Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: P-252/2025.-33.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KV (OIB [osobni identifikacijski broj]) vl. obrta [obrt], [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Marija Ćosić odvjetnica iz Novske protiv tuženika ZV (OIB [osobni identifikacijski broj]) nositelja OPG Iva Valentić iz Zagreba, Poljička ulica 29., koju zastupa punomoćnik ZOU Jutriša&Jutriša, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključenja glavne rasprave održane 23. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužene, 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Proglašava se nedopuštena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava koja je zatražena zahtjevom za izravnu naplatu koji je podnijet Financijskoj agenciji Podružnica Zagreb 22. srpnja 2021. kojim je ovrhovoditeljica ZV nositeljica OPG Valentić Iva zatražila izravnu naplatu protiv ovršenika KV vl. obrta [obrt] na temelju zadužnice broj OV-4769/2017. od 9. studenog 2017.

II.Nalaže se tuženiku ZV da tužitelju UV isplati iznos od 1.379,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III.Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava koja je zatražena zahtjevom za izravnu naplatu koji je podnijet Financijskoj agenciji Podružnica Zagreb 22. srpnja 2021. kojim je ovrhovoditeljica ZV nositeljica OPG Valentić Iva zatražila izravnu naplatu protiv ovršenika KV vl. obrta [obrt] na temelju zadužnice broj OV-6037/2017. od 14. prosinca 2017. ovjerene u Novskoj od strane javnog bilježnika Tine Puškaš.

IV.Nalaže se tuženiku ZV da tužitelju UV isplati iznos od 13.627,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V.Proglašava se da je nedopuštena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava koja je zatražena zahtjevom za izravnu naplatu koji je podnijet Financijskoj agenciji Podružnica Zagreb 22. srpnja 2021. kojim je ovrhovoditeljica ZV nositeljica OPG Valentić Iva zatražila izravnu naplatu protiv ovršenika KV vl. obrta [obrt] na temelju zadužnice broj OV-4770/2017. od 9. studenog 2017.

VI.Nalaže se tuženoj ZV da tužitelju UV isplati iznos od 1.379,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VII.Nalaže se tuženoj ZV da tužitelju UV naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.742,77 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbama primljenim kod ovog suda 13.10.2021., 8.11.2021. i 11.11.2021. tužitelj navodi da je 27.7.2021. i 6.9.2021. od Financijske agencije Podružnica Kutina primio obavijest o zapljeni sredstava i presliku zahtjeva za izravnu naplatu tužene koji su predani Financijskoj agenciji Podružnica Zagreb 22.7.2021. i 30.8.2021. kojim je tužena zatražila izravnu naplatu svoje navodne tražbine temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Miri Malačić pod brojem OV-4769/17. i OV-4770/17. dana 9. studenog 2017. i OV-6037/17. dana 14. prosinca 2017., da je tužitelj podnio zahtjev da se ovrha proglasi nedopuštenom te da je upućen pokrenuti parnični postupak, da je s tuženom bio u poslovnom odnosu koji je dovršen, da tužena nema osnova za slanje zadužnice na naplatu na teret tužitelja budući da se tražbina tužene odnosila na naplatu ugovorne kazne iako tužena tijekom preuzimanja izvršenih radova niti nakon njihovog preuzimanja nije zadržala pravo na njenu naplatu. Dalje se u tužbi navodi da je 23. srpnja 2021. s njegovog računa zaplijenjen iznos od 10.396,14 kuna, zatim iznos od 102.676,27 kuna i iznos od 10.396,14 kuna. Predlaže da se proglasi da su nedopuštene ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava temeljem zadužnica broj OV-4769/17. od 9. studenog 2017., broj OV-6037/17. od 14. prosinca 2017. i broj OV-4770/17. od 9. studenog 2017. i da se naloži tuženoj da mu isplati iznos od 10.396,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2021. do isplate, iznos od 102.676,27 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. rujna 2021. do isplate i iznos od 10.396,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2021. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tužena je navela da su ovrhe za koje se traži proglašenje nedopuštenima provedene temeljem bjanko zadužnica na iznos do 10.000,00 kuna, na iznos do 100.000,00 kuna i na iznos do 10.000,00 kuna, da se tužena nalazila u poslovnom odnosu s tužiteljem temeljem ugovora o izvođenju elektrotehničkih radova na objektu u njenom vlasništvu sklopljenog 2. listopada 2017. i ugovoru o izvođenju građevinskih radova sklopljenom 3. ožujka 2017. na istom objektu (kuća na Pagu, kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), da je prema ugovoru tužitelj trebao izvesti elektrotehničke radove u periodu od 10. listopada 2017. do 10. siječnja 2018., da su ti radovi dovršeni 10. prosinca 2018., da je građevinske radove trebao započeti 29. ožujka 2017. i dovršiti u roku od 180 radnih dana, da su građevinski radovi dovršeni 4. prosinca 2018., da je ugovorena kazna u slučaju zakašnjenja u izvođenju radova jedan promil za dan kašnjenja, a najviše do visine 10% ugovorene vrijednosti i da je temeljem zadužnica koje je izdao tužitelj ugovorna kazna i naplaćena.

Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u obavijesti FINE, spise Općinskog suda u Kutini broj Ovr-97/21., Ovr-125/21., i Ovr-96/21., zapisnik Upravnog odjela za prostorno uređenje od 19.6.2020., izjavu glavnog izvođača, pisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine s građevinskim dnevnikom, zapisnik o obavljanom tehničkom pregledu, saslušanjem stranaka i saslušanjem svjedoka EV. Prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja na okolnost je li tuženik zadržao pravo na naplatu ugovorne kazne sud je odbio, a s obzirom da se radi o pravnom pitanju na koje se vještak ne može očitovati.

4.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kao i nespornih navoda parničnih stranaka odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

5.Uvidom u e-Spise ovog suda broj Ovr-97/21., Ovr-96/21. i Ovr-125/21. utvrđeno je da je zaključcima od 11. listopada 2020. i 14. rujna 2020. tužitelj upućen od strane ovršnog suda da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem zadužnice broj OV-4769/17. od 9. studenog 2017. i OV- 6037/17. od 14. prosinca 2017. nedopuštenom iz razloga da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju tih zadužnica kao ovršnih isprava odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili stavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Člankom 50. stavak 1. tč.7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.) propisano je da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Člankom 23. tč.7. istog zakona propisano je da je ovršna isprava i druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava. Člankom 215. stavak 1. istog zakona propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstava s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica) te da takva isprava nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

6.Uvidom u ugovor o izvođenju građevinskih radova utvrđeno je da je člankom 17. ugovoreno jamstvo za uredno ispunjenja ugovora u vidu bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika u visini 100.000,00 kuna te da je člankom 13. ugovora o izvođenju elektro tehničkih radova ugovoreno da će izvoditelj za uredno ispunjenje ugovora dati jamstvo naručitelju u vidu bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika u visini 20.000,00 kuna. Tužitelj nije osporio da je tuženici izdao bjanko zadužnice kao garanciju za uredno ispunjenje svojih obveza iz sklopljenih ugovora što znači da je tužena mogla temeljem izdanih zadužnica pokrenuti ovršni postupak.

7.Međutim, iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra da tužena nije putem zadužnica imala pravo na naplatu ugovorne kazne budući da tijekom preuzimanja izvršenih radova, a niti nakon preuzimanja tih radova, nije zadržala pravo na naplatu ugovorne kazne.

8.Među parničnim strankama nije sporno da su 3. ožujka 2017. sklopili ugovor broj 01/02/2017. kojim se tužitelj kao vlasnik građevinskog obrta [obrt] gradnja [adresa] obvezao izvesti građevinske radove na izgradnji građevine za pružanje ugostiteljske i turističke usluge smještaja u seljačkom domaćinstvu na lokaciji kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema tehničkoj dokumentaciju i troškovniku koji je sastavni dio tog ugovora te da je 2. listopada 2017. sklopljen ugovor broj 01/10/2017. kojim se tužitelj obvezao izvesti elektrotehničke radove na istoj građevini.

9.Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je s tuženom sklopio ugovore o građenju objekta na Pagu i ugovor o izvođenju elektro instalacijskih radova na istom objektu, da su radovi trebali početi 29. ožujka 2017. a završeni tijekom 180 radnih dana, da su svi radovi završeni 31. rujna 2018., da nije izvršena "službena" primopredaja objekta, da su svi ugovoreni radovi izvršeni, da je predao svu dokumentaciju potrebnu za tehnički pregled te kao izvođač radova bio i pozvan na tehnički pregled, da je do zakašnjenja u izvršenju radova došlo radi promjena koje je tražio investitor, da investitor nikada nije spominjao ugovornu kaznu i da nije dobio dopis koji se na nju odnosi. Tuženoj nisu poznate činjenice vezane za izvođenje samih radova ali je navela da je zajedno s EV koji je nadzirao gradnju sačinila dopis o raskidu ugovora. Svjedok SV u svojoj je izjavi naveo da je tužena sklopila s tužiteljem ugovor o gradnji i izvođenu elektro instalacijskih radova, da je došlo do zakašnjenja u izvođenju radova tako da su dovršeni sa skoro godinu dana zakašnjenja, da preinake koje je tražio nisu bile takvog značaja da bi opravdale toliko kašnjenje te da je dopis kojim izvješćuje tužitelja o raskidu ugovora i pridržavanju prava na ugovornu kaznu poslao tužitelju u listopadu 2018. poštom preporučeno s povratnicom.

