REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: K-427/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, uz sudjelovanje Marijane Perišić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice CO, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), povodom privatne tužbe od 15. svibnja 2020. privatne tužiteljice AO, nakon javne rasprave održane i zaključene 26. ožujka 2026. u nazočnosti okrivljenice CO, branitelja okrivljenice, Petra Bačića, odvjetnika u Splitu, privatne tužiteljice AO i punomoćnika privatne tužiteljice, UO, odvjetnika u OD Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, na ročištu za objavu u izočnosti stranaka 27. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26, dalje: ZKP/08),

okrivljenica CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći C i NO, rođena **.**.1995. u Sinu, s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi krajem mjeseca ožujka, odnosno dana 30. ožujka 2020. godine, oko 15,00 sati u mjestu [adresa], u blizini obiteljske stambene kuće privatne tužiteljice, a u namjeri da okleveta istu, glasno i pred više osoba, za privatnu tužiteljicu rekla slijedeće: „

Šta ćeš ti kravo pijana,“

dakle, za drugu osobu iznosila neistinitu činjeničnu tvrdnju koja objektivno šteti njenoj časti i ugledu, a znajući da je ta tvrdnja neistinita, pa da bi time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu, djelo opisano i kažnjivo po članku 149. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ/11)

II. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08, privatna tužiteljica AO je obvezna naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) dok će o troškovima iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 za nagradu i nužne izdatke branitelja okrivljenice sud odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu, 15. svibnja 2025. podnošenjem po punomoćniku, privatne tužbe privatne tužiteljice AO je pokrenut kazneni postupak protiv okrivljenice CO, zbog kaznenog djela protiv djelo protiv časti i ugleda – klevetu, djelo opisano i kažnjivo po članku 149. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

2. Okrivljenica CO, pozvana da se očituje o privatnoj tužbi, navodi da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.

3. Kako se okrivljenica očitovala da se ne smatra krivom, sukladno čl. 417.a ZKP/08 ispitana na završetku dokaznog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka, u svojstvu svjedoka su ispitani privatna tužiteljica AO, JO, NO, BO, pribavljen i pročitan spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-426/2020 i pročitana presuda tog poslovnog broja od 20. siječnja 2025. potvrđena presudom Županijskog suda u Puli poslovnog broja Kž-154/2025 od 4. rujna 2025. te su dalje provjerom i uvidom u e-spis pribavljene pravomoćna presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu, stalne službe u Sinju broj Pp J-1148/2020 od 20. prosinca 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-365/2021 od 4. listopada 2023. koja nije stekla svojstvo pravomoćnosti.

5. Sud je na raspravi 26. ožujka 2026. na, temelju čl. 421. st. 1. ZKP/08 odbio prijedlog branitelja okrivljenice za izvođenjem dokaza slušanjem audio snimke koja se nalazi na mobitelu za kojeg obrana navodi da je mobitel BO.

5.1. Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom dokazu iz čl. 10. st. 2. ZKP/8, jer je audio snimak očigledno nastao snimanjem događanja u dvorištu koje predstavlja privatno vlasništvo dijelom obitelji privatne tužiteljice, a dijelom obitelji okrivljenice, pa premda je taj prostor očigledno dostupan pogledu trećih osoba i moguće vidljiv sa javnog mjesta, sam prostor ne predstavlja javno mjesto, pa je potreban pristanak osoba koje se nalaze na tom prostoru za snimanje, svakako i prethodna nesporna identifikacija istih, pa bi tek onda uz ispunjavanje svih propisanih uvjeta bilo moguće na raspravi reproducirati i slušati snimak. Kako proizlazi da takvog pristanka ne bi bilo, a osobe koje su snimane nisu u tom trenutku na javnom mjestu, audio snimak razgovora osoba, pa i okrivljenice i privatne tužiteljice predstavlja nezakonit dokaz, jer je taj snimak nastao bez znanja i potrebnog pristanka snimljenih osoba, a za snimanje nije bilo niti naloga suca istrage u smislu čl. 332. ZKP/08.

