Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-1046/2020-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice JŽ i zamjenika punomoćnika tuženika AŽ, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o j e

I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140060242- 60010445119/2005 od 30. svibnja 2005. između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. st. 4. Ugovora o kreditu broj 5140060242- 60010445119/2005 od 30. svibnja 2005. između tužitelja i tuženika, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

III/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici ŠŽ s osnova stečenog bez osnove na temelju više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope isplati iznos od 1.794,77 eura (slovima: tisućusedamstodevedesetčetirieurasedamdesetsedamcenti) sa zateznom kamatom koja teče na svaki iznos od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i to:

- na iznos od 8,07 EUR od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 8,32 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,04 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,28 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,25 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 7,69 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,20 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 7,92 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,16 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 7,89 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,12 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 7,82 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,06 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 7,78 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 17,43 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 17,44 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 15,71 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 17,34 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 16,74 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,80 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,81 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,66 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,59 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,61 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,45 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,47 EUR od 03. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,30 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,23 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 25,43 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,05 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,08 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,89 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 26,92 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,74 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,65 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 26,68 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,48 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 26,52 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,76 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,68 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 21,33 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,51 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 22,67 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,35 EUR od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 22,51 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,18 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,10 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 22,26 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 20,60 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 20,23 EUR, od 01. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 21,21 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 21,45 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 20,35 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 22,06 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 21,65 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 22,67 EUR od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 22,24 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,29 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,60 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,14 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 24,23 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,75 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 24,86 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 25,25 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,10 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 25,87 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 25,37 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 26,52 EUR od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 25,98 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,17 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,50 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 26,94 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,15 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,57 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 29,45 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 7,74 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 3,85 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,17 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 7,02 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,61 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 7,47 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 9,05 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 9,27 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,14 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 9,71 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 8,59 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 10,16 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 6,60 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 10,84 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 9,73 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 11,28 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 10,19 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 11,74 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 11,97 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate.

IV/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici ŠŽ s osnova stečenog bez osnove na temelju više plaćenog zbog tečajne razlike za valutu CHF isplati iznos od 1.896,70 eura (slovima: tisućuosamstodevedesetšesteurasedamdesetcenti) sa zateznom kamatom koja teče na svaki iznos od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i to:

- na iznos od 2,21 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 1,15 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 0,99 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 1,67 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 0,88 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 0,30 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 1,08 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 2,96 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 2,54 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 16,51 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 22,72 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 18,58 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 13,89 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 29,96 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 34,24 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,84 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 31,92 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 26,84 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,54 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 40,54 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 43,20 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 57,13 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 52,82 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 29,84 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 29,10 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,59 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 30,44 EUR, od 01.listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 32,15 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,85 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 31,19 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 32,21 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 31,61 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 31,52 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 30,83 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 29,71 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 31,05 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 31,68 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 31,45 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 29,10 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 30,69 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 31,27 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 30,40 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,28 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,12 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 28,13 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 29,09 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 30,98 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 29,86 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 30,52 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 30,77 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 22,59 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,14 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 22,88 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 22,25 EUR, od 01. listopad 2015. do isplate,

- na iznos od 22,14 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 22,88 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,75 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,57 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 23,96 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 24,28 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 39,10 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 36,86 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 38,18 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 36,75 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 38,72 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 37,96 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 36,36 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 33,37 EUR, od 01. listopada 2015. do isplate.

V/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici ŠŽ s osnove zateznih kamata na preplatu redovnih kamata i tečajne razlike za valutu CHF od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., isplati iznos od 1.378,16 eura (slovima: tisućutristosedamdesetosameurašesnaestcenti), i to na iznos pretplate od:

- 01. prosinca 2008. zatezne kamate u iznosu od 2,72 EUR,

- 01. siječnja 2009. zatezne kamate u iznosu od 14,86 EUR,

- 01. veljače 2009. zatezne kamate u iznosu od 15,41 EUR,

- 01. ožujka 2009. zatezne kamate u iznosu od 16,08 EUR,

- 01. travnja 2009. zatezne kamate u iznosu od 14,44 EUR,

- 01. svibnja 2009. zatezne kamate u iznosu od 13,91 EUR,

- 01. lipnja 2009. zatezne kamate u iznosu od 22,89 EUR,

- 01. srpnja 2009. zatezne kamate u iznosu od 21,79 EUR,

- 01. kolovoza 2009. zatezne kamate u iznosu od 22,11 EUR,

- 01. rujna 2009. zatezne kamate u iznosu od 21,72 EUR,

- 01. listopada 2009. zatezne kamate u iznosu od 20,66 EUR,

- 01. studenog 2009. zatezne kamate u iznosu od 20,95 EUR,

- 01. prosinca 2009. zatezne kamate u iznosu od 19,91 EUR,

- 01. siječnja 2010. zatezne kamate u iznosu od 20,17 EUR,

- 01. veljače 2010. zatezne kamate u iznosu od 19,79 EUR,

- 01. ožujka 2010. zatezne kamate u iznosu od 18,30 EUR,

- 01. travnja 2010. zatezne kamate u iznosu od 21,04 EUR,

- 01. svibnja 2010. zatezne kamate u iznosu od 19,75 EUR,

- 01. lipnja 2010. zatezne kamate u iznosu od 20,67 EUR,

- 01. srpnja 2010. zatezne kamate u iznosu od 27,94 EUR,

- 01. kolovoza 2010. zatezne kamate u iznosu od 25,65 EUR,

- 01. rujna 2010. zatezne kamate u iznosu od 31,21 EUR,

- 01. listopada 2010. zatezne kamate u iznosu od 27,52 EUR,

- 01. studenog 2010. zatezne kamate u iznosu od 24,66 EUR,

- 01. prosinca 2010. zatezne kamate u iznosu od 31,27 EUR,

- 01. siječnja 2011. zatezne kamate u iznosu od 33,22 EUR,

- 01. veljače 2011. zatezne kamate u iznosu od 29,46 EUR,

- 01. ožujka 2011. zatezne kamate u iznosu od 29,30 EUR,

- 01. travnja 2011. zatezne kamate u iznosu od 27,11 EUR,

- 01. svibnja 2011. zatezne kamate u iznosu od 26,98 EUR,

- 01. lipnja 2011. zatezne kamate u iznosu od 32,89 EUR,

- 01. srpnja 2011. zatezne kamate u iznosu od 33,08 EUR,

- 01. kolovoza 2011. zatezne kamate u iznosu od 39,61 EUR,

- 01. rujna 2011, zatezne kamate u iznosu od 36,68 EUR,

- 01. listopada 2011. zatezne kamate u iznosu od 24,65 EUR,

- 01. studenog 2011. zatezne kamate u iznosu od 23,01 EUR,

- 01. prosinca 2011. zatezne kamate u iznosu od 22,13 EUR,

- 01. siječnja 2012, zatezne kamate u iznosu od 22,88 EUR,

- 01. veljače 2012. zatezne kamate u iznosu od 23,19 EUR,

- 01. ožujka 2012. zatezne kamate u iznosu od 18,71 EUR,

- 01. travnja 2012. zatezne kamate u iznosu od 22,00 EUR,

- 01. svibnja 2012. zatezne kamate u iznosu od 21,44 EUR,

- 01. lipnja 2012. zatezne kamate u iznosu od 21,57 EUR,

- 01. srpnja 2012. zatezne kamate u iznosu od 20,64 EUR,

- 01. kolovoza 2012. zatezne kamate u iznosu od 20,45 EUR,

- 01. rujna 2012. zatezne kamate u iznosu od 19,76 EUR,

- 01. listopada 2012. zatezne kamate u iznosu od 18,66 EUR,

- 01. studenog 2012. zatezne kamate u iznosu od 18,96 EUR,

- 01. prosinca 2012. zatezne kamate u iznosu od 18,46 EUR,

- 01. siječnja 2013. zatezne kamate u iznosu od 18,19 EUR,

- 01. veljače 2013. zatezne kamate u iznosu od 17,00 EUR,

- 01. ožujka 2013. zatezne kamate u iznosu od 16,33 EUR,

- 01. travnja 2013. zatezne kamate u iznosu od 16,76 EUR,

- 01. svibnja 2013. zatezne kamate u iznosu od 15,81 EUR,

- 01. lipnja 2013. zatezne kamate u iznosu od 14,98 EUR,

- 01. srpnja 2013. zatezne kamate u iznosu od 13,99 EUR,

- 01. kolovoza 2013. zatezne kamate u iznosu od 14,00 EUR,

- 01. rujna 2013. zatezne kamate u iznosu od 13,75 EUR,

- 01. listopada 2013. zatezne kamate u iznosu od 13,51 EUR,

- 01. studenog 2013. zatezne kamate u iznosu od 12,94 EUR,

- 01. prosinca 2013. zatezne kamate u iznosu od 12,39 EUR,

- 01. siječnja 2014. zatezne kamate u iznosu od 12,23 EUR,

- 01. veljače 2014. zatezne kamate u iznosu od 5,84 EUR,

- 01. ožujka 2014. zatezne kamate u iznosu od 4,96 EUR,

- 01. travnja 2014. zatezne kamate u iznosu od 5,39 EUR,

- 01. svibnja 2014. zatezne kamate u iznosu od 4,79 EUR,

- 01. lipnja 2014. zatezne kamate u iznosu od 4,71 EUR,

- 01. srpnja 2014. zatezne kamate u iznosu od 4,25 EUR,

- 01. kolovoza 2014. zatezne kamate u iznosu od 4,26 EUR,

- 01. rujna 2014. zatezne kamate u iznosu od 4,06 EUR,

- 01. listopada 2014. zatezne kamate u iznosu od 3,59 EUR,

- 01. studenog 2014. zatezne kamate u iznosu od 3,47 EUR,

- 01. prosinca 2014. zatezne kamate u iznosu od 3,09 EUR,

- 01. siječnja 2015. zatezne kamate u iznosu od 2,85 EUR,

- 01. veljače 2015. zatezne kamate u iznosu od 3,61 EUR,

- 01. ožujka 2015. zatezne kamate u iznosu od 2,76 EUR,

- 01. travnja 2015. zatezne kamate u iznosu od 2,62 EUR,

- 01. svibnja 2015. zatezne kamate u iznosu od 2,02 EUR,

- 01. lipnja 2015. zatezne kamate u iznosu od 1,67 EUR,

- 01. srpnja 2015. zatezne kamate u iznosu od 1,13 EUR,

- 01. kolovoza 2015. zatezne kamate u iznosu od 0,65 EUR,

- 01. rujna 2015. zatezne kamate u iznosu od 0,30 EUR, sve u roku 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici ŠŽ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.968,09 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 27. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 20. svibnja 2019. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita 30. svibnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu prema kojem joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 34.000,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužiteljica je bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,90 % godišnje. Tužiteljica ističe da joj tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Navodi da je sukladno čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Navodi da je s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Smatra da joj tuženik unatoč provedenoj konverziji nije u cijelosti vratio preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi pogotovo stoga što u vrijeme konverzije kredita još uvijek nije bila donesena pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u predmetima „švicarac“. Stoga navodi da joj je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese odluku kao u točki izreci, s tim što se novčani iznos kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva obvezala postaviti nakon provedenog vještačenja (stupnjevita tužba).

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Ne spori da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu s njegovim pravni prednikom ali smatra da se odluka iz kolektivnog spora ne može primijeniti u ovom postupku budući da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ovog pravnog odnosa drugačije od onih koje su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu. Pojašnjava da su sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u dijelu valute obveze i kamatne stope, te da se te odredbe primjenjuju retroaktivno zbog čega eventualno ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu više ni nema. Napominje da tužitelj tijekom otplate kredita nikada nije tražio izmjenu valute obveze a koju je izmjenu mogao tražiti sukladno čl. 5 Ugovora o kreditu. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljem. Smatra da se u ovome slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivne presude jer ovo nije postupak za naknadu štete, a također navodi da Slavonska banka d.d. nije bila stranka u kolektivnom sporu zbog čega se također utvrđenja iz kolektivne presude ne mogu primijeniti u ovom postupku. Budući da je predmetni ugovor o kreditu konvertiran, smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Poziva se na odluku VSRH u predmetu Gos-1/2019 u kojem je zauzet stav da je sporazum o konverziji koji je sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015, u nastavku ZIDZPK/15) valjan i da ima pravne učinke i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Smatra da je tužitelj sklapanjem aneksa kojim je provedena konverzija i kojim je utvrđena preostala glavnica tužitelj izričito priznao svoj dug prema tuženiku. Uzimajući u obzir sve navedeno, predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 5140060242- 60010445119/2005 (list 12-21 spisa), otplatni plan (list 17-18, 63-67 spisa), popis uplata (list 406-108 spisa), Aneks ugovoru o kreditu (list 22-26 spisa), izračun konverzije (list 27-30 spisa), simulirani otplatni plan u eurima (list 31-32 spisa), obavijest o provedenoj konverziji (list 61-62 spisa), pregled prometa za klijenta (list 112-123 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Bernardi Hunjadi (list 128- 141, 188-189 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice ŠŽ (list 189-190 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka LŽ, djelatnice banke.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140060242-60010445119/2005 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po navedenom ugovoru.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita 30. svibnja 2005. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140060242-60010445119/2005 kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu od 34.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje 17 godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća,

- da je korisnik kredita suglasan da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru;

-da su tužiteljica i tuženik 3. veljače 2016. sklopili Aneks Ugovoru o kreditu (u nastavku: Dodatak) kojim je kredit konvertiran;

-da su stranke Dodatkom utvrdile da je tužitelju na dan konverzije 30. rujna 2015. na ime preostale neotplaćene glavnice ostao iznos od 15.863,91 eura, da iznos pretplate na dan 30. rujna 2015. iznosi 924,30 kuna, te da će se iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristiti.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140060242- 60010445119/2005 i Dodatka.

6. Među strankama je sporno ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu budući da je kredit konvertiran, jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 5140060242-60010445119/2005 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem takvih odredbi uzimajući u obzir da je kredit konvertiran. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da ne postoji pravni interes tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe zbog izvršene konverzije. Ovo stoga što je predmetni Dodatak samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je Ugovorom ugovoreno korištenje kredita u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZIDZPK/15 na temelju kojih je zaključen Dodatak nije regulirana pravna sudbina onih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredbi koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15 nije propisano da se sklapanjem Dodatka gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja Dodatka. Također iz samog Dodatka nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Stoga tužitelju pripada pravo da unatoč sklopljenom Dodatku (izvršenoj konverziji) potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenom iznosu koja bi nastala zbog neosnovanog povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, ako ona postoji, unatoč zaključenom Dodatku, a koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ostvarena. Za napomenuti je da je VSRH u svojoj odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. također zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8.1. Neosnovano tuženik smatra da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom pa da se pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-6632/17 ne mogu primijeniti u ovom postupku. Ovo stoga što je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. i Hypo Alpe Adria bank d.d., a budući da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe Adria bank d.d., tužitelj se može pozvati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda jer je u tom sporu kao V. tuženik sudjelovala Addiko bank d.d. (ranije Hypo Aple Adria bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), sve u smislu čl.502c. ZPP (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-2541/2024-2 od 3. lipnja 2024.).

8.2. Neosnovan je i prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 kojima je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku jer da te eventualno ništetne odredbe više ne postoje budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu zamijenjene novim. Sud je ocijenio takve navode tuženika neosnovanima jer konverzijom kredita nije prestao važiti osnovni Ugovor o kreditu kojeg su stranke sklopile, a tek utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za tužitelja kao potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa tuženiku do kojih je došlo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora.

9. U smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.1. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.3. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.4. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Odredbom čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

10.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužitelj samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF i da nikada tijekom otplate kredita nije tražio promjenu valute obveze na koju je imao pravo temeljem čl.5. Ugovora o kreditu.

10.3. Tužiteljica je iskazala da je predmetni kredi uzela radi kupovine stana u kojem i danas živim, da se u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bavila obrtom, niti nikakvom drugom poslovnom djelatnošću u tome stanu, a niti ga je iznajmljivala, da nije bila vlasnica nikakvog obrta, niti član trgovačkog društva, da je u to vrijeme bila zaposlena kao referent, da se za kredit u CHF odučila iz razloga što je bio relativno povoljan u odnosu na njezina primanja, da joj u banci nisu nudili kredit u eurima, da joj u banci nitko nije ništa govorio o riziku tečaja CHF, nisu su joj objašnjavali pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, da joj nisu ništa govorili o tome da bi joj rata kredita mogla toliko narasti. Ne sjeća se kolika joj je bila početna rata, a koliko je ona kasnije narasla. Ugovor o kreditu je bio sastavljen od strane banke. U ugovoru je pogledala samo ono osnovno tj. iznos kredita i broj rata. U banci nikoga nije ništa posebno ispitivala da joj dodatno pojašnjavaju. Ni kod javnog bilježnika joj nitko ništa nije objašnjavao u vezi ovog kredita. Na konverziju je pristala iz razloga što joj je promjena valute bila sigurnija. Pročitala je aneks o konverziji i nije imala prigovor na izračun preplate, niti na izračun konverzije jer joj sve to i nije baš bilo jasno. Ne sjeća se je li prilikom konverzije bilo ikakvog govora o ovim preplaćenim iznosima koje sada potražuje. Kredit je u međuvremenu otplatila i plaćala ga je sama.

10.4. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivala o svim odlučnim činjenicama. Temeljem iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu imala status potrošača sukladno odredbi čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj: 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojom je odredbom propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit uzela radi kupovine stana u kojem i danas živi, da se u vrijeme sklapanja Ugovora nije bavila nikakvom poslovnom djelatnošću niti obrtom, a niti da je stan iznajmljivala, te da iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopila tužiteljica kao fizička osoba, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, utvrđeno je da je tužiteljica imala status potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

10.5. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, te utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do čl.88. ZZP/03).

11. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 20. svibnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Bernardi Hunjadi. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 14. lipnja 2005., da je tečaj na dan korištenja bio 4,749489, da je rok otplate 17 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,90%. Vještak je u nalazu naveo da:

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 1.794,77 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- u konkretnom slučaju nema tzv. negativne razlike u kamati;

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 1.896,70 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- da u konkretnom slučaju iznos tzv. negativnih tečajnih razlika iznosi 326,93 eura:

- ukupan iznos zateznih kamata na preplaćene iznose kamate i tečaja (samo pozitivne stavke) do 30. rujna 2015. iznosi 1.499,16 eura;

- da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena u skladu s odredbama ZIDZPK/15 odnosno da je računski točna;

- da iznos preplate koja je priznata tužitelju na dan 30. rujna 2015. iznosi 121,00 eura, te da je ista iskorišten za namirenje 50 % budućih anuiteta;

- da se po pravilima o uračunavanju za iznos preplate priznat u konverziji prvo umanjuje zatezna kamata (1.499,16 – 121,00 1.378,16), nakon čega ostaje iznos od još 1.378,16 eura na ime zatezne kamate.

12.1. U odnosu na primjedbu tuženika da u tablici 1, kolona 20. od 1. kolovoza 2008. iznosi nisu točni, vještak je usmeno na ročištu iskazao da prigovor tuženika nije osnovan iz razloga što je prilikom izračuna koristila pregled prometa za klijenta u kojem je tuženik evidentirao sve mjesečne obveze tj. odvojenu glavnicu i odvojenu kamatu kao i svakomjesečne uplate za isto, što znači da su u obračunu primijenjeni isti iznosi koje je primijenio i sam tuženik. Pojasnila je da predmet prometa za klijenta predstavlja knjigovodstvenu karticu kredita. Na poseban upit tuženika zašto je prilikom izračuna preplate po osnovi promjene tečaja koristila HRK kao valutu, vještak je iskazao da je u obračunu evidentirala anuitete u CHF po početnom otplatnom planu kao i anuitete u CHF po izmijenjenom otplatnom planu na koji je svakako imao utjecaj rast kamatne stope. Početni otplatni plan obračunala je po početnom tečaju na dan korištenja kredita te na taj način izračunala kunske iznose kako bi tekla otplata da su ostali početno ugovoreni uvjeti, te ih usporedila s kunskim iznosima koje je banka evidentirala u pregledu prometa i na taj način došla do razlike više uplaćenih anuiteta, a koje je umanjila za iznos više plaćenih kamata što u konačnici predstavlja razliku samo po osnovi više plaćenog tečaja. Na poseban upit tuženika zašto nije do spajanja Slavonske banke s Addiko bank d.d. koristila tečaj Slavonske banke, a nakon spajanja tečaj Addiko banke, vještak je iskazao da prilikom obračuna nije koristila tečajeve nego dokument banke u kojem je banka sama iskazala koliki je iznos u kunama evidentiran za svaku pojedinu obvezu svakog mjeseca u svrhu otplate anuiteta odnosno glavnice i kamate što znači da je sama banka primijenila tečaj. Na poseban upit tuženika zašto u tablici 1 nalaza i mišljenja dolazi do nelogičnosti (naročito u stupcu 21.) nakon datuma 1. listopada 2011., vještak je iskazao je u pregledu prometa od 1. listopada 2011. vidljivo da su tužiteljici evidentirani značajno manji anuitet tj. značajno manja glavnica u odnosu na prijašnju što znači da je došlo do promjene povrata kredita, odnosno uvjeta vraćanja. Međutim uvidom u pregled prometa za klijenta vidi se da saldo nedospjele glavnice računski prati evidentirane obveze i evidentirane uplate. Da bi se mogao izvršiti izračun više plaćene razlike po osnovi tečaja u tom razdoblju bilo je potrebno proporcionalno umanjiti i anuitete po početnom otplatnom planu jer bi u protivnom uspoređivali manje stvarno plaćene anuitete u odnosu na anuitete po početnom otplatnom planu. Na poseban upit pun. tuženika zašto u nalazu nije korišten tečaj na dan plaćanja rate već tečaj na dan dospijeća, vještak je iskazao da je koristio isključivo iznose uplata koje je evidentirala sama banka u kunskom iznosu za svakomjesečne obveze tijekom otplate kredita.

12.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, i što je na sve prigovore tuženika dao argumentirane odgovore koje kao točne prihvaća i ovaj sud.

12.3. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

13. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplaćenih iznosa kredita potraživao iznos od 1.794,77 eura na ime preplate po osnovi preplaćenih kamata, 1.896,70 eura na ime preplate po osnovi preplaćenog tečaja, sve sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015., te iznos od 1.378,16 eura na ime ukupnih zateznih kamata na preplaćene iznose kamate i tečaja do 30. rujna 2015. nakon što se od njih oduzme iznos preplate koji je tužiteljici priznat konverzijom

14. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o izvršenoj konverziji.

14.1. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju ZIDZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.c toč.6. ZIDZPK/15 na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti eura.

14.2. Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije kojeg sadržavaju odredbe ZIDZPK/15. Tako je u čl. 19.c. propisan način izračuna konverzije kredita u kojem stoji da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Prema navedenom izračunu, banka je konverziju napravila na način da je zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30. rujna 2015. smatrala početnom glavnicom kredita. Da bi uopće mogla napraviti konverziju, banka je prvo napravila projekciju kredita u eurima odnosno kakav bi taj kredit bio da je otpočetka bio u eurima (stabilna valuta koju štiti HNB), s tim što je na tu projekciju kredita primijenila jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja se u isto vrijeme primjenjivala na kredite u eurima. Znači banka je smatrala početnom glavnicom onu zatečenu glavnicu dužnika u CHF-u koja je zatečena na dan 30. rujna 2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužitelja, a koje stvarne uplate su na dan 30. rujna 2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu. Dakle, banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on otpočetka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na eurske kredite i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada. Na taj način je banka dalje utvrđivala je li potrošač štogod preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Ako bi se utvrdilo da je potrošač bio u preplati, ta preplata se nije vraćala potrošaču, već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Stoga prilikom konverzije banka ni na koji način nije računala, a niti je utvrdila do tada preplaćene iznose po kamati i valuti, već je uspoređivala početni otplatni plan kredita u CHF s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, da bi u konačnici preplatu utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u CHF i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima. Razlika koja je mogla nastati između ta dva otplatna plana predstavljala bi tzv. preplatu ili eventualni manjak koji su potrošači još bili dužni platiti banci odnosno za koji su dalje terećeni.

14.3. Odredbama ZIDZPK/15, a niti dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja s potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle Dodatkom ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti eura izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

14.4. S obzirom na prethodno navedeno, prama pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim Dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

14.5. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj Dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju, spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. S druge strane, u odnosu na preplatu ili manjak utvrđen konverzijom, za napomenuti je da postojanje preplate u ovom slučaju nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru, već je postojanje preplate posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja kredita iz jedne valute u drugu na točno određeni dan u sklopu kojeg zbog različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka).

14.6. Prema tome, u konkretnom slučaju, konverzijom kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos temeljem kojeg tužitelju nije vraćeno ono što je u cijelosti preplatio, čime tužitelj nije obeštećen u cijelosti. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi kao u izreci, a koji se iznosi odnose na preplatu po osnovi preplaćenih kamata u iznosu 1.794,77 eura, preplatu po osnovi preplaćenog tečaja u iznosu 1.896,70 eura i ukupne zatezne kamate na preplaćene iznose kamate i tečaja do 30. rujna 2015. od 1.378,16 eura nakon što se od ukupno izračunatih zateznih kamata oduzme iznos preplate koji je tužiteljici priznat konverzijom (1.499,16 – 121,00 1.378,16). Naime, novčani iznos preplate ne može se dva puta vrednovati potrošaču, prvi puta kroz potpuno neposredno vraćanje preplate ili manje buduće anuitete konvertiranog ugovora o kreditu (čl.19.c. st.1.t.5. ZIDZPK/15), a drugi puta kroz restituciju u slučaju postojanja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu (čl.323. st.1. ZOO u vezi čl.87.st.1. ZZP) jer bi takvim postupanjem potrošač stekao dva puta isti novčani iznos (tako i VSRH u odluci Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.). Stoga je sud sukladno pravilima o uračunavanju iz čl.172. ZOO iznos preplate umanjio od ukupnog iznosa zateznih kamata na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nakon kojeg je umanjivanja na ime ukupnih zateznih kamata ostao još iznos od 1.378,16 eura.

15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu. Budući da je tužitelj preplaćene iznose kamate i tečaja potraživao u ukupnom iznosu sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. iste su mu dosuđene kako je i tražio, dok na preostale zatezne kamate u iznosu 1.378,16 eura ne teče daljnja zatezna kamata jer bi se u protivnom radilo o nedopuštenom anatocizmu.

16. Prilikom odlučivanja u ovoj ravnoj stvari sud nije uzeo u obzir iznos tzv. negativnih tečajnih razlike kada tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita jer u odnosu na isti tuženik tijekom postupka nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja ili prijeboja. S druge pak strane tužitelj na ime tzv. negativnih razlika nije ništa stekao pa da bi te iznose trebao vratiti tuženiku temeljem stjecanja bez osnove.

17. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, dosuđen joj je trošak na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužiteljici je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.968,09 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 8. svibnja 2020. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 4. listopada 2024. i 27. listopada 2025. 25 bodova svaki prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 9. prosinca 2024., 29. siječnja 2026. i 20. veljače 2026. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 275,00 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak vještačenja u iznosu 540,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura. U odnosu na podnesak od 4. i 25. listopada 2025., sud tužiteljici nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se u istome tužitelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka. Sud nije priznao tužiteljici ni trošak sastava podneska od 26. siječnja 2020. jer je to zapravo podnesak od 8. svibnja 2020. za koji mu je sud priznao trošak. Nije joj priznat ni trošak sudske pristojbe na presudu jer ju nije platio, a nije ju ni dužan platiti jer je iste oslobođen temeljem čl.11.st.1.t.20. Zakona o sudskim pristojbama.

Osijek, 27. ožujka 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte