Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1523/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Ivice Kučinca, odvjetnika u Valpovu, odlukom objavljenom 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 62000142072/2005, od 02. lipnja 2005. godine, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika TV iz [adresa], pod brojem OU-172/05- 1, dana 08. lipnja 2005. godine, zaključenog između tužitelja CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, OIB:14036333877, iz [adresa], kao kreditora, i to:

- čl. 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."

II. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 62000142072/2005, od 02. lipnja 2005. godine, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika TV iz [adresa], pod brojem OU-172/05- 1, dana 08. lipnja 2005. godine, zaključnog između tužitelja ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek OIB: 14036333877, iz [adresa], kao kreditora, i to:

- čl. 2 koji glasi: "…CHF odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.",

- čl. 3. toč. 4. koji glasi: "…podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća…",

- čl. 3. toč. 5. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 sa sjedištem u [adresa], da tužitelju ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 7.839,14 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2024. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 sa sjedištem u [adresa], da tužitelju ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.384,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana. .

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu dana 12. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priložene dokumentacije u bitnom proizlazi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikovim pravnim prednikom Slavonska banka d.d. kao kreditorom sklopio dana 2. lipnja 2005., Ugovor o kreditu broj: 5140030242-62000142072/2005, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na rok od 15 godina otplatom kroz mjesečne anuitete na način da se anuitet plaća u kunama, a isti se obračunava po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika. Odredbe Ugovora u kojima je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF i odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, tužitelj smatra u cijelosti ništetnim, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tom se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u djelu utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014, odnosno koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u djelu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Stoga traži da sud utvrdi da su ništetni samo dijelovi ugovornih odredbi u kojima su sadržani valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, kao i da sud naloži tuženiku da tužitelju vrati preplaćeni novčani iznos koji je tuženik od tužitelja naplatio po osnovi tih ništetnih odredbi. Ne spori da je sa tuženikom sklopio Dodatak Ugovora sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015, dalje ZID ZPK). Međutim, mišljenja je da tim Dodatkom Ugovoru tužitelj nije obeštećen u cijelosti zbog ništetnosti predmetnih odredbi. Obvezao se konačno postaviti tužbeni zahtjev u pogledu visine nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, s obzirom da u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine preplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Također osporava tužitelju status potrošača. Mišljenja je da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe. Navedeno iz razloga što je tužitelj provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, a to predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice. Tužitelj i tuženik su konverzijom kredita retroaktivno uredili svoj odnos od samog početka. Zbog toga više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi pa se iste ne mogu više utvrditi ništetnim niti se na temelju istih može više tražiti plaćanje po osnovi stjecanja bez osnove. Osporava da su ništetne odredbe osnovnog Ugovora u djelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Smatra da su ugovorne strane dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja i kamatne stope, a što proizlazi iz činjenice da je tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora nudio kredite s valutnom klauzulom u različitim valutama koje su sadržavale različite uvjete te je tužitelj imao na raspolaganju mogućnost izbora nakon što je detaljno analizirao sve ponuđene opcije. Tužitelj je, nakon što je od strane tuženika upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u zahtjevu za kredit, odabrala valutnu klauzulu u CHF čime je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da Sud naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog postupka.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Sud je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja te izvršenog uvida u dokumentaciju koju su stranke dostavile na sudski spis, objavio dana 8. travnja 2021. presudu poslovni broj: P-1325/2019-23, kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev te je obvezao tuženika da plati tužitelju troškove parničnog postupka. Povodom žalbe tuženika citirana je presuda ukinuta 14. listopada 2025. rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-514/2021-2. Iz ukidajućeg rješenja Županijskog suda u Šibeniku u bitnom proizlazi da prvostupanjski sud u postupku koji je prethodio donošenju presude, kojom je odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu, nije u cijelosti pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje jer nije izveo u odgovoru na tužbu predložene dokaze – saslušanjem djelatnice tuženika ĆVA i javnog bilježnika u [adresa] TV, kao svjedoka, na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Stoga je prvostupanjskom sudu naloženo da u ponovljenom postupku izvede sve predložene dokaze.

