REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1018/2024-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Borna Okroša, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika, Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Neveščanin Mateša, odvjetnica u OD Mateša&Kapitan d.o.o. u Zagrebu, Kranjčevićeva 11, radni naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju, SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.654,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 nadoknaditi tužitelju, SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.913,68 EURA sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 07. studenog 2019., oko 6:35 sati u Karlovcu, Sisačka ulica 57 upravljao osobnim vozilom marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka]. Na navedenom dijelu ceste došlo je do prometne nezgode na način da je pred vozilo istrčala divljač, srna, koja je udarila tužiteljevo vozilo te se nakon događaja udaljila u nepoznatom smjeru. Na vozilu tužitelja su uslijed opisane nezgode nastala znatna oštećenja. Obzirom je do predmetne nezgode došlo uslijed istrčavanja divljači s lovnog područja Lovačkog društva "Orlovac", a koje posjeduje policu osiguranja kod tuženika, temeljem police osiguranja od odgovornosti sklopljene sa tuženikom, istog smatra pasivno legitimiranim u ovom postupku. Zbog brojnih oštećenja na vozilu tužitelj je zatražio ponudu dijelova za zamjenu od društva Auto Hrvatska-Automobili d.o.o. i prema navedenom materijalna šteta se cijeni na iznos od cca 44.000,00 kn. Ističe da je napravljen i izvid štete od strane tuženika prema kojem je sastavljena ponuda za popravak i zamjenu dijelova. Tužitelj se prije utuženja obratio tuženiku u mirnom postupku, međutim bez uspjeha. Stoga od ovdje tuženika, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu specificiranom u tužbi i podneskom od 15. ožujka 2023.g. zahtijeva platež iznosa od 6.636,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 07. studenog 2019. pa do isplate te naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je sa Hrvatskim lovačkim savezom u trenutku štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078700036869. Osporava osnov, odgovornost i visinu zahtjeva u cijelosti. Ukazuje na odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu te navodi da osiguranje tuženika odgovara samo u slučaju da je šteta nastala zbog provođenja lova, kojeg na dan nastanka štetnog događaja nije bilo, pri čemu ukazuje na odredbu čl. 60. i čl. 7. st. 1. toč. 19. istog Zakona. Smatra da je bitna pretpostavka odgovornosti lovoovlaštenika za štetu vezanu uz divljač u prometu da je ista nastala u svezi provođenja lova, pri čemu treba razlikovati aktivnost lova, od prava provođenja lova kao u lovno gospodarske djelatnosti. Nadalje smatra da tužitelj nije dokazao da je do štete došlo naletom srneće divljači te ukazuje da je iz priložene dokumentacije razvidno da je predmetna prometnica označena prometnom signalizacijom koja upozorava na opasnost od divljači na cesti te ograničenja brzine pa stoga podredno ističe odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, jer nije prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima na cesti, odnosno postojećim prometnim znakovima upozorenja. Stoga predlaže zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze čitanjem obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva (list 5-6 spisa), potvrde Auto Hrvatske-Automobili d.o.o. (list 8 spisa), izvida štete (list 9-10 spisa), potvrde MUP-a PU Karlovačke, PPP Karlovac (list 11-12 spisa), službenim putem dostavljenu dokumentaciju MUP-a, PPP Karlovac uz dopis od 23.12.2020.g. (list 30-35 spisa), proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. Miši Bariću (list 52-60 spisa), kojeg vještaka je i saslušao na ročištu za glavnu raspravu 16. ožujka 2023. te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je 27. travnja 2023. donio presudu kojom je tuženiku naložio isplatu iznosa od 4.654,17 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do isplate kao i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.732,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do isplate (točka I. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1.981,97 EUR sa zateznim kamatama od 7. studenog 2019. do isplate kao i dio zahtjeva za platež kamata na dosuđeni iznos glavnice u iznosu od 4.654,17 EUR za razdoblje od 7. studenog 2019. do 26. travnja 2023. (točka II. izreke)
5. Odlučujući povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gž-2313/2023 od 3. travnja 2024. ukinuo presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i predmet u tom dijelu vratio na ponovno suđenje. Iz obrazloženja drugostupanjskog suda proizlazi kako je sud žalbene navode tuženika ocijenio osnovanim te utvrdio da je prvostupanjski sud propustio utvrditi dinamiku štetnog događaja, što je od odlučnog značaja za ocjenu tužiteljevog doprinosa nastanku štetnog događaja.
6. U ponovljenom postupku, uvažavajući stavove drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je proveo dokaze kao pod točkom 3. ovog obrazloženja te je na raspravi 4. ožujka 2026. saslušao prometnog vještaka ing. Mišu Barića (list 127-128).
7. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev za naknadu štete u iznosu od 4.654,17 EUR sa zateznim kamatama osnovan.
8. Među parničnim strankama sporna je pasivna legitimacija tuženika, odgovornost te osnov i visina zahtjeva.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete na njegovom vozilu, za koju tvrdi da je nastala naletom divljači (srne) na njegovo vozilo.
10. Uvidom u potvrdu MUP-a PU Karlovačke, Postaja prometne policije Karlovac te dokumentaciju dostavljenu službenim putem od iste postaje prometne policije utvrđeno je da je policija izašla na lice mjesta po dojavi tužitelja da je naletio na divljač-srnu, koja je na kolnik Sisačke ulice istrčala s lovnog područja lovačkog društva "Orlovac". Nadalje iz te dokumentacije proizlazi da je na osobnom vozilu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] nastala materijalna šteta, da se divljač nakon događaja udaljila s mjesta događaja u nepoznatom pravcu, da su na oštećenim dijelovima vozila pronađeni i izuzeti tragovi dlake divljači, da je ispitivanjem alkoholiziranosti alkometrom marke "Drager" utvrđeno da kod vozača nema prisutnosti alkohola u organizmu, da je na mjesto događaja izašao i predsjednik spomenutog lovačkog društva, da je 550 m prije mjesta događaja, gledano u smjeru kretanja osobnog vozila postavljen prometni znak "divljač na cesti", a brzina prometnim pravilom u naselju ograničena na 50 km/h.
11. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je spornoga dana svojim vozilom išao na posao oko 6:30 ujutro, kada je na izlasku iz sela Orlovac, njemu sa lijeve strane kolnik pretrčavala srna te je sa prednjim desnim dijelom vozila udario u tu srnu, koja je pretrčala kolnik i udaljila se kroz žbunje i grmlje koje se nalazilo njemu sa desne strane izvan kolnika. Sasvim je siguran da je životinja u koju je udario vozilom bila srna. Nakon ovog kontakta, zaustavio je vozilo i odmah pozvao policiju, koja je o ovom događaju obavijestila lovnika iz obližnjeg lovačkog društva. Nadalje iskazao je da svakodnevno vozi tom prometnicom, zna da je brzina vožnje ograničena na 50 km/h, a on uvijek upravlja vozilom u okviru ograničenja brzine. Misli da je gledano iz njegovog smjera vožnje prije ovog kontakta sa srnom, bio postavljen prometni znak "divljač na cesti". U vrijeme štetnog događaja, još se nije razdanilo, na vozilu su bila upaljena kratka svjetla i srnu nije vidio prije kontakta, tako da nije ni poduzimao kočenje, nego tek nakon što je uslijedio udarac. Auto je bio u voznom stanju nakon ove nesreće, no on je pozvao vučnu službu, jer nije bio siguran o kakvom se oštećenju radi.
12. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Miše Barića proizlazi da je do predmetne prometne nezgode došlo u Karlovcu, na kolniku Sisačke ulice kbr. 57, na ravnom dijelu kolnika s dvije prometne trake u oba smjera ukupne širine 6,5 m na kojem je brzina ograničena prometnim pravilom na 50 km/h. Nadalje vještak ističe da se u potvrdi PP Karlovac čiji službenici su izašli na lice mjesta i izradili skicu lica mjesta i fotoelaborat, navodi da su na vozilu izuzeti tragovi dlake divljači te da je sukladno toj potvrdi kao i izjavi tužitelja nalaz izradio pod pretpostavkom naleta osobnog vozila tužitelja na srnu. Naime, karakter oštećenja prednjeg dijela osobnog vozila nedvojbeno ukazuje da se radi o naletu na životinju kojom prilikom s tehničke strane nije moguće decidirano se izjasniti o vrsti divlje životinje. Prema raspoloživim materijalnim tragovima do naleta na srnu je došlo na desnom prometnom traku promatrano u smjeru kretanja osobnog vozila i to oko 1 m od desnog ruba kolnika. Način oštećenja prednjeg desnog dijela osobnog vozila, a posebice smjer deformacije poklopca motornog prostora nedvojbeno ukazuju da je srna dolazila vozilu s njegove lijeve strane, a ne desne kako je to ucrtano u skici policije. Brzina kretanja osobnog vozila tužitelja u trenutku naleta na životinju iznosila je oko 97 km/h, dok se ista prije naleta tehničkim putem nije mogla utvrditi. U trenutku kada je tužitelj objektivno mogao uočiti srnu na lijevoj strani bankine izvan kolnika, vozilo je bilo udaljeno od mjesta naleta oko 22,7 m. S obzirom na potreban zaustavni put osobnog vozila, a koje je iznosio oko 73 m, tužitelj kočenjem nije mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Da se tužitelj, u konkretnoj situaciji kretao svim brzinama do 44 km/h kočenjem bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Ukupna visina štete na osobnom vozilu, a prema priloženoj ponudi za popravak iznosi 5.817,71 EUR/43.833,54 kn sa PDV-om.
13. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju prometnog vještaka samo u dijelu njegove procjene brzine kretanja vozila tužitelja, dok je tuženik u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, u bitnom ističući da kako nije utvrđena vrsta divljači, način kretanja i brzina, da je stoga apsurdan zaključak vještaka o brzinama pri kojima bi tužitelj mogao izbjeći nalet na „divljač“. Nadalje ukazuje da je prometnica bila označena prometnom signalizacijom za upozorenje od divljači na cesti te ograničenja brzine, a da je tužitelj upravljao brzinom koja je duplo veća od dozvoljene, što ukazuje na njegovu odgovornost za nastanak štetnog događaja.
14. Radi očitovanja na prigovore stranaka sud je na ročištu 16. ožujka 2023.g. saslušao prometnog vještaka ing. Mišu Barića koji je tom prilikom iskazao kako je nalaz i mišljenje temeljio na službenicima policije Karlovac koji su izašli na lice mjesta događaja, izradili skicu lica mjesta, sačinili fotoelaborat, te su izuzeli tragove dlaka divljači. Jedino, a što je i napisao u nalazu, pretpostavlja, kao što stoji u tužbi, da se radi o naletu na srnu. Mogao je to biti i srndać, mogla je biti i divlja svinja, ali to ne utječe na ostali dio izračuna i izrade njegovog nalaza i mišljenja. Na licu mjesta nisu utvrđeni tragovi kočenja. U vrijeme štetnog događaja bio je sumrak, no i da su bili uvjeti potpunog mraka tužitelj je mogao sa kratkim svjetlima uočiti prepreku ispred svog vozila do 30 m. S obzirom da je osobno vozilo tužitelja u trenutku kad je objektivno mogao uočiti divljač sa svoje lijeve strane bilo udaljeno 22,7 m proizlazi da je sa snopom kratkih svjetala mogao vidjeti divljač na lijevom rubu kolnika. Zaključno, bez obzira je li bio sumrak ili je bila noć, izračun izbjegavanja se ne mijenja.
15. Radi daljnjeg razjašnjenja dinamike štetnog događaja na raspravi 4. ožujka 2026. sud je ponovno usmeno saslušao stalnog sudskog vještaka Mišu Barića koji je nastavno na primjedbe drugostupanjskog suda naveo kako je brzinu kretanja osobnog automobila u trenutku naleta na životinju bilo moguće izračunati i ista je iznosila 97 km/h, dok brzinu kretanja vozila prije naleta na životinju tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi jer na kolniku prije naleta nisu pronađeni materijalni tragovi. Nadalje navodi (a vezano za točku 8. drugostupanjske odluke) da je u noćnim uvjetima vožnje sa kratkim svjetlima na udaljenosti od 22,7m moguće uočiti životinju bočno na lijevom rubu kolnika zbog šireg spektra kratkih svjetala koja omogućavaju osvjetljenje puno šire na lijevu i na desnu stranu u odnosu na dugačka svjetla. Prema pravilima struke, u noćnim uvjetima sa kratkim svjetlima mogućnost uočavanja zapreka ispred vozila u pravilu se uzima oko 30 m. U konkretnom slučaju bez obzira jesu li na vozilu bila upaljena kratka ili duga svjetla, na 22,7 m postojala je mogućnost uočavanja životinje na lijevom rubu kolnika. Vezano za točku 9. obrazloženja drugostupanjske odluke navodi da dugačka svjetla u konkretnoj situaciji ne bi imala nikakvu svrhu jer dugačka svjetla imaju tzv. asimetrični raspored osvjetljenja u kojem slučaju lijevo svjetlo ima kraći rasap u lijevu stranu zbog vozila iz suprotnog smjera, dok desno svjetlo ima veći rasap zbog osvjetljavanja ruba kolnika (pješaci i sl.). U konkretnom slučaju dugačka svjetla na 22,7m su potpuno identična i kratkim svjetlima. Bez obzira da se tužitelj prije naleta na udaljenosti većoj od 22,7 m kretao sa dugačkim svjetlima nije mogao uočiti životinju iz prostog razloga što ista nije došla u snop svjetala tj. u vidno polje vozača. Vještak nadalje pojašnjava da, u trenutku kada je životinja bila 1m lijevo od ruba kolnika, a to je ukupno 7m prije naleta, vozilo se nalazilo udaljeno 22,7 m i to je trenutak kada je prvi puta mogao vidjeti životinju. Prije toga, bez obzira sa kojim svjetlima da se kretao, životinja je bila daleko izvan ruba kolnika i nije bila uočljiva, tako da je nevažno vozilo se sa dugim ili kratkim svjetlima. Nadalje, vještak je naveo kako je točno da tužitelj nije reagirao u trenutku kada je objektivno mogao uočiti životinju izvan kolnika kočenjem jer to tehnički nije niti mogao. Ako se zna da u 1 sek vozilo koje vozi 97 km/h prijeđe 27 m, a prethodno je utvrđeno da ju je mogao objektivno uočiti na 22,7 m proizlazi da je tužitelj imao manje od 1 sek za bilo kakvu reakciju. Kako je normalna reakcija vozača u ovim uvjetima 1 sek to znači da tužitelj nije niti mogao započeti sa usporavanjem vozila, a kamo li sa zaustavljanjem. Reakcija upravljačem, tj. skretanjem je kraća nego reakcija kočenja i iznosi do 0,5 sek, ali pri brzini od 97 km/h bilo koji manevar (skretanje) upravljačem bi zasigurno dovelo do destabilizacijom vozila sa vrlo lakom opcijom prevrtanja. Na posebno pitanje pun. tuženika pri kojoj brzini bi se mogao izvršiti manevar skretanja, vještak je naveo da se ne može decidirano očitovati koja je to brzina, ali što je brzina manja to je manevar sigurniji. Nadalje, u odnosu na točku 12. vještak je naveo kako je isključivo temeljem oštećenja na vozilu utvrdio da je životinja došla sa vozačeve lijeve strane kao što stoji u pisanom nalazu i mišljenju.
16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući smatra da je nalaz dan stručno i neupitno te u skladu sa pravilima struke. Kako se vještak prilikom usmenog očitovanja jasno i argumentirano očitovao na sve upite i prigovore stranka, ali i primjedbe izražene u odluci drugostupanjskog suda, to stranke svojim primjedbama na nalaz vještaka nisu kod ovoga suda izazvale sumnju u pravilnost danog mišljenja.
17. Ovaj sud je prihvatio iskaz tužitelja glede dinamike odigravanja štetnog događaja, budući je iskazivao logično i životno uvjerljivo, a na njegov iskaz niti tuženik nije imao primjedbi. Sud njegov iskaz ne prihvaća u dijelu u kojem je iskazivao da se kretao u granicama dopuštene brzine, budući je vještačenjem utvrđeno da je prekoračio dozvoljenu brzinu vožnje.
18. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud smatra utvrđenim da je spornog dana upravo uslijed naleta vozila tužitelja na srnu, na vozilu nastala imovinska šteta. Naime, kako su djelatnici MUP-a, koji su po dojavi o štetnom događaju izašli na lice mjesta, sa vozila tužitelja izuzeli tragove dlake divljači, a karakter oštećenja prednjeg dijela osobnog vozila tužitelja prema mišljenju vještaka nedvojbeno ukazuje da se radilo o naletu na životinju, sud prihvaća tvrdnju tužitelja da je spornog dana vozilom kojim je upravljao naletio na srnu, što je uzrokovalo oštećenja na vozilu. Uostalom valja istaknuti da Potvrda MUP-a PU Karlovačke Postaje prometne policije Karlovac od 21. studenog 2019. (list 11-12 spisa) sadržaj koje je citiran u točci 7. ovog obrazloženja, u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a predstavlja javnu ispravu, koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a tuženik do okončanja ovog postupka nije u smislu odredbe sadržane u st. 3. istog članka dokazao da su u toj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
19. U pogledu procjene odgovornosti prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 76. st. 2. u sporno vrijeme važećeg Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/18 i 32/19, dalje: ZOL) kojom odredbom je propisano da su lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini. U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi ako ovaj zakon ne propisuje drugačije.
20. Kako nije sporno, kao što tvrdi tuženik, da predmetna šteta nije nastala zbog provođenja lova, odnosno da toga dana nije bilo organizirano provođenje lova, stoga se ima primijeniti ranije citirana odredba čl. 76. st. 2. ZOL-a, posljedično čemu u konkretnom slučaju, u pogledu procjene odgovornosti, odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a).
21. Obzirom da divljač koja izađe na prometnicu iz lovišta i koja se nekontrolirano kreće prometnicom, u ovom slučaju srna, predstavlja opasnu stvar, to se u vezi odgovornosti tuženikovog osiguranika za štetu koju počini divljač na prometnici primjenjuju opći propisi obveznog prava koji reguliraju odgovornost za štetu i to ovdje odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO-a u svezi sa odredbom čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a. Dakle ovdje tuženik kao osiguravatelj odgovara za štetu počinjenu na vozilu naletom divljači po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po načelu uzročnosti, time da se svoje odgovornosti može osloboditi ako dokaže postojanje pretpostavki iz čl. 1067. ZOO-a.
22. U spornoj situaciji tužitelj je upravljao vozilom daleko većom brzinom od dopuštene, prekoračivši gornju granicu dopuštene brzine za 94%. Iako je vještačenjem utvrđeno da je nalet bio izbježiv do brzine kretanja od 44 km/h, sud je mišljenja da je u danim okolnostima tužitelj ipak propustio vožnju prilagoditi uvjetima i stanju kolnika kojim se kretao vozilom. Dakle kretao se brzinom od 97 km/h, na djelu prometnice gdje je gornja granica dopuštene brzine iznosila 50 km/h, u uvjetima vožnje kada je vidljivost znatno smanjena i ograničena dometom svjetala koja je imao upaljena tijekom vožnje, pri čemu je očito zanemario da je na tom dijelu prometnice postavljen znak opasnosti "divljač na cesti", a postojanje kojeg znaka na tom dijelu prometnice je potvrdio svojim iskazom. Stoga sud smatra da je tužitelj svojim ponašanjem u predmetnoj prometnoj situaciji doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%. Ocjenjujući doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja sud je imao u vidu i činjenicu da do štetnog događaja odnosno naleta na divljač ne bi došlo da je tužitelj vozio bilo kojom brzinom ispod 44 km/h što je opet brzina manja od gornje granice dopuštene brzine do 50 km/h koja je propisana na mjestu štetnog događaja.
23. Kako je vještačenjem utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastupila imovinska šteta u visini od 5.817,71 EUR, ovaj sud je tužitelju, a uzimajući u obzir njegov doprinos nastanku štetnog događaja od 20%, dosudio iznos od 4.654,17 EUR, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 1.981,97 EUR pravomoćno odbijen točkom II. izreke presude ovog suda poslovni broj 907/2020 od 27. travnja 2023.
24. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a budući je visina štete određena prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, a radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti. Kamate su dosuđene po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke ove presude.
25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. u svezi sa čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i odredbe Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 dalje OT) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1. OT), za sastav podneska od 26. studenog 2020.g. 100 bodova (Tbr. 8/1. OT), za pristup ročištu 01. prosinca 2020.g. 25 bodova (Tbr. 9/5. OT), za pristup ročištima 23. veljače 2021.g., 18. svibnja 2021.g. i 16. ožujka 2023.g. te za sastav podnesaka 09. ožujka 2022.g. i 15. ožujka 2023.g. po 100 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1. i Tbr 8/1. OT), te za pristup ročištu 15. studenog 2022. 25 bodova (Tbr. 9/5. OT), odnosno sveukupno 750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 1,99 EUR sukladno važećoj Tarifi te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.865,63 EUR. Tužitelju je priznat trošak za pristup ročištu 4. ožujka 2026. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9/1. OT) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura i 25%PDV-a iznosi 250,00 EURA. Tužitelju je nadalje priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,81 EUR te na presudu u iznosu od 121,81 EUR, dakle ukupno iznos od 2.350,25 EUR.
26. Sagledavajući uspjeh tužitelja u ovoj parnici, vodeći pri tome računa i o uspjehu u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. stavak 2. i 5. ZPP-a), tužitelj je u ovoj parnici u pogledu osnove uspio 100%, a u pogledu visine sa 70,13%, dakle omjer njegovog uspjeha 85,06%. Kada se od navedenog postotka oduzme postotak uspjeha tuženika od 14,93 %, omjer uspjeha tužitelja je 70,13% pa je tužitelju priznat trošak od 1.648,23 EUR te nadalje kao nužan trošak prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR. Slijedom navedenog tužitelju je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.913,68 EUR, koji iznos troška je naloženo tuženiku da mu nadoknadi sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke.
27. Slijedom izloženog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 27. ožujka 2026.
Sudac:
Ana Ćosić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u pet istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
3. spis
