P-4195/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić, iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne 22. listopada 2025. god. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika stranaka, dne 27. ožujka 2026. god.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.3. 1. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj ugovora 070301269260 koji su stranke zaključile dana 02. ožujka 2007. godine te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 02. ožujka 2007. godine pa nadalje, kao i promjenjivom tečaju CHF od 02. ožujka 2007. godine pa nadalje. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 7.223,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na
- iznos od 7,68 EUR sa kamatom od 15.1.2008. godine
- iznos od 28,67 EUR sa kamatom od 15.2.2008. godine
- iznos od 29,45 EUR sa kamatom od 17.3.2008. godine
- iznos od 29,27 EUR sa kamatom od 21.4.2008. godine
- iznos od 28,31 EUR sa kamatom od 15.5.2008. godine
- iznos od 28,66 EUR sa kamatom od 16.6.2008. godine
- iznos od 51,08 EUR sa kamatom od 15.7.2008. godine
- iznos od 51,74 EUR sa kamatom od 18.8.2008. godine
- iznos od 51,71 EUR sa kamatom od 15.9.2008. godine
- iznos od 53,68 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine
- iznos od 61,15 EUR sa kamatom od 17.11.2008. godine
- iznos od 89,61 EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine
- iznos od 97,40 EUR sa kamatom od 15.1.2009. godine
- iznos od 97,46 EUR sa kamatom od 16.2.2009. godine
- iznos od 94,84 EUR sa kamatom od 16.3.2009. godine
- iznos od 95,43 EUR sa kamatom od 15.4.2009. godine
- iznos od 95,53 EUR sa kamatom od 15.5.2009. godine
- iznos od 101,18 EUR sa kamatom od 15.6.2009. godine
- iznos od 119,82 EUR sa kamatom od 15.7.2009. godine
- iznos od 118,73 EUR sa kamatom od 17.8.2009. godine
- iznos od 120,10 EUR sa kamatom od 15.9.2009. godine
- iznos od 118,55 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine
- iznos od 119,53 EUR sa kamatom od 16.11.2009. godine
- iznos od 119,36 EUR sa kamatom od 15.12.2009. godine
- iznos od 122,03 EUR sa kamatom od 15.1.2010. godine
- iznos od 123,73 EUR sa kamatom od 15.2.2010. godine
- iznos od 123,35 EUR sa kamatom od 15.3.2010. godine
- iznos od 125,05 EUR sa kamatom od 15.4.2010. godine
- iznos od 128,16 EUR sa kamatom od 15.5.2010. godine
- iznos od 128,81 EUR sa kamatom od 15.6.2010. godine
- iznos od 132,48 EUR sa kamatom od 15.7.2010. godine
- iznos od 132,33 EUR sa kamatom od 16.8.2010. godine
- iznos od 139,95 EUR sa kamatom od 15.9.2010. godine
- iznos od 135,48 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine
- iznos od 136,49 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine
- iznos od 141,28 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine
- iznos od 141,69 EUR sa kamatom od 17.1.2011. godine
- iznos od 125,52 EUR sa kamatom od 15.2.2011. godine
- iznos od 97,41 EUR sa kamatom od 15.3.2011. godine
- iznos od 97,41 EUR sa kamatom od 15.4.2011. godine
- iznos od 99,57 EUR sa kamatom od 16.5.2011. godine
- iznos od 104,19 EUR sa kamatom od 15.6.2011. godine
- iznos od 109,45 EUR sa kamatom od 15.7.2011. godine
- iznos od 115,18 EUR sa kamatom od 16.8.2011. godine
- iznos od 106,02 EUR sa kamatom od 15.9.2011. godine
- iznos od 102,91 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine
- iznos od 103,08 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine
- iznos od 103,46 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine
- iznos od 106,05 EUR sa kamatom od 16.1.2012. godine
- iznos od 106,81 EUR sa kamatom od 15.2.2012. godine
- iznos od 105,89 EUR sa kamatom od 15.3.2012. godine
- iznos od 105,73 EUR sa kamatom od 16.4.2012. godine
- iznos od 106,11 EUR sa kamatom od 15.5.2012. godine
- iznos od 106,83 EUR sa kamatom od 15.6.2012. godine
- iznos od 105,83 EUR sa kamatom od 16.7.2012. godine
- iznos od 105,52 EUR sa kamatom od 16.8.2012. godine
- iznos od 103,13 EUR sa kamatom od 15.9.2012. godine
- iznos od 105,09 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine
- iznos od 105,97 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine
- iznos od 105,30 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine
- iznos od 104,50 EUR sa kamatom od 15.1.2013. godine
- iznos od 104,20 EUR sa kamatom od 15.2.2013. godine
- iznos od 103,87 EUR sa kamatom od 15.3.2013. godine
- iznos od 105,66 EUR sa kamatom od 15.4.2013. godine
- iznos od 102,89 EUR sa kamatom od 15.5.2013. godine
- iznos od 102,39 EUR sa kamatom od 15.6.2013. godine
- iznos od 102,59 EUR sa kamatom od 15.7.2013. godine
- iznos od 102,25 EUR sa kamatom od 16.8.2013. godine
- iznos od 103,19 EUR sa kamatom od 16.9.2013. godine
- iznos od 103,77 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine
- iznos od 104,01 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine
- iznos od 105,06 EUR sa kamatom od 16.12.2013. godine
- iznos od 26,56 EUR sa kamatom od 15.1.2014. godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 6.430,05 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na
- iznos od -2,55 EUR sa kamatom od 16.4.2007. godine
- iznos od -8,06 EUR sa kamatom od 15.5.2007. godine
- iznos od -8,36 EUR sa kamatom od 15.6.2007. godine
- iznos od -10,23 EUR sa kamatom od 16.7.2007. godine
- iznos od -6,94 EUR sa kamatom od 16.8.2007. godine
- iznos od -6,97 EUR sa kamatom od 15.9.2007. godine
- iznos od -12,56 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine
- iznos od -6,04 EUR sa kamatom od 15.11.2007. godine
- iznos od -10,99 EUR sa kamatom od 15.12.2007. godine
- iznos od -10,60 EUR sa kamatom od 15.1.2008. godine
- iznos od -11,93 EUR sa kamatom od 15.2.2008. godine
- iznos od -4,26 EUR sa kamatom od 17.3.2008. godine
- iznos od -7,48 EUR sa kamatom od 21.4.2008. godine
- iznos od -15,33 EUR sa kamatom od 15.5.2008. godine
- iznos od -11,76 EUR sa kamatom od 16.6.2008. godine
- iznos od -20,78 EUR sa kamatom od 15.7.2008. godine
- iznos od -21,34 EUR sa kamatom od 18.8.2008. godine
- iznos od -21,44 EUR sa kamatom od 15.9.2008. godine
- iznos od -10,97 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine
- iznos od -13,82 EUR sa kamatom od 17.11.2008. godine
- iznos od -22,56 EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine
- iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 15.1.2009. godine
- iznos od 1,33 EUR sa kamatom od 16.2.2009. godine
- iznos od -6,60 EUR sa kamatom od 16.3.2009. godine
- iznos od -4,77 EUR sa kamatom od 15.4.2009. godine
- iznos od -4,39 EUR sa kamatom od 15.5.2009. godine
- iznos od -13,22 EUR sa kamatom od 15.6.2009. godine
- iznos od -12,68 EUR sa kamatom od 15.7.2009. godine
- iznos od -15,22 EUR sa kamatom od 17.8.2009. godine
- iznos od -11,95 EUR sa kamatom od 15.9.2009. godine
- iznos od -15,56 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine
- iznos od -13,21 EUR sa kamatom od 16.11.2009. godine
- iznos od -13,57 EUR sa kamatom od 15.12.2009. godine
- iznos od -7,24 EUR sa kamatom od 15.1.2010. godine
- iznos od -3,17 EUR sa kamatom od 15.2.2010. godine
- iznos od -4,03 EUR sa kamatom od 15.3.2010. godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 15.4.2010. godine
- iznos od 7,42 EUR sa kamatom od 15.5.2010. godine
- iznos od 9,01 EUR sa kamatom od 15.6.2010. godine
- iznos od 17,71 EUR sa kamatom od 15.7.2010. godine
- iznos od 17,44 EUR sa kamatom od 16.8.2010. godine
- iznos od 35,45 EUR sa kamatom od 15.9.2010. godine
- iznos od 24,99 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine
- iznos od 27,44 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine
- iznos od 38,85 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine
- iznos od 39,90 EUR sa kamatom od 17.1.2011. godine
- iznos od 39,29 EUR sa kamatom od 15.2.2011. godine
- iznos od 49,03 EUR sa kamatom od 15.3.2011. godine
- iznos od 49,20 EUR sa kamatom od 15.4.2011. godine
- iznos od 56,96 EUR sa kamatom od 16.5.2011. godine
- iznos od 73,42 EUR sa kamatom od 15.6.2011. godine
- iznos od 92,14 EUR sa kamatom od 15.7.2011. godine
- iznos od 112,58 EUR sa kamatom od 16.8.2011. godine