4. Postupajući po uputi iz rješenja Županijskog suda u Šibeniku provedeni su svi predloženi dokazi. Sud je saslušao tužitelja na okolnosti ima li isti svojstvo potrošača u predmetnom ugovornom odnosu, je li isti neposredno pregovarao s tuženikom o spornim odredbama Ugovora te je li od tuženika dobio informacije i obavijesti o rizicima vezanima za zaključenje Ugovora s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Na tu istu okolnost saslušana je i bivša zaposlenica tuženika JV, čije je saslušanje tuženik predložio na pripremnom ročištu, a što je zabilježeno na zapisniku str. 503 spisa. Od stalnog sudskog vještaka je zatražena dopuna financijsko knjigovodstvenog Nalaz jer je u međuvremenu došlo do promjene službene valute u Republici Hrvatskoj, s tim da je od vještaka zatraženo da u dopuni Nalaza izračuna i iskaže iznos zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose od dana kad su iznosi preplaćeni do dana s kojim je provedena konverzija. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to: ugovor o kreditu str. 7-14 spisa, otplatni plan str 15-41 spisa, odgovor na tužbu tuženika str 46-93 spisa, podnesak tuženika od 24. veljače 2020. str. 400-402 spisa, obavijesti o promjenama kamatnih stopa, provedenoj konverziji i izračun konverzije str 404-421 spisa, podnesak tužitelja str. 442-443, podnesak tuženika od 29. svibnja 2020. str. 491-497 spisa, tablica kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule str. 498-501 spisa, financijsko knjigovodstveni nalaz i mišljenje str. 513-531 spisa, podnesak tužitelja od 24. 11. 2020. str. 537-540, očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje vještaka od 23. studenog 2020. str. 541-551 odgovor vještaka na podnesak tuženika str. 554-556 spisa, drugostupanjska odluka str. 633- 639 spisa, račun vještaka str. 645 spisa, dopuna nalaza vještaka str. 646-656 spisa, potvrda o uplati str. 646 spisa.

4.1. Sud nije provodio dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika TV jer je isti u međuvremenu preminuo. U skladu s tom činjenicom tuženik je na glavnoj raspravi odustao od prijedloga da se u svojstvu svjedoka sasluša imenovani javni bilježnik, a što je razvidno iz zapisnika str. 673 spisa. Također nije usmeno saslušan niti sudski vještak jer tužitelj nije imao primjedbi na njegov pisani Nalaz, dok je tuženik izjavio na glavnoj raspravi 26. veljače 2026. da ne predlaže saslušanje vještaka jer su prigovori tuženika istaknuti protiv Nalaz vještaka pravne prirode o kojima stav treba zauzeti sud, a ne vještak. Nije saslušavana niti ĆVA jer je tuženik na pripremnom ročištu tražio da se u svojstvu svjedoka sasluša njegova bivša zaposlenica JV, str. 503 spisa, koji dokaz je Sud i proveo.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela ugovornih odredbi u kojima je sadržana valutna klauzula kojom je otplata kredita (visina anuiteta) vezana uz tečaj švicarskog franka, te dijela ugovornih odredbi kojima je otplata kredita (visina anuiteta) ovisna o promjenjivosti redovne kamatne stope koja se tijekom otplate mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika, kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita ukoliko se utvrdi da su predmetne odredbe ništetne.

6. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženikovog pravnog prednika dana 2. lipnja 2005. sklopljen predmetni Ugovor (str. 7-14 spisa). Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik odobrio tužitelju isplatu kredita za adaptaciju kućeu iznosu od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize na dan korištenja kredita s rokom otplate 15 godina. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća ili dan plaćanja anuiteta. Nije sporno niti da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženikovih pravnih prednika. Nesporno je i da je predmetni kredit konvertiran prema ZID ZPK.

7. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi. Sporno je imali li tužitelj svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Također je sporno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u slučaju ako se utvrdi da su te odredbe ništetne u okolnostima kad je isti pristao na konverziju kredita. Spornim se ukazuje visina tužbenog zahtjeva i je li nastupila zastara.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz iskaza svjedokinje JV u bitnom proizlazi da se ista ne sjeća tužitelja kao klijenta tuženika. Ista se zbog proteka vremena nije mogla izjasniti je li osobno sudjelovala u ime tuženikovog pravnog prednika kod sklapanja predmetnog Ugovor. Naglasila je da je radila kod tuženikovog pravnog prednika na odobravanju kredita u vrijeme kad je sklopljen i predmetni Ugovor. U to vrijeme tuženikov pravni prednik u ponudi je imao stambene kredita u valuti EUR i valuti CHF. Klijenti su pretežno odabirali kredite u valuti CHF jer je kamatna stopa bila znatno niža pa je samim tim bila i niža otplatna rata. Sama ta činjenica bila je bitna jer je utjecala i na sposobnost da pojedini klijent dobije kredit kod tuženikovog pravnog prednika jer je morao imati određena stalna primanja pa ako su ista bila niža tad nije niti mogao dobiti kredit u valuti EUR već mu je bio odobravan kredit u valuti CHF. Klijente je upozoravala da bi zbog valutne klauzule moglo doći do promjene u visini otplatne rate tijekom otplate, a isto im je govorila i za promjenjivu kamatnu stopu, s tim da su ta upozorenja bila načelna jer niti ona nije znala u to vrijeme da bi zbog tih odredbi tijekom otplate moglo doći do znatnog povećanja mjesečne obveze po kreditu. Ugovore je sastavljala pravna služba tuženikovog pravnog prednika. Klijenti nisu mogli o istima pregovarati u smislu da utječu na sadržaj pojedinih odredbi. Mogli su prihvatiti i potpisati na taj način sročeni ugovor bez ikakvih izmjena ili jednostavno odbiti da isti potpišu. Nije sudjelovala u postupcima konverzije jer je otišla u mirovinu 2013. godine. Procedura od samog zahtjeva za kredit do odobravanja kredita i potpisa trajala je oko mjesec kod kredita kod kojih je radi osiguranja vraćanja išla procjena nekretnina i zasnivanje založnog prava, a ako nije bilo založnog prava tad je trajala i kraće od mjesec dana. Kao zaposlenica tuženikovog pravnog prednika pozivala je klijente kad je bila pripremljena sva dokumentacija da dođu u točno određeno vrijeme radi potpisa ugovora jer su isti trebali ići i kod javnog bilježnika.

10. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je predmetni kredit podigao radi adaptacije obiteljske kuće te je iznos iz kredita u cijelosti utrošio za tu namjenu. Kuću je zajedno s obitelji koristio isključivo za stanovanje. Nisam se nikad bavio nikakvim slobodnim zanimanjem, obrtom i slično jer je u to vrijeme bio policijski službenik te se zbog te činjenice nije niti mogao baviti nikakvim drugim poslom. Kuću nije nikome iznajmljivao. Izjavio je da su on i još devet njegovih kolega iz MUP-a praktički nagovoreni od strane djelatnika tuženikovog pravnog prednika, koji je u to vrijeme radio na šalteru banke da podignu kredite u valuti CHF. Djelatnik tuženikovog pravnog prednika je njemu pa tako i njegovim kolegama govorio da su predmetni krediti najpovoljniji, da sadrže najnižu kamatnu stopa. Zbog toga se je i odlučio podići premetni kredit, a iz tih svih razloga istovrsne kredite su podigli i njegovi kolege sa posla. Nije bio upozoren da bi zbog valutne klauzule ili promjenjive kamatne stope u budućnosti moglo doći do znatnih promjena u visini anuiteta. Dobio je ugovor na potpis, s tim da je isti sastavila banka. Mogao je jedino isti potpisati ili odbiti potpisati. Nije mogao pregovarati o sadržaju odredbi. Isti je u konačnici potpisao jer mu je novac bio potreban za adaptaciju kuće. U početku, nekih godinu dana anuitet je bio oko 1.200,00 kuna, a zatim je počeo rasti te je najviše narastao do iznosa od oko 2.900,00 kuna. To je predstavljalo veliko financijsko opterećenje za njega jer su u to vrijeme u državnim i javnim službama smanjene plaće pa je tako i njemu smanjena plaća. Kćer mu je u to vrijeme počela studirati u Osijeku te mu od plaće nije ostajalo gotovo ništa. Sve to je utjecalo je na njegovo zdravlje. Dobio je šećer… pa se je odlučio na konverziju jer je informirajući se o konverziji došao do zaključka da bi se konverzijom kredita mogao smanjiti anuitet i da bi mu više novca od plaće ostalo za druge životne obveze. Banka ga nije obavještavala niti pozivala na konverziju već se ja sam zbog navedenog razloga obratio banci sa zahtjevom za konverziju. Prilikom konverzije, kao i kod sklapanja osnovnog Ugovora dobio je na potpis Aneks koji je banka sročila. Nisu mu ništa pojašnjavali, nisu spominjali nikakvu pretplatu. Konverzijom je smanjen mjesečni anuitet za nekih 600,00 -700,00 kn. Dakle isti su i dalje ostali puno više nego na početku otplate, ali su se ustalili i poslije tijekom otplate nije bilo znatnih promjena u njihovoj visini. Kredit je u međuvremenu u cijelosti otplatio. Znao je u to vrijeme što znači fiksna, a što promjenjiva kamatna stopa, ali nije mogao predvidjeti da će doći do znatnog rasta.

11. Sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i životnim iskaz tužitelja i svjedoka JV, jer je su njihovi iskazi dani životno i okolnosno. Iskazi su u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu, i to prije svega sa Ugovorom o kreditu. Naime, s obzirom na formu i oblik Ugovora, sud zaključuje da je isti zaista sačinjen od strane tuženikovog pravnog prednika kao banke, jer je sačinjen u strogo formalnom obliku na unificiranom obrascu kojeg su tuženikov pravni prednik, pa i druge banke, koristile i koji koriste za kreditne odnose pa su stoga i životne tvrdnje da na sadržaj tako sastavljenog ugovora tužitelj i ostali klijenti nisu mogli utjecati.

12. Iz Nalaza i Dopune Nalaza stalnog sudskog vještaka Ivando konta d.o.o. sa sjedištem u [adresa] sačinjanom po OV, stalnom sudskom vještaku broj:

112/1/1, Veza 69/1/1 2020. , str. 513-531 spisa i str. 646-656 spisa, proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Tuženik je proveo konverziju sukladno čl. 19. c. ZID ZPK s danom 30. rujna 2015.. Iz Dopune Nalaza str. 646-656 spisa nadalje proizlazi da preplaćeni iznos anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope i tečajne razlike u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. iznosi 1.862,98 eura po osnovi preplate zbog promjenjive kamatne stope i 4.725,43 eura po osnovi tečajne razlike, odnosno ukupno po oba kriterija 6.588,41 eura (1.862,98 + 4.725,43). Zatezna kamata do 30. rujna 2015. na svako mjesečne preplaćene razlike kamate zbog promjenjive kamatne stope iznosi 1.142,77 eura, a zatezna kamata do istog datuma na svako mjesečne preplaćene razlike tečaja uslijed CHF valutne klauzule iznosi 1.403,15 eura, odnosno po oba kriterija ukupna zatezna kamata na preplaćene iznose od dana preplate do dana s kojim je provedena konverzija iznosi 2.545,92 eura (1.142,77 + 1.403,15).

12.1. Tužitelj nije imao prigovora na Nalaz i Dopunu Nalaza vještaka, dok je tuženik prigovarao u biti pravnim pitanjima koja su usmjerena na činjenicu da je vještak svoj nalaz zasnovao isključivo na početnom otplatnom planu, smatrajući da je cjelokupni kreditni odnos utemeljen na fiksnoj kamatnoj stopi i tečaju.

12.2. Nalaz i Dopunu Nalaza financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj Sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Vještak je Nalaz i Dopunu Nalaza dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbijena revizija tuženika.

14. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše, iz čl. 324. st. 2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

17. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Tužitelj prema čl. 328. ZOO-a ima pravo na isticanje ništetnosti, jer se ništetnost ne gasi, bez obzira je li kredit otplaćen u cijelosti pa se na ništetnost osnovnog ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora, to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.

18. Iz iskaza tužitelja te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi adaptacije obiteljske kuće, koju je kuću tužitelj koristio za stanovanje sebe i svoje obitelji, iz čega proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Dakle, tužitelj je u smislu čl. 3. st. 1. toč.1. ZZP/03 s tuženikom kao trgovcem sklopio predmetni Ugovor u svrhe koje nisu namijenjene tužiteljevom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. S druge strane tuženik je u tom ugovornom odnosu djelovao u okviru svoje djelatnosti pa stoga sud izvodi zaključak da je predmetni Ugovor potrošački. Nadalje, iz iskaza tužitelja i svjedoka JV proizlazi da djelatnici tuženika tužitelju nisu isticali mogućnost rasta anuiteta zbog sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe, odnosno rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Stoga je tuženik tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja i svjedoka istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit. To je uostalom i životno, jer je opće poznato da su predmetni krediti u to vrijeme bili opće prihvaćeni, jer su za iste bili najpovoljniji uvjeti. Upravo zbog svega toga, sud je mišljenja da je tuženik trebao i morao, kako tužitelju, tako i ostalim svojim klijentima, detaljno pojasniti i omogućiti pregovaranje o spornim odredbama, svim mogućim rizicima, kao i parametrima po kojima se određuje visina kamatne stope, a očito je da isti nije postupio na taj način. Zbog toga je tuženik, u ovom slučaju posredstvom svog pravnog prednika, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, u smislu u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

19. Slijedom navedenoga, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi Ugovora naznačen u točki I. i II. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika kao kreditora bez mogućnosti utjecaja tužitelja kao korisnika kredita.

20. Ništetnost dijela odredbi Ugovora naznačen u točki I. i II. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi navedenih članaka Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita te prema kamatnoj stopi na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF i kamatnoj stopi na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu.

21. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužiteljica pristala pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se da takvo stajalište tuženika nije pravilno te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda. Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 Ć od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). S tim u vezi treba naglasiti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da:

".....bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima...". Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosu na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.

22. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja u odnosu na utuženu ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Vještak je u svom Nalazu, str. 531. spisa jasno naglasio da tuženik konverzijom nije umanje obvezu tužitelju po konvertiranom kreditu za iznos preplate koji je utvrđen prilikom vještačenja. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom primjeru slučaj. Stoga je Sud sukladno utvrđenjima iz Nalaza i Dopune Nalaza vještaka, koji su pobliže opisani u točci 11. Obrazloženja ove Presude, dosudio tužitelju stvarno preplaćeni iznos koji je umanjen za iznos priznat konverzijom, a koji iznosi 7.839,14 eura (6.588,41 eura- preplata po tečajnoj razlici i kamati zajedno + 2.545,92 eura- zatezna kamata od preplate svakog pojedinog iznosa do dana s kojim je provedena konverzija = 9.134,33 eura; 9.234,33 eura – 1.295,19 eura- iznos priznat konverzijom = 7.839,14 eura). Budući je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom vještaka na način da je stvarnu pretplatu umanjio za iznos koji je priznat konverzijom, isti mu je iznos i dosuđen pa je odlučeno kao u izreci pod III..

23. Utvrđeni preplaćeni iznosi naznačeni u točki III. izreke ove Presude, koji predstavljaju ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, naplatio više nego što bi mu pripadalo da takvih odredbi nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost predmetnih ugovornih odredbi, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu.

24. Iznose kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog tečaja sud nije uzeo u obzir jer tuženik točno određene iznose, kada je tečaj bio niži, nije potraživao protutužbom ili prigovorom radi prebijanja ili materijalno pravnim prigovorom prijeboja. Navedeni zaključak u skladu je i sa pravnim shvaćanjem istaknutim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023..

25. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, budući postavljeni tužbeni zahtjev u predmetnoj parnici predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl.323.st.1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pri tome treba reći da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu - jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći 13. lipnja 2014., a kada je riječ o tražbini pretplate s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći 13. lipnja 2018.. To stoga što je presuda iz kolektivne tužbe, koju je donio Trgovački sud u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 dana 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u djelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi danom donošenja Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 7129/13-4, od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 12. lipnja 2019.. Dakle, tražbina tužitelja nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica.

26. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. i čl. 155. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 11. ožujka 2020. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer se u istom tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 24. studenog 2020. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer se u istom tužitelj očitovao o Nalazu vještaka te je prema istom specificirao tužbeni zahtjev,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 14. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer se u istom tužitelj očitovao o Dopuni Nalaza vještaka te je prema istom specificirao tužbeni zahtjev u ponovljenom postupku,

- trošak zastupanja na ročištima održanima 11. ožujka 2020. i i 9. lipnja 2020. u iznosima od po 100,00 EUR za svako ročište (50 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.2. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife ili ukupno 200,00 eura za dva ročišta jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima,

- trošak zastupanja na ročištima održanima 22. veljače 2021. i 26. veljače 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife ili ukupno 400,00 eura za dva ročišta,

Slijedom navedenog, tužitelju su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 1.400,00 eura, koji su po ocjeni ovog Suda bili nužni za uspjeh tužitelja u ovoj parnici, a na koje je pridodan zatraženi PDV po stopi od 25% tako da troškovi zastupanja ukupnom iznose 1.750,00 eura. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 331,81 eura i iznos od 250,00 eura koji je plaćen za Dopunu Nalaza, budući su ti iznosi i isplaćen vještaku prema računima (str. 532 spisa i str. 645 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Tužitelju je priznat i iznos stvarno plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura (str. 44. spisa). Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 2.384,90 eura (te je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 27. ožujka 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku