REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: P-787/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: 1. IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Brunu Čohilju, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika- protutužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukina & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja- protutuženika i punomoćnika tuženika-protutužitelja, 27. ožujka 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika IP koji glasi:
„ 1. Nalaže se tuženiku-protutužitelju FP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima-protutuženicima IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to 4. Suvlasnički dio: 50/780 etažno vlasništvo (E-4) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu oznake "D" na 1. katu, koji se sastoji od hodnika, stambene kuhinje, kupaonice, spavaće sobe, terase i terase, ukupne površine 50,42 m2, u projektu obojano tamno plavom te ga preda slobodnog od osoba i stvari na raspolaganje tužiteljima-protutuženicima na način da im preda ključeve stana u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku-protutužitelju FP da naknadi tužiteljima- protutuženicima IP i GP parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana od donošenja prvostupanjske presude do isplate prema po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. „
II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja FP koji glasi:
„ Nalaže se tužiteljima-protutuženicima IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana izdaju tuženiku-protutužitelju FP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini - stanu u zgradi koja je upisana u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli-Pola, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], poslovna stambena zgrada, dvorište uz stambenu zgradu [adresa], podul. 1-12, površina 661 m2, suvlasnički dio 50/780 etažno vlasništvo (E-4) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu oznake „D“ na 1. katu, koji se sastoji od hodnika, stambene kuhinje, kupaonice, spavaće sobe, terase i terase, ukupne površine 50,42 m2, u projektu obojano tamo plavom bojom, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti. „
r j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe tužitelja-protutuženika IP i ZP od 24. veljače 2025.
II. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima IP i GP naknaditi tuženiku-protutužitelju FP troškove parničnog postupka u iznosu od 4.277,41 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu zahtjev za naknadu troška tuženika-protutužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 21. srpnja 2023. navodi da je zajedno sa suprugom RP vlasnik stana u zgradi upisanoj u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Pula, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], poslovna stambena zgrada, dvorište uz stambenu zgradu [adresa], podul. 1-12, površine 661 m2, suvlasnički dio 50/780, etažno vlasništvo E-4, opisan kao stan „D“ na 1. katu, koji se sastoji od hodnika, stambene kuhinje, kupaonice, spavaće sobe, terase, ukupne površine 50,42 m2, u projektu obojano plavom bojom. Tuženik se nalazi u posjedu predmetnog stana bez ikakve valjane pravne osnove, a tužitelj nije suglasan da tuženik živi u njegovom stanu. Slijedom navedenog, a pozivom na odredbu čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), te čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) koja s primjenjuje pozivom na odredbu čl. 46. st. 2. ZV-a, predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka naloži tuženiku da tužitelju i GP preda u posjed predmetni stan, slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je protiv tužitelja podigao tužbu radi utvrđivanja i uknjižbe prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini. Budući da je na taj način osporio pravo vlasništva tužitelja, na temelju kojeg se meritorno zasniva tužba, predlaže da sud sukladno čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) spoji navedene postupke u jedan, a sve radi osiguranja načela ekonomičnosti postupka. Podredno tomu, ukoliko sud ne odluči spojiti predmetne postupke u jedan, predlaže da sud sukladno čl. 12. st. 1. ZPP-a prekine postupak pokrenut po ovoj tužbi, budući da odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, u ovom slučaju pravo vlasništva tužitelja, a koje je osporio tužbom. Ističe da je sa IP u ljeto 2005. sklopio usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnine - stana u zgradi koja je upisana u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog s uda u Puli-Pola, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], poslovna stambena zgrada, dvorište uz stambenu zgradu [adresa], podul. 1-12, površina 661 m2, suvlasnički dio 50/780 etažno vlasništvo (E-4) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu oznake „D“ na 1. katu, koji se sastoji od hodnika, stambene kuhinje, kupaonice, spavaće sobe, terase i terase, ukupne površine 50,42 m2, u projektu obojano tamo plavom bojom. Tuženik i 1. tužitelj su ugovorili kupoprodajnu cijenu nekretnine u iznosu 60.000,00 eura, pri čemu je 1. tužitelj uputio tuženika da isplatu kupoprodajne cijene izvrši izvođaču radova zgrade u kojoj se nalazi stan, ĐP. Ispunjenje ugovorne obveze plaćanja kupoprodajne cijene je valjano jer sukladno čl. 305. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/91) ispunjenje može biti izvršeno i osobi određenoj od strane vjerovnika, a ispunjenje je pravovaljano i kada je izvršeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili se njime koristio. Tužitelji su istog ljeta 2005. predali stan u posjed tuženiku, od kada ga tuženik neometano koristi. S obzirom na to da je isplatio u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu za stan, a tužitelji su predali stan u posjed tuženiku, čime su ispunjene obveze koje čine bitne sastojke ugovora o kupoprodaji nekretnina, sukladno čl. 294. ZOO-a ugovor o kupoprodaji je osnažen te se smatra valjanim iako nije sklopljen u potrebnom obliku (konvalidacija ugovora). Ugovor o prometu nekretnina može konvalidirati usprkos nedostatku propisanog pisanog oblika ako su ugovorne obveze svake od stranaka dobrovoljno ispunjene u cijelosti ili u pretežnom dijelu. Da je usmeni ugovor bio sklopljen i ispunjen može posvjedočiti NP koji je bio vlasnik tri stana na istom katu u predmetnoj zgradi i to još od izgradnje zgrade te koji je bio upućen u odnos između tužitelja i tuženika vezano za predmetni stan. Dapače, budući da je bio upućen u cijelu situaciju NP je iskazao i namjeru da kupi stan od tuženika. Postojanje usmenog ugovora može posvjedočiti i supruga tužitelja, HP, koja je također upućena u odnos između 1. tužitelja i tuženika. Nadalje, I i ĆP su pozajmili tuženiku dio novca potrebnog za isplatu kupoprodajne cijene te su upućeni u to da je pozajmica bila namijenjena za kupnju stana. Konačno, tuženik prilaže i uplatnice u iznosu 60.000,00 eura kojima se dokazuje isplate od strane tuženika ĐP, kao izvođaču radova na zgradi, a sve sukladno uputi 1. tužitelja, a na kojima je kao svrha plaćanja naznačeno: „rata za stan u [adresa]. Tuženik je od ljeta 2005. u neprekinutom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu stana te od dana stupanja u posjed stana svakog ljeta sa svojom obitelji ljetuje u stanu. Neprekinuti posjed stana koji traje 18 godina dokazuju iskazi brojnih svjedoka susjeda u zgradi i drugih ljudi iz [adresa], računi koje je tuženik plaćao kroz godine posjedovanja, brojni rođaci i prijatelji koji su dolazili u stan kroz vrijeme posjedovanja, a po potrebi i mnogobrojne slike i videozapisi boravka u stanu.
2.1. Kroz sve godine posjedovanja tužitelji nisu ni u jednom trenutku osporavali tuženikovo izvanknjižno pravo vlasništva stana pa tako ni pravo na posjed. Tome u prilog govori i činjenica da niti u jednom trenutku nisu tražili nikakvu naknadu za tobožnje neovlašteno posjedovanje stana. Svaka razumna osoba koja smatra da je vlasnik nekretnine, ne bi, a pogotovo kroz tako dug vremenski period, prepustila posjed nekom bez potraživanje naknade za posjedovanje nekretnine. Tek 9. lipnja 2023. tuženik je pri dolasku u nekretninu zajedno s svojom suprugom HP zatekao promijenjenu bravu ulaznih vrata stana te postavljenu pločicu na vratima s natpisom „ OP“. Zatečen takvim stanjem, tuženik je odmah više puta telefonski nazvao 1. tužitelja, no on nije odgovarao na poziv. Potom mu je sljedećeg dana poslao poruku putem Whatsappa zahtijevajući objašnjenje za postupanje 1. tužitelja kojim mu je onemogućen pristup stanu, budući da on dobro poznaje tuženika jer mu je prodao nekretninu, te je više puta ranije komunicirao telefonski i pismeno, na poruku tuženika 1. tužitelj je neistinito odgovorio da tuženika odjednom ne poznaje te je osporavao tuženikovo pravo na posjed. Bitno je napomenuti da tuženik poznaje 1. tužitelja ne samo kao u svojstvu prodavatelja stana, već i kao predstavnika stanara zgrade u kojoj se stan nalazi. Da se radi o prijevarnom postupanju i neistinitom navodu 1. tužitelja govore u prilog i preslike ranije korespondencije 1. tužitelja i tuženika putem Whatsappa, a iz kojih je razvidno da 1. tužitelj dobro poznaje tuženika, u kojima govori da se nada da su tuženik i njegova obitelj dobro, u kojima, između ostalog, traži tuženika da mu pošalje osobne podatke i adresu boravka i tome slično. Tuženik je vratio posjed putem samopomoći, a potom pred nadležnim sudom protiv tužitelja podignuo i tužbu zbog smetanja posjeda jer su isključili opskrbu električnom energijom i vodom stana. Ulaskom u stan tuženik je utvrdio da je su otuđene sve osobne stvari kako tuženika tako i njegove supruge, uključujući haljine, suknje i veste supruge tuženika, kaputi, majice, hlače pa čak i kupaći kostimi te donje rublje ukupne vrijednosti od otprilike 10.000,00 eura. Ove stvari su imale ne samo znatnu materijalnu, već i afektivnu vrijednost za tuženika i njegovu suprugu. Sve ovo upućuje na nepošteno i nemoralno ponašanje i karakter tužitelja. Zbog otuđenja osobnih stvari tuženika i njegove supruge podignuta je kaznena prijava za kazneno djelo teške krađe provaljivanjem. Ističe da je tuženik od stupanja u posjed stana do danas nebrojeno puta predlagao 1. tužitelju da kupoprodajni ugovor formaliziraju u pisanoj formi kako bi tuženik mogao upisati svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige, na što je 1. tužitelj redovito navodio različite izgovore zašto mu to trenutno ne odgovara, poput previsokog poreza na promet nekretnina jer je u toj godini već prodao neke nekretnine do raznih drugih izgovora. Preslika korespondencije između tuženika i 1. tužitelja je samo jedan od brojnih pokušaja usklađivanja izvanknjižnog prava vlasništva tuženika s knjižnim.
2.2. CP, supruga tužitelja IP, iako nije sudjelovala usmenom sklapanju kupoprodajnog ugovora, iz njenog držanja te radi svega prethodno istaknutog se nedvojbeno može utvrditi da je konkludentno dala svoj pristanak na sklapanje ugovora. Naime, sukladno članku 28. st. 1. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju. U konkretnom slučaju, životno je logično da je CP, koja živi u bračnoj zajednici s 1. tužiteljem, upućena u radnje bračnog druga, pogotovo kada one uključuju velika imovinska raspolaganja poput otuđenja nekretnine. U prilog upućenosti u zbivanja u zgradi valja istaknuti i da je 1. tužitelj predstavnik suvlasnika u zgradi. Povrh toga, supruga 1. tužitelja je zajedno s njim bila, a i dalje jest, suvlasnica nekoliko stanova unutar predmetne zgrade, kao što dokazuje priloženi izvadak iz zemljišnih knjiga. Upravo zato, i kao najvažnije od svega, 2. tužiteljica je kao susjeda u zgradi kroz 18 neprekinutih godina svjedočila posjedovanju stana od strane tuženika i u vezi toga nije poduzela apsolutno ništa. Iz takvog njenog ponašanja se nedvojbeno može zaključiti da je bila upućena u postojanje predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine te da je postojala njena volja za sklapanjem ugovora.
2.3. Zaključno, uzimajući u obzir sve prethodno istaknuto, ugovor o kupoprodaji nekretnine za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra se pravovaljanim jer su ugovorne strane u cijelosti izvršile obveze koje iz njega nastaju, te je usmeni ugovor o kupoprodaji na taj način konvalidirao. Točnije, prema stajalištu Vrhovnog suda u odluci VSRH Rev 3205/1993 dva bitna elemenata valjanosti zaključenog usmenog kupoprodajnog ugovora koja trebaju biti ispunjena kada je riječ o konvalidaciji takvog ugovora su: isplata kupoprodajne cijene i predaja posjeda nekretnine. Kao što jasno proizlazi iz gore navedenih dokaza, oba navedena elementa – i isplata kupoprodajne cijene i predaja posjeda stana su u ovom slučaju ispunjena. Važna je i sudska praksa u odluci Gž-648/20-2 u kojoj sud navodi: „ugovor o prometu nekretnina može konvalidirati usprkos nedostatku propisanog pisanog oblika ako su ugovorne obveze svake od stranaka dobrovoljno ispunjene u cijelosti ili u pretežnom dijelu, a takvo stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u predmetu broj Rev-1701/01 od 17. travnja 2003. (objavljeno u Izbor odluka VSRH, br. 1/2003, sentenca br. 30, str. 30-31) te u odluci broj Rev- 2088/1998-2 od 19. rujna 2001. Smatra se da su ispunjenjem ugovorenih obveza preuzetih usmenim ugovorom, ugovorne strane prema samom zakonu pribavile valjanost usmenom ugovoru, tj. došlo je do konvalidacije (osnaženja) ugovora kojem nedostaje potreban oblik.“ Stoga, tuženik je u tužbi koju je podnio protiv tužitelja predložio nadležnom sudu da donese presudu kojom nadležni sud nalaže tužiteljima da izdaju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini.
3. Tuženik je kao tužitelj podnio tužbu protiv tužitelja kao tuženika pod poslovnim brojem: P-868/2023 te u istoj sadržajno navodi isto što u odgovoru na tužbu. Slijedom navedenog, u tom predmetu tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese presudu da se naloži tuženicima IP i GP da u roku od 15 dana izdaju tužitelju FP valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda po pravomoćnosti.
3.1. Ako bi pak sud smatrao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, tada sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a postavlja eventualni kumulirani tužbeni zahtjev koji temelji na redovitoj dosjelosti. Uzimajući u obzir da u slučaju podnošenja tužbe za utvrđenje tužitelj sukladno čl. 187. st. 2. ZPP-a mora dokazati postojanje pravnog interesa, tužitelj smatra da je pravni interes već višestruko istaknut u prethodnim točkama ove tužbe, ponajviše osporavanje tužiteljevog prava vlasništva od strane 1. tuženog. Konačno i na postojanje pravnog interesa dokazuje i logična činjenica da tužitelj želi njegovo izvanknjižno pravo vlasništva bude usklađeno s knjižnim kako bi kao punopravni, i u zemljišne knjige upisani vlasnik mogao uživati sve pogodnosti koje iz toga proizlaze, od raspolaganja pravom vlasništva stana do korištenja stana kao sredstva osiguranja tražbina i tome slično. Nadalje, ispunjene su sve opće i posebne pretpostavke stjecanja prava vlasništva putem zakona – dosjelošću. Točnije, postoji sposobnost stvari jer je stan sposoban da bude predmet stjecanja prava vlasništva redovitom dosjelošću, postoji sposobnost tužitelja da stekne vlasništvo dosjelošću, te konačno, sukladno čl. 159. st. 2. ZV-a postoji posjed koji je samostalan, odgovarajućeg trajanja i kakvoće (zakonitost, istinitost i poštenje), a sve kako je opisano niže. Posjed je samostalan jer je tužitelj od trenutka stupanja u posjed koristio stan kao vlasnik, ne priznajući ničiju „višu“ vlast na toj stvari. Tužitelj je koristio stan kao vlasnik na način da je svakog ljeta kroz 18 godina boravio u stanu, plaćao račune za stan, a u konačnici nije imao ni razloga priznavati ičiju višu vlast na stvari kada je pošteno platio kupoprodajnu cijenu stana na osnovu već spomenutog usmenog ugovora o kupoprodaji. Upravo zbog postojanja tog valjanog pravnog temelja posjedovanja posjed je i zakonit. Kako je već opisano u ovoj tužbi, usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnine je konvalidirao jer su stranke u cijelosti ispunile svoje ugovorne obveze i time je zakonitost posjeda neupitna. Posjed je i istinit jer nije stečen na protupravan način – silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Tuženici su prepustili posjed tužitelju i isti nisu osporavali kroz skoro 18 godina, sve do 9. lipnja 2023. Iz svega prethodno navedenog nedvojbeno proizlazi i da je posjed pošten jer tužitelj kao posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Valja skrenuti pažnju i na ustaljenu sudsku praksu koja kaže da činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini samo po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama. Upravo je činjenični supstrat citirane odluke, mutatis mutandis, primjenjiv i za predmetnu tužbu, jer i u ovom slučaju je tužitelj opravdano vjerovao da je vlasnik stana, gospodario je stanom dugi niz godina te mu vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao. Konačno, tužitelj je posjedovao stan neprekinuto od ljeta 2005., i posjeduje ga i dalje, dakle preko 18 godina. Kontinuitet posjeda dokazuju dokazni prijedlozi koji su već istaknuti u točki III ove tužbe. Upravo zato je ispunjen i zakonski rok trajanja posjeda od najmanje 10 godina propisan za stjecanje vlasništva putem redovite dosjelosti. Slijedom navedenog, predlaže naslovnom sudu da utvrdi da je tužitelj FP stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, te su tuženici OP i CP dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime tužitelja jer će u protivnom isto zamijeniti presuda.
3.2. Rješenjem poslovni broj: P-787/2023-4 od 25. lipnja 2024. spojeni su radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke predmeti koji se kod ovoga suda vode pod poslovnim brojem: P-868/2023 i P-787/2023 te je odlučeno da će se ubuduće voditi pod jedinstvenim poslovnim brojem: P-787/2023. Time je tužba iz predmeta poslovni broj: P-868/2023 postala protutužba u ovom jedinstvenom predmetu koji se dalje vodi pod poslovnim brojem: P-787/2023.
3.3. U svom odgovoru na protutužbu 1. tužitelj-protutuženik u cijelosti osporava protutužbu i protutužbeni zahtjev kao neosnovan jer nisu sa tuženikom- protutužiteljem zaključili nikakav ugovor o kupoprodaji nekretnine, nisu primili kupoprodajnu cijenu, nisu dali uputu tuženiku-protutužitelju da plati kupoprodajnu cijenu trećoj osobi, nisu nekretninu predali u posjed tuženiku-protutužitelju. Ukazuju da je posve neživotno i nelogično da bi netko isplatio trećoj osobi 60.000 eura i potom držao da je time zaključio valjani kupoprodajni ugovor sa zemljišnoknjižnim ovlaštenikom bez da je zaključio bilo kakav pravni posao u pisanoj formi, te potom 18 godina ne pokretao parnicu radi utvrđenja da je zaključen takav ugovor te se čudi tome da tužitelji-protutuženici navodno nisu reagirali na činjenicu da se on nalazi u posjedu njihovog stana 18 godina, no oni se isto tako čude zašto tuženik-protutužitelj 18 godina nije pokrenuo niti jedan postupak radi utvrđenja prava vlasništva ili utvrđenja postojanja – konvalidacije navodnog ugovora ako je uredno kupio predmetni stan baš od tužitelja-protutuženika i ako smatra da je vlasnik. Prema konstrukciji tuženika-protutužitelja, koji se poziva na redovnu dosjelost značilo bi da je rok za dosjedanje istekao 2015. pa se postavlja pitanje zašto je onda ovu parnicu pokrenuo tek 2023. Ako je tuženik-protutužitelj kupio predmetnu nekretninu od pokojnog ĐP te mu isplatio 60.000 eura to nema nikakve veze s njima. U odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev podnosi i prigovor zastare.
4. Podneskom od 24. veljače 2025. kao tužitelj-protutuženik označena je i CP te je predloženo donošenje presude kojom se nalaže tuženiku- protutužitelju da tužiteljima-protutuženicima preda u posjed nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to 4. suvlasnički dio: 50/780 etažno vlasništvo (E-4) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu oznake "D" na 1. katu, koji se sastoji od hodnika, stambene kuhinje, kupaonice, spavaće sobe, terase i terase, ukupne površine 50,42 m2, u projektu obojano tamno plavom te ga preda slobodnog od osoba i stvari na raspolaganje tužiteljima-protutuženicima na način da im preda ključeve stana u roku od 8 dana. Također, predloženo je i da se naloži tuženiku-protutužitelju da naknadi tužiteljima-protutuženicima parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana od donošenja prvostupanjske presude do isplate
4.1. Podneskom tuženika-protutužitelja od 2. ožujka 2025. isti se usprotivio preinaci tužbe iz podneska od 24. veljače 2025. jer su istim tužitelji-protutuženici dodali i tužbeni zahtjev kojim ističu novi zahtjev uz postojeći, nakon dostave tužbe tuženiku-protutužitelju, jer se isti mogao postaviti u samoj tužbi te smatra da nije svrsishodan za konačno rješenje odnosa među strankama.
4.2. Opisano predstavlja preinaku tužbe. Iako se tuženik-protutužitelj podneskom od 2. ožujka 2025. usprotivio preinaci tužbe sadržanoj u podnesku od 24. veljače 2025., ovaj sud je dopustio preinaku tužbe smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Osim toga, za preinaku tužbe postoji uporište u odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da je za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Iz istog razloga je dopuštena preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja- protutuženika od 24. veljače 2025. te je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.
5. U dokaznom postupku pročitani su izvatke iz zemljišnih knjiga, uplatnice, preslik Whatsapp korespondencije, povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga, potvrde o plaćenim računima, fotografije, predugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. srpnja 2005., ugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. srpnja 2005., potvrde isplata, potvrda ĐP, projekt elektroinstalacije, račun od 21. rujna 2005., konačni obračun, iskazi parničnih stranaka, dokumentacija Vodovoda Pula i HEP Elektroista Pula, izjava svjedoka NP, iskazi svjedoka HP i IPD. Parnične stranke su odustale od saslušanja preostalih svjedoka, a tuženik-protutužitelj je odustao od saslušanja 2. tužiteljice.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je protutužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika da im tuženik-protutužitelj preda u posjed slobodan od osoba i stvari te stavi na raspolaganje predmetni stan u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to 4. suvlasnički dio: 50/780 etažno vlasništvo (E-4) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu oznake "D" na 1. katu, koji se sastoji od hodnika, stambene kuhinje, kupaonice, spavaće sobe, terase i terase, ukupne površine 50,42 m2, u projektu obojano tamno plavom, na način da im preda ključeve stana u roku od 8 dana.
7.1. Predmet ovog spora je, nakon spajanja postupaka ovog suda poslovni broj: P- 787/2023 i P-868/2023, i (protu)tužbeni zahtjev ovdje tuženika-protutužitelja da se naloži ovdje tužiteljima-protutuženicima da u roku od 15 dana izdaju tuženiku- protutužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti. Ukoliko bi sud smatrao da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan, tada postavlja eventualni kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je tuženik-protutužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, te su tužitelji-protutuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime tuženika-protutužitelja jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda.
8. Tužitelji-protutuženici, dakle, podnose vlasničku tužbu kao upisani knjižni vlasnici predmetne nekretnine, zahtijevajući od tuženika-protutužitelja koji posjeduje tu nekretninu da im isti preda u posjed, što je zapravo osnovno pravo vlasnika propisano odredbom čl. 161. ZV-a da zahtjeva od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
9. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je ta stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika. U pitanju je prava vlasnička tužba - rei vindicatio za čije podnošenje su pretpostavke propisane odredbom čl. 162. ZV-a.
9.1. Protiv reivindikacijskog zahtjeva tuženik se može braniti peremptornim prigovorima, koji negiraju ili ukidaju vlasnički zahtjev ili dilatornim, koji ga zaustavljaju. Ti su prigovori materijalno pravne prirode, jer se njima osporava tužiteljev zahtjev za povrat stvari. Prema odredbi čl. 163 st. 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).
10. Tuženik-protutužitelj kao posjednik predmetne nekretnine odbija predaju posjeda tužiteljima-protutuženicima kao upisanim vlasnicima, ističući prigovor koji zahtjev tužitelja-protutuženika negira. Naime, tvrdi da tužitelji-protutuženici nisu vlasnici predmetne nekretnine jer je on istu stekao od kupoprodajom od tužitelja (a podredno i dosjelošću) isplatom kupoprodajne cijene VP prema nalogu 1. tužitelja-protutuženika i ulaskom u posjed iste.
11. Uvidom u dokumentaciju priloženu u spis od strane parničnih stranaka utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj u razdoblju od 11. rujna 2005. do 14. listopada 2006. isplatio ukupno 60.000,00 eura ĐP za stan u [adresa]. Također, iz dostavljenih dokaza o plaćenim računima proizlazi da je tuženik-protutužitelj plaćao režije za predmetni stan u razdoblju od 2011. do studenog 2023. Iz Whatsapp korespondencije 1. tužitelja-protutuženika i tuženika- protutužitelja proizlazi da je 1. tužitelj-protutuženik pozvao tuženika-protutužitelja da mu dostavi svoje osobne podatke kako bi riješio stvari vezane uz nekretnine u [adresa] te mu je na prijedlog tuženika-protutužitelja glede sklapanja kupoprodajnog ugovora odgovorio da pošalje prijedlog. Naknadno je u daljnjoj Whatsapp korespondenciji s tuženikom-protutužiteljem naveo da tuženika-protutužitelja ne poznaje, dok je kasnije tokom postupka tvrdio ga ipak poznaje. Tuženik-protutužitelj je u spis dostavio i čitav niz fotografija istog zajedno sa njegovom obitelji, prilikom boravka u predmetnoj nekretnini.
11.1. Dopisima HEP Elektroistra Pula i Vodovod Pula dostavljene su isprave u vezi promjene korisnika električne energije odnosno vode prilikom postupanja istih po privremenoj mjeri ovog suda donesenom u povodu postupka radi smetanja posjeda koji se između istih strana vodio pod poslovnim brojem: Psp -32/2023 pa nisu od značaja za ovaj postupak jer iz njih ne proizlazi zašto su računi za električnu energiju i vodu kroz 18 godina (od 2025.) stizali na ime tuženika-protutužitelja.
11.2. Uvidom u predugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. srpnja 2005. i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. srpnja 2005. utvrđeno je da su isti sklopljeni s LP, odnosno NP, koji, međutim, u odnosu na tvrdnje tuženika-protutužitelja o postojanju usmenog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine između parničnih stranaka ne predstavljaju dokaze da isti ne bi bio sklopljen. Iz njih proizlazi samo da je 1. tužitelj-protutuženik s navedenim osobama sklopio pisane ugovore.
11.3. Iz dokumenta nazvanog „ [adresa]; isplate Z“, koji se odnosi na pokojnog ĐP, a koji je sastavio 1. tužitelj-protutuženik, proizlazi da su izvršene slijedeće isplate: 13. prosinca 2004. (isplata direkt) 57.500,00 eura, 6. travnja 2005. (preko banke) 85.000,00 eura, 11. svibnja 2005. (isplata direkt) 7.900,00 eura, 3. lipnja 2005. (isplata direkt) 18.000,00 eura, 15. lipnja 2005. (isplata direkt) 10.000,00 eura, te nepoznatog datuma isplata MP 5.000,00 eura (sukladno bilješci na dnu dokumenta radi se o isplati NP od avansa za kupnju stana).
11.3.1. Nadalje, iz istog proizlazi da je ĐP (Muki) tokom gradnje objekta trebao izvršiti u ime 1. tužitelja-protutuženika slijedeće isplate: od iznosa od 85.000,00 eura trebao je isplatiti zadnju ratu komunalnog doprinosa 11.000,00 eura (oko 92.000,00 kuna), od iznosa avansa za stan od 10.000,00 eura iznos od 7.900,00 eura trebao je dati JP (1. tužitelj-protutuženik to smatra dugom ĐP), od iznosa od 18.000,00 eura trebao je platiti priključak struje (cca 132.000,00 kuna), od iznosa od 10.000,00 eura trebao je platiti iskop i radove za vodu, struju te kanalizaciju. 1. tužitelj-protutuženik napominje da je potrebno pogledati račune i izvršiti usporedbu isplata i uplata sa obje strane.
11.3.2. Također, proizlazi da je ĐP isplatio ukupno 138.400,00 eura, a da je od ukupnog iznosa odbio uplate komunalnog doprinosa, avans za kopanje i polaganje cijevi, cjelokupno plaćanje kopanja i polaganja cijevi te priključenje potrebno je usporediti s računima, plaćanje priključka struje od iznosa od 18.000,00 eura.
11.3.3. Ovdje 1. tužitelj-protutuženik posebno napominje da je navedenom stanju potrebno dodati prodani stan veličine 50,42 m2 po 1.500,00 eura u iznosu od 75.630,00 eura.
11.3.4. Konačno, 1. tužitelj-protutuženik zaključuje da je uložio novac za gradnju objekta u ukupnom iznosu od 214.030,00 eura.
11.4. Iz dokumenta nazvanog „Isplate Mukiju“ proizlazi da je do 10. lipnja 2005. ukupno isplaćeno 150.400,00 eura. U istome također postoji napomena da je stan „D“ od 50,42 m2 ĐP kompenzirao sa „gospodinom x“ za iznos do 75.630,00 eura.
11.5. Iz priloženih potvrda proizlazi da je ĐP od 1. tužitelja- protutuženika na ime akontacije za izvođenje radova na zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] primio 13. prosinca 2004. iznos od 57.500,00 eura, za radove koji se izvode na dovodu vode, struje i kanalizacije primio je 15. lipnja 2005. iznos od 10.000,00 eura, za avans za stan MP primio je 11. svibnja 2005. primio je iznos od 7.900,00 eura. Navedene potvrde isplate potpisali su 1. tužitelj-protutuženik i ĐP.
11.6. U svom iskazu svjedokinja HP, supruga tuženika-protutužitelja, navodi da je njen suprug 2004. kada su tražili stan koji bi kupili na moru u kontaktu sa ĐP došao do saznanja kako on za 1. tužitelja-protutuženika gradi zgradu u [adresa] te da će dobiti stan u kompenzaciju za izvršene radove pa su odlučili kupiti taj stan. Zgrada je izgrađena 2005. te su u dogovoru sa 1. tužiteljem- protutuženikom da se cijena isplati ĐP ušli u posjed toga stana te je suprug u nekoliko navrata ĐP isplatio 60.000,00 eura za što ima priznanice. Suprug se 2005. sastao sa ĐP i 1. tužiteljem- protutuženikom u cilju da se sklopi ugovor, međutim, 1. tužitelj-protutuženik je tada njenom suprugu rekao da je te godine već prodao sve stanove u toj zgradi i da bi platio veliki porez te je predložio da se sa uknjižbom sačeka dvije do tri godine. Sjeća se da su se to sastali u Crikvenici. Naknadno se suprug sastao sa 1. tužiteljem- protutuženikom u Brčkom, ne sjeća se kada je to točno bilo te su se načelno dogovorili da će se naknadno sastati u Županji, međutim, 1. tužitelj-protutuženik je i tada rekao kako bi platio preveliki porez jer je prodao nekretnine u Crikvenici te nije htio sklopiti ugovor. Koliko ima saznanja, čuli su se više puta telefonski, ali je 1. tužitelj-protutuženik svaki put odgađao dogovor s istom ovom isprikom da bi platio preveliki porez. Do 2022. 1. tužitelj-protutuženik nikada nije dao do znanja da bi trebali iseliti iz te nekretnine do trenutka kada je promijenio bravu na vratima stana te izbacio iz stana sve njihove stvari. Oni su pomoću samopomoći ponovno ušli u posjed te su i dalje u posjedu predmetnog stana. Prilikom tih pokušaja dogovora 1. tužitelj-protutuženik je uvijek naglašavao da mu je ĐP dužan novac te je od njih tražio da mu to plate, što oni nisu platili. Navodi kako se suprug i 1. tužitelj- protutuženik nikada nisu našli kod javnog bilježnika. Napominje da se suprug u Županji našao sa 1. tužiteljem-protutuženikom, njegovom suprugom i djetetom u kafiću, možda su trebali ići kod javnog bilježnika, ali je 1. tužitelj-protutuženik u zadnji čas odustao. Njena sestra im je posudila iznos od 8.000,00 eura radi isplate cijene za predmetni stan. Tijekom tih 18 godina suprug i ona su se ponašali kao vlasnici stana, plaćali režije, pozivali druge ljude i slično. Tijekom tih 18 godina nitko im nije osporavao vlasništvo stana. NP ih je kontaktirao jer je htio kupiti taj stan jer je na tom katu imao već 3 stana i htio je da cijeli kat bude njegov. On je poznavao 1. tužitelja-protutuženika, već je kupio 3 stana od njega i njegove supruge. Plaćali su sve račune za režije koji su stizali. Nikad nije bila osobno nazočna susretima 1. tužitelja-protutuženika i njenog supruga, sve što je iskazala je saznala od supruga. Navodi da je baš ona inzistirala da se to riješi s 1. tužiteljem-protutuženikom, ali je suprug uvijek sa dogovora sa 1. tužiteljem-protutuženikom dolazio sa nedovršenim dogovorom, odnosno rekao bi da je 1. tužitelj-protutuženik uvijek činio nedvojbenim da su oni vlasnici stana, ali da želi 1. tužitelju-protutuženiku izaći u susret vezano uz plaćanje poreza na koje se 1. tužitelj-protutuženik uvijek pozivao. Kupoprodajnu cijenu u iznosu od 60.000,00 eura dogovorili su njih trojica: tuženik-protutužitelj, 1. tužitelj-protutuženik i ĐP. ĐP je dobio stan kao kompenzaciju za izvršene radove od 1. tužitelja-protutuženika. Navodi kako je 3 puta sigurno bila nazočna prilikom isplate dijela kupoprodajne cijene ĐP, ali ne zna točno u koliko navrata mu je isplaćivana cijena, međutim, postoje priznanice iz kojih je to vidljivo. Nije joj poznato radi čega ĐP duguje novce 1. tužitelju-protutuženiku, nije joj suprug o tome ništa rekao. U stan su prvi puta ušli 2005.
11.7. Svjedokinja IPD, šogorica tuženika-protutužitelja, u svom iskazu navela je kako je tuženik-protutužitelj 2005. kupio ovaj stan u [adresa], te mu je nedostajalo 8.000,00 eura za isplatu kupoprodajne cijene pa mu ja ona posudila taj novac, a isti je vratio, ne sjeća se točno kada, ali dosta brzo. Ne zna od koga je kupljen predmetni stan i nije znala da se tuženik-protutužitelj nije uknjižio kao vlasnik tog stana. Isto tako nije znala niti da postoje neki problemi vezani uz stan. Njena obitelj je od 2006. svake godine ljeti dolazila u taj stan, nekada i dva puta godišnje, njena kćer je znala biti u [adresa] i po cijelo ljeto. Sjeća se da su 2005. njen suprug i tuženik-protutužitelj vozili neki stari namještaj u taj stan, a te godine nisu bili za ljeto u stanu jer su već imali otprije uplaćen odmor u Crnoj Gori. Navodi kako su sestri i šogoru u taj stan dolazili prijatelji i rodbina. Šogor i sestra su plaćali račune za taj stan, ona osobno je ovo ljeto pokupila uplatnice i platila račune, ako bi došla u stan prije njih platila bi račune koje bi tamo pronašla. Tijekom njenih dolazaka u taj stan prethodnih 19 godina nitko joj se nije nikada obratio na način da ne smije biti u tom stanu. Posljednji put je u stanu bila u lipnju 2025. Ne poznaje osobu koja se zove IP. Navodi da je novac za posudbu šogoru uštedila od plaće.
11.8. U svojoj izjavi od **.**.2025. NP izjavio je da je u zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan kupio tri stana te je bio zainteresiran i za kupnju četvrtog stana, međutim ĐP, čovjek koji je bio veza između 1. tužitelja- protutuženika i njega, rekao mu je da je taj stan rezerviran za tuženika-protutužitelja. Ne zna kad je tuženik-protutužitelj ušao u taj stan. Jedno vrijeme je kao zastupnik stanara skupljao novac na ime režija, vode i struje za stubište te mu je tuženik- protutužitelj za stan u kome je boravio uredno plaćao. Kasnije je to nastavio prinudni upravitelj „Modus Plus“ Medulin. Zadnji stan je prodao 2015. i od tada nema nikakav kontakt sa stanarima u toj zgradi.
11.9. Tužitelj-protutuženik IP je u svom iskazu naveo da on i supruga od 1989. žive i rade u Švicarskoj te su radom zajednički došli do određenih novčanih sredstava koja su zajedno uložili u Hrvatskoj u gradnju višestambenih zgrada. Prije ove sporne nekretnine imao je jedan projekt u Crikvenici gdje je napravio sa suprugom zgradu i tu su zaradili određene novce, međutim kako su tamo komunalije bile dosta skupe tu zaradu je onda uložio u [adresa]. Zemljište na kojem se nalazi zgrada kupili su on i supruga i odmah se upisali svaki u ½ dijela. Inače je on imao punomoć od svoje supruge za poduzimanje svih radnji i pretežno je on vodio poslove tako da ona i nema puno saznanja o njihovim ulaganjima. Tu u [adresa] izgradio je poslovno-stambenu zgradu sa tri poslovna prostora, osam stanova i potkrovljem. U međuvremenu su svi stanovi prodani, a oni su ostali vlasnici spornog stana, poslovnih prostora i tavanskog prostora-potkrovlja. Dakle, vlasništvo na predmetnom stanu stekli su kupoprodajom i građenjem. Potvrđuje da nema posjed spornog stana i da se stan nalazi u posjedu tuženika-protutužitelja, no tvrdi da nije točno da je on vlasnik stana. Nema govora o tome da je sa tuženikom-protutužiteljem zaključio usmeni ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, nije točno da je predao posjed stana tuženiku-protutužitelju ili njegova supruga i nije točno da je postojao dogovor da se kupovna cijena isplati pokojnom ĐP koji je bio jedan od njegovih izvođača građevinskih radova na predmetnoj nekretnini. Tvrdi da tuženika- protutužitelja uopće nije poznavao i s njim nije vodio nikakve pregovore. Pokojni ĐP je doista bio jedan od izvođača građevinskih radova na objektu u [adresa], on je imao tvrtku koja se bavila izvođenjem i postavljanjem elektroinstalacije. Pokojnog ĐP je dobro poznavao i sa njim je bio u dobrim odnosima, jer su oni rodom iz Gunje iz istoga mjesta, a od ĐP je čuo da se tuženik-protutužitelj bavi izradom stolarije i namještaja. Jednom prilikom u Županji u jednom kafiću koji se zvao Ciciban našli su se on, njegova majka i supruga, pokojni ĐP i tuženik-protutužitelj. Tada je prvi puta vidio tuženika-protutužitelja, a ĐP mu je rekao da je to njegov prijatelj i da je zainteresiran za kupnju stana u [adresa] te da bi se htio useliti prije nego što se isplati kupovna cijena, s time što mu je ĐP rekao da on garantira za njega da će se kupovna cijena isplatiti. On je na to odgovorio da onda nema ništa protiv da se čovjek useli, međutim, rekao je da prijenos prava vlasništva neće biti izvršen dok se ne isplati kupovna cijena. To nije bio nikakav dogovor, odnosno ugovor kako to tvrdi tuženik-protutužitelj, nego su tako samo razgovarali, a kako je imao povjerenja u ĐP nije pretjerano niti obraćao nekakvu povećanu pažnju jer je smatrao da će sve biti u redu. Naime, pokojni ĐP je od njega imao punomoć, ali ne za zaključivanje kupoprodajnih ugovora, a kamoli za primanje kupovne cijene. Nikada mu nije dao punomoć da primi novce za njega. ĐP je imao punomoć koja mu je omogućavala rješavanje eventualnih prepreka koji su se vezivale za gradnju kuće, dakle, za izvođenje građevinskih radova, a imao je i ovlaštenje da trećim ljudima, obzirom da je stalno bio na gradilištu, može pokazati stanove i da eventualno pronađe kupce, ali zaključenje kupoprodajnog ugovora i primanje kupovne cijene to je isključivo mogao raditi on jer sam imao punomoć i od supruge. Tako je i sve stanove u toj zgradi prodao. Visina cijene bila je standardno 1.600,00 ili 1.700,00 eura po m2. Osporava da je on tuženika-protutužitelja pustio u stan, osporava da je sa njim zaključio bilo kakav kupoprodajni ugovor i osporava da je od tuženika-protutužitelja primio kupovnu cijenu za predmetni stan. Nema govora o tome da je dozvolio ĐP da se kupovna cijena za predmetni stan plati njemu kao izvođaču radova za radove koje je radio na zgradi. Ističe da sa tuženikom-protutužiteljem nije zaključio kupoprodajni ugovor, nije dobio kupovnu cijenu, stoga tuženik-protutužitelj nije niti vlasnik stana. Ne zna što je tuženik-protutužitelj dogovarao sa pokojnim ĐP. Točno je da je vidio dokaze da je tuženik-protutužitelj platio ĐP 60.000,00 eura, no to je vidio tek u ovom sudskom postupku. Tvrdi da mu ĐP nikada nije rekao da je primio te novce niti mu ih je dao. Napominje i da mu se nakon smrti ĐP javljalo još troje različitih ljudi koji su od njega htjeli kroz ovaj stan naplatiti navodno nekakva dugovanja koje imaju prema ĐP, radilo se o njegovim kompanjonima u poslovanju, međutim on je jasno dao do znanja da od njega novce neće dobiti jer on sa Mukadesovim dugovima nema ništa. Tuženik-protutužitelj mu se prvi put obratio SMS-om 2014. te mu je poslao kupoprodajni ugovor i tražio da mu to potpišu on i supruga, pisalo je da je kupio stan za 50.000,00 eura i on mu to nije potpisao te je tražio od njega podatke jer nije imao od njega niti adresu niti bilo kakav drugi kontakt, no nije mu ništa odgovorio. Nakon toga drugi puta je 2022. dobio poruku od tuženika-protutužitelja da mu potpiše kupoprodajni ugovor, ali sada za cijenu od 60.000,00 eura te na to nije tuženiku-protutužitelju uopće odgovarao. Navodi da nije točno da je pokojnom ĐP ostao bilo što dužan za radove koje je izveo na spornoj zgradi, a isto tako nije točno da je sa ĐP kompenzirao ono što je on u građevinskom smislu radio u zgradi na način da mu je umjesto plaćanja dao neku nekretninu, točnije stan. Nije sporno da su on i ĐP razgovarali da se granit koji se koristio u gradnji kuće plati sa ovim stanom jednom gospodinu iz Pazina, međutim taj se posao izjalovio tako da je stan ostao slobodan i čovjek je tražio novce što je i platio na kraju. Kada mu se pokazuju isprave na listovima 245 i 246 koje je sam dostavio u spis, a iz kojih isprava proizlazi da je pokojnog ĐP isplatio upravo sa ovim spornim stanom i kada ga se pita tko je gospodin X na listu 246 navodi da je to trebao biti ovaj čovjek iz Pazina, međutim taj posao je propao. Nije točno da je pokojni ĐP za radove koje je izvodio u toj zgradi u [adresa] trebao biti plaćen spornim stanom. Upitan kako tumači da je u ova dva dokumenta na listovima 245 i 246 pisao da će upravo predmetni stan biti kompenziran sa ĐP za njegove radove te da cijena stana plus ono što je u gotovini isplatio ĐP odgovara upravo iznosu 214.030,00 eura koliko je uložio u gradnju kuće, navodi da je to bila samo evidencija o tome da zna koji ga troškovi još očekuju i za što treba pripremiti novac da plati pokojnog ĐP i druge radnike. Izričito upitan da objasni zašto u tim ispravama piše riječ „prodani“ stan, a niti jedan drugi stan u toj zgradi nema tu površinu, postavlja protupitanje gdje je ugovor ako je stan prodan. Tvrdi da je pod riječju prodan stan mislio da će stan biti prodan onom čovjeku iz Pazina, ali to je propalo jer je čovjek htio novce, a to je stavio pod dugovanja pokojnog ĐP zato što je on pregovarao sa tim čovjekom iz Pazina. Upitan da komentira odnos iz ovog predmeta i odnos iz pravomoćne presude ovog suda poslovni broj: P-132/2014 navodi da je to bilo radi izbjegavanja poreza jer je jedna osoba mogla prodati dvije nekretnine, u protivnom bi bilo oporezivo i da to nema veze sa načinom poslovanja u ovom slučaju. Tvrdi da ne zna što se dešavalo u predmetu poslovni broj: P-132/2014 i da nije potpisao nikakav kupoprodajni ugovor sa ZPD. Upitan da pojasni zadnju rečenicu na listu 245 spisa glede isplate od 5.000,00 eura za NP, a obzirom da je tvrdio da su sve kupoprodajne isplate išle njemu na ruke, navodi da je moguće da je rekao da se taj novac isplati pokojnom ĐP jer je on trebao plaćati komunalne priključke pa da ne dolazi iz Švicarske samo za to. Ne zna točno kolika je ukupna vrijednost dugova prema pokojnom ĐP. Točno je da je iznos od 214.030,00 eura u gotovini platio pokojnom ĐP. Nije točno da se sa tuženikom-protutužiteljem našao u Crikvenici radi sklapanja kupoprodajnog ugovora za predmetni stan. Upitan što je tuženika-protutužitelja nagonilo da mu šalje SMS porukama kupoprodajne ugovore ako s njim nije imao ništa, navodi da ne zna koji je razlog tog njegovog postupanja. Upitan, obzirom da je vlasnik spornog stana, kako to da 18 godina nije ušao u taj stan, navodi da je točno da u taj stan nije ušao nikada jer za to nije imao potrebe. Dok je pokojni ĐP bio živ nije imao razloga sumnjati da tuženik-protutužitelj neće platiti kupovnu cijenu jer je ĐP za njega garantirao. Pokojni ĐP je umro 2013., ali nije znao da je on umro. Upitan zašto ranije nije pokrenuo parnicu radi smetanja posjeda protiv tuženika-protutužitelja već tek 2023. navodi da je to zato što je smatrao da će platiti kupovnu cijenu pa ga zato nije ranije tužio. Upitan je li plaćao režijske troškove za predmetni stan navodi da pretpostavlja da je jer su mu skidali ovrhom, obzirom da mu pošta nikada nije stizala u Švicarsku, već u poštanski sandučić, a on dođe jednom ili dva puta godišnje u Hrvatsku pa onda ima puno ovrha na ime tih režijskih troškova. Upitan zašto je 2023. na vrata stavio svoje ime i prezime i promijenio bravu navodi da je to napravio jer je čuo da u Hrvatskoj osoba koja nesmetano koristi nekretninu dugi niz godina može postati vlasnik.
11.10. Iz iskaza tuženika-protutužitelja FP proizlazi da nije sporno da su 1. tužitelj-protutuženik i njegova supruga upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama na predmetnom stanu svaki u ½ dijela, međutim to zemljišnoknjižno stanje nije i stvarno vlasničko stanje jer je on stvarni vlasnik stana, a vlasništvo je stekao kupoprodajom. Poznavao je ĐP, zvali su ga Z, jer su zajedno odrasli u Gunji. Sjeća se 2004. kada su se njih dvojica našli u Gunji onako u razgovoru on mu je spomenuo kako bi htio kupiti neku nekretninu na moru, na što mu je on rekao da će on dobiti stan u [adresa] na ime izvedenih radova koje je radio na toj nekretnini za investitora i da može doći pogledati ako je zainteresiran. Kako je sa pokojnim ĐP bio dobar i nije imao razloga sumnjati u njegove namjere, odlučio je doći u [adresa] u jesen 2004. Predmetna nekretnina je bila u fazi gradnje, bilo je izgrađeno prizemlje i ĐP mu je pokazao nacrte te mu rekao da može birati stan koji hoće jer da će jedan od tih stanova biti njegov. Navodi da ĐP nije radio samo na postavljanju struje, nego je radio svu građevinu na toj kući od temelja do krova. On je po nacrtu izabrao upravo ovaj stan jer mu se sviđalo što je na prvom katu, on je sve stariji i nije htio da se mora penjati. Obzirom da je sa ĐP imao i nekakve poslove koje nisu financijski još okončali, njih dvoje su se dogovorili da će stan platiti po cijeni od 1.200,00 eura po m2. Tom je prilikom pitao ĐP da li će vlasnik stana koji će taj stan prepustiti ĐP njemu potpisati ugovor kako bi mogao steći vlasništvo, ĐP je rekao da hoće i da neće biti problema. Kada je stan već bio gotov, odnosno cijela nekretnina, tražio je od ĐP da organizira sastanak sa vlasnikom i da riješe papire, to je moralo biti 2005. Našli su se u Crikvenici u jednom restoranu on, pokojni ĐP i 1. tužitelj- protutuženik. Tada je prvi put upoznao 1. tužitelja-protutuženika, a upoznao ih je pokojni ĐP. Tom je prilikom 1. tužitelj-protutuženik rekao da što se njega tiče nema nikakvih problema, da je taj stan tuženikov-protutužiteljev, da mu on nikada ne bi pravio nikakve probleme, te je rekao da će potpisati ugovor, ali kroz par godina jer da je prodao jako puno nekretnina u Hrvatskoj te da bi morao platiti onda veći porez. To tuženiku-protutužitelju baš nije pasalo, ali je na to pristao jer je vjerovao ĐP i mislio je da doista neće biti problema ako čovjeku izađe u susret. Na tom istom sastanku 1. tužitelj-protutuženik je dao svoj pristanak, jer on još do tada nije platio kupovnu cijenu, da iznos od 60.000,00 eura kojeg je dogovorio sa ĐP plati ĐP, 1. tužitelj-protutuženik je jasno dao svoje odobrenje kome da plati kupovnu cijenu i on je tako i učinio o čemu postoje pisane potvrde. Pokojnom ĐP platio je svih 60.000,00 eura, a 1. tužitelj-protutuženik je za to znao jer je on dao odobrenje. Navodi da je na tom sastanku u Crikvenici 1. tužitelj-protutuženik bio i odobrio da tuženik-protutužitelj uđe u predmetni stan, da on nema s time nikakvih problema i tuženika-protutužitelja je u posjed stana uveo pokojni ĐP 2005. te je od tada u posjedu predmetnog stana. Kada su prošle te tri, četiri godine ponovno je zvao ĐP te tražio od njega da riješe papire. On mu je rekao neka zove 1. tužitelja-protutuženika sam i neka to sve sa njim dogovori. Doista je kontaktirao 1. tužitelja-protutuženika i razgovarali su telefonom te ga je pitao da zaključe kupoprodajni ugovor i izvrše prijenos prava vlasništva. Do tada je već bio platio kupovnu cijenu. Ne sjeća se koja je to godina mogla biti. Međutim, 1. tužitelj- protutuženik mu je rekao ponovno kako ga moli da ne zaključuju ugovor jer da je i te godine prodao dosta nekretnina te da će platiti veći porez, te je opet popustio iako mu se to nije sviđalo. Prošle su sigurno još dvije godine i on je ponovno zvao 1. tužitelja-protutuženika i tražio da se zaključi ugovor, no tada mu je 1. tužitelj- protutuženik rekao da je ĐP njemu dužan 10.000,00 eura i da ako mu on ne da te novce da mu neće potpisati ugovor. Na to je tuženik-protutužitelj rekao da on nema nikakve veze sa dugovima Mukadesa i da to ne želi platiti. Otišao je kod ĐP, on je tada još bio živ i rekao mu da riješi to sa 1. tužiteljem- protutuženikom da može potpisati ugovor, međutim, njih dvojica nisu ništa riješili. Nedugo nakon toga je ĐP umro i jedno mjesec dana nakon njegove smrti čuo se sa 1. tužiteljem-protutuženikom i ponovno tražio od njega potpisivanje ugovora. Navodi da nije točno da 1. tužitelj-protutuženik nije znao da je ĐP umro. U tom razgovoru dogovoreno je da se njih dvoje nađu u Brčkom u jednom kafiću i tamo su se našli te su tada bili prisutni njegova supruga i sin. Na tom sastanku dogovoreno je da će 1. tužitelju-protutuženiku dati 5.000,00 eura, a preostalih 5.000,00 eura da će 1. tužitelj-protutuženik oprostiti ĐP i dogovoreno je da idu kod javnog bilježnika slijedeći dan u Županju da potpišu ugovor. Kada su se našli kod javnog bilježnika drugi dan i kada je 1. tužitelj-protutuženik pročitao tabularnu ispravu koja je bila u kupoprodajnom ugovoru on je najednom rekao da neće potpisati i nije potpisao, a on mu nije dao tih 5.000,00 eura. Kao razlog zašto nije htio potpisati je rekao da će opet platiti porez na nekretnine i da to on neće potpisati. Nakon toga više nisu razgovarali oči u oči jer on nije mogao shvatiti zašto 1. tužitelj-protutuženik to nije htio potpisati, a znao je da je platio kupovnu cijenu. Od tada se više fizički nisu vidjeli, ali su se naknadno čuli telefonom. Kroz cijelo ovo vrijeme on se nalazio u posjedu stana i istoga koristio. Što se tiče režijskih troškova za predmetni stan, on je preko Mukadesa, a uz njegovu dozvolu preko HEP-a uspio dobiti sat za struju na svoje ime, tako da sva struja dolazi za predmetni stan na njegovo ime, isto tako na njegovo ime dolazi smeće, pričuva i voda. Sve što je vezano za taj stan od režija plaća on i nema nikakvih dugovanja za taj stan. Ako 1. tužitelj-protutuženik ima neke ovrhe koje je spominjao u svojem iskazu, ne zna na što se to odnosi, ali da mu je poslao bilo kakav račun za stan, on bi to platio. Nakon jedno godinu, dvije dana nakon sastanka u Županji ponovo ja nazvao telefonom 1. tužitelja-protutuženika i tražio od njega da zaključe ugovor, na što je 1. tužitelj-protutuženik pristao, ali je rekao da mora platiti 17.000,00 eura, odnosno 10.000,00 eura na ime duga pokojnog ĐP i 7.000,00 eura na ime nekih neplaćenih režijskih troškova za koje mu je sjela ovrha na taj stan. Tuženik-protutužitelj je odgovorio da on nije nasljednik ĐP i da neće odgovarati za njegove dugove, a što se tiče režija rekao mu je da sve što je bilo vezano za stan mu je mogao poslati da bi on to platio. Odbio je platiti 17.000,00 eura pa je 1. tužitelj-protutuženik onda rekao da neće potpisati ugovor. Prošlo je sigurno godina, dvije dana od tada i ponovno je nazvao 1. tužitelja- protutuženika i tražio da potpišu ugovor, 1. tužitelj-protutuženik ga je pitao da li ima ugovor potpisan sa pokojnim ĐP, rekao je da nema i nije ga niti mogao imati jer ĐP nije bio knjižni vlasnik. On mu je rekao da njega traže neki ljudi kojima je ĐP ostao dužan te da mu on neće prepisati taj stan jer da će ga ti ljudi ubiti i tu je prestala svaka komunikacija. 2023. on i supruga kad su prije ljeta došli počistiti i pripremiti stan našli su promijenjenu bravu i na vratima je pisalo IP. Telefonom je zvao dva puta 1. tužitelja-protutuženika, međutim on mu se nije javio pa mu je poslao poruku da mu objasni zašto je promijenjena brava i njegovo ime na vratima stana, a on mu je posao poruku i vlasnički list te mu se u poruci obraćao kao da je on njemu nepoznat čovjek i da ne zna što traži od njega. Tuženik-protutužitelj je u posjed stana ušao putem samopomoći, međutim kako je 1. tužitelj-protutuženik isključio struju i vodu, onda su vodili postupak radi smetanja posjeda te je tu parnicu dobio te se sada ponovno nalazi u posjedu stana. Navodi da nije točno da je izvodio bilo kakve stolarske radove na predmetnoj nekretnini, on je sa pokojnim ĐP surađivao na nekim drugim poslovima, a konkretno mu je za ovu nekretninu pomogao preko svoje firme uvesti vrata iz Srbije, ali to je bila usluga ĐP koju je on njemu platio i tu nije bilo nikakvih dugovanja između njih. Isto tako su u cijeloj zgradi u svim stanovima na podu pločice, samo u njegovom stanu je parket jer ga ja on platio i dao ĐP da ugradi. Svaki put kada ga je zvao nikada mu nije osporavao vlasništvo stana. Kada je prvi puta išao na sastanak sa 1. tužiteljem- protutuženikom u Crikvenicu da dogovori ovaj posao za to je znala njegova supruga. U isplati kupoprodajne cijene pomogla mu je sestra njegove supruge. Na sastanku u Crikvenici nije kupovao samo suvlasnički dio 1. tužitelja-protutuženika već cijeli stan, uvijek se pričalo o cijelom stanu te nije uopće sumnjao da bi njegova supruga bila protiv toga, sa njom nije niti riječ progovorio, sve je govorio 1. tužitelj-protutuženik. Negdje 2006. susjed NP je tražio da mu proda stan jer ima tri stana na istom katu pa je htio kupiti i predmetni kako bi imao cijeli kat, NP je znao da je to njegov stan i preko pokojnog ĐP i preko 1. tužitelja-protutuženika. Nije sporno da mu je na sastanku u Crikvenici 1. tužitelj-protutuženik rekao da će ga u posjed stana uvesti pokojni ĐP, što je on i učinio. Od 2005. godine svako ljeto boravi u predmetnom stanu, kroz cijelo to razdoblje 1. tužitelj-protutuženik nije dolazio u stan, niti mu zabranjivao korištenje stana ili nešto slično, čak i kada je znao da je u [adresa], nije dolazio u stan.
11.11. Na zapisniku s ročišta na kojem su saslušane parnične stranke konstatirano je da je, dok je tuženik-protutužitelj iznosio svoj iskaz, 1. tužitelj-protutuženik sa istim raspravljao te je u toj raspravi rekao kako se sa tuženikom-protutužiteljem našao u Brčkom, dok je u svom iskazu iskazivao kako tuženika-protutužitelja ne poznaje. Također, na primjedbu punomoćnika tuženika-protutužitelja, konstatirano je da u svojem iskazu 1. tužitelj-protutuženik uporno odbija odgovoriti tuženiku-protutužitelju da li je predmetni stan bio kompenzacijsko sredstvo sa pokojnim ĐP, a po osnovi građevinskih radova koje je on izvodio na predmetnoj nekretnini iako su mu predočeni njegovi vlastiti dokumenti u kojima stoji suprotno.
12. Analizirajući iskaze svjedoka i stranaka u ovom postupku očito je kako su tuženik-protutužitelj i svi saslušani svjedoci iskazivali na bitno istovjetan način, dok je iskaz 1. tužitelja-protutuženika očito suprotan datim iskazima, kao i ispravama u spisu, radi čega ga ovaj sud ne prihvaća. Sud je iskaze svih saslušanih svjedoka predloženih po tuženiku-protutužitelju prihvatio kao istinite jer smatra da su isti iskazivali nekontradiktorno, uvjerljivo te ne našavši razloga da sumnja u istinitost njihova iskaza. Čak i ukoliko bi glede iskaza svjedokinja HP i IPD postojala sumnja u pristranost zbog srodstva s tuženikom- protutužiteljem (a po ocjeni ovog suda ne postoji), svjedok NP koji je nesrodan s tuženikom-protutužiteljem u svojoj je izjavi iskazivao na bitno istovjetan način.
12.1. Naspram naprijed navedenih svjedoka i gotovo istovjetnih iskaza, s druge strane, 1. tužitelj-protutuženik iskazuje drugačije, te je i sam njegov iskaz proturječan sam sebi, isti najprije u svom iskazu tvrdi da ne poznaje tuženika-protutužitelja, a zatim da se s tuženikom-protutužiteljem našao u Brčkom. Nadalje je 1. tužitelj- protutuženik iskazivao da izvođač radova ĐP nije imao punomoć za primanje kupoprodajne cijene te da je jedino 1. tužitelj-protutuženik imao ovlast primati isplate kupoprodajne cijene za prodane stanove u zgradi, da bi nastavno u svom iskazu istog dana iskazao da je moguće da je isplata avansa za kupoprodaju stana za NP u iznosu 5.000,00 eura isplaćena ĐP, što znači da je on onda ipak bio ovlašten primati kupoprodajne cijene. Također, 1. tuženik-protutužitelj na izričiti upit suda nije u svom iskazu htio odgovoriti da li je predmetni stan bio kompenzacijsko sredstvo sa pokojnim ĐP po osnovi građevinskih radova koje je on izvodio na predmetnoj nekretnini, iako su mu predočeni njegovi vlastiti dokumenti u kojima stoji suprotno. Isto tako, nisu uvjerljivi navodi 1. tužitelja-protutuženika o razlozima zašto nije kroz vrijeme od 18 godina ušao u taj stan. Naime, iako je 1. tužitelj-protutuženik prema vlastitim navodima bio i dalje vlasnik poslovnih prostora i potkrovlja u toj zgradi gdje se nalazi i predmetni stan, te je zasigurno u tom vremenskom razdoblju dolazio u iste, sasvim je nevjerojatno da bi netko tko sebe smatra vlasnikom stana u tako dugom vremenskom razdoblju tolerirao da druga osoba posjeduje stan kao vlasnik, osim u slučaju da nije istoga priznavao upravo kao takvog, vlasnika predmetnog stana.
12.2. Upravo iz dokumenata u spisu dostavljenih od strane 1. tužitelja- protutuženika, koje je on sam sastavio („isplate Z“) te u istima naveo sve isplate koje su ĐP isplaćene za radove na predmetnoj zgradi, proizlazi da „gore navedenom stanju potrebno je dodati prodani stan veličine 50.42 m2 po 1.500,00 eura daje iznos od 75.630,00 eura.“ Nadalje, 1. tužitelj-protutuženik u rečenici ispod navodi da je uloženi novac za gradnju objekta ukupno 214.030,00 eura, a što predstavlja zbroj svih prijašnjih stavki (138.400,00 eura) te vrijednosti predmetnog stana (75.630,00 eura), iz čega prema ocjeni ovog suda nedvojbeno proizlazi da je ĐP za radove na zgradi trebao biti, između ostalog, kompenziran predmetnim stanom. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je zaista postojao odnos 1. tužitelja-protutuženika kao investitora, VP kao izvođača radova i tuženika-protutužitelja kao kupca, jer iz dokumenata 1. tužitelja- protutuženika proizlazi da je ĐP za izvedene radove trebao biti kompenziran predmetnim stanom, što opravdava razlog zbog kojeg je tuženik- protutužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu ĐP za ugovor o kupoprodaji nekretnine koji sklapa s 1. tužiteljem-protutuženikom, odnosno tužiteljima- protutuženicima. Identičan odnos između 1. tužitelja-protutuženika i VP u kojem on sklapa ugovor o kupoprodaji nekretnine, kupoprodajna cijena se isplaćuje izvršitelju radova ĐP, utvrđen je i u postupku ovoga suda poslovni broj: P-132/2014 o čemu se u svom iskazu 1. tužitelj-protutuženik odbio očitovati.
13. Na ovaj se pravni odnos primjenjuje Zakon o obveznim odnosima iz 2005. jer je tuženik-protutužitelj cijenu u cijelosti isplatio u listopadu 2006. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Sukladno odredbi čl. 377. ZOO-a ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.
13.1. Međutim, ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo (čl. 294. ZOO-a).
13.2. Sukladno čl. 164. ZOO-a (koja je sadržajno identična odredbi čl. 305. ZOO/91 na koju se tuženik-protutužitelj poziva) obveza se mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik (st. 1.), a ispunjenje je pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se njime koristio (st. 2.).
14. Iz analize provedenih dokaza proizlazi da je između 1. tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja postojao usmeni dogovor o kupoprodaji stana tužitelja- protutuženika koji je 1. tužitelj-protutuženik na ime kompenzacije za izvršene radove predao ĐP, te da je tuženik-protutužitelj sukladno njihovom dogovoru isplatio u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu za stan ĐP, a tužitelji-protutuženici su predali stan u posjed tuženiku-protutužitelju. Time su ispunjene obveze koje čine bitne sastojke ugovora o kupoprodaji nekretnina, pa je sukladno čl. 294. ZOO-a taj ugovor o kupoprodaji osnažen te se smatra valjanim, iako nije sklopljen u potrebnom obliku.
14.1. U odnosu na činjenicu da je 2. tužiteljica-protutuženica suvlasnica predmetnog stana u ½ dijela, a ista nije sudjelovala usmenom sklapanju kupoprodajnog ugovora, valja ukazati da se sukladno članku 28. st. 1. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju. Prema navodima samog 1. tužitelja- protutuženika „on je imao punomoć od supruge za poduzimanje svih radnji i pretežno je on vodio poslove tako da ona i nema puno saznanja o njihovim ulaganjima“. Cijeneći navedeno, ocjena je ovog suda da je 1. tužitelj-protutuženik kao bračni drug raspolagao i sa njenim suvlasničkim udjelom uz njenu suglasnost. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj: Rev-x 111/15- 2, Rev-599/06, Rev-122/07, Rev-616/04.
15. Zbog svega navedenog, ocjena je ovog suda kako je tuženik-protutužitelj dokazao da je sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana s tužiteljima- protutuženicima te da je isti konvalidirao jer je u cijelosti ispunjen, pa je stoga osnovan njegov prigovor iz čl. 163. ZV-a kojim negira postojanje prava vlasništva tužitelja-protutuženika nad spornom nekretninom jer je tuženik-protutužitelj dokazao kako je upravo on vlasnik predmetnog stana.
16. Radi navedenog osnovan je prvotno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja da mu tužitelji-protutuženici izdaju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu, te da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, a posljedično je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelj-protutuženika na predaju u posjed predmetnog stana.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.
18. Tužitelji-protutuženici nisu uspjeli u ovom sporu pa su dužni tuženiku- protutužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naknaditi troškove postupka.
18.1. Tuženik-protutužitelj je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu pripada iznos od po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr.
8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika –"Narodne novine", broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), sastav podnesaka od 29. kolovoza 2024., 21. veljače, 2. ožujka i 2. srpnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), te za zastupanje na ročištima 9. listopada 2024., 3. ožujka, 9. srpnja i 18. prosinca 2025. te 27. veljače 2026. (Tbr. 9.1. Tarife). Tuženiku-protutužitelju za sastav podneska od 5. prosinca 2025. pripada 50 bodova jer navedeni podnesak predstavlja podnesak iz Tbr. 8.3. Tarife, a za sastav podneska od 4. listopada 2025. pripada mu 25 bodova jer isti predstavlja podnesak iz Tbr. 8.4. Tarife. Nadalje, za sastav tužbe s prijedlogom za privremenu mjeru u predmetu poslovni broj: P-868/2023 pripada mu 100 bodova (Tbr. 7.1 Tarife), jer je prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen istim podneskom kao i tužba. Tuženiku-protutužitelju ne pripada trošak sastava odgovora na žalbu jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Ukupno tuženiku-protutužitelju za trošak zastupanja pripada 1.175,00 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.350,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 587,50 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 2.937,50 eura.
18.1.1. Također, tuženiku-protutužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere u predmetu poslovni broh: P-868/2023 u plaćenom iznosu od 49,77 eura, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u predmetu poslovni broj: P-787/2023 u iznosu od 26,55 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, dakle pripada mu na ime sudske pristojbe ukupni iznos od 129,41 eura.
18.1.2. Tuženiku-protutužitelju prema Tbr. 50.3. Tarife pripada i trošak upotrebe vlastitog automobila u visini 30 % cijene bezolovnog benzina od 100 oktana za svaki prevaljeni kilometar za pristup punomoćnika odvjetnika na pet ročišta održanih u ovom predmetu u ukupnom iznosu od 1.210,50 eura (30% cijene benzina - 0,45 eura pomnoženo s brojem kilometra u oba smjera - 538 km i brojem ročišta – 5 ročišta).
18.1.3. Stoga, ukupan parnični trošak koji je dosuđen tuženiku-protutužitelju iznosi 4.277,41 eura, dok je u preostalom iznosu zahtjev za naknadu troška valjalo odbiti kao neosnovan.
18.2. Kako tužitelji-protutuženici nisu uspjeli u sporu, njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti je odbijen kao neosnovan.
18.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke rješenja.
U Puli, 27. ožujka 2026.
Sudac:
Jelena Mavrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljima-protutuženicima po punomoćniku
2. Tuženiku-protutužitelju po punomoćniku