- iznos od 80,41 EUR sa kamatom od 15.9.2011. godine
- iznos od 69,61 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine
- iznos od 70,38 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine
- iznos od 71,91 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine
- iznos od 81,32 EUR sa kamatom od 16.1.2012. godine
- iznos od 84,17 EUR sa kamatom od 15.2.2012. godine
- iznos od 81,16 EUR sa kamatom od 15.3.2012. godine
- iznos od 80,73 EUR sa kamatom od 16.4.2012. godine
- iznos od 82,34 EUR sa kamatom od 15.5.2012. godine
- iznos od 85,08 EUR sa kamatom od 15.6.2012. godine
- iznos od 81,76 EUR sa kamatom od 16.7.2012. godine
- iznos od 80,88 EUR sa kamatom od 16.8.2012. godine
- iznos od 72,67 EUR sa kamatom od 15.9.2012. godine
- iznos od 79,85 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine
- iznos od 83,22 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine
- iznos od 81,06 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine
- iznos od 78,47 EUR sa kamatom od 15.1.2013. godine
- iznos od 77,61 EUR sa kamatom od 15.2.2013. godine
- iznos od 76,73 EUR sa kamatom od 15.3.2013. godine
- iznos od 83,38 EUR sa kamatom od 15.4.2013. godine
- iznos od 73,74 EUR sa kamatom od 15.5.2013. godine
- iznos od 72,20 EUR sa kamatom od 15.6.2013. godine
- iznos od 73,21 EUR sa kamatom od 15.7.2013. godine
- iznos od 72,28 EUR sa kamatom od 16.8.2013. godine
- iznos od 75,89 EUR sa kamatom od 16.9.2013. godine
- iznos od 78,24 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine
- iznos od 79,44 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine
- iznos od 83,50 EUR sa kamatom od 16.12.2013. godine
- iznos od 79,53 EUR sa kamatom od 15.1.2014. godine
- iznos od 139,44 EUR sa kamatom od 15.2.2014. godine
- iznos od 142,23 EUR sa kamatom od 15.3.2014. godine
- iznos od 139,68 EUR sa kamatom od 15.4.2014. godine
- iznos od 136,05 EUR sa kamatom od 15.5.2014. godine
- iznos od 136,75 EUR sa kamatom od 16.6.2014. godine
- iznos od 139,24 EUR sa kamatom od 15.7.2014. godine
- iznos od 141,20 EUR sa kamatom od 16.8.2014. godine
- iznos od 141,65 EUR sa kamatom od 16.9.2014. godine
- iznos od 143,76 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine
- iznos od 146,83 EUR sa kamatom od 15.11.2014. godine
- iznos od 147,34 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine
- iznos od 147,73 EUR sa kamatom od 15.1.2015. godine
- iznos od 147,42 EUR sa kamatom od 16.2.2015. godine
- iznos od 147,36 EUR sa kamatom od 16.3.2015. godine
- iznos od 147,28 EUR sa kamatom od 15.4.2015. godine
- iznos od 147,20 EUR sa kamatom od 15.5.2015. godine
- iznos od 147,13 EUR sa kamatom od 15.6.2015. godine
- iznos od 147,05 EUR sa kamatom od 15.7.2015. godine
- iznos od 146,98 EUR sa kamatom od 17.8.2015. godine
- iznos od 146,91 EUR sa kamatom od 15.9.2015. godine
- iznos od 146,82 EUR sa kamatom od 15.10.2015. godine
- iznos od 146,75 EUR sa kamatom od 16.11.2015. godine
- iznos od 146,66 EUR sa kamatom od 15.12.2015. godine
- iznos od 146,59 EUR sa kamatom od 15.1.2016. godine
po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 16. travnja 2007. godine pa do 31.prosinca 2007.godine, po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine pa do 30.lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za vrijeme od 01. srpnja 2011.godine pa do 31. srpnja 2015. godine, za vrijeme od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje ,a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju po osnovi potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate (plasiranja) kredita.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.504,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. ožujka 2026. god. pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik dana 02. ožujka 2007. godine zaključili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], broj ugovora 070301269260, kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos os 97.248,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,39 % (čl.3.1.).
2.Tuženik je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorio dok je kasnije promijene vršio bez da o tome obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor.
3.Tužitelj je, istina, kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao, međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata. Dakle, sa niti jednom promjenom tužitelj se nije usuglasio. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF). Od početka 2009. godine Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53% pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne kamatne stope i sama ugovorna odredba o tome nisu zakoniti zbog sljedećih razloga: Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravni položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorne odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineje 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl.96 i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu to mogao učiniti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl. 296 ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega suprotna i čl. 82. st. 1. alineje 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 110. st. 1 i 2 alineja 8 te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. Konačno odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbom članka 4. stavak 2. Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni u ostalim odredbama tužiteilj kao slabija ugovorna strana nije mogao pregovarati.
4.Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za koje odredbe je od strane Tr suda u zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što Ugovor o kreditu čini ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga, u konačnici čini ništetnim.
5.Zbog toga, polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla a primila. Međutim, za razliku od tužitelja, tužena strana je nepoštena pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužitelja dok, s druge strane tužitelj ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini preboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužitelja imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama, ispada da je tužitelj u tom slučaju isplatio i preplatio pozamašan iznos koji se u ovom trenutku ne može odrediti budući da tužitelju nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalaz u posjedu tuženika, koji je odbija predati tužitelju. Stoga će se konačan iznos odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede vještačenje. U svakom slučaju tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je preplatio s osnove nezakonita povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici.
6.Tužitelj napominje i daje nepoštena praksa prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. tužitelj je zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne klauzule tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane.
7.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predloživši da se i tužbeni i podredni zahtjev odbiju kao neosnovani.
8.Prvenstveno tvrdi da je tužba s procesnog aspekta neuredna i stoga nepodesna da bi se po njoj moglo dalje postupati. Tužba da ne sadrži sve što je potrebno kako bi se po njoj moglo postupati, a da se ne radi o tužbi iz čl. 186. b. st. 2 i 3 Zakona o parničnom postupku, jer nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tzv stupnjevite tužbe.
9.Tuženik nadalje osporava tužiteljevu pravnu osnovu, a time i interes za vođenje predmetne parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF nas koju se tužitelj poziva u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15, nadalje ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30.09.2015 god., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Dale, prijeporne ugovorne odredbe, suglasne ugovorima stranaka više nisu na snazi i ne proizvod e nikakav pravni učinak. Tužitelj u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bio dužan prihvatiti izračun konverzije, niti je bio dužan sklopiti Dodatak br. 1 o konverziji kredita, a ipak je to svojom slobodnom voljom prihvatio kao ponudu tuženika i sklopio dodatak ugovoru kojim je konverzija kredita dosljedno provedena. Prava i obveze ugovorenih stranaka moraju se prosuđivati u skladu sa sklopljenim Dodatkom br. 1. Ugovora o kreditu. Postupak koji je prethodio sklapanju dodatka br. 1 tuženik je proveo u skladu s odredbama ZID ZKP, a provedenom konverzije kredita položaj potrošača, ovdje tužitelja kao korisnika kredita s klauzulom u CFH izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u euru.
10.Tuženik poriče da bi ugovorna odredba o valutnoj klauzulu u CFH bila nepoštena u smislu odredbi ZZP-a pa stoga ništetna. U vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj obvezi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CFH. Tužitelj je onaj koji je izabrao valutu ugovora, a dosljedno ponudi kredita kod tuženika, izabrao je valutnu klauzulu kao rezultat pojedinačnog pregovaranja.
11.Tuženik smatra da predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, sve kada bi sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope eventualno i bile ništetne. Eventualna ništetnost valutne klauzule u CFH ne utječe na valjanost cijelog ugovora jer se i u slučaju promjene valutne obveze i dalje radi o potpuno određenoj novčanoj tražbini.
12.Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja svoje tražbine koju ima prema tužitelju kao drugoj ugovornoj strani, a u odnosu na podredni tužbeni zahtjev i po osnovi utvrđene i iskorištene pretplate u ukupnom iznosu od 28.956,41 kn, uvećano za zatezne kamate koju teku od 26.01.2016. do isplate( podnesak od 21.07.2022.).
13.Tužitelj je osporio prigovor prijeboja, prigovorivši zastaru.
14.Općinski sud u Splitu je presudom od 29. prosinca 2023. god. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev a prihvatio podredni tužbeni zahtjev. Utvrdio je, zatim, da tuženikovo potraživanje iz prigovora radi prijeboja ne postoji.
15.Županijski sud u Zadru je odlukom br. Gž-402/2024-2 od 09. listopada 2024. god. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojemu je odbijen tužbeni zahtjev, a ukinuo u dijelu u kojemu je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev, te je utvrđeno da tuženikovo potraživanje iz prigovora radi prijeboja ne postoji. Predmet je vraćen na ponovno suđenje.
16.Tužitelj je u cijelosti ostao k od tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod svojih navoda i prigovora.
17.U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u Zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] "U [adresa], 02.03.2007. godine", Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu " U [adresa], 22.01.2016. godine", pregleda svih obveza klijenta: 0710975383919 od 25.01.2016. god., prikaza prometa računa iz arhive za period od 01.01.2000. do 31.12.2018.-račun 724700390295 od 23.02.2023., obavijesti o obračunu i dospijeću redovne kamate od 16.03.2007., amortizacijskog plana od 15.03.2007., nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Darke Cecić od 28. kolovoza 2023., dopune vještva iste vještakinje od 26. listopada 2023., preslušanjem tužitelja.
18.Stranke su zatražile trošak postupka.
19.Tužbeni zahtjev (ranije podredni) je osnovan.
20.Između stranaka nije prijeporno da su tužitelj i tuženik 02. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, br. Ugovora 070301269260, da je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 97.248,00 CHF, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,39%, da je ugovorena valuta CHF, čiji se tečaj u tijeku otplate kredita mijenjao. Nije prijeporno da su stranke 22. siječnja 2016. sklopile Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu br. 151109065984 kojim je provedena konverzija u eurski kredit.
21.Prijeporno je je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, te je li odluka o jednostranoj promjeni kamatne stope prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača. Prijeporno je je li sklopljeni ugovor o kreditu sa sporazumom osiguranja ništetan u cijelosti, podredno je li ništetna odredba o promijenjenoj kamatnoj stopi iz čl. 3. toč. 1 Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine. Prijeporno je nadalje je li nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.
22.Tužitelj je u iskazu danom sudu naveo da je predmetni ugovor sklopio s OTP bankom u ožujku 2007. god., u njihovoj podružnici u [adresa]. Radilo se o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće u vlasništvu tužiteljeva oca. Povrat kredita bio je osiguran upisom hipoteke na očevoj nekretnini odnosno na kuću na kojoj je tužitelj izvršio adaptaciju, a kako bi sa svojom suprugom i djecom uselio i živio u toj kući. U OTP banci ima je ranije otvoren račun, a nakon što je od oca dobio dozvolu za osiguranje hipotekarnog povrata kredita, raspitao se kod tuženika o uvjetima kreditiranja. Službenica u poslovnici rekla mu je da su najbolji krediti u valuti CHF, da je kod njih najniža kamata i da nose najmanji rizik. Kao laik prihvatio je ono što mu je rečeno i sklopio ugovor o kreditu u CHF. Sa službenicom banke razgovarao je samo o dokumentaciji koju treba prikupiti za podizanje kredita, nešto detaljnije o ugovoru nije mu pojašnjavano. Sklopljeni ugovor odnio je kod javnog bilježnika radi solemnizacije, s njime su kod bilježnika bili sudužnik odnosno jamac te majka i otac kao vlasnici hipotekarne nekretnine. Javni bilježnik mu ništa nije pojašnjavao vezano za predmetni ugovor. 2015. ili 2016. god. pristao je na konverziju i sklopio ugovor. Kredit je pretvoren u nenamjenski. Prije potpisivanje predmetnog ugovora 2007. god., nije sa službenicima a tuženika pregovarao o pojedinim točkama i dijelovima ugovora nego je potpisao ono što mu je ponuđeno. Nije ni znao da se može pregovarati o pojedinim dijelovima ugovora. Nakon konverzije banka mu je isplatila nešto više od 20.000,00 kn, ali na način da mu je bila umanjena rata kredita za neki iznos, do povrata.
23.U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka navodi s e da je odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i poravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojima je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502. c, a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.
24.Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda i Vrhovnog suda RH, kojima je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. god.
25.U spomenutoj odluci navedeno je da s obzirom na neprijepornu činjenicu da u ugovorima u kojim a koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključenja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći e načelom savjesnosti i poštenja, u interesu obje ugovorne strane, trebale odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svome interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
26.Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.
27.Slijedom navedenoga, predmetnim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, odnosno korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita.
28.Nadalje, nedvojbeno je da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke, nije pojedinačno pregovaralo.
29.Prema odredbi čl. 142. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i one, dok je odredbom st.4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove potonje.
30.Neprijeporno je da predmetni ugovor ne sadrži ni referentnu stopu ( referentna stopa je osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
31.Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedni sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja i sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a podrazumijeva li to možda i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.
32.Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. god. u predmetu br. C-26/13 navodi se da čl.2. st.2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
33.U konkretnom slučaju to znači da su u predmetnom ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može previdjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
34.Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja-banke bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ta odredba na takav način prouzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuju obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. stoga se doista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu( kamate), što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
35.ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano u odredbi čl. 12. ZOO-a, kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
36.Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan promatrač s jedne strane odnosno uredan i savjestan gospodarstveni s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
37.Prema odredbi čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
38.Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbi ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivno načelu savjesnosti i poštenja.
39.S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu sa u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove promjene.
40.Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
41.Time je utvrđeno da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značenje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
42.Nastavno valja reći da su odredbe o promjenjivim stopama ugovornih kamata protivne kogentnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, čl. 96. i 97. (Narodne novine br. 77/07, 125/07, dalje: ZZP), koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tako i za vrijeme njegovog izvršavanja s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl.102. ZZP-a). Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu, koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak predmetnoga Ugovora o kreditu mijenjao samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pri tome kao ravnopravnu ugovornu stranu. Takvo jednostrano i samovoljno povećanje kamatne stope je ništetno prema odredbi čl. 322. ZOO-a, te prema odredbama 295 i 296 ZOO-a.
43.Slijedom navedenoga, a imajući u vidu da je bitna odredba ugovora o kreditu, nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi je ništetna od samog početka tj od trenutka kada je ugovorena, pa je valjalo utvrditi da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je sadržana u čl. 3. točka 1. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
44.Istaknuti prigovor tuženika da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine nije osnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018. god. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača prekida zastare na temelju čl. 241
. ZOO/05, te zastara individualno restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je pravomoćna presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a br. Pž-7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od pet godina, a budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 10.04.2019. nije nastupila zastara tražbine tužitelja.
45.Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio utvrditi ništetnim predmetni ugovor o kreditu u cijelosti (glavni tužbeni zahtjev).
46.Predmetni Ugovor o kreditu, međutim, nije ništetan u cijelosti i pored toga što je odredba o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope ništetna.
47.Odredbom čl. 324. ZOO-a i čl. 102. ZZP/07 propisano je da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ne povlači ništetnost preostalih ugovornih odredbi, a osobito ne ugovora u cjelini.
48.S tim u vezi upućuje se na odredbu čl. 1021. ZOO/05 koja glasi: „Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.“
49.Ništetnost ugovornih odredbi o zaštitnoj valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope ne dovodi u pitanje valjanost ostalih ugovornih odredbi, a osobito ne dovodi u pitanje valjanost predmetnog Ugovora o kreditu u cjelini, jer on može opstati i bez tih ugovornih odredbi.
50.Nadalje, u vezi s prethodnim ističe se da čl. 6. st.1. Direktive 93/13/EEZ propisuje da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.
51.Sud Europske unije je u svim odlukama u kojima je tumačio naprijed citirani članak, a uzimajući u obzir pravo unije i praksu suda EU, kada je u pitanju ništetnost cijelog ugovora, uvijek zauzimao stav:
- da cilj i svrha čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nije ništetnost u cijelosti ugovora koji sadrže nepoštene odredbe, već uspostava narušene ravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, uz održavanje ugovora na snazi time da se nepoštene odredbe isključe od primjene. Do ništetnosti cijelog ugovora dolazi samo iznimno i to onda kada ugovor bez takve nepoštene odredbe, a temeljem primjene nacionalnog prava nikako ne može ostati na snazi i proizvoditi pravne učinke.
