REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-569/2024

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Brčić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene NH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Pero Lozica, odvjetnik u Korčuli, radi predaje u posjed i isplate, nakon glavne rasprave održane dana 29. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka te tužene osobno, dana 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tužena je dužna predati tužitelju u vlasnički posjed slobodan od osoba i njenih stvari cijeli stan u [adresa], koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] , označen kao etažno vlasništvo E-1.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 39.750,00 € u roku od 8 dana sa zakonskom zateznom kamate koja teče od presuđenja do isplate a koje zakonske zatezne kamate se određuje za svako polugodište uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se određuje za svako polugodište uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.125,00 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je među strankama sklopljen dana 1. travnja 2023. ugovor o najmu tužiteljevog stana u [adresa], na adresi [adresa], a riječ je o stanu u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 65 m[2] . Ovakav je ugovor, kako se dalje navodi u tužbi ovjeren kod javnog bilježnika dana 17. kolovoza 2023., a istim se tužena obvezala plaćati ugovorenu najamninu. Od dana sklapanja tog pravnog posla tužena mu je, kako tvrdi tužitelj, platila samo dvije rate na ime najma slijedom čega joj je otkazao ugovor pisanom opomenom dana 20. svibnja 2024. zbog kršenja ugovornih odredbi i neplaćanja najamnine te ujedno zatražio u roku od 8 dana predaju stana u posjed.

1. 1. Budući tužena nije postupila po nalogu za predaju stana, tužitelj je tužbom od dana 23. lipnja 2024., a pozivajući se na vlasničkopravna ovlaštenja, zatražio od tužene da mu preda stan pobliže označen u točki I 1. izreke ,slobodan od osoba i stvari.

1. 2. Istom tužbom tužitelj zahtijeva i iznos neplaćene zakupnine za 11 i po mjeseci navodeći da je tužna platila najamninu samo za dva mjeseca te mu po tom osnovu duguje iznos od 2.875,00 €.

1. 3. U tužbi je tužitelj naveo da zbog postupanja tužene trpi štetu jer je nastavila koristiti njegov prostor i nakon otkazanog ugovora, a on je već zaključio novi ugovor o zakupu poslovnog prostora sa godišnjom zakupninom od 20.000,00 €. Ovakav bi se ugovor, tvrdi tužitelj, trebao početi primjenjivati od 17. svibnja 2024., no tužena i dalje drži bez valjanog osnova njegov prostor pa mu stoga na ime naknade za korištenje njegove nekretnine nakon otkaza ugovora duguje iznos od 2.499,99 €. Stoga prvobitno podnesenom tužbom od tužene zahtijeva ukupan iznos od 5.374,99 €.

2. U odgovoru na tužbu (list spisa br. 19-21) tužena potvrđuje da je među strankama dana 1. travnja 2023. zaključen ugovor, da je riječ o ugovoru o zakupu poslovnog prostora s rokom trajanja do 31. listopada 2029., da je ovaj ugovor ovjeren kod bilježnika dana 17. kolovoza 2023., da je ugovorena zakupnina od 250,00 € mjesečno i da obvezu plaćanja zakupnine ona redovito izvršava. Stoga, tvrdi tužena, ne postoji niti jedan razlog za otkaz takvog ugovora niti tužitelj ima valjani osnov za utuženo potraživanje. Predložila je da se tužbeni zahtjev odbije te ujedno ističe da je zakupni odnos po navedenom ugovoru i dalje na snazi te da tužitelj nema pravo sa trećim osobama sklapati ugovor o zakupu za isti prostor.

3. Podneskom od 4. travnja 2025. (list spisa br. 47-49) tužitelj je povisio prvobitno postavljeni zahtjev na ime isplate tako da potražuje sada iznos od 34.750,00 €. U istom podnesku tužitelj sada tvrdi da je s tuženom potpisao ugovor o najmu po kojemu je mjesečna najamnina ugovorena u iznosu od 250,00 €, ali pravi iznos najamnine dogovoren je usmeno i to po 20.000,00 € godišnje za prvih pet godina, a za slijedeće dvije godine po 25.000 €. Slijedom toga tužena mu je, tvrdi tužitelj, za dvije godine trebala platiti na ime najamnine 40.000,00 €, a platila je svega 5.250,00 € pa mu duguje iznos od 34.750 €.

