REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-170/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 2. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dne 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 2. 2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 244,58 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 9,29 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- 9,29 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 5,84 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 9,29 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 30,45 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 49,95 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 31,04 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 16,19 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 9,29 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 5,84 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 26,54 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 5,57 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 21,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- 12,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 609,20 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 24. 2. 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu inženjera radiologije na Klinici za onkologiju i radioterapiju te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena više od 2 km od mjesta rada. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada III. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 460,00 kuna mjesečno pa s obzirom na to da tužitelj ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 460,00 kuna, koji iznos mu nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika za pojedine mjesece kada je tužitelj iz opravdanih razloga bilo spriječen dolaziti na posao (npr. bolovanje). Nadalje, navodi kako u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020 uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid -19 radi čega u tom razdoblju ima pravo na isplatu putnih troškova prema prijeđenom kilometru za udaljenost od 32,78 km (2x16,39 km) Stoga, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što bi mu trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužitelja za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 4. prosinca 2024. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je tužba nepodobna za raspravljanje jer nije jasno što tužitelj potražuje. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Podneskom od 5. ožujka 2025. tužitelj je, sukladno raspravnom rješenju ovog suda od 25. veljače 2025., uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.520,00 eura za razdoblje od 1. 2. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužitelja.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o., cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata u primjeni od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. o cijeni povlaštenih karata, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, platnih lista i evidencije rada (koje sadrže plan i raspored rada) dostavljene od strane tuženika, financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 24.12.2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu inženjera radiologije na Klinici za onkologiju i radioterapiju;

- da tužitelj ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljeva mjesta prebivališta do mjesta rada 16,39 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da mjesto prebivališta tužitelja pripada III tarifnoj zoni, za koju je prema cjeniku Prometa d.o.o. mjesečna pokazna karta za građane u visini od 60,00 eura (460,00 kn);

- da u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 2. 2018. do 30. 9. 2024.

10. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, 127/22).

11. Odredbom čl. 66. st.1. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. TKU/22 koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

11.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 9. TKU/2022 propisano je ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

11.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 23 TKU/2022 propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

11.3. Odredbama čl.66. st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

12. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

13. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika, da mu je adresa stanovanja [adresa] te da za relaciju od mjesta prebivališta ([adresa]) do mjesta rada (Split) postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu, prema cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji je važio u utuženom razdoblju (15. 4. 2012. 460,00 kn/61,05 eura, 10. 8. 2022. 450,00 kn/59,73 eura i 16. 1. 2023. 60,00 eura), koji iznos nije isplaćivan tužitelju u visini cijene mjesečne pokazne karte, već umanjeni.

13.1. Naime, tuženik je umanjivao tužitelju troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bio spriječen doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao.

13.2. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa] (dakle, od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta rada), nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužitelju trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 16,39 km (u oba smjera 32,78 km).

14. Prema vještačenju vještaka Marijana Jovića 24.12.2025. proizlazi kako je isti uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio da je tuženik tužitelju isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za III tarifnu zonu, a naknadu je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužitelj dijelom mjeseca nije dolazio na posao. Za period od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. naknadu je utvrdio po prijeđenom kilometru s napomenom kako bi tužitelju u ožujku i svibnju pripadala i mjesečna karta za ostatak mjeseca, a tužitelj je udaljen 16,39 kilometra od radnog mjesta u Splitu. U svom sam izračunu vještak je za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 32,78 kilometara pomnoženo s naknadom po kilometru. U tablici koja prileži Nalazu prikazao je iznos isplaćene naknade prijevoza, izračun zaslužene naknade po traženju tužitelja, te razliku između istih. Mjeseci u kojima je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora nije uvrstio u izračun manje plaćenih naknada. Evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužitelju naknade za prijevoz u pojedinim mjesecima, a iznose manje isplaćenih naknada po mjesecima prikazao je u rekapitulaciji manje plaćenih naknada troška prijevoza. Vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od 1. 2. 2018. do 30. 9. 2024. tuženik kao poslodavac je tužitelju sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza za: =244,58 Eur, a mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada prikazao je u rekapitulaciji nalaza.

15. Na provedeno vještačenje vještaka Marijana Jovića punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke prihvaća u cijelosti.

16. Podneskom od 2. siječnja 2026. tužitelj je, a sukladno provedenom vještačenju, uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 2. 2018. do 30. 9. 2024. isplatu iznosa od 244,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

17. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik ističe kako se protivi djelomičnom povlačenju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom na to da nije dokazao da je kupovao mjesečne karte, niti da je imao troškove istoga te kako je tuženik imao pravo umanjiti pokaznu kartu za razdoblje od 2 ili više dana uzastopno ne dolazeći na posao.

18. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8) iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) prema kojemu se tužba može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

18.1. Međutim, ovaj sud smatra neosnovanim protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog financijskog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogao postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj nije promijenio identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

19. Također, za navesti je kako pravo na naknadu troškova prijevoza nije uvjetovano dostavom dokaza o kupljenoj karti, odnosno predajom karte tuženiku jer za pravo tužitelja na naknadu troškova prijevoza nije odlučno je li on za dolazak na posao koristio osobni automobil ili pak javni prijevoz, već je valjalo utvrditi cijenu javnog prijevoznika (u ovom slučaju tvrtke Promet d.o.o.) pa se i u tom smislu ukazuju neosnovani prigovori tuženika.

20. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja vještaka Jovića proizlazi da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1. 2. 2018. do 30. 9. 2024. u iznosu od 244,58 eura, navedeni iznos je tužitelju i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

21.1. Tužitelju pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 50,00 eura, za sastav podneska od 2. 1. 2026. 50,00 eura, za zastupanje na ročištu od 25. 2. 2025., 11. 6. 2025. i 2. 3. 2026. po 50,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 25,00 eura, ukupno 275,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 68,75 eura, te troškove vještačenja u iznosu od 265,45 eura, sveukupno 609,20 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, a kao u točki II izreke presude.

21.2. Prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

21.3. U punomoći od 24. 2. 2023. stranka (tužitelj) je izričito ovlastio punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

21.4. Na dosuđeni iznos troška od 609,20 eura tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 27. ožujka 2026., kao dana presuđenja, do isplate. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5. 3. 2025. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužitelj postavio sukladno raspravnom rješenju ovog suda od 25. 2. 2025.

U Splitu 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužitelja

pun. tuženika