52.Kako ocjena održivosti cijelog ugovora na snazi ovisi o nacionalnom pravu, a ne pravu Europske unije i kako Sud EU nije ovlašten tumačiti nacionalno pravo, pa konačna odluka o održivosti ugovora na snazi uslijed nepoštenosti pojedinih njegovih odredbi ovisi o ocjeni nacionalnog suda.
53.Budući da su hrvatski sudovi uključujući i Vrhovni sud RH kao najviši nacionalni sud, a primjenom i tumačenjem nacionalnog prava (odredbe ZOO-a ništetnosti i djelomičnoj ništetnosti ugovora) već zaključili da ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni kamatne stope ne čine ništetnim cijeli ugovor o CHF kreditu, jer nepoštene odredbe nisu takve da bez njih ugovor ne može opstati, tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora je neosnovan, zbog čega je glavni tužbeni zahtjev odbijen ( toč. I. izreke ranije presude). U tom dijelu prvostupanjska presuda od 29. prosinca 2023. god. je potvrđena.
54.Radi utvrđivanja visine tužiteljeve tražbine, po podrednom tužbenom zahtjevu, sud je izveo dokaz vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije Darki Cecić.
55.Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi, a nakon usporedbe predmetnog kredita po početnom otplatnom planu s početnom kamatnom stopom od 4,39 % sa stvarno plaćenim iznosima kamate da pozitivna preplaćena razlika iznosi ukupno 7.223,17 EUR (54.422,58 kn) kamata, a negativna razlika, odnosno manje plaćene kamate iznose ukupno 1.498,49 EUR (11.290,43 kn). Pozitivne naplaćene razlike u kunama uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj ) iznose ukupno 6.430,05 EUR ( 48.447,21 kn) valutnih promjena, a negativne razlike uslijed smanjenja tečaja CHF iznose ukupno 370,58 EUR (2.792,03 kn ). Vještakinja je u svom nalazu navela sve mjesečne iznose pozitivnih i negativnih razlika.
56.Na nalaz i mišljenje vještakinje stranke nisu imale primjedaba na matematički izračun, pa ga je sud u cijelosti prihvatio jer je dan stručno i nepristrano na temelju svih podataka i izračuna vještaka.
57.Tužitelj je podredni, sada tužbeni zahtjev precizirao sukladno izračunu vještakinje Cecić, a kako je sud njezinim vještačenjem sa sigurnošću utvrdio visinu tražbine tužitelja, a osnovanost tražbine je utvrđena kako je to navedeno u prethodnom dijelu obrazloženja, podredni tužbeni zahtjev je prihvaćen i u dijelu koji se odnosi na isplatu.
58.Tužitelju je, dakle, na ime preplate kredita po osnovi jednostrano promjenjive kamatne stope, temeljem čl. 1111 ZOO-a dosuđen traženi iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od pojedinačnih datuma kada su uplate od strane tužitelja vršene, kako je to navedeno u izreci presude.
59.Vezano za tuženikov prigovor prijeboja ističe se da je on neosnovan jer je, s obzirom kada je istaknut (06.06.2019.), nastupila zastara, zbog čega je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.
60.Negativne razlike, po izračunu vještaka iznose 370,58 Eur (2.792,03 kn).
61.Između parničnih stranaka nije prijeporno da se potraživanje tuženika istaknuto prigovorom radi prebijanja odnosi na razdoblje od 15.04.2007. god. do 15.03.2010. god., dok je tuženik prigovor radi prijeboja istaknuo u podnesku od 06.lipnja 2019. god., odnosno po proteku općega zastarnog roka od 5 godina od dospijeća, pa je potraživanje koje tuženik ističe prigovorom radi prijeboja u zastari.
62.Ovaj sud isto tako prihvaća i pravna stajališta sadržana u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-580/07 od 29. kolovoza 2007. god. i posl. br. Rev-2624/15 od 23. siječnja 2019. god., da je onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove, nesavjestan, zbog čega nema pravo na povrat danoga.
63.Osim toga, ovaj sud cijeni da novčani iznosi tzv. negativne razlike u tečaju CHF svakako nisu, niti mogu biti predmet tužbenog zahtjeva tužitