na manji, zapadni dio prostora. Tvrde da stanari zgrade nisu dali suglasnost za uređenje zapadnog dijela tavana, pa da radi toga tužitelj nije ishodio građevinsku dozvolu. Stoga navode da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9. U podnesku od dana 24. veljače 2020.g. (list 497 spisa) tuženici navode da je tužitelj koji traži utvrđenje da je građenjem stekao pravo vlasništva stana na zajedničkom tavanu, trebao tužbom obuhvatiti sve suvlasnike cijele nekretnine, jer su oni pasivno legitimirani temeljem čl. 372. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, što tužitelj nije učinio, a također navode da je propustio na pasivnoj strani obuhvatiti Republiku Hrvatsku. Tvrde da je u smislu čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bio dužan to učiniti, jer da je na predmetnoj nekretnini upisano društveno vlasništvo. Stoga stavljaju prigovor promašene pasivne legitimacije. Osim toga, tuženici navode da je tužitelj, protivno građevinskoj dozvoli, zaposjeo cijeli tavan u površini od 243,72 m2 i protupravno ga prenamijenio. Tuženici, radi toga tvrde da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva, a također nije mogao ishoditi uporabnu dozvolu.

10. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Građevinske dozvole, Ugovora o građenju, Troškovnika za izvođenje građevinskih radova, Punomoći SIZ-a stanovanja općine Centar, Rješenja o izdavanju prethodne dozvole, Izjave ŠĆ, Izjave CĆ, Izjave MĆ, Odluke RO Televizija Zagreb o odobrenju prijenosa prava korištenja individualnog stambenog kredita, Plana posebnih dijelova zgrade, Rješenja o izvedenom stanju, Izjave EC, računa, građevinskim vještačenjem po vještaku Mirku Hvali, dipl. ing., saslušanjem tužitelja, dopunskim saslušanjem tužitelja, saslušanjem tuženika AĆ.

11. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, utvrđeno je da je osnovan prvi po redu postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od dana 27. lipnja 2024. godine.

12. Nije sporno da je tužitelj osamdesetih godina građevinskim radovima koje je sam financirao, prenamijenio i adaptirao neuređeni tavanski prostor u zgradi na adresi [adresa], u stambeni prostor u kojem od tada stanuje sa svojom obitelji.

13. Sporno je pitanje je li tužitelj imao ovlaštenje i potrebne suglasnosti za adaptaciju i rekonstrukciju tavanskog prostora, nadalje je li imao ovlaštenje i dopuštenje za adaptaciju cijelog tavana ili pak samo dijela tavana.

14. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, jer tuženik smatra da je tužitelj trebao tužbom obuhvatiti i Republiku Hrvatsku.

15. Sporno je pitanje je li tužitelj stekao pravo vlasništva, a ako jest, na kojem prostoru tavanu je stekao vlasništvo.

16. Radi utvrđivanja spornih činjenica i okolnosti, provedeni su brojni, već navedeni dokazi.

17. Pregledana je punomoć Samoupravne interesne zajednice stanovanja Općine Centar (dalje: SIZ-a stanovanja) od 03. studenog 1980.g. kojom je ovlašten tužitelj da ishodi građevinsku dozvolu za izgradnju stambenog prostora na objektu [adresa].

18. Pregledana je Izjava CĆ od 22. srpnja 1981., i Izjava Rade ČĆ (LĆ), kojom svaki zasebno izjavljuju da su kao etažni vlasnici svaki svoga stana u predmetnoj zgradi, suglasni da tužitelj, u skladu s odlukom SIZ-a za stanovanje Općine Centar, adaptira tavanski prostor u istoj kući.

19. Pregledana je potvrda Općine Centar od 15. prosinca 1981.g. kojom je određena visina udjela u troškovima uređenja zemljišta za adaptaciju tavana u stambeni prostor, u iznosu od 43.823,- dinara.

20. Pregledane su suglasnosti komunalnih poduzeća i to: PTT - Zagreb za adaptaciju tavanskog prostora u stambeni prostor pod uvjetom da se prethodno izmaknu tt instalacije na teret investitora, te suglasnost Dimnjaka, u pogledu dimnjaka.

