- 1 -              Revd 4184/2023-2

Broj: Revd 4184/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. B. iz Z., OIB: … i 2. B. Z. iz B., OIB: …, koje zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u S., protiv tuženice A. Z. iz Č., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. F. i B. M. sa sjedištem u O., zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 125/2023-3 od 27. srpnja 2023., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj Psp - 45/2022-30 od 24. studenoga 2022., u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 125/2023-3 od 27. srpnja 2023., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj Psp - 45/2022-30 od 24. studenog 2022.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravna pitanja koja se odnose na opseg odgovornosti nasljednika u smislu odredbe čl. 139. Zakona o nasljeđivanju postupku („Narodne novine“; broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19). Međutim, pobijana odluka ne sadrži razloge, niti su u pobijanoj odluci zauzeta pravna shvaćanja glede kojih je tuženica u prijedlogu naznačila pravna pitanja. Shodno navedenom, pravna pitanja kako ih je tuženica naznačila u prijedlogu ne mogu se cijeniti kao pravna pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za

razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženica se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2024.