- 1 -              Revd 4196/2023-2

Broj: Revd 4196/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz D. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 107/2023-2 od 4. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P - 721/2022-8 od 14. prosinca 2022., u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 107/2023-2 od 4. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P - 721/2022-8 od 14. prosinca 2022.,

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, riječ je o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (pravnog shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020., te pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama broj: Revt – 249/14 od 9. travnja 2015., Rev – 221/18 od 3. rujna 2019., Rev – 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev – 3146/20 od 3. studenog 2020., Rev – 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev – 308/22 od 19. travnja 2022.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Tako i ovaj sud u nizu svojih odluka donesenih u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama (primjerice Revd - 4088/2022-2 od 18. listopada 2022., Revd - 1383/2022-2 od 30. ožujka 2022., Revd - 1410/2022-2 od 18. svibnja 2022., Revd - 1089/2022-2 od 30. ožujka 2022., Revd - 221/2020-2 od 4. veljače 2020. i dr.). U odnosu na naznačeno pitanje koje se odnosi na procesnu ravnopravnost stranaka kod donošenja zaključka da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem predloženog svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi, treba reći da je sud u konkretnom slučaju odbio izvođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka, jer tuženik istog nije predložio kao osobu koja je s tužiteljem pregovarala o uvjetima kreditiranja.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za

razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2024.