Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-711/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ŽO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Paula Eškinja, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Paule Eškinja, odvjetnice u Biogradu na Moru i zz tuženice ŽOM, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pogrešan upis Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kao vlasnika nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake Trišće u naravi maslinik i pašnjak površine 10272 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, da izvrši brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake Trišće u naravi maslinik i pašnjak, površine 10272 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to za cijelo.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 2.829,64 EUR-a (dvijetisućeosamstodvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. travnja 2024. navodi da je izvanknjižni vlasnik i posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj da je stekao darovanjem od svoga oca KO. KO da je stekao predmetnu nekretninu nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. HO, te darovanjem od majke LO. Po smrti oca HO, kćerke GO i CO svoj nasljednici dio su darovale svojoj majci LO. Na predmetnoj nekretnini da se držala stoka, a ista da je u cijelosti ograđena suhozidom. Posjed tužitelja da nitko nikada nije uznemiravao niti ometao niti na bilo koji drugi način osporavao. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno postavlja eventualno kumulirani tužben zahtjev usmjeren na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva utužene nekretnine za cijelo.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 9. svibnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokaz koji bi potvrdili dugotrajni posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini. Ističe kako je tužba za ispravak, sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk. upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. U odnosu na dokumentaciju koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], broj: Z-7202/2024, Z- 23500/2020 (list spisa 5-6), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7), potvrdu o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma od 5. lipnja 2024. (list spisa 16-25), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja Krša za razdoblje 1982. -1991. (list spisa 26-33), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 39-43), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marije Jurić, dipl. ing. agr. (list spisa 47-57), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka NO, dipl.ing. građ. (list spisa 70-82), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 36-38), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: TO (list spisa 92-93), ĐO (list spisa 95-96) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ŽO (list spisa 96-97). Izvršen je uvid u pribavljeni zapisnik sačinjen od strane ovog suda pod poslovnim brojem Z- 3445/2011/2162 i Z-7202/2024 (Z-23500/2020).

3.1. Tijekom postupka nije izveden dokaz saslušanjem predloženog svjedoka MO jer je navedeni preminuo tijekom postupka, dok je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. veljače 2026. odustao od saslušanja predloženih svjedoka EO, AO i RO. Sud je tom ročištu odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ZO, ĆO i IO jer su ovi svjedoci predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka protivno odredbi članka 299. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP). Po stavu ovog suda, razlozi tužitelja kojima opravdava predlaganje ovih personalnih dokaza ne upućuju na zaključak da tužitelj dokazne prijedloge za saslušanjem ovih svjedoka nije mogao iznijeti prije odnosno do zaključenja prethodnog postupka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige. Ujedno podneskom od 27. ožujka 2025. je postavio drugopostavljeni tužbeni zahtjev usmjeren za ispravak upisa za realni dio utužene nekretnine na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka označen slovima A-B- C-D-A u površini od 5136 m[2] te tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva na prednje opisanom realnom dijelu utužene nekretnine.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl. br. Z-3445/2011/2162.

7. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.

8. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

9. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica u tom postupku neosnovano upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini.

10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-3445/2011/2162 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], Trišće, maslinjak, pašnjak, površine 10272 m[2] nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1454103 m uknjiženog prava vlasništva na ime Republike Hrvatske za cijelo. Uvidom u citirani Zapisnik nadalje proizlazi da je povjerenik FO naveo da mu je osobno poznat posjednik kao i područje gdje se predmetna nekretnina nalazi i nije mu poznato da bi bilo ikakvih sporova.

11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja ŽO podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetnu nekretninu razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana dostave tog rješenja.

12. Uvidom u Potvrdu o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma od 5. lipnja 2024., klasa: ST/24-01/1452, ur.broj: 15-00-05/02-24-04 (list spisa 16-25) proizlazi da je Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja Krša za razdoblje 1982. -1991. obuhvaćena prema staroj izmjeri dok se predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosi na novu izmjeru. Nadalje preklopom nove izmjere sa šumskogospodarskom podjelom Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Pašman Vrgada" za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2025. utvrđeno je da se kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja je s površnom od 1454103 m[2] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja Krša za razdoblje 1982.-1991., što proizlazi iz dostavljenog Programa koji prileži na listu spisa 26-28.

13. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je sa svih strana ograđena suhozidima, a unutar nje se nalazi manja nekretnina koja nosi oznaku 2437 i koja je u vlasništvu tužitelja.

13.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da na skici žutom bojom označena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 10272 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio položaj zatečenih suhozida koji egzistiraju i omeđuju predmetnu nekretninu. Ujedno kao prilog skici sudskog očevida vještak je izradio preklop predmeta spora sa digitalnim orto-fotom iz 1968. Nadalje vještak je sačinio i skicu broj 2 po prijedlogu tužitelja koja prileži na listu spisa 43.

14. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl. ing. agr. od 1. rujna 2024. (list spisa 47-57) proizlazi da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja djelomično maslinik, a djelomično pašnjak površine 10272 m[2] , na kojoj se nalaze masline koje su regenerirane iz starih panjeva te su uočeni mlađi izdanci na starim panjevima. Vještakinja je utvrdila da je cijela nekretnina djelomično obrasla grmljem i niskim raslinjem i omeđena starim suhozidom. Vještakinja je utvrdila da su sve masline, odnosno panjevi na predmetnoj nekretnini starije od 70 godina. U sačinjenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela da procjena starosti nasada može varirati ovisno o sorti, geografskom položaju, klimatskim uvjetima, reljefu, tlu, uvjetima uzgoja i ostalim čimbenicima koji utječu na rast i razvoj biljaka. Navedene godine starosti mogu odstupati iz spomenutih razloga pa da zbog tog razloga sačinjeni nalaz i mišljenje obuhvaća približnu procjenu. Ujedno nalazu i mišljenju prileže fotografije zatečenog stanja na licu mjesta.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka NO, ing. građ. (list spisa 70-82) proizlazi da na temelju očevida i službenih zračnih snimki iz 1959., 1972. i 1977. dobivenih od Državne geodetske uprave vještak je mišljenja da su zatečeni predmetni suhozidi dijelom izgrađeni prije 1959. dok su preostalim dijelom stariji od 1977. godine.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnima, izrađenim u skladu s nalogom suda.

17. Svjedok TO je u iskazu (list spisa 92-93) naveo da mu je poznata predmetna parcela, da se radi o jednoj velikoj parceli naziva "Put Crnike", ograđena sa svih strana suhozidom otkad pamti. Nadalje da se sjeća dok je još bio dijete od desetak godina da bi viđao [adresa] pradjeda pokojnog SO, koji je također na svojoj parceli držao ovce. Ponekad bi s njim kao dijete znao i porazgovarati. Sjeća se da je i njegov sin pokojni NO zajedno sa SO stalno bio na ovoj parceli. Pokojni NO je djed tužitelja i poznato mu je da je pokojni NO imao tri kćeri i jednog sina i to KO, [adresa] oca. Oni su na ovoj parceli čuvali ovce, stalno su nešto radili, dograđivali suhozide, gulili su travu "muravinu" za ovce. Poslije smrti pokojnog NO na predmetnoj nekretnini da je viđao KO pa i dan danas, a poznato mu je da danas parcela pripada ŽO, njegovom sinu. Nije čuo da bi unutar obitelji bilo ikakvih sporova vezano za ovu predmetnu parcelu niti da bi netko treći Ž osporavao posjedovanje i vlasništvo ove nekretnine. Na poseban upit je naveo da je na predmentoj nekretnini bilo raslinja, niske šume što ne bi nazivao pravom šumom. [adresa] su sjekli grane za ovce i stalno ih je viđao kako čiste i održavaju ovu parcelu. Na predmetnoj parceli se nalaze i masline, misli da ih je zasadio još pradjed pokojni SO, a možda čak i njegov otac budući da se dobro sjeća da su masline postojale na terenu dok je još bio dijete.

18. Svjedokinja ĐO je u iskazu (list spisa 95-96) navela da joj je poznato da ŽO ima teren u predjelu Trišće na [adresa]. Njezina obitelj nije imala teren u blizini ovog terena, ali je kao djevojka od 16 godina znala prolaziti ovim područjem, počela je šetati ovim područjem negdje oko 1958. godine. Tada bi na ovoj parceli viđala pok. SO i njegovu ženu K koji su na ovom terenu držali ovce, sjeća se još kao djevojka da su tada imali dva mala torića za ovce. Obično bi preko dana u tim torovima držali ovce, kao i na još jednom terenu u blizini ovog dok bi oni radili na drugim terenima, kopali masline i slično. Na ovom terenu pok. SO je također imao masline možda par komada, 5-6 komada. Ovaj teren je ograđen suhozidom. U ono vrijeme privatni posjed se poštivao i to se nazivalo "branjevina". Lugari su poštivali branjevine. Nije čula da bi pok. SO dobio kaznu od lugara. Pok. SO je imao dvoje djece i to: pok NO koji je djed tužitelju i kćerku " H", udala se i živjela u [adresa], i umrla je prije nekoliko godina, ali se svog dijela nije uzela. L da je dobro poznavala i svi u mjestu su znali da je to bila dobra obitelj koja se slagala, i da je sva zemlja iza smrti pok. SO pripala pok. NO. Poznavala je i NO. SO i njegov sin NO su bili poznati zidari u mjestu. Pok. NO je nastavio obrađivati masline, zajedno sa sinom KO. Poznato joj je da je pok. HO pored sina KO, imao i tri kćeri: IO, CO koja je preminula i GO. Zna da su one odrekle u korist brata, jer su one dobile zemlju koju je majka donijela u dotu. Njihova majka pok. LO nije imala brata tako da je zajedno sa svojim sestrama naslijedila zemlju koju je donijela u dotu po udaji u obitelj HO. Na poseban upit je navela da tužiteljev otac KO živi zajedno sa sinom ŽO i KO joj je rekao da je podijelio djecu. KO joj je rekao da je ovaj teren pripao ŽO. Dok je bila djevojka, da se sjeća kad je prolazila kao djevojka da je suhozid postojao. Danas se više ne čuvaju ovce, zadnji je na ovom terenu držao ovce KO, možda prošle godine. Zna da je na ovaj teren došao neki divlji pas pa su ovce pobjegle tako da više KO ovdje ne trži ovce niti koze. Nikada nije čula za svađe, nije čula da bi itko Ž branio posjedovanje ovog terena pa niti lugari. To su svi poštovali.