3. 1. Tuženik se podneskom od 10. travnja 2025. (list spisa br. 53 i 54) usprotivio preinaci navodeći kako nije riječ samo o povećanju novčanog potraživanja, već je izmijenjen i pravni osnov na kojemu se zahtjev temelji jer je prvobitno tužitelj tražio naknadu za korištenje njegove nekretnine dok sada svoju tražbinu temelji na neisplaćenoj zakupnini.

3. 2. Na pripremnom ročištu dana 6. lipnja 2025. tužitelj je ponovo povisio novčano potraživanje te od tužene sada potražuje iznos od 39.750,00 € s obrazloženjem da mu tužena duguje i naknadu za korištenje njegovog prostor nakon otkaza ugovora, a posebice jer je on međuvremenu zaključio novi ugovor o zakupu i trpi štetu u vidu izgubljene dobiti.

3. 3. Postupajući u smislu čl. 190. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP) sud je na pripremnom ročištu dana 6. lipnja 2025. (list spisa br. 57) dopustio tužitelju preinaku tužbe koja je konačno precizirana kao u izreci ove presude.

4. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava, saslušanjem svjedoka FH te saslušanjem parničnih stranaka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Provedenim je dokazima u postupku utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik posebnog dijela zgrade katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to stana u prizemlju i na prvom katu na adresi [adresa] (list spisa br. 4 i 5)

- da je ova tužiteljeva nekretnina bila predmetom ugovora kojega je on dana 1. travnja 2023. zaključio s tuženom NH a ugovor je ovjeren kod bilježnika dana 17. kolovoza 2023. (list spisa 6-10)

- da su stranke potpisale ugovor o najmu prema kojemu tužitelj, kao najmodavac, daje tuženoj u najam stan u [adresa] na adresi [adresa], koji se sastoji od kuhinje i WC-a

- da je u čl. III ugovora utvrđeno da najamnina iznosi 3.000,00 € godišnje i da se plaća mjesečno u pojedinačnim obrocima od 250,00 €

- da je u čl. X ovog ugovora navedeno da najmoprimac može u stanu obavljati djelatnost, a prema čl. XII ugovor je zaključen na određeno vrijeme i to počev od 1. svibnja 2023. pa do 31. listopada 2029.

- da je čl. XIII određeno da ugovor o najmu zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom tog vremena dok je u čl. XV utvrđeno da svaka stranka može u svako doba raskinuti ugovor ako druga strana ne ispunjava odredbe iz ugovora, a sve u skladu sa zakonskim propisima

- da je tužena dana 29. srpnja 2023. na ime najamnine uplatila tužitelju iznos od 3.000,00 € tj. jednogodišnju najamninu sukladno odredbi čl. III ugovora (list spisa br. 23)

- da je nakon toga u razdoblju od 26. travnja 2024. pa do 2. studenog 2024. tužena tužitelju uplatila iznos od 2.250,00 € u mjesečnim obrocima od po 250,00 € (list spisa br. 25-40)

- da je dana 20. svibnja 2024. tužitelj putem svoje punomoćnice uputio tuženoj obavijest o otkazu ugovora (list spisa br. 11)

- da ovim pismenom tužitelj upozorava tuženu na višekratno kršenje odredbi postojećeg ugovora i neplaćanje najamnine, da joj slijedom toga s danom 16. svibnja 2024. otkazuje ugovor uz poziv da mu u roku od 8 dana preda u posjed stan slobodan od osoba i stvari

- da je ovakvo pismeno tužena primila 22. svibnja 2024. (list spisa br. 12)

- da je tužitelj dana 23. svibnja 2024. zaključio novi ugovor u pogledu istog dijela zgrade na adresi [adresa] (list spisa 13-15)

- da je ovaj ugovor nazvan ugovorom o zakupu poslovnog prostora, da ga je tužitelj zaključio sa zakupoprimcima FH i DH ovlastivši ih da mogu koristiti poslovni prostor u prizemlju njegove zgrade za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u trajanju od pet godina počev od 17. svibnja 2024. te da su mu zakupoprimci dužni na ime zakupnine za prve tri godine zakupa plaćati godišnji iznos od 20.000,00 €, a druge dvije godine iznos od 25.000 € godišnje pored čega su dužni plaćati i sve režijske troškove

- da je iz iskaza stranaka neprijeporno da je predmetom ugovora koji je nazvan ugovorom o najmu isključivo prizemni dio zgrade te da nije riječ o stambenom prostoru niti je tuženoj to bilo potrebno za stanovanje već je riječ o poslovnom prostoru – ugostiteljskom objektu

- da je ovaj prostor u prizemlju tužiteljeve zgrade ranije bio u naravi konoba u koju su izvršena znatna ulaganja radi preuređenja i opremanja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti

- da su dogovor o zajedničkom ulaganju u ovaj prostor radi privođenja svrsi i opremanju restorana zaključili tužitelj te AH (brat tužene) kao i FH

- da je uređeni restoran započeo s radom tijekom ljeta 2023.

- da su se u međuvremenu međusobni odnosi između stranaka kao i ostalih sudionika svih pregovora o zajedničkom ulaganju poremetili

7. Ocjenom provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da su stranke dana 1. travnja 2023. sastavile a dana 17. kolovoza 2023. ovjerile ugovor o zakupu poslovnog prostora, a ne ugovor o najmu, kako su ga oni označili. Na ovakav zaključak upućuje činjenica da se u naravi radi o restoranu u prizemlju zgrade na mjestu nekadašnje konobe koja je u tu svrhu preuređena i osposobljena za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, dok na katu u stambenom prostoru stanuje tužitelj. Ovu okolnost potvrđuju i same stranke u svojim iskazima, a punomoćnica tužitelja na pripremnom ročištu dana 6. lipnja 2025. izričito navodi da je riječ o ugovoru o zakupu poslovnog prostora i da predmetom tog ugovora nije stambeni prostor već ugostiteljski objekt. Slijedom toga nedvojbeno je da obveznopravni odnos među strankama predstavlja odnosi između zakupodavca i zakupoprimca i da je riječ o ugovoru o zakupu poslovnog prostora neovisno o tome što je ovakav ugovor nazvan ugovorom o najmu.

7. 1. Sporno je, dakle, je li ugovor o zakupu otkazan i duguje li tužena dospjelu zakupninu odnosno naknadu za korištenje predmetnog prostora.

7. 2. Naime, iako spominje u tužbi najamninu i odredbe Zakona o najmu stanova, posve je očito da tužitelj svoj zahtjev u ovom postupku temelji na otkazu ugovora o zakupu poslovnih prostorija na temelju odredbe čl. 28. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 125/11 i 64/15, 112/18 i 123/24), odnosno zbog neizvršavanja obveza utvrđenih ugovorom i zakonom.

7. 3. Prema odredbi čl. 22 . Zakona, Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, a prema čl. 26. Zakona, zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako:

1. zakupnik i poslije pisane opomene zakupodavca koristi poslovni prostor protivno ugovoru ili mu nanosi znatniju štetu koristeći ga bez dužne pažnje

2. zakupnik ne plati dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca

3. zakupodavac, zbog razloga za koje on nije odgovoran, ne može koristiti poslovni prostor u kojemu je obavljao svoju djelatnost pa zbog toga namjerava koristiti prostor koji drži zakupnik

7. 4. Dakle, preduvjet za jednostrani raskid ugovora zbog neplaćanja zakupnine je neplaćanje dospjele zakupnine u roku od petnaest dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca.

7. 5. Iz podataka u spisu te iskaza stranaka utvrđeno je da se radi o jednostranom otkazu ugovora o zakupu kojega tužitelj temelji na tvrdnji da tužena nije plaćala ugovorenu zakupninu niti poštovala usmene odredbe ovog obveznopravnog odnosa kojima je bila određena godišnja najamnina u iznosu od 20.000,00 €.

