REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Povrv-181/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI ZG d.o.o., OIB 43118119983, Zagreb, Savska 183, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Spicijarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pradegan & Spicijarić j.t.d., Zagreb, Ulica Republike Austrije 17, protiv tuženika GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, s danom objave 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet: Ovrv-103524/2024, javnobilježnički predmet:

UPP/OS-Ovrv-1417/2024 koje je dana 4. veljače 2025. donio javni bilježnik Kristian Hukelj, iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6 te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba, donio je 4. veljače 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudskog predmeta: Ovrv-103524/2024; javnobilježnički predmet poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1417/2024 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 244,67 EUR sa zateznim kamatama te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR, također sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je u bitnome naveo kako podnosi isti na temelju međuvlasničkog ugovora koji je na snazi i kojeg su donijeli i potpisali suvlasnici zgrade u [adresa]. Ističe, kako su 25. siječnja 2017. usvojili godišnji plan održavanja te su odlučili da mjesečni doprinos zajedničkoj pričuvi iznosi 4,00 kn/m2, čl. 17. te se njegov prigovor odnosi na svih devet tražbina. Odgovorno tvrdi kako su navodi tužitelja netočni i da nisu utemeljeni na zakonu već na obmani i nevjerodostojnim dokazima. Ističe, kako redovito plaća pričuvu i posjeduje opće uplatnice za 2023. i 2024. iz kojih proizlazi da za svaki mjesec uplaćuje iznos od 20 EUR i 5 centi koje prilaže na uvid. Taj iznos uplaćuje na temelju međuvlasničkog ugovora. Ne zna kako se tužitelj usuđuje ne evidentirati uplatu. Odgovorno tvrdi kako suvlasnici nisu bili obaviješteni o povećanju pričuve.

3. Povodom tuženičinog prigovora ovaj sud je rješenjem od 21. kolovoza 2025. poslovni broj Povrv-181/2025-8 izvan snage stavio javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga. Istim rješenjem pozvao je tužitelja da se u roku od 15 dana očituje na prigovor tuženice i pozvao je tuženicu da se u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog očitovanja očituje na isto.

4. Tužitelj je 10. lipnja 2025., dakle, već prije donošenja prethodno navedenog rješenja podnio ovome sudu podnesak kojim se očituje na prigovor tuženika. U odnosu na prigovor tuženika na visinu potraživanja tužitelj navodi da je tuženik nakon podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu i to dana 9. prosinca 2024. uplatio samo iznos od 20,05 EUR i isti je knjižen kao plaćanje dijela računa za pričuvu za listopad 2024., a tako je naznačeno i na uplatnici, pa se a dakle radi o dijelu uplate za pričuvu za mjesec listopad 2024. godine jer iznos pričuve za mjesec listopad 2024. iznosi 30,26 EUR, i shodno navedenom tužitelj će kasnije specificirati tužbeni zahtjev u tom pravcu. U odnosu na navode tuženika kojim spori visinu utuženih računa jer da su mjesečni iznosi za pričuvu koji se zaračunavaju za nekretninu koje je vlasnik tuženik dužan podmirivati netočno izračunati odnosno da su iznosi veći od onoga što bi proizlazilo iz isprava u kojima se određuje visina pričuve navodi se da su isti neosnovani i u tom smislu se navodi da osnova i visina obveze tuženika po osnovi pričuve za predmetnu nekretninu proizlazi iz slijedećeg:

Tužitelj je uz prijedlog za ovrhu priložio vjerodostojnu ispravu - Financijsku karticu na dan 15. studenoga 2024. godine kao i Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju zgradom s pripadajućim Anexima, a sada uz ovaj podnesak prilaže još i Anex 2 i Anex 4 s pripadajućom odlukom, te zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu iz kojih isprava proizlazi osnova, opseg i visina tužiteljevog potraživanja. Dakle, pričuva je zakonska obveza, te je svaki suvlasnik u obvezi plaćati pričuvu. Iz isprava priloženih uz ovršni prijedlog i isprava priloženih uz ovaj podnesak proizlazi da postoji vjerovničko - dužnički odnos među strankama, te da sukladno tome postoji pravna osnova za donošenje ovršnog rješenja, ali i održavanja platnog naloga na snazi u dijelu potraživanja koje nije plaćeno ni prije ni nakon podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu. Ovo proizlazi iz Popisa suvlasnika koji predstavlja prilog Međuvlasničkog, te vjerodostojne isprave - financijske kartice od dana 15. studenoga 2024., i to tako da iz prve isprave proizlazi da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine i kao takav obveznik plaćanja pričuve, a iz druge isprave da postoji dugovanje po tom osnovu i za koje tuženik ne pruža dokaze da je to dugovanje namireno u cijelosti. U predmetnom slučaju utuženo potraživanje predstavlja iznos sredstava zajedničke pričuve. Doprinosi za zajedničku pričuvu plaćaju se radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, a tuženik je kao vlasnik predmetnog stana kao i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, u smislu odredbe čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dužan sudjelovati u troškovima zajedničke pričuve. Nadalje, tužitelj obrazlaže i visinu tužbenog zahtjeva na način da navodi da utuženi iznosi predstavljaju mjesečne iznose pričuve koja se izračunava na sljedeći način:

- za razdoblje na financijskoj kartici od veljače 2024. do listopada 2024. temeljem Međuvlasničkog ugovora, Anexa br. 4 i pripadajuće odluke/suglasnosti/ovlaštenja suvlasnika stambene zgrade u [adresa] od 6. prosinca 2022. ovjerene 21. prosinca 2022. pričuva iznosi 6,00 kn (0,80€)/m2 pa se mjesečni iznos pričuve od 30,26 EUR sukladno predmetnoj Financijskoj kartici za razdoblje veljača 2024. do listopad 2024 godine izračunava na slijedeći način: pričuva za npr. mjesec 3/2024 iznosi 0,80 €/ 6,00 kn /m2, (sukladno Anexu 4 i pripadajućoj odluci) koeficijent za stambeni prostor iznosi 1,00 (sukladno članku 16 Međuvlasničkog ugovora), površina nekretnine iznosi 37,83m2, (sukladno zemljišnoknjižnom izvatku) dakle pričuva za mjesec ožujak pa tako i za cijelo utuženo razdoblje se računa na način da se pomnoži površina stana sa iznosom pričuve po m2 i koeficijentom tj 37,83 m2 x 0,80 x 1 i to iznosi 30,26 EUR. Naposljetku se napominje da su uplatnice priložene prigovoru tuženika nečitke, te tužitelj pridržava pravo očitovati se na sadržaj istih ukoliko tuženik priloži čitke uplatnice. No neovisno od nečitkih uplatnica koje je tuženik priložio uz svoj prigovor, tužitelj tvrdi da iste zasigurno ne predstavljaju dokaz da je tuženik podmirio utuženo potraživanje jer je tužitelj utvrdio da je za navedeni prostor tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu uplatio samo jednom iznos od 20,05 EUR na ime podmirenja dijela mjesečne obveze pričuve za mjesec listopad 2024., a po osnovi ostalog potraživanja tuženik nije ni prije ni nakon podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu izvršio niti jednu uplatu. Slijedom navedenoga predlaže prihvatiti specificirani tužbeni zahtjev.

6. Tuženik se podneskom od 15. rujna 2025. očitovao na prethodno opisani podnesak tužitelja. U bitnome ostaje kod svog osporavanja te dostavlja izvornike uplatnica, koje je u preslici dostavio uz svoj prigovor protiv rješenja o ovrsi. Pojašnjava i da je na svim spornim uplatnicama pod model HR00 upisano i 202312. Iznosi detaljne navode o svojem nezadovoljstvu načinom na koji tužitelj kao upravitelj upravlja stambenom zgradom na adresi u [adresa].

7. Tijekom postupka sud je pregledao financijsku karticu tužitelja od 15. studenoga 2024. (str. 12 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa], broj Ugovora 00879 (str. 13 – 17 spisa), Međuvlasnički ugovor od 25. siječnja 2017. (str. 18 – 22 spisa), popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade (str. 23 – 27 spisa), Aneks br. 1. Međuvlasničkog ugovora od 5. srpnja 2021. (str. 28 spisa), suglasnost suvlasnika (str. 29 i 30 spisa), e-mail (str. 31 spisa), Aneks br. 3. Međuvlasničkog ugovora od 7. veljače 2023. (str. 32 spisa), suglasnost suvlasnika (str. 33 – 48 spisa), preslike općih uplatnica (str. 58 – 62 spisa), popis suvlasnika (str. 63 spisa), Aneks br. 2. Međuvlasničkog ugovora od 15. listopada 2021. (str. 74 spisa), Aneks br. 4. Međuvlasničkog ugovora od 24. veljače 2023. (str. 75 spisa), Odluku suvlasnika stambene zgrade [adresa] od 6. prosinca 2022. (str. 76 -85 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 86 – 89 spisa), Obavijest tužitelja od 11. siječnja 2023. (str. 104 spisa), Međuvlasnički ugovor od 25. siječnja 2017. (str. 106 – 110 spisa), popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade (str. 111 – 116 spisa), suglasnost suvlasnika (str. 117 i 118 spisa), dopis tuženika od 28. travnja 2021. (str. 119 spisa), prigovor tuženika od 11. siječnja 2024. (str. 120 spisa) i izvornike općih uplatnica (koverta na poleđini lista 120 spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25; dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 10. lipnja 2025. u cijelosti neosnovan.

9. Predmet spora je tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojim na ime pričuve i to za razdoblje od veljače do listopada 2024., koja se odnosi na stambenu zgradu u [adresa] potražuje od tuženika ukupan iznos od 224,62 EUR.

10. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik stana u predmetnoj zgradi na adresi u [adresa] i da je on dužan plaćati pričuvu. Naime, sam tuženik tvrdi da je on platio nesporni dio zajedničke pričuve za utuženo razdoblje i to u iznosu od 20,05 EUR za svaki mjesec. Dakle, tuženik ne osporava da je on u obvezi plaćati pričuvu.

11. Sporna je visina utuženog potraživanja i sporno je pitanje je li tuženik za utuženo razdoblje uplatio nesporni dio pričuve u iznosu od 20,05 EUR za svaki mjesec.

12. Najprije, treba istaknuti kako tuženik smatra da je u obvezi plaćati pričuvu u iznosi od po 4,00 kn po m2 stana, kako je to bilo utvrđeno u osnovnom Međuvlasničkom ugovoru za predmetnu zgradu na adresi u [adresa].

13. Takav stav tuženika je po ocjeni ovog suda pogrešan. Naime, Aneksom br. 4. Međuvlasničkog ugovora za zgradu u [adresa] od 24. veljače 2023. i pripadajućom Odlukom većine suvlasnika (i to prema suvlasničkim dijelovima) od 6. prosinca 2022. povećana je zajednička pričuva za predmetnu zgradu na iznos od 6,00 kn/m2, odnosno na 0,80 centi/m2.

14. Točno je da tuženik kao suvlasnik predmetne zgrade nije potpisao zapisnik prilikom donošenja prethodno navedene Odluke suvlasnika, međutim, ta Odluka ga obvezuje jer je donesena većinom svih suvlasnika i to u omjeru od 60% svih suvlasničkih dijelova kako je to utvrđeno na kraju te Odluke (str. 84 spisa).

15. Slijedom navedenoga, pričuva za predmetnu zgradu od 1. siječnja 2023. iznosi 6,00 kn/m2, odnosno 0,80 centa po m2. Dakle, toliko iznosi za cijelo utuženo razdoblje u ovoj pravnoj stvari od veljače do listopada 2024.

16. Međutim, tuženik osnovano ističe kako iz izvornika općih uplatnica koje je u koverti dostavio u spis (poleđina str. 120 spisa) proizlazi da je tuženik doista platio za svaki mjesec u utuženom razdoblju iznos od 20,05 EUR na ime zajedničke pričuve. Naime, na uplatnicama je navedeno u opisu plaćanja da plaća zajedničku pričuvu i to za mjesece, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopada 2024.

17. Tuženik je razložno tijekom postupka pojasnio da je on u pozivu na broj u svim uplatnicama za utuženo razdoblje naveo brojeve 202312, kao da plaćanje vrši za mjesec prosinac 2023, međutim, iz opisa plaćanja na svakoj od tih uplatnica razvidno je kako je tuženik za svaki od utuženih mjeseci u ovoj pravnoj stvari na ime zajedničke pričuve platio tužitelju iznos od 20,05 EUR.

18. Tužitelj je očigledno uplate tuženika pogrešno knjižio za ranija razdoblja. Naime, on ih je po ocjeni ovog suda bio dužan knjižiti za utuženo razdoblje, budući da je tuženik izričito u opisu plaćanja naveo da plaća zajedničku pričuvu i to upravo za utužene mjesece u ovoj pravnoj stvari od veljače do listopada 2024.

19. Potrebno je istaknuti da je ovaj sud na ročištu 12. veljače 2026. predočio punomoćniku tužitelja predmetne izvornike općih uplatnica te se tužitelj na iste očitovao kako one ne predstavljaju dokaz o podmirenju utuženog potraživanja i nije predlagao nikakve daljnje dokaze, već je predložio zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu.

20. Po ocjeni ovog sud radi se o paušalnom navodu tužitelja, naime predmetne uplatnice po uvjerenju ovog sud dokazuju da je tuženik za svaki od utuženih mjeseci platio tužitelju na ime zajedničke pričuve iznos od 20,05 EUR.

21. Dakle, tužitelj je očigledno uplate tuženika za utuženo razdoblje pogrešno knjižio za ranija razdoblja, s obzirom na to da je tuženik izričito plaćanja vršio za utuženo razdoblje u ovoj pravnoj stvari.

22. Slijedom, navedenoga tuženik je svakako za svaki od utuženih mjeseci u ovoj pravnoj stvari tužitelju na ime zajedničke pričuve za zgradu u [adresa] platio tužitelju iznos od 20,05 EUR.

23. Iz prethodno opisanog proizlazi da bi tužitelj imao pravo za svaki mjesec na razliku do punog iznosa pričuve, odnosno na iznos od 10,21 EUR. Međutim, ovaj sud ocjenjuje kako je i visina preostalog potraživanja sporna. Naime, u financijskoj kartici od 15. studenoga 2024., na temelju koje vjerodostojne isprave je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, navedeno je da je tuženik za prvi utuženi mjesec veljaču 2024. uplatio iznos od 7,62 EUR te je navedeno da je tuženik za mjesec rujan 2024. uplatio iznos od 20,05 EUR pa je tužitelj za mjesec veljaču potraživao razliku do iznosa od 30,26 EUR, odnosno 22,64 EUR, a za mjesec rujan 2024. isto razliku do iznosa od 30,26 EUR, odnosno 10,21 EUR. Međutim, podneskom od 10. lipnja 2025. tužitelj se očitovao da je tuženik 9. prosinca 2024. (nakon utuženja u ovoj pravnoj stvari) platio iznos od 20,05 EUR na ime dijela računa za mjesec listopad 2024. te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje na ime pričuve za mjesec listopad 2024. iznos od 10,21 EUR, dok sada konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje za mjesec rujan 2024. iznos od 30,26 EUR, a ne više iznos od 10,21 EUR kako je to potraživao ovršnim prijedlogom. Pored toga tužitelj se nije očitovao o tome iz kojeg razloga za mjesec veljaču potražuje iznos od 22,64 EUR, odnosno na temelju čega je zatvorio dio potraživanja za taj mjesec u iznosu od 7,62 EUR.

24. Dakle, ovršni prijedlog i priležeća financijska kartica, kao vjerodostojna isprava na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi u izravnoj je kontradikciji sa tužiteljevim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 10. lipnja 2025. Naime, tužitelj je prvotno za mjesec rujan 2024. knjižio tuženikovu uplatu u iznosu od 20,05 EUR da bi kasnije u podnesku od 10. lipnja 2025. tvrdio da je tuženik nakon utuženja u ovoj pravnoj stvari na ime pričuve za mjesec listopad 2024. uplatio tužitelju iznos od 20,05 EUR. Potpuno je nerazumljivo kako tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom ponovno za mjesec rujan 2024. potražuje puni iznos pričuve od 30,26 EUR kada je u financijskog kartici tužitelja od 15. studenoga 2024. navedeno da je tuženik na ime pričuve za mjesec rujan 2024. platio tužitelju iznos od 20,05 EUR te je tužitelj ovršnim prijedlogom potraživao na ime pričuve za taj mjesec samo iznos od 10,21 EUR. Naime, ne može se raditi o tome da je uplatu od 9. prosinca 2024. pogrešno knjižio na mjesec rujan 2024., budući da je financijska kartica izdana prije 9. prosinca 2024., još 15. studenoga 2024.

25. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako je sporna i preostala visina potraživanja iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 10. lipnja 2025., a radi se o preostalom potraživanju, budući da je ovaj sud utvrdio kako je tuženik svakako tužitelju za sve utužene mjesece u ovoj pravnoj stvari platio iznos pričuve od 20,05 EUR.

26. Naime, kako je to opisano financijska kartica tužitelja u izravnoj je kontradikciji sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari i po pravnom shvaćanju ovog suda na tužitelju je u situaciji kada je tuženik osporio visinu utuženog potraživanja bio teret dokaza da na nepobitan način dokaže visinu utuženog potraživanja.

27. Nerazumljivo je na koji je to način tužitelj knjižio uplate tuženika na ime zajedničke pričuve i dostavljena dokumentacija po uvjerenju ovog suda nije dostatna da dokaže postojanje bilo kakvog preostalog potraživanja tužitelja na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje od veljače do listopada 2024.

28. Tužitelj je i nakon što su mu predočeni izvornici uplatnica izrijekom predložio da se zaključi prethodni postupak i odmah održi glavna rasprava, tako da ovaj sud u odnosu na preostalo potraživanje (nakon što je utvrđeno da je tuženik tužitelju na ime pričuve za svaki od utuženih mjeseci platio iznos od 20,05 EUR), primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a ZPP-a ocjenjuje kao nedokazano postojanje bilo kakvog preostalog potraživanja tužitelja prema tuženiku na ime zajedničke pričuve i to za utuženo razdoblje od veljače do listopada 2024.

29. Slijedom navedenoga odbijen je kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev, te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika (točka I. izreke presude).

30. S obzirom da je odbijen u cijelosti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev, odbijen je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke presude).

31. Tuženik nije podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

U Sesvetama 27. ožujka 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka. 2. točke 3. ZPP-a, tj. ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Tomislavu Spicijariću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR

- tuženiku