21. Pregledana je Građevinska dozvola Općine Centar od 25. siječnja 1982.g. kojom se dozvoljava SIZ-u stanovanja Centar, građenje trosobnog stana u zapadnom dijelu potkrovlja zgrade [adresa] u [adresa], prema tehničkoj dokumentaciji izrađenoj po "Hidroelektra" - Zagreb, koja je sastavni dio tog rješenja.

22. Pregledan je Ugovor o rekonstrukciji - nadogradnji od 20. veljače 1982.g. zaključen između SIZ-a stanovanja i tužitelja, kojim je utvrđeno da je tužitelj nosilac prava na rekonstrukciju - nadogradnju i da je stekao pravo da u ime SIZ-a izvrši nadogradnju - rekonstrukciju (tavana i sl.) predmetne stambene zgrade. Nadalje se utvrđuje da je tužitelj kao nosilac prava na rekonstrukciju - nadogradnju, na temelju punomoći SIZ-a za stanovanje, ishodio građevinsku dozvolu.

23. Pregledana je Izjava KC koji je izjavio da kao bivši stanar a budući vlasnik stana u zgradi, dopušta tužitelju da se upiše kao zemljišno - knjižni vlasnik u zemljišnim knjigama na stan koji ima na tavanu zgrade, u površini od 220 m2, koji stan je već izgrađen 1984. godine.

24. Pregledan je zaključak Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, od dana 15. svibnja 2006. g. kojim je ispravljena greška koja se potkrala u građevinskoj dozvoli, u kojoj je naznačeno da se dopušta građenje u zapadnom dijelu potkrovlja, a treba pisati u istočnom dijelu potkrovlja.

25. Pregledano je Rješenje o izvedenom stanju od 23. svibnja 2014. godine, kojim je ozakonjen nezakonito rekonstruiran dio zgrade (prenamjena zapadnog dijela tavana u stan i pripajanje postojećem stanu, dogradnja krovnih kućica kao i dijela krova na jugoistočnom dijelu stana).

26. Pregledana je izjava EC od 18. lipnja 2018. godine, koji je izjavio da je u razdoblju od 1980.g. do 1982.g. bio predsjednik Komisije za rekonstrukcije i nadogradnje i da je tužitelju potpisao punomoć SIZ -a za nadogradnju tavana na Svačićevom trgu 8, u Zagrebu. Naveo je da ga je na tu odluku nagnalo, pored ostalog, vrlo loše stanje tavana i sigurnosno - sanitarni problemi, što je bilo opasno za cijelu zgradu, pa je bilo poželjno da netko hitno uredi taj prostor - krov, limariju i terase, što je tužitelj učinio kroz dvije ili tri godine, kako su mu omogućavala sredstva.

27. Pregledana je molba tužitelja upućena Skupštini općine Centar 30. listopada 1986.g. kojom traži izdavanje dopunske građevinske dozvole, navodeći da je tavanski stan gradio po projektu i da je tijekom gradnje malo odstupio od projekta, čime nije narušio statičku stabilnost objekta.

28. Pregledano je rješenje Komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove od 04. veljače 1987.g. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje dopunske građevinske dozvole.

29. Tužitelj je saslušan na ročištu dana 19. travnja 2007.g. (list 236 spisa), kada je izjavio da je na temelju dokumentacije koja je priložena, a prije svega na temelju građevinske dozvole 1982.g. započeo adaptaciju tavanskog prostora, za koji navodi da je bio jedinstven tavanski prostor potpuno devastiran i da u njemu nije bilo ničega . Naveo je da je prvo osposobljen dio tavana koji predstavlja stan, da je sve rađeno na temelju projekta i nacrta koji su bili sastavni dio građevinske dozvole, te da je taj prostor do 1984.g. bio 80% osposobljen za stanovanje, dok su preostali postotak predstavljali radovi koji su se nakon toga sukcesivno vršili. Naveo je da se prostor za koji nije bilo građevinske dozvole, sporije uređivao, ali da je do 1997.g. taj prostor u građevinskom smislu također bio adaptiran i više nisu vršeni značajniji građevinski radovi, osim uvođenja centralnog grijanja, uređenja terase i nekih sitnijih zahvata. Naveo je da je on financirao sve izvršene radove. Naveo je da je SIZ stanovanja dopust io adaptaciju čitavog stana, a da niti kućni savjet i dvoje vlasnika stanova u zgradi također nisu postavljali ograničenja u odnosu na tavan, jer da njima nije bilo u interesu da se sredi samo dio tavanskog prostora, s obzirom da je iznad tog prostora postojala krovna konstrukcija. Tužitelj smatra da se uslijed izvedenih radova, napose uređenje krova, povećala kvaliteta stanovanja u cijeloj zgradi. Izjavio je da nije tražio građevinsku dozvolu za preostali dio tavana, zbog nedostatka novca.

30. Radi izmjene u osobi raspravnog suca, a u skladu s načelom neposrednosti provođenja dokaza, odlučeno je još jednom saslušati tužitelja. U svom iskazu danom na ročištu dana 12. veljače 2026.g., tužitelj je naveo da je osamdesetih godina Grad Zagreb odnosno SIZ stanovanja provodio akciju za uređenje zapuštenih tavana u gradu i nudio građanima koji su trebali stambeni prostor da svojim sredstvima urede tavane u zgradama u gradu Zagrebu. Izjavio je da je i njemu i njegovoj obitelji trebao stambeni prostor i da je zatražio odobrenja potrebna za uređenje tavana. Naveo je da je SIZ-a za stanovanje prihvatio njegov prijedlog za uređenje tavana u zgradi na adresi [adresa], a osim toga, da je dobio dozvolu kućnog savjeta i dopuštenje, u to vrijeme, jedina dva vlasnika stanova u zgradi, CĆ i NĆ. Naveo je da je bio u dobrim odnosima sa svim stanarima dugi niz godina, da nitko od njih nije imao prigovore na građevinske radove koje je obavljao, da su znali kako je uredio tavan, jer su dolazili k njemu u posjete. Naveo je da je prije početka radova dobio građevinsku dozvolu i brojne dozvole za razne priključke kao što su struja, voda, plin, telefon, te da u tom stanu živi od 1982. godine, kada je gradnja na tavanu započela. Istaknuo je da je prije toga tavanski prostor bio derutan i zapušten. Tvrdi da je platio sve građevinske radove, da se radilo o enormnim iznosima, radi čega su supruga i on u više navrata uzimali kredite. Izjavio je da se građevinska dozvola odnosila na određeni dio tavana, da je pisalo da se odnosi na zapadni dio tavana, a nakon više godina su ustanovili da je arhitekt počinio grešku, pa je ta greška ispravljena, te je tvrđeno da se građevinska dozvola odnosi na istočnu stranu tavana. Izjavio je da je građevinska dozvola glasila samo na dio tavana, jer je toliko mogao platiti za građevinsku dozvolu, u tom trenutku. Naveo je da je najprije uredio istočni dio tavana koji je znatno veći i na koji se odnosila građevinska dozvola, a manji dio tavana na zapadnoj strani je ostavljen u roh -bau stanju, te su i taj dio uredili devedesetih godina, kada je u taj stan došla njegova kćerka sa svojom djecom. Istaknuo je da nije tražio građevinsku dozvolu za preostali dio tavana, jer su bila teška, predratna vremena, a onda je započeo Domovinski rat i nije bilo zgodno vrijeme za ishođenje takvih dozvola. Tužitelj tvrdi da je u potpunosti uredio tavanski prostor, te promijenio prozore i sve ostalo, a naglašava da je, kada je ušao u posjed tavana, uredio krov koji je tada prokišnjavao. Naglasio je da je i uređenje krova, kao i sve ostale građevinske radove platio svojim sredstvima. Rekao je da plaća pričuvu za cijeli prostor tavana koji iznosi od 252 m2. Istaknuo je da tijekom gradnje nije bilo pritužbi od strane drugih stanara u zgradi, niti bilo kakvih tužbi niti postupaka protiv njega, radi tih radova. Čak ni nakon gradnje mu nitko od stanara nije rekao da ne može stanovati na tavanu niti mu je osporio vlasništvo. Saznao je da mu osporavaju vlasništvo nakon 1997.g. kada su stanari počeli otkupljivati stanove, te se tada odnos prema njemu promijenio, a on smatra da su stanari imali neke financijske zahtjeve prema njemu. Naveo je da je nakon 1997.g. tražio od suvlasnika zgrade da mu daju pisanu izjavu da je proveo rekonstrukciju i izgradnju tavana, kako bi se na temelju toga upisao kao vlasnik u zemljišne knjige, ali da su suvlasnici to odbili. Naveo je da je tek u ovom postupku konačno saznao da mu osporavaju pravo vlasništva. Odgovarajući na upite, tužitelj je naveo da od strane SIZ-a stanovanja niti od strane vlasnika stanova nije bilo ograničenja u pogledu površine tavana koju može urediti. Tužitelj je naveo da je legalizirao cijeli tavanski prostor i da se površina tavana koju je koristio od trenutka ulaska u posjed do legalizacije, nije mijenjala. Naveo je da je 1982.g. krenuo u adaptaciju cijelog tavana, naveo je da nije pribavio uporabnu dozvolu, jer da to nije bilo moguće i da nije sklopio ugovor o korištenju stana sa SIZ-om već da se držao već sklopljenog ugovora koji je imao sa SIZ-om. Objasnio je da je radio legalizaciju, smatrajući da sve što je izgrađeno treba legalizirati i da je možda bilo nekih iskoraka u izgradnji. Naveo je da nije tražio dopunu građevinske dozvole, jer da za to nije imao dovoljno novčanih sredstava. Tužitelj je naveo da je u rekonstrukciju tavana uložio više od 600.000,00 eura. Izjavio je da nije imao stanarsko pravo, jer da mu nije trebalo, s obzirom je imao ugovor sa SIZ-om.

31. Tuženik AĆ saslušan je na ročištu 23. svibnja 2025.g. Izjavio je da od rođenja živi u predmetnoj zgradi i da je bio član kućnog savjeta osamdesetih godina kada je tužitelj tražio odobrenje za rekonstrukciju tavanskog prostora, a prethodno je pribavio odobrenje od SIZ-a stanovanja da mu se odobri adaptacija tavana. Naveo je da je 1982.g. izrađen projekt za adaptaciju dijela tavana i da je potom tužitelju izdana građevinska dozvola kojom mu je odobrena adaptacija dijela tavana i to izgradnja trosobnog stana u zapadnom dijelu tavanskog prostora. Naveo je da je potom tužitelj zaključio ugovor sa SIZ-om stanovanja, kojim mu se odobravaju građevinski radovi i određuje rok za izgradnju do srpnja ili kolovoza 1984.g. Tvrdi da se odmah vidjelo da tužitelj vrši građevinske radove suprotno građevinskoj dozvoli i rješenju SIZ-a stanovanja, jer je počeo sa adaptacijom cijelog tavana. Tuženik je naveo da je kućni savjet 1984.g. napisao prigovor SIZ-u stanovanja, koji je u odgovoru u kojem su naznačili da stanari ne mogu pristupiti ravnom krovu, da su zatvoreni dimnjaci i da dolazi do štete uslijed curenja vode, pa je SIZ u odgovoru na taj prigovor, naložio tužitelju da u roku od 15 dana popravi štetu na krovu i upozorio ga da je zatvorio prostor na preostalom dijelu tavana za što nije imao pravo. Tuženik je naveo da je 1990.g. tužitelj tužio Grad Zagreb i dvoje vlasnika stanova, ali da mu je tužba odbijena, a jednako tako da mu je odbijen i zahtjev za proširenje građevinske dozvole. Napomenuo je da je nakon 15 godina tužitelj tražio da se ispravi naznaka u građevinskoj dozvoli, te je umjesto na zapadnoj strani tavanu, ispravljeno da mu je dopušteno graditi na istočnoj strani tavana. Naglasio je da je tužitelj cijelo vrijeme znao da gradi bespravno, jer nije imao važeću građevinsku dozvolu. Istaknuo je da je za vrijeme gradnje nastala šteta na ravnim krovovima koje je tužitelj pretvorio u terase, te se zbog nestručnih radova događalo curenje vode u stanove ispod potkrovlja. Objašnjavajući odobrenje kućnog savjeta koje je dano tužitelju prije početka gradnje, tuženik je naveo da je kućni savjet bio informiran o odluci SIZ-a stanovanja kojom je tužitelju odobrena gradnja na tavanskom prostoru, ali naglašava da kućni savjet nije imao ovlaštenje davati odobrenje za gradnju već je samo izrazilo suglasnost stanara da isprazne spremišta koja su imali na tavanu. Kada su vidjeli da tužitelj gradi na cijeloj tavanu, stanari su reagirali tako da su uputili pisani prosvjed SIZ-u stanovanja, koji je upozorio tužitelja da ispravi pogreške i omogući stanarima pristup u preostali dio tavana. Naveo je da se referira na nalaz građevinskog vještaka izrađen 1998.g. koji je utvrdio da zapadni dio tavana nije dovršen. Odgovarajući na upit punomoćnika tužitelja, tuženik je naveo da su svi stanari imali spremišta na tavanu, osim stanara iz suterena, tako da je bilo ukupno 8 spremišta. Naveo je da je tužitelj sa suprugom i dvoje djece počeo stanovati u tavanskom prostoru osamdesetih godina, da je dolazio k njemu, jer su održavali dobrosusjedske odnose, tako da je privi put kod tužitelja došao sredinom ili u drugoj polovici osamdesetih godina, dok je zadnji put kod njega bio između 2000.g. i 2010.g., ali se ne sjeća je li što promijenilo u stanu od njegovog prvog do zadnjeg dolaska u stan tužitelja. Tuženik je izjavio da nema saznanja da je, osim spomenutog prosvjeda SIZ-u stanovanja, bilo kakvih drugih pravnih radnji prot iv tužitelja.

32. Proveden je dokaz građevinskim vještačenjem koje je povjereno vještaku Mirku Hvali, dipl. ing. U svom nalazu i mišljenju vještak je, nakon uviđaja na licu mjesta, koje je obavio 28. listopada 1998. godine utvrdio da predmetni stambeni prostor zauzima kompletno potkrovlje zgrade i da je podijeljen na dvije cjeline, povezane međusobno zajedničkim ulaznim prostorom. Utvrđeno je da je istočni dio veći i da u naravi predstavlja peterosobni stan, dok je zapadni dio manji i u naravi predstavlja dvosobni stan. Vještak je utvrdio da je zgrada izgrađena 1912. g., da je rekonstrukcija i nadogradnja prethodno potpuno neuređenog tavanskog prostora izvršena prema građevinskoj dozvoli, a uvidom u tehničku dokumentaciju utvrđeno je da je tužitelj vlastitim sredstvima na prvobitno neuređenom tavanskom prostoru izgradio sada zatečeni stan. Vještak je konstatirao da je stambeni prostor građen u dvije etape te je tako i podijeljen na dvije odvojene cjeline tj. na istočni potpuno uređeni dio (peterosobni stan) i na zapadni dio koji se nalazi u visokoj roh-bau fazi izgrađenosti (dvosobni stan). Vještak je utvrdio da je istočni stambeni dio cjelovito dovršen, dok je zapadni dio nedovršen. Naime, taj dio tavanskog prostora (cca 1/3 od ukupnog tavanskog prostora), koji se nalazi na zapadnoj strani, adaptiran je 1986.g. i ostao je nedovršen, odnosno u vrijeme očevida nalazio se u visokoj roh-bau fazi gradnje, odnosno izvršeni su isti građevinski zahvati kao i u istočnom dijelu, jedino tada nije bio cjelovito dovršen. Vještak je konstatirao da su radovi na uređenju tog prostora blizu kraja.

33. Nadalje, u svom zaključku i mišljenju (list 108 spisa), vještak je utvrdio da je u potkrovlju zgrade naknadno izgrađen novi stambeni prostor koji u naravi sadrži dva komforna stana povezana zajedničkim ulaznim prostorom. Utvrdio je da je tužitelj izvršenim građevinskim aktivnostima na adaptaciji i dogradnji potpuno izmijenio namjenu i supstanciju prvobitnog objekta/neuređenog tavana, te je izgradio dva nova posebna dijela zgrade koji ranije nisu postojali. Utvrdio je da prvobitni neuređeni tavanski prostor predstavlja 30% građevinske vrijednosti predmetne nekretnine (novouređenog stambenog prostora). Vještak je utvrdio ukupnu prometnu vrijednost: peterosobni stan 1570.707,82 kn, odnosno 420.672,72 DEM, dvosobni stan:

658.127,60 kn, odnosno 176.262,15 DEM, što je sveukupno: 2228.835,42 kn, odnosno 596.934,81 DEM.

34. U cijelosti je prihvaćen nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, koji je izrađen po pravilima struke, nepristrano, jasno i obrazloženo, nakon uvida u dokumentaciju i neposrednog pregleda predmetne nekretnine.

35. Iskaz tužitelja je prihvaćen jer je djelovao iskreno i uvjerljivo, a tužitelj je iskazivao kao i prilikom prvog saslušanja, opisujući okolnosti u kojima se našao početkom osamdesetih godina kada je ishodio potrebna ovlaštenja i odobrenja, te se upustio u uređenje i rekonstrukciju tavanskog prostora. Njegov iskaz se u pogledu bitnih okolnosti podudara s podacima u pisanoj dokumentaciji.

36. Iskaz tuženika je većim dijelom prihvaćen kao uvjerljiv i istinit, osim u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj cijelo vrijeme znao da gradi bespravno, jer da nije imao važeću građevinsku dozvolu. Također nije prihvaćen njegov navod da su stanari smatrali da će tužitelj adaptirati samo dio tavanskog prostora, jer takav svoj navod tuženik nije ni na koji način dokazao niti argumentirao. Naime, osim prosvjeda stanara SIZ-u stanovanja, koji spominje (radi prokišnjavanja), niti on – tuženik nije mogao spomenuti niti jedan drugi pravni akt niti pravnu radn ju usmjerenu protiv tužitelja radi rekonstrukcije tavanskog prostora u stambeni prostor, jer takve pravne radnje nije bilo. Dakle, u cijelog dugom razdoblju od preko četrdeset godina, tuženici, stanari i vlasnici stanova u predmetnoj zgradi nisu poduzeli n iti jednu pravnu radnju protiv tužitelja radi adaptacije tavanskog prostora u stambeni prostor.

37.Upravo ta okolnost govori u prilog zaključku da su stanari, suvlasnici zgrade bili svjesni da je tužitelj s potrebnim ovlaštenjima i suglasnostima, te svojim novčanim sredstvima proveo građevinske radove kojima je neuređeni tavanski prostor rekonstruirao, adaptirao u stambeni prostor.

38. Razmatrajući rezultate provedenih dokaza, treba istaknuti kao relevantno, da je tužitelj s tadašnjim SIZ-om stanovanja općine Centar, dogovorio uređenje tavanskog prostora, u cilju rješavanja svog stambenog pitanja. Tužitelj je od SIZ -a stanovanja, dakle od tadašnje nadležne vlasti dobio punomoć za ishođenje građevinske dozvole i provođenje građevinskih radova radi rekonstrukcije tavana u stambeni prostor. Osim toga, tužitelj je dobio suglasnost tada jedinih etažnih vlasnika stanova u predmetnoj zgradi, a to su bili CĆ i ŽC (NĆ), da adaptira tavanski prostor u stambeni. Jednako tako, dobio je i suglasnost Kućnog savjeta, koja je dana u ime svih stanara u zgradi, za adaptaciju tavanskog prostora u stambeni.

39. Prema punomoći koju je dobio od SIZ-a stanovanja, te tehničkim projektima, tužitelj je ishodio građevinsku dozvolu za provedbu građevinskih radova.

40. Za naglasiti je da u punomoći SIZ-a za stanovanje, te u spomenutim suglasnostima i odobrenjima za adaptaciju i rekonstrukciju tavanskog prostora nije precizirano na kojem dijelu tavana se tužitelju odobrava adaptacija, te nigdje nije prostorno ograničeno o kojoj se površini tavana ili o kojem se dijelu tavana radi.

41. Uzevši u obzir izuzetno loše stanje tavana i krovišta, koje je predstavljalo sanitarno - sigurnosni problem, te na okolnost da je krovište bilo dotrajalo i trebalo je sanaciju, posve je jasno da je u tom trenutku, svim akterima (tužitelju, gradu Zagrebu preko SIZ-a stanovanja i stanarima zgrade) bilo u interesu da tužitelj svojim sredstvima provede adaptaciju i rekonstrukciju tavana i da popravi/promjeni dotrajalo krovište. Nikome od njih nije bilo u interesu da tužitelj uredi samo dio tavana i samo dio krovišta, a da preostali dio ostane derutan i trošan, stvarajući ugrozu za sve stanare.

42. Kako je već rečeno, sva prateća dokumentacija, potvrde, odobrenja i suglasnosti odnose se na cijeli tavanski prostor, bez ikakvog ograničenja na istočni ili zapadni dio potkrovlja. Jedino je u građevinskoj dozvoli naznačeno da se radi o zapadnom dijelu tavana, da bi desetak godina kasnije to bilo ispravljeno i pravilno naznačeno da se radi o istočnom dijelu tavana. Tužitelj je tijekom cijelog postupka, a jednako tako i prilikom saslušanja tvrdio da je isključivo iz financijskih razloga ishodio građevinsku dozvolu samo za istočni dio tavana, a naknadno je, kad su mu to financijske prilike dopustile, izradio dopunu projekta u studenom 1985.g. i preuredio cijeli tavanski prostor.

43. Uzgred valja navesti da je, u skladu s dogovorom koji je imao sa SIZ-om stanovanja, etažnim vlasnicima i stanarima zgrade, tužitelj svojim sredstvima u cijelosti obnovio krovište koje je prokišnjavalo i bilo zapušteno, a okolnost obnove i uređenja krovišta razvidno je iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka. Uz to, tužitelj tvrdi da je u zgradu uveo trofaznu struju, o svom trošku, koji navod tuženici nisu osporili.

44. Dakle, nije sporno među strankama da je upravo tužitelj investitor svih građevinskih radova koji su provedeni na predmetnom tavanskom prostoru i na krovištu zgrade.

45. Na predmetnom tavanu tužitelj s obitelji živi kontinuirano od 1982.g. do danas, dakle preko četrdeset godina, a cijeli stambeni prostor koji je izgradio na tavanu, tužitelj je legalizirao, u kojem postupku je izdano rješenje o izvedenom stanju od 23.05.2014.g.

46. U ovom slučaju, primjenjuje se odredba čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja propisuje da tko je do stupanja na snagu toga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredaba čl. 370. ovog Zakona.

Stavak 2. propisuje da se odredba st. 1. ovog članka primjenjuje na odgovarajući način i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine izvršene do stupanja na snagu ovog Zakona na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti i o svom trošku.

47. Kao što je već navedeno, tužitelj je od nadležne vlasti (SIZ -a stanovanja) dobio suglasnost da o svom trošku uredi i prenamjeni neuređeni tavanski prostor u stambeni prostor, što je učinio, započevši s građevinskim radovima 1982.g. i obavljajući ih etapno, s obzirom na financijska sredstva kojima je trenutno raspolagao. Osim SIZ-a stanovanja, etažni vlasnici stanova CĆ i NĆ izjavili su pisanu suglasnost da tužitelj temeljem ulaganja u tavanski prostor stekne pravo vlasništva, a takvu suglasnost je dao i Kućni savjet.

48. Okolnost da je u građevinskoj dozvoli bio naznačen samo zapadni dio tavana (kasnije ispravljeno u istočni dio tavana) nije odlučna za stjecanje vlasničkih prava, koje je tužitelj stekao na cijelom području tavana. Naime, građevinska dozvola predstavlja akt upravne vlasti kojom se u tehničkom pogledu dopušta određena gradnja, ali nema utjecaja na stjecanje vlasništva.

49. Građevinski radovi su na većem dijelu tavana, na istočnoj strani, u potpunosti završeni po prilici do 1984.g., a u vrijeme građevinskog vještačenja je utvrđeno da je istočni dio u cijelosti završen, dok je manji dio tavana, na zapadnoj strani, tada bio nedovršen, odnosno vještak je objasnio da je taj dio izgrađen do faze roh - bau, koji radovi su izvršeni do 1986. Prema tome, na zapadnom dijelu tavana su nakon vještačenja (vještačenje je bilo 1998.g.) obavljeni manji, finiji građevinski radovi, dok su konstruktivni elementi gradnje bili dovršeni do 1986.g.

50. Dakle, do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 01.01.1997.g. tužitelj je, svojim sredstvima, proveo prenamjenu cjelokupnog tavanskog prostora u stan.

51. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer da nije obuhvaćena Republika Hrvatska na strani tuženika. Naime, tuženici i njihovi pravni prednici su otkupljivali stanove od Grada Zagreba, što nije sporno među strankama, tako da na predmetnoj nekretnini više nije upisan Grad Zagreb, iz kojeg razloga nije obuhvaćen ovom tužbom. Stoga je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

52. Uzimajući u obzir iznimno dugo trajanje ovog postupka, načelo ekonomičnosti postupka, a naročito okolnost podnošenja zahtjeva za suđenje u razumnom roku, ovaj sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se ponovno provede građevinsko vještačenje i očevid na licu mjesta, već je cijenio i koristio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ČC dipl. ing. koje vještačenje je provedeno u ovom postupku, s čime su se tuženici složili.

53. S obzirom na sve izloženo, osnovan je prvi po redu postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na cijelom tavanskog prostoru, te da tuženici trpe upis prava vlasništva na ime tužitelja u zemljišnim knjigama, kako je to precizirano u izreci ove presude.

54. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura. Vrijednost predmeta spora je utvrđena na ročištu dana 05.12.2005.g. i iznosi 13.405,00 eura (101.000,00 kn)

55. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 250 bodova, sastav podneska od dana 09.04.2000.g. - 25 bodova, podneska od dana 30.12.2004.g. - 25 bodova, podneska od dana 25.08.2005.g. - 25 bodova, pristup na ročište dana 05.12.2005.g. - 250 bodova, pristup ročištu 09.11.2006.g. - 250 bodova, sastav obrazloženog podneska od 16.01.2007.g. - 250 bodova, pristup k ročištu 19.04.2007.g. - 250 bodova, sastav podneska od 20.11.2008.g. - 25 bodova, pristup na ročište 02.07.2009.g. - 125 bodova, sastav podneska 19.11.2009.g. - 25 bodova, sastav podneska od 05.03.2010.g. - 25 bodova, sastav obrazloženog podneska 24.09.2010.g. - 100 bodova, sastav podneska od 27.10.2011.g. - 25 bodova, sastav podneska od 25.03.2013.g. - 25 bodova, sastav podneska od 10.05.2013.g. - 25 bodova, sastav podneska od 12.09.2013.g. - 25 bodova, sastav podneska od 30.05.2014.g. - 25 bodova, sastav podneska od 17.07.2014.g. - 25 bodova, sastav podneska od 18.05.2016.g. - 25 bodova, pristup na ročište 19.06.2018.g. - 125 bodova, sastav podneska od 22.11.2019.g. - 25 bodova, sastav obrazloženog podneska od 08.07.2022.g. - 250 bodova, sastav obrazloženog podneska od 28.06.2023.g. - 250 bodova, sastav podneska od 26.06.2024.g. - 25 bodova, pristup ročištu 04.07.2024.g.

- 25 bodova, pristup ročištu 25.09.2024.g. - 250 bodova, sastav podneska od 22.04.2025.g. - 25 bodova, sastav podneska od 22.05.2025.g. - 25 bodova, pristup na ročište 23.05.2025.g. - 250 bodova, sastav podneska 23.06.2025.g. - 25 bodova, sastav podneska 01.07.2025.g. - 25 bodova, sastav podneska 17.07.2025.g. - 25 bodova, pristup na ročište 21.11.2025.g. - 250 bodova, pristup na ročište 12.02.2026.g.

- 250 bodova, pristup ročištu za objavu presude - 50 bodova, što je ukupno 3675 bodova, odnosno 7.350,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 1.837,50 eura, pristojba na presudu u iznosu od 200,00 eura, te izlazak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eura, što je ukupno 9.402,96 eura.

56. Dosuđene su tužitelju zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 27. ožujka 2026. god. do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 27. ožujka 2026. god.

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. I. tuženika

3. Pun. II. tuženika