10.Člankom 353. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) propisano je da kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja odnosno neurednog ispunjenja vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. Stavkom 5. istog članka propisano je da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je, u slučaju kada je investitor preuzeo ispunjenje odnosno izvršene radove, osnovni uvjet za naplatu ugovorne kazne to da je izjavio izvođaču radova da zadržava pravo na ugovornu kaznu za slučaj prekoračenja roka u kojem je izvođač bio dužan izvesti sve ugovorene radove.

11.Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da nije sačinjen zapisnik o primopredaji izvršenih radova, da je osigurao svu potrebnu dokumentaciju, da je sudjelovao u tehničkom pregledu preko svog predstavnika OV i da tehnički pregled smatra trenutkom preuzimanja radova od strane tužene. Svjedok SV u svojoj izjavi je potvrdio navod tužitelja da nije sačinjen poseban zapisnik o primopredaji radova i da su radovi preuzeti na tehničkom pregledu. Kako iz suglasnih izjava tužitelja i svjedoka proizlazi da su radovi preuzeti na dan tehničkog pregleda tj. 19. lipnja 2020. vrijeme kada je tužena mogla izjaviti da zahtijeva ugovornu kaznu počelo je teći od tog dana. Tužena je, prema navedenoj zakonskoj odredbi, trebala tog dana ili bez odgađanja priopćiti tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu. To dalje znači da je tužena, i u slučaju da je izvijestila tužitelja dopisom od 29. listopada 2018. (uvidom u priloženu dostavnicu s lista 224 spisa nije moguće utvrditi koje pismeno je tužitelj primio i kada je isto primio) bila dužna dokazati da je isto učinila u vrijeme prijema ispunjenja tužiteljeve obveze tj. u vrijeme tehničkog pregleda ili nakon njega bez odgađanja. Međutim, iz izjave tužene i svjedoka HV (tužitelj nije osobno sudjelovao u tehničkom pregledu) sud nije mogao utvrditi sa sigurnošću da je svjedok predstavniku tužitelja izjavio da zadržava pravo na ugovornu kaznu, a tužena nije dokazala da je to učinila nakon tehničkog prijema. Kako je teret dokazivanja na tuženoj, a ista nije dokazala navedenu odlučnu činjenicu sud je odluku donio primjenom pravila o teretu dokazivanja, a sukladno članku 221a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Pri tome se napominje da tužitelj, a niti tužena, nisu predložili izvođenje dokaza saslušanjem predstavnika tužitelja na tehničkom pregledu, a koji bi mogao imati saznanja o eventualnoj izjavi tužene u pogledu ugovorne kazne.

12.Kako je ovrha proglašena nedopuštenom usvojen je zahtjev tužitelja da mu tužena vrati sve što je stekla ovrhom uz zakonsku zateznu kamatu. Odluka se temelji na članku 156. stavak 1. i 3. Ovršnog zakona. Pri tome se napominje da tužena tijekom postupka nije osporavala visinu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa po bjanko zadužnici kao ni tijek zakonske zatezne kamate radi čega sud uzima iste kao nesporne.

13.Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav tužbe 500,00 eura, zastupanje po punomoćniku na pet ročišta po 500,00 eura, pristojbu na tužbu 500,00 eura i presudu 500,00 eura. Nakon usklađena podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužitelju je na ime sastava tužbi priznat iznos od 500,00 eura (Tar.br.7.1.) i na ime zastupanja po punomoćniku na ročištima od 30.1.2023., 28.3.2023. i 5.10.2023., 20.1.2026. i 23.2.2026. iznos od po 500,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime PDV-a 750,00 eura (Tar.br.46.), pristojbe na tužbe 144,45 eura i pristojbe na presudu 210,32 eura. Kako je tužitelj uspio u sporu u cijelosti tužena je obvezana da mu naknadi sve priznate troškove u iznosu od 4.104,77 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

U Novskoj 27. ožujka 2026.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika