REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3022/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužitelja AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zdravku Sesaru odvjetniku u Zagrebu, protiv II. tuženika ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Vanji Vargecu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-159/15 od 13. studenog 2015. u dijelu kojim je II. tuženiku naloženo da tužitelju solidarno isplati iznos od 4.661,06 eura sa zateznim kamatama koje teku počev od 28. listopada 2015 . pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-159/15 od 13. studenog 2015. u dijelu kojim je naloženo da se u roku od osam dana nadoknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 426,57 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se II. tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.133,96 eura (dvijetisućestotridesettri eura i devedesetšest centi), sa zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu u kojem navodi kako mu tuženik temeljem vjerodostojne isprave, računa broj 626/VP/1 od 19. listopada 2015. duguje u ukupnom iznosu od 4.661,06 eura. Rješenjem o ovrsi tuženom je naloženo da tužitelju isplati navedeni iznos zajedno sa zateznim kamatama te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka, a radi prisilne naplate određena je ovrha općenito na imovini tuženika.

2. I. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor kojim u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja, jer smatra da tužitelj nije dokazao da postoji dug između stranaka, osporava osnovu i visinu troškova te ujedno stavlja i prigovor zastare, pa predlaže rješenje o ovrsi staviti izvan snage i naknaditi troškove postupka.

II. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor kojim u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja, jer smatra da tužitelj nije dokazao da postoji dug između stranaka, osporava osnovu i visinu troškova te ujedno stavlja i prigovor zastare, pa predlaže rješenje o ovrsi staviti izvan snage i naknaditi troškove postupka.

3. Povodom prigovora tuženika, temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u podnesku od 31. listopada 2016. naveo kako se dug temelji na Ugovoru o zakupu poslovnog prostora sklopljenim u mjesecu ožujku 2004., a kojim je ugovoren zakup poslovnog prostora na adresi u [adresa], površine 45 m2, na iznos mjesečne zakupnine od 450,00 eura, a što je vidljivo iz priloženog računa uz prijedlog za ovrhu, kao i dopisa tuženika od 3. veljače 2015. Također navodi da je II. tuženik 8. srpnja 2015. pristupio u javnobilježnički ured tužitelja i usmeno izjavio otkaz ugovora o zakupu te ostavio ključeve navedenog prostora. Nakon toga je tužitelj 14. srpnja 2015. pozvao II. tuženika platiti polovicu dugovane zakupnine u roku od 10 dana, ali se isti oglušio pa je stoga tužitelj 19. listopada 2015. ispostavio skupni račun naslovljen na oba tuženika s obzirom da je u ugovoru o zakupu ugovoreno da II. tuženik solidarno odgovara za obveze iz ugovora. Navedeni račun je tužitelj istog dana dostavio tuženicima.

Stoga tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog te naložiti tuženicima da mu nadoknade nastale troškove ovršnog postupka te daljnji parnični trošak.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u račun od 19. listopada 2015. (l. 6. spisa), dopis I. tuženika od 3. veljače 2015. (l. 24. spisa), dopis tužitelja od 3. i 14. srpnja 2015. te 19. listopada 2015. (l. 25.-27. spisa), izvadaka iz matične knjige umrlih sa smrtnim listom i ovjerenim prijevodom za II. tuženika (l. 32. -38. spisa), preslik kartice kupca za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014., za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. i za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. (l. 41.-42. spisa), analitičku karticu kupaca za 2004., 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011., 2012. i 2013. godinu (l. 43.-45. spisa), ispis podataka iz sudskog registra za I. tuženika (l. 48. -49. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. ožujka 2004. (l. 54.-56. spisa), preslik smrtnog lista za II. tuženika (l. 65.-68. i l. 87. spisa), i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj St-76/18 od 7. rujna 2018. i 21. veljače 2023. (l. 69.- 86., l. 91.-94., l. 97.-105. spisa), te su saslušani tužitelj i II. tuženik.

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP-a), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na II. tuženika.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da je nad I. tuženikom Maač-gradnja d.o.o., OIB: 67937005999, tijekom postupka rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj St-76/18 od 9. veljače 2018. otvoren stečajni postupak, pa je stoga rješenjem suda o 14. ožujka prekinut postupak u odnosu na I. tuženika u ovom predmetu.

Također je utvrđeno da je prednik sada II. tuženika PO, tada II. tuženik, preminuo dana **.**.2016., pa je stoga rješenjima suda od 27. lipnja 2017. i 30. kolovoza 2022. prekinut postupak u odnosu na prednika II. tuženika IO i pravomoćno nastavljen u odnosu na njegovog zakonskog nasljednika, sada II. tuženika ĐO.

8. Predmet spora je nepodmireno potraživanje s osnove neplaćene zakupnine za prostor na adresi u [adresa], površine 45 m2.

9. Među strankama nije sporno da su tuženici koristili prostor na adresi u [adresa], površine 45 m2, ali je sporno razdoblje korištenja poslovnog prostora, osnova i visina dugovanja, kao i da li je potraživanje u zastari.

10. Uvidom u dopis I. tuženika od 3. veljače 2015. (l. 24. spisa) vidljivo je da je isti sastavljen od strane I. tuženika odnosno prednika II. tuženika, sa podacima o društvu I. tuženika, sa naznačenom adresom društva „ [adresa]“, a kojim se nakon zaprimanja opomene pred ovrhu, traž i odgoda otplate kroz sljedeća četiri mjeseca.

11. Uvidom u preslik Ugovora o zakupu poslovnog prostora (l. 54. -56. spisa) vidljivo je da je isti sklopljen dana 1. ožujka 2004., te ovjeren kod javnog bilježnika Jasminke Ankon pod brojem OV-01745/04, između tužitelja i I. tuženika, a kojim je ugovorom u točki I. određeno da zakupodavac predaje, a zakupnik prima i ulazi u posjed danom sklapanja ugovora, poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju lijevo, broj 2, površine 49 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], koja zgrada je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], upisana u Knjigu položenih ugovora, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Točkom 2. ugovora određena je mjesečna visina zakupnine u iznosu od 450,00 eura, dok je točkom 5. naznačeno da se ugovor sklapa na određeno vrijeme i to do 1. ožujka 2005. godine, s time da postoji mogućnost njegovog produžavanja na sljedeće godišnje razdoblje.

Točkom 9. Ugovora određeno da za sve obveze koje proistječu iz tog Ugovora, a naročito obveza isplate dospjele zakupnine te režijskih i drugih troškova, uz zakupnika solidarno odgovara i direktor zakupnika, tj. PO i to cijelom svojom imovinom (prednik sada II. tuženika).

12. Uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj St-76/18 od 7. rujna 2018. vidljivo je da su istim u predstečajnom postupku nad dužnikom Maač-gradnja d.o.o., ovdje I. tuženikom, vjerovnici prihvatili plan restrukturiranja, te da je otpušten dio utvrđene tražbine (u iznosu od 47.648,59 kuna) za iznos od 33.354,01 kuna, što čini preostali dio tražbine u iznosu od 14.294,58 kuna.

13. Uvidom u analitičke kartice tužitelja za razdoblje od 2004. godine do kraja 2013. godine te kartica kupca za razdoblje od 2014. godine do kraja 2016. godine (l. 41.-45. spisa), vidljivo je zaduženje tuženika i vršene uplate u navedenom razdoblju.

14. Na okolnost sklapanja Ugovora o zakupu, postojanju tražbine odnosno poslovnog odnosa i svrhe odredbi Ugovora o zakupu, saslušane su stranke te je na ročištu dana 19. veljače 2026. tužitelj iskazao da su Ugovor o zakupu sklopili 1. ožujka 2004., da je sve bilo u redu do 2015. Tuženici su bili u zakupu tog prostora dugo godina i uredno su izvršavali svoje obveze, a bili su u zakupu u svrhu svog poslovanja.

Nakon uvida u čl. 5. Ugovora o zakupu (l. 54. spisa) tužitelj je naveo da je svrha istog bila da su iz opreza sklopili prvo ugovor na trajanje od 1 godine, a ukoliko bi suradnja bila uredna i obveze bi se uredno izvršavale, da se ne bi ugovor morao ponovno sklapati, da se tako može prešutno obnavljati, a i prešutno su ga obnavljali, a u suprotnom da pisana strana jednu drugu obavijesti ako želi prekinuti ugovor . Tako su radili 10 godina. Misli da su problemi oko ispunjena obveze bili oko 2015. godine, dok je prvo dobio opomene zbog neplaćanja režijskih troškova koje su glasile na njegovo ime, a koje je bio dužan plaćati po ugovoru, pa ih je onda zvao da plate te režijske troškove, onda nije plaćao niti zakupninu a račun i su za zakupninu izdavali svaki mjesec pa se to onda nakupilo. U mjesecu srpnju 2015. javila mu je službenica iz njegovog ureda da se pojavio zakupnik, da je donio ključeve i ostavio ih te da je rekao da on više neće koristiti taj prostor. Prvo je rekao da neće platiti, pa da će platiti, pa da će platiti djelomično. Stoga je zvao odvjetnika, također je rekao da će platiti u obrocima ali nije platio ništa od ovog duga, onda su zbrojili ta dugovanja i pokrenuli ovrhu.

Kao razlog zašto nije raskinuo ugovor kada je nastao određeni dug, tužitelj je naveo da je respektirao dugogodišnju suradnju, a također mu je preko telefona rekao da ima neke probleme i da će platiti. U sporno vrijeme tuženik je bio u predmetnom prostoru, ne bi tražio zakupninu za vrijeme za koje ne bi bio u prostoru, a zakupnina je bila zaračunata za vrijeme do dana kada su vraćeni ključevi u njegov ured . Za polog je naveo da je potrošen odmah prve godine ugovornog odnosa.

15. II. tuženik je iskazao da je u vrijeme sklapanja ovog ugovora imao 10 godina. Nije imao veze sa firmom sve dok njegov otac nije preminuo, zna da je njegov otac bio u tom uredu. Sjeća se da se s ocem 2013. preselio u Beč, ali ne zna da li se taj ured u Zagrebu koristio ili ne, nema ranijih saznanja o dugovanjima firme prije nego što je njegov otac umro, tek tada je vidio papire. Bio je prije 10 godina kod punomoćnika tužitelja, on ga je zvao na sastanak da vide što se može napraviti, on ne osporava dugovanje ali tada nije mogao to sve platiti. Navodi da je njegov otac imao suprugu i šestero djece, a ostavinski postupak nije proveden. Također navodi da bi platio da može.

16. Dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka AOŠ nije proveden obzirom je II. tuženik odustao od istog na ročištu dana 19. veljače 2026.

17. Iz iskaza stranaka suglasno proizlazi da su tužitelj i I. tuženik sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi u [adresa], prizemlje , da je I. tuženik bio u predmetnom poslovnom prostoru, odnosno da su stranke bile u poslovnom odnosu te da dug nije podmiren, pa je stoga sud iskaze u tom dijelu ocijenio kao istinite i vjerodostojne obzirom se isti međusobno potvrđuju u prethodno opisanom dijelu.

Sud je također ocijenio kao istinit dio iskaza tužitelja kada je naveo da je svrha čl. 5. Ugovora o zakupu bila ugovaranje zakupa prvotno na određeno vrijeme, a zatim, ukoliko sve bude u redu, na neodređeno vrijeme prešutnim obnavljanjem ugovora, kao i navodi tužitelja da je tuženik bio u zakupu poslovnog prostora od sklapanja Ugovora o zakupu do u mjesecu srpnju 2015. godine, obzirom iz iskaza stranka proizlazi da je navedeni prostor bio u zakupu duži niz godina, što odgovara navedenoj svrsi čl. 5. Ugovora iskazanoj po tužitelju, kao i priležećoj dokumentaciji u spisu (analitičke kartice tužitelja za razdoblje od 2004. godine do kraja 2013. godine te kartice kupca za razdoblje od 2014. godine do kraja 2016. godine, l. 41. -45. spisa).

18. U odnosu na ocjenu razdoblja u kojem su tuženici bili u zakupu predmetnog poslovnog prostora, valja napomenuti da se u ovom predmetu samo paušalno osporilo postojanje poslovnog odnosa, dok je iz iskaza tužitelja i analitičkih kartica tužitelja za razdoblje od 2004. godine do kraja 2013. godine te kartica kupca za razdoblje od 2014. godine do kraja 2016. godine (l. 41. -45. spisa), vidljivo zaduženje tuženika i vršene uplate u navedenom razdoblju, a koje isprave nisu osporavane u ovom postupku, pa se stoga navedeni prigovor ocjenjuje kao neosnovan.

Stoga je sud ocijenio da je tuženik bio u poslovnom prostoru na adresi u [adresa], u razdoblju od mjeseca ožujka 2004. godine do mjeseca srpnja 2015. godine.

19. U odnosu na prigovor II. tuženika da nije u obvezi podmiriti dug jer tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku za I. tuženika, iz priležeće dokumentacije vidljivo je da stečajnom postupku nad I. tuženikom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj St-76/18 utvrđena tražbina tužitelja u iznosu od 6.324,05 eura, da je predstečajni vjerovnik otpustio dio tražbine pa je iznos preostale tražbine 1.897,21 eura, za koji je tužitelj naveo da nije podmiren u niti jednom dijelu. Sud smatra da se u ovom slučaju ne radi o primjeni čl. 45. st. 1. ZOO-a, niti o primjeni čl. 49. ZOO-a, obzirom se djelomično otpuštanje tražbine u stečajnom postupku (kao pristankom vjerovnika na otpis dijela duga, a kako bi se društvo održalo ili bi se dugoročno naplatila tražbina) ne može smatrati otpustom duga iz čl. 45. ZOO-a (odbijanje ili sprečavanje vjerovnika ispunjenje obveze i od jednog solidarnog dužnika), pa je stoga temeljem odredbe čl. 9. Ugovora o zakupu, a kojom je ugovorena solidarnost za obveze iz Ugovora u odnosu na direktora zakupnika, IO, prvotnog II. tuženika, odnosno prednika sada II. tuženika, II. tuženik u obvezi podmiriti tražbinu iz Ugovora o zakupu.

20. Iako je visina duga paušalno osporavana, u postupku tuženik nije predložio dokaze na navedenu okolnost, a obzirom je ista vidljiva iz Ugovora o zakupu, to se navedeni prigovor također ocjenjuje kao paušalan.

21. U odnosu na navode II. tuženika da nije jedini (kao nasljednik II. tuženika) koji bi bio u obvezi podmiriti dug jer iza II. tuženika postoje i drugi zakonski nasljednici istog nasljednog reda, valja napomenuti da se navedeni prigovor trebao istaknuti u žalbi protiv rješenja o nastavku od 30. kolovoza 2022., a koje je postalo pravomoćno 2022. godine, pa se stoga sada isti prigovor otklanja kao nepravovremen i stoga bez utjecaja na oduku.

22. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare valja napomenuti da se u ovom predmetu radi o potraživanju zakupnine za razdoblje od mjeseca lipnja 2013. pa do mjeseca srpnja 2015., a da je tužba podnesena 8. prosinca 2015., iz čega slijedi da nije protekao zastarni rok od 3. godine propisan člankom 229. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO-a), čime nije osnovan prigovor tuženika o zastari potraživanja tužitelja.

23. Stoga, a sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sud je ocijenio da je tuženik u obvezi podmiriti dugovanje, a kako to proizlazi iz poslovnih knjiga tužitelja, a tuženik niti ne tvrdi da navedeno potraživanje nije podmireno.

24. Nadalje, glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno u toč. II. izreke presude.

25. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

26. Tužitelju je stoga, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi, priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 eura (Tbr. 11. toč. 1. Tarife), kao i daljnji trošak sastava podnesaka od 31. listopada 2016. i 1. ožujka 2023. i 24. ožujka 2025. u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska 12. veljače 2020. u iznosu od 25 bodova, (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 10. studenog 2016., 26. siječnja 2023., 6. veljače 2025. i 19. veljače 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife, svaka radnja u iznosu od 100 bodova), trošak zastupanja na ročištu dana 17. siječnja 2017. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), uvećanog za pripadajući pdv od 25%, što ukupno iznosi 2.040,90 eura. Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a (za trošak javnobilježničke nagrade, trošak otpreme i poštanski i predvidivi ovršni trošak u iznosu od 129,40 eura nisu dostavljeni dokazi da su navedeni troškovi uistinu i nastali, dok trošak sastava podneska od 8. veljače 2018. i od 26. kolovoza 2022. nije bio potreban obzirom je uz navedene podneske tužitelj dostavio dokumentaciju u spis koju je mogao dostaviti uz već ranije podneske, kao niti trošak sastava podneska od 3. svibnja 2023.).

Navedenom iznosu pridodan je trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 93,06 eura, što ukupno iznosi 2.133,96 eura.

27. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. II. tuženom po punomoćniku