7. 6. Međutim, prema ocjeni ovoga suda u nazočnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za jednostrani otkaz ugovora o zakupu. Ovo u prvom redu iz razloga jer tužitelj ničim nije potkrijepio svoju tvrdnu da tužena nije izvršavala ugovorom preuzetu obvezu plaćanja zakupnine.

8. Pismenim je ugovorom među strankama (list spisa br. 6-10) u čl. III jasno naznačeno da godišnja zakupnina iznosi 3.000,00 € i da se plaća mjesečno u ratama od 250,00 €. Upravo je u skladu s ovakvom ugovornom odredbom tužena od početka ugovornog odnosa vršila plaćanja. Tako je, a što tužitelj potvrđuje dana 29. srpnja 2023. tužena na ime jednogodišnje najamnine uplatila iznos od 3.000,00 € da bi potom od travnja do studenog 2024. plaćala svaki mjesec po 250,00 €.

8. 1. Sam tužitelj podnijevši tužbu u istoj navodi da je mjesečna najamnina iznosila 250,00 €, da mu je tužena platila najamninu za dva mjeseca, da mu duguje mjesečne rate za jedanaest mjeseci i petnaest dana što iznosi ukupno 2.875,00 € (11,5 x 250,00 €).

8. 2. Tijekom postupka i to u podnesku od 4. travnja 2025. (list spisa 47-49),a nakon što je tužena priložila potvrde o izvršenim uplatama mjesečne najamnine, tužitelj pak tvrdi da mu ona zapravo ne duguje prvobitno navedeni iznos od 2.875,00 € već da je mjesečna zakupnina bila ugovorena usmeno u znatno većem iznosu i to 20.000,00 € godišnje odnosno 1.667,00 € za svaki mjesec.

8. 3. Ovakvu proturječnost u svojim tvrdnjama po pitanju ugovornih odredbi tužitelj nije razjasnio ni u svome iskazu niti je moguće prihvatiti njegove navode o tome da je tužena usmeno preuzela obvezu plaćati mu godišnju najamninu od 20.000,00 €. Ovo tim više jer tužitelj u svome iskazu govori uglavnom o svom odnosu sa AH (brat tužene), priča o njihovim planovima oko ortakluka po pitanju zajedničkog posla i vođenja restorana, spominje i ulogu FH u tom poslu, iskazuje o zajedničkim ulaganjima i potvrđuje da je brat tužene u sporni poslovni prostor uložio znatna sredstva. S druge pak strane iz ovakvog iskaza ne proizlazi da bi u tim pregovorima sudjelovala tužena niti je moguće zaključiti da je sama tužena preuzela bilo koju usmeno ugovorenu obvezu.

8. 4. Upitana na iste okolnosti tužena potvrđuje da su njezin brat AH i tužitelj bili u jako dobrim odnosima, da su zajedno planirali u tužiteljevoj zgradi urediti restoran, da je u tu svrhu konoba u prizemlju preuređena i opremljena radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti, da je na tome njen brat zajedno s tužiteljem radio skoro dvije godine ulažući svoj rad i znatna sredstva, da je u tome na određeni način sudjelovao i FH koji je njenom bratu posudio određenu svotu novaca kako bi restoran započeo s radom tijekom ljeta 2023., da je zbog svega toga ona sa svojom obitelji preselila iz Splita na otok [adresa] i da je s tužiteljem potpisala ugovor o zakupu opisanog prostora. Pismeni ugovor je tvrdi tužena sačinjen prema suglasnom sporazumu stranaka pri čemu je godišnja zakupnina utvrđena u iznosu od 3.000,00 € vodeći računa o znatnim ulaganjima koja su do tada izvršena i gdje je poprilična sredstva uložio njezin brat. Držeći se ugovora, tvrdi tužena, ona je koncem srpnja 2023. uplatila tužitelju godišnji iznos zakupnine vodeći računa da je ugovor bio na snazi od 1. svibnja 2023. pa se ovaj iznos odnosi na razdoblje do travnja 2024., a nakon toga je nastavila plaćati mjesečne iznose po 250,00 €. Sam ugovor je predat nadležnoj Poreznoj upravi te je ona, tvrdi tužena, platila porez, osobno je svojom rukom ispunila tiskani obrazac ugovora s time što je sadržaj ugovora prethodno usuglašen između tužitelja i njezinog brata. Ubrzo su se ističe tužena, poremetili odnosi između nje i njenog brata s jedne strane te BH s druge strane, a nakon čega je tužitelj počeo tražiti ispražnjenje ovog prostor i predaju u posjed.

9. Sud u ovoj pravnoj stvari nije prihvatio tvrdnju tužitelja o tome da su među strankama na snazi usmene odredbe ugovora i visina zakupnine od 20.000,00 € godišnje vodeći računa i o odredbi čl. 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora kojom je propisano da ugovor o zakupu mora biti sačinjen u pisanom obliku jer da je protivno tome ništetan.

9. 1. Svi navodi tužitelja o tome kako je u pisanom ugovoru bila naznačena samo simbolična zakupnina da bi se izbjegle poreske obveze te da prosječna cijena zakupa za slične prostore u gradu [adresa] iznosi puno više neodlučni su u ovoj parnici. Ovo iz razloga jer sam tužitelj ničim nije potkrijepio svoju tvrdnju da su stranke doista i ugovorile usmeno zakupninu u iznosu kojega on nije naznačio u tužbi već tek naknadno i to nakon zaprimljenog odgovora na tužbu.

9. 2. U dokaznom postupku sud je na okolnosti sklapanja ovog ugovora saslušao svjedoka FH no ni njegov iskaz nije potkrijepio tužiteljevu tvrdnju o tome da mu je tužena počev od 1. svibnja 2023. pa slijedećih pet godina bila dužna plaćati zakupninu po 20.000,00 € godišnje. Naime, ovaj svjedok također obrazlaže usmene dogovore koje su imali on i tužitelj te brat tužene AH po pitanju zajedničkog ulaganja i zajedničkog vođenja posla a time i dijeljenja zarade u ugostiteljskom objekt koji je otvoren u prizemlju tužiteljeve zgrade. U svom iskazu imenovani svjedok napominje da se tužena u svemu tome pojavljuje samo formalno i to kao nositeljica obrta, da je s njom potpisan prvi ugovor no da je tek naknadno trebao uslijediti pravi ugovor o poslovnoj suradnji do čega nije došlo jer su se u međuvremenu poremetili odnosi. Stoga je, tvrdi svjedok, tužitelj odlučio otkazati raniji ugovor, da bi potom u svibnju 2024. potpisao novi ugovor o zakupu i da su zakupoprimci u tom ugovoru on i njegova partnerica DH. Svjedok FH čak, a što doista nije logično, izjavljuje da po tom ugovoru o zakupu koji je ovjeren kod bilježnika u svibnju 2024. (list spisa br. 13-15) on izvršava svoju obvezu i tužitelju plaća zakupninu neovisno o tome što tužena i dalje drži u posjedu opisani poslovni prostor.

10. Imajući u vidu ovakve iskaze saslušanih osoba te sadržaj pregledanih isprava, sud je ocijenio posve neuvjerljivom tužiteljevu tvrdnju o visini zakupnine koja bi s tuženom bila utvrđena mimo sadržaja pismenog ugovora. Na iste okolnosti u postupku nije bilo potrebno saslušavati svjedoke koje je tužitelj predložio podneskom na listu spisa br. 47 navodeći da oni imaju saznanja o ugovornim odnosima između njega i tužene. U svome iskazu tužitelj ističe da je riječ o njegovim prijateljima odnosno o osobama koje su za njega radile te da im je poznat usmeni dogovor kojega je zaključio da tuženom NH.

10. 1. Sud je, međutim, ocijenio da se provedbom takvih dokaza ne bi u ovoj parnici mogle utvrditi bilo koje pravno odlučne okolnosti pa je takav dokazni prijedlog odbijen. Ovo tim više jer je iz ostalih provedenih dokaza sa sigurnošću utvrđeno da tužena zaključivši ugovor o zakupu tužiteljevog prostora nije preuzela bilo koju drugu obvezu izvan one koja je sadržana u pisanom ugovoru. Svakako je za napomenuti da o sadržaju obveznopravnih odnosa među strankama najbolje mogu iskazivati upravo ugovorne stranke tj. tužitelj i tužena dok bi svi drugi svjedoci mogli imati samo posredna saznanja. U konkretnom slučaju ni sam tužitelj nije dosljedan po pitanju svojih tvrdnja o ugovornim obvezama tužene jer u tužbi podnesenoj 23. lipnja 2024. ističe da od tužene potražuje mjesečnu zakupninu u iznosu od 250,00 € da bi naknadno u svom podnesku od 4. travnja 2025. tvrdio da postoji i usmeno ugovorena obveza i da je visina zakupnine utvrđena u znatno većem iznosu. Kod takvog je stanja stvari teško očekivati da bi svjedoci koje tužitelj predlaže mogli imati neka konkretna saznanja pa je sud ocijenio nepotrebnim pozivati radi saslušanja ove svjedoke, a vodeći računa i o ekonomičnosti postupka.

11. Slijedom navedenoga u postupku je utvrđeno:

- da ugovor kojega su stranke zaključile dana 30. ožujka 2023. i koji među njima vrijedi počev od 1. svibnja 2023. (list spisa br. 6-10) iako nazvan ugovorom o najmu, predstavlja ugovor o zakupu poslovnog prostora

- da je istim ugovorom određena godišnja zakupnina u iznosu od 3.000,00 € s napomenom da se plaća mjesečno u ratama od 250,00 €

- da je tužena jednogodišnju zakupninu u razdoblju od travnja 2023. do travnja 2024. platila jednokratno dana 29. srpnja 2023. u iznosu od 3.000,00 €

- da je počev od travnja 2024. pa nadalje tužena redovito tužitelju uplaćivala mjesečne iznose zakupnine od 250,00 €

a slijedom čega je posve očito da ne postoji niti jedan zakonom propisani razlog za otkazivanje ugovora o zakupu. Samim time tužitelj nije ovlašten zahtijevati od tužene predaju posjeda opisane poslovne prostorije jer je na snazi ugovor o zakupu poslovnog prostora temeljem kojega tužena ima pravo na posjed. Stoga je tužbeni zahtjev upravljen na predaju posjeda odbijen kao neosnovan.

11. 1. Obzirom na sve navedeno i činjenicu da tužena uredno podmiruje ugovorom utvrđenu zakupninu te da ugovor o zakupu nije otkazan neosnovano tužitelj zahtjeva od tužene plaćanje naknade za korištenje njegovog prostora pa je zahtjev za isplatu valjalo u cijelosti odbiti. Zbog toga je i odlučeno kao u toč. I izreke.

12. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a te obavezao tužitelja naknadi tuženoj troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Odmjereni se troškovi sastoje od izdataka tužene za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno propisanoj odvjetničkoj tarifi te u skladu s vrijednošću predmeta spora u ovoj parnici koja se računa prema Tarifnom broju 7 toč. 4 u visini petogodišnje zakupnine. Prema tome vrijednost premeta spora mjerodavna za određivanje odvjetničke naknade iznosi 15.000,00 € pa za svaku radnju punomoćniku tužene pripada 250 bodova odnosno 500,00 €. Po tom osnovu priznati su tuženoj izdaci za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 10. travnja 2025. i zastupanje na tri održana ročišta što ukupno iznosi 2.500,00 € kojemu je iznosu pridodana i pripadajuća stopa PDV-a (625,00 €). Shodno tome ukupan parnični trošak iznosi 3.125,00 € pa je i odlučeno kao u toč. II izreke.

U Korčuli, 27. ožujka 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).