6. Privatna tužiteljica AO, ispitana u svojstvu svjedoka, u iskazu navodi da oko predmetnog događaja može navesti kako i piše u privatnoj tužbi. Navodi da se sjeća toga dana, da događaju koji je prethodio, gdje je bio i njen suprug nije nazočila, jer je došla kada je već bilo gotovo i ničim izazvana, kada se u tom trenutku nalazila na svojoj parceli zajedno sa suprugom i da joj prethodno nije ništa rekla, okrivljenica vikala: "šta ćeš ti kravo pijana" što je bilo usmjereno prema njoj, da da je bilo tu još ljudi vani, susjeda i oni su to mogli čuti. Napominje da je u predmetu koji se vodio pred Prekršajnim sudom u Sinju, Majina majka svjedočila da je CO to rekla privatnoj tužiteljici.

6.1. Na upit suda, privatna tužiteljica odgovara da tada nije bila pod alkoholom. Dalje navodi da u međuvremenu, njih dvije nisu popravile svoj odnos.

7. Svjedok JO, suprug privatne tužiteljice, u iskazu navodi, da se u stvarnosti radi o dvije kuće i da postoji jedan dio zajedničkog terena. Jedna kuća je kuća u kojoj on stanuje, a druga je kuća njegovog brata, oca okrivljenice i majke od okrivljenice. Navodi da je ĐO htjela na tom zajedničkom terenu nešto postaviti te je došlo od verbalne prepirke s njom, jer se on usprotivio. U tom trenutku, CO da nije bila nazočna prepirci, već je došla kasnije zajedno sa svojim bratom BO i tako da još nije sagledala situaciju i o čemu se radi, reagirala na način da je njegovoj supruzi AO rekla : "šta ćeš ti kravo pijana".

7.1. Na upit suda, da li je prije nego bi okrivljenica izgovorila te riječi bilo nekog razgovora ili prepirke između AO i CO, svjedok odgovara da nije. Na daljnji upit suda svjedoku, da li bi bio kakav prekršajni postupak koji bi obuhvaćao i predmetno djelo, svjedok odgovara da je bio prekršajni postupak po njegovoj inicijativi, a drugi po inicijativi okrivljenice te su oba dovršena, a obuhvaćali su i druge radnje vezane za obiteljsko nasilje.

7.2. Na pitanje punomoćnika privatne tužiteljice svjedoku, je li to što je okrivljenica izgovorila, izgovorila glasno, svjedok odgovara da je bilo glasno, a na daljnji upit suda, je li tu bilo i drugih osoba odgovara da jeste, da su tu bili i susjedi okolo na svojim terenima i mogli su to čuti. Na daljnji upit, je li privatna tužiteljica tada bila pijana, svjedok odgovara da nije.

8. Svjedokinja NO, majka okrivljenice, navodi da je bio verbalni sukob oko kamenja što su privatna tužiteljica i njen suprug postavili, a to da je policija sve registrirala. CO da tada nije bila tu, već je kasnije došla sa rođakom i kada je došla do ograde, da su privatna tužiteljica i njen suprug reagirali na način da su se uputili prema istoj, svašta joj govorili nazivajući je riječima "kurvetino" , "crvenkućo". Muž privatne tužiteljice da je držao motiku kojom je zamahivao prema njoj, a CO ništa nije odgovarala osim što je par puta rekla "hvala". Napominje da postoji snimak na mobitelu kod BO.

8.1. Na pitanje punomoćnika privatne tužiteljice, je li u prekršajnom postupku koji se vodio u Sinju rekla jednom "šta ćeš ti kravo pijana", svjedokinja odgovara da je to bilo nešto drugo i neki drugi slučaj. Na upit istoga, može li sa sigurnošću reći da te prilike CO nije rekla "šta ćeš ti kravo pijana", svjedokinja navodi da to sigurno nije rekla. Na daljnji upit može li reći koje su sve osobe bile prisutne tom događaju, svjedokinja navodi da su se tu nalazili ZO, ona, njen sin i kćer te susjedi koji su mogli čuti što se govorilo.Navodi da je događaju između okrivljenice i privatne tužiteljice, prethodio verbalni sukob između njih, dakle nje, privatne tužiteljice i supruga jer su svašta staviti na teren, CO nije bila tu, već je bila na A, a ona ju je nazvala da će doći policija. Navodi da je ona zvala policiju.

9. Svjedok BO, brat okrivljenice, u iskazu navodi da samom početku događaja sestra i on nisu prisustvovali. Kad su došli, vidjeli su nered, sestra je pokušala smiriti situaciju, ali su privatna tužiteljica i njen suprug reagirali tako da su počeli najgrubljim riječima vrijeđati CO, nazivajući je kurvetinom, da će je staviti u novine te njenu glavu staviti na drugu sliku. Svjedoku da su rekli da je smeće, mulac. Sestra se samo zahvaljivala, a on nije reagirao i onda je pozvana policija. Dalje navodi da ima audio snimak na mobitelu. Nakon što je sestra pokušala smiriti situaciju, a ovi reagirali, da i oni znaju da je snimao i svi snimci su predani Policijskoj postaji Sinj.

9.1. Na pitanje punomoćnika privatne tužiteljice, tko je sve bio prisutan inkriminiranom događaju, svjedok navodi da je on, njegova sestra CO, njihova majka, privatna tužiteljica i njezin suprug te ZO. Na daljnji upit s kim je CO došla, svjedok odgovara s njim i malim ZO i tamo je već bio nered. Na daljnji upit, je li siguran da okrivljenica nije rekla riječi "šta ćeš ti kravo pijana" svjedok odgovara da je siguran da nije i na snimci da se čak čuje kako su ovi bacali kamen prema njima i kako je privatna tužiteljica nagovarala supruga da krene prema njima motikom te ga je na kraju ipak ona spriječila.

10. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-426/2020 od 20. siječnja 2025. potvrđene presudom Županijskog suda u Puli poslovnog broja Kž-154/2025 od 4. rujna 2025. proizlazi da je okrivljenica NO pravomoćno oslobođena optužbe da je okrivljenica NO oslobođena optužbe da bi krajem mjeseca ožujka, odnosno dana 30.3.2020. godine u mjestu [adresa], u blizini obiteljske stambene kuće privatnog tužitelja JO, a u namjeri da okleveta istog, glasno i pred više osoba, za privatnog tužitelja rekla da je: „Pedofil, kurvin sin, okotio si se, psihički bolesnik i sl.“, pa da bi time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

11. Čitanjem pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovnog broja Pp J-1148/2020 od 20. prosinca 2021. proizlazi da su prvookrivljenica CO i drugookrivljeni JO proglašeni krivim što su 30. ožujka 2020. u 15:00 sati u mjestu [adresa], kbr. 113, zbog imovinsko-pravnog spora, kao stric i nećakinja, srodnici po krvi pobočne linije u trećem stupnju, počinili psihičko nasilje, na način da su se međusobno nasilnički ponašali, kojom prilikom je JO vikao na CO i vrijeđao ju riječima "Škartu, kobro, smeće, pijanduro", što je kod iste izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, te kojom prilikom je CO vrijeđala JO riječima "Ti si umno poremećen, lud si, psihički si bolesna osoba, idi se liječiti govno, neću se smiriti dok te ne strpam u zatvor", pri čemu je prema istom pokazivala jezik, a što je kod JO izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, čime su počinili prekršajno djelo iz čl. 10. t. 3., što je kažnjivo po 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

12. Sud, čitanjem naprijed citiranih presuda, a koje se odnose na predmetni događaj od 30. ožujka 2020. utvrđuje da u činjeničnim opisima kaznenog djela i prekršajnih djela nije sadržan opis radnje koja se u ovom postupku stavlja na teret okrivljenici CO.

12.1. S tim u vezi, obzirom da se privatna tužiteljica poziva na iskaz NO u drugom predmetu, sud naglašava da u predmetnom kaznenom postupku koji se vodi po privatnoj tužbi privatne tužiteljice protiv okrivljenice CO nije moguće, jer to nije dopušteno po primjenjujućim odredbama ZKP/08 kao dokaz koristiti izjave svjedoka ili okrivljenika u nekim drugim postupcima, kaznenim ili prekršajnim, već samo koristiti i odluku temeljiti na dokazima koji su izvedeni u ovom postupku, dakle, ocjenom iskaza NO na raspravi u predmetnom kaznenom postupku.

13. Sud za potrebe postupka jedino može kao dokaz smatrati da su pojedine osobe počinile kazneno ili prekršajno djelo kako je to u izreci pravomoćne presude, slijedom čega nije bilo mjesta čitati iskaz CO iz nekog drugog postupka, odnosno iskaze svjedoka i okrivljenika iz drugog postupka.

14. Na temelju ovako provedenog postupka, obrane okrivljenice, ocjenom izvedenih dokaza, zasebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, sud smatra da nije dokazano da bi okrivljenica CO počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret privatnom tužbom.

15. Odredbom čl. 149. st. 1. KZ/11 je propisano da će se, tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, kazniti novčanom kaznom do tristo šezdeset dnevnih iznosa.

16. Odredbom čl. 149. st. 2. KZ/11 je propisano da će se, tko djelo iz stavka 1. toga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, kazniti novčanom kaznom do petsto dnevnih iznosa.

17. Odredbom čl. 147. st. 1. KZ/11 je propisano da će se, tko uvrijedi drugoga, kazniti novčanom kaznom do devedeset dnevnih iznosa.

18. U pogledu navoda branitelja okrivljenika koji upućuje da se djelom koje se stavlja na teret okrivljenici ne ostvaruju obilježja kaznenog djela klevete, već moguće uvrede, a da ne postoji identitet tih djela, sve očigledno usmjereno na nemogućnost vođenja postupka i utvrđivanja ostvarivanja obilježja kaznenog djela uvrede, sud naglašava, kako slijedi;

19. Oba djela, dakle, kazneno djelo klevete i kazneno djelo uvrede predstavljaju kaznena djela protiv časti i ugleda. Kako kazneno djelo uvrede, prema zapriječenoj kazni, nije teže od kaznenog djela klevete, pa ukoliko sud ne bi utvrdio da bi okrivljenica radnjom koja joj se stavlja na teret ostvarila bitna obilježja kaznenog djela klevete, sud je po službenoj dužnosti ovlašten procjenjivati predstavlja li činjenični opis ostvarenje obilježja kaznenog djela uvrede, bez obzira na pravnu kvalifikaciju privatne tužiteljice, a za koju nije vezan, ako se radi o lakšem kaznenom djelu od onog koje je kvalificirano.

20. Kod klevete se radi o izjavi koja sadrži neistinitu činjeničnu tvrdnju, čija se istinitost može dokazivati, a prema svom sadržaju mora biti takva da prema objektivnoj ocjeni može škoditi nečijoj časti i ugledu,

21. Ako se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, treba navesti je li okrivljenica znala da su iste neistinite te je potrebno opisati s kojim oblikom krivnje je postupala. Dalje, za izravnu namjeru je potrebno da je okrivljenica bila svjesna da svojom radnjom iznosi ili pronosi nešto neistinito, da činjenična tvrdnja može škoditi časti i ugledu oštećenice - privatne tužiteljice i da će izjavu razumjeti treća osoba, u ovom slučaju veći broj osoba pred kojima je izjava dana ili kojima je upućena.

22. Sud raspolaže obranom okrivljenice CO koja poriče počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret te dalje, samo međusobno proturječnim iskazima ispitanih svjedoka članova uže obitelji okrivljenice s jedne strane i članova uže obitelji privatne tužiteljice s druge strane u pogledu postojanja kaznenog djela. U tom smislu je uputiti da osim naprijed citiranih iskaza istih, sud ne raspolaže kakvim drugim relevantnim izvedenim dokazom na temelju kojeg bi mogao utvrditi odlučno činjenično stanje.

23. Dakle, nije sporno da bi okrivljenica CO predmetne prilike bila na mjestu događaja, potom i da je na mjestu događaja bila i privatna tužiteljica AO te članovi uže obitelji okrivljenice i članovi uže obitelji privatne tužiteljice, dakle, u takvom svojstvu i ispitani kao svjedoci koji su svjedočili u korist stranke čijoj užoj obitelji i pripadaju.

24. Dalje je za istaknuti, da je iz događanja od 30. ožujka 2020. u kojemu sudjeluju članovi užih obitelji okrivljenice i privatne tužiteljice te i same stranke proizašlo vođenje više kaznenih i prekršajnih postupaka te sudskih odluka, između ostalih i naprijed citiranih presuda Općinskog suda u Splitu i Općinskog prekršajnog suda u Splitu.

25. U konkretnom slučaju, obzirom na kazneno djelo koje se stavlja na teret okrivljenici iz čl. 149. st. 2. KZ/11 i opis djela, proizlazilo bi da je predmetnom događaju nazočilo više osoba, ili im bilo vidljivo pogledu i mogli su čuti" koje nisu identificirane u činjeničnom opisu djela, dakle, moguće i susjedi koji su mogli čuti riječi koje bi okrivljenica uputila privatnoj tužiteljici. Međutim, sudu nije predloženo u dokazne svrhe ispitati nekoga od mogućih svjedoka koji nisu članovi užih obitelji okrivljenice i privatne tužiteljice, čime bi se moguće mogla otkloniti sumnja u pristranost pojedinih svjedoka i pomoglo utvrđivanju odlučnog činjeničnog stanja.

26. Konačno, kod opisanog stanja spisa i dokazne građe, uzimajući u obzir nesporno narušene odnose među strankama zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa i u izostanku postojanja svjedočenja nekoga od neposrednih i nepristranih svjedoka koji bi mogao potvrditi navode privatne tužiteljice, odnosno čuo da bi okrivljenica uputila privatnoj tužiteljici riječi koje joj se stavljaju na teret, sud se nije mogao osloniti samo na iskaz privatne tužiteljice kao svjedoka i članova njene uže obitelji, jer se isti ne potvrđuje kakvim drugim izvedenim dokazom nepristranog svjedoka.

27. Stoga u nedostatku relevantnog izvedenog dokaza, sud nije mogao utvrditi da bi , okrivljenica CO predmetne prilike izgovorila baš one riječi koje joj se privatnom tužbom stavljaju na teret, sve upućeno privatnoj tužiteljici, pred više osoba, koje bi to čule te sve u namjeri i uz ispunjenje subjektivnih obilježja kaznenog djela klevete sa posljedicama povrede časti ili ugleda privatne tužiteljice, sve kao bitna obilježja tog kaznenog djela.

28. Zaključno, sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao nedvojbeno i izvan svake sumnje utvrditi da bi okrivljenica predmetne prilike ostvarila obilježja kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 149. st. 2, u vezi sa st. 1. KZ/11, posebno, ne na onakav način kako mu se to stavlja na teret, sve zbog naprijed opisanih razloga, zbog čega je daljnjom primjenom odredbe čl. 453. t. 3. ZKP/08 okrivljenicu oslobodio optužbe i odlučio kao u izreci presude pod I.

29. Kako je okrivljenica oslobođena optužbe, to je na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08, privatna tužiteljica obvezna naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. tog Zakona u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) koji iznos je određen obzirom na složenost i trajanje postupka, dok će o troškovima iz čl. 145. st. 2. t. 7. ZKP/08 za nagradu i nužne izdatke branitelja okrivljenice, sud odlučiti posebnim rješenjem, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod II.

U Splitu, 27. ožujka 2026.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Dostaviti:

-okrivljenica CO

-branitelj okrivljenice, Petar Bačić, odvj.

-privatna tužiteljica AO

-punomoćnik privatne tužiteljice, UO, odvj.

-u spis