19. U stranačkom iskazu tužitelj ŽO je naveo (list spisa 96-97) da mu je predmetni teren pripao u podjeli sa bratom. Prije nekih 10-12 godina otac KO je podijelio njega i brata. Tako da je ovaj teren gdje se nalazi tor pripao njemu, a brat je dobio terene na drugoj strani tog područja koji su zvali Crnike. G posjeduje ovaj teren na način da čisti teren, siječe drva jer se grije još na drva, dvije tri masline koje se nalaze na ovom terenu je prepolovio, zasadio nove mladice. Prije tri mjeseca na ovom terenu su držali blago. Doveo je koze, a otac je imao ovce. Međutim točno je što je rekla svjedokinja ĐO da su se pojavile divlje životinje, a odnedavno na ovom terenu više ne drži blago. Ne zna tko je zasadio masline, riječ je o starim maslinama, navjerojatnije da ih je zasadio pradjed PO. Navodi da su te stare masline nalaze u dijelu terena koji je posebno ograđen kamenim zidom da se masline zaštite od blaga. Na ovom terenu su ovi odvojeni kameni dijelovi otkad pamti, sigurno još ih je gradio pradjed SO. Blago su imali i djed HO i pok. pradjed SO. Unutar obitelji nije bilo svađe, imovina je podijeljena i ovaj teren je njemu pripao. Istaknuo je da i dan danas slobodno ulazi i posjeduj ovaj teren i nije čuo za nikakve sporove. Teren je uvijek u posjedu njegove obitelji. Na poseban upit je naveo da je suhozid sigurno započeo graditi pradjed SO, a gradio ga je sa sinom pok. HO, njegovim djedom, koji je rođen 1931. a umro je 1998. Pradjed pok. SO koji je rođen 1900. je ovaj teren stekao od šukundjeda ŽO.

20. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

21. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

22. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

22.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

22.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

23. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

24. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

25. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

26. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

27. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ove nekretnine.

28. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐO ( rođena 1942.) i TO ( rođen 1940.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine mjesta [adresa], na otoku Pašmanu (gdje se i nalazi predmetna nekretnina) u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i drugim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pa su svjedoci suglasno iskazali “ da su na tom terenu viđali tužiteljevog pradjeda SO koji je na ovom terenu držao ovce, da se na terenu nalaze masline koje pamte oduvijek, potom da je teren nastavio koristiti na isti način njegov sin pok. HO. Poslije Antine smrti teren da je nastavio koristiti tužitelj KO, dok je svjedokinja ĐO dodala da je donedavno na ovom teremu KO držao koze, a KO da joj je rekao da je podijelio djecu te je navedeni teren pripao upravo tužitelju, što je potvrdio i svjedok TO. Svjedoci su suglasno iskazali kako nikad nisu čuli za spor unutar obitelji, kao i da bi netko treći pa tako niti iz Šumarije osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje ove nekretnine, ograđenu kamenim suhozidom.

29. Nadalje, za istaknuti da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 750/2016-2 od 17. travnja 2019. izraženo pravno stajalište da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva koji ima posredna saznanja o pravno odlučnim činjenicama ( identično pravno shvaćanje izraženo i u odlukama Rev- 14147/14-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/93-2 od 7. travnja 1993. te Rev-577/98-2 od 28. veljače 2001.), a jednako tako nije neophodno da iskazi posrednih svjedoka budu potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima.

30. Prihvaćajući navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud nalazi da je tužitelj temeljem iskaza saslušanih svjedoka, koji su u vrijeme iskazivanja imali 83 godina (ĐO) i 85 godina (TO), pa je logično i očekivano da unatrag otprilike 60-70 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili odnosno o osobama koje su koristile utuženu nekretninu, što su i istaknuli u svom iskazu navodeći da o predmetnom zemljištu crpe saznanja od otprilike šesnaeste godine ( svjedokinja ĐO) i svjedok TO od okvirno desete godine, a što bi vremenski odgovaralo pedesetim godinama prošlog stoljeća, suglasno opisujući da je utužena nekretnina odavnina bila u neometanom posjedu tužiteljevih prednika, danas u posjedu upravo tužitelja.

31. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, koju je odavnina u posjedu obitelji ĐO, nakasnije od pok. SO na način da je iste koristio za čuvanje blaga, a dijelom za obrađivanje maslina, jednako tako i njegov sin pok. HO, a potom nekretninu je nastavio posjedovati tužiteljev otac KO te se utužena nekretnina dalje prenosila unutar obitelji sve do tužitelja koji je sve donedavno na utuženoj nekretnini držao koze, a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koja je jasno ograđena od susjednih nekretnina i to suhozidom. Vezano za starost suhozida, sud je prihvatio iskaze svjedoka kada navode da je utužena nekretnina ograđena suhozidom otkad pamte, što je sudu životno i logično cijeneći činjenicu da su se tužitelj i njegovi prednici dugi niz godina bavili stočarstvom. Iako je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju pozivajući se na dostupne zračne snimke naveo da su označeni suhozidi dijelom izgrađeni prije 1959., a dijelom stariji prije 1972. , međutim ovaj sud je iskazima svjedoka našao utvrđenim da je cijela nekretnina barem od pedesetih godina prošlog stoljeća u istim gabaritima, a sve slijedom prednje iznijetih dokaza. Stoga, po stavu ovog suda predmetna nekretnina još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

32. U odnosu na Potvrdu uključenosti kat.čest u šumskogospdarski plan ( list spisa 16) iz koje bi proizlazilo da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( od dijela koje nastala predmetna nekretnina) obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991., po stavu ovog suda tuženica ne bi samo radi toga stekla pravo vlasništva prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama, posebno stoga što je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po kulturi upisana kao maslinjak i pašnjak, što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, pa tako iskazima saslušanih svjedoka ( vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.). Nadalje, u pogledu utužene nekretnina stalna sudska vještakinja Marija Jurić je u izrađenom nalazu i mišljenja jasno opisala ovu predmetnu nekretninu kao maslinik i pašnjak. Utvrđenje stalne sudske vještakinje Marije Jurić potkrjepljuje iskaze saslušanih svjedoka u dijelu korištenja predmetne nekretnine obrađivanjem maslina i držanjem blaga još od pok. pradjeda tužitelja SO. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da predmetna nekretnina u naravi ne predstavljaju šumu, već pašnjak i maslinik , dok su ujedno svjedoci suglasno naveli da na spornu nekretninu nisu dolazili lugari.

32.1. Nadalje iz izvedenih dokaza, prije svega iz iskaza saslušanih svjedoka ovaj sud je utvrdio da su predmetne nekretnine od davnina ograđene suhozidom, a što potkrjepljuje i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke da zatečeni predmetni suhozidi dijelom izgrađeni prije 1959. godine. Navedeno potkrijepljuje je i priložne skice sudskog očevida vještaka geodetske struke s uklopom predmeta spora u DOF 1968 i u HOK, iz kojih je razvidno da su obje predmetne nekretnine istog oblika odnosno u istim gabaritima, kao i danas.

32.2. Slijedom navedenog predmetna nekretnina se nalazi u posjedu tužitelja i njegovih prednika najkasnije od 50-ih godina prošlog stoljeća, a na kojoj nekretnini nitko treći nikad nije polagao pravo vlasništva, iz čega slijedi da na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a 16. listopada 1990., (kojim je Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta), ista nije predstavljale šumu (niti šumsko zemljište).

32.3 Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine" broj 41/90, dalje ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

32.4. Slijedom provedenih dokaza, utužena nekretnina, najmanje od pedesetih godina prošlog stoljeća, po svojoj naravi nije šume niti šumsko zemljište. U svakom slučaju, za ukazati je da Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd- 3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.

33. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnie nekretnine te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

35. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

36. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

36.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 13. lipnja 2024., 15. srpnja 2024. ( uviđaj na licu mjesta), 3. srpnja 2025. i 23. veljače 2026.

- od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), sveukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i stvarni trošak vještačenja u iznosu 1.500,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 26,55 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. ožujka 2025. jer spisu ne prileži podnesak od tog datuma. Slijedom čega je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

36.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 2.829,64 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (27. ožujka 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).

37. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

Biograd na Moru, 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Pauli Eškinja, odvjetnici u Biogradu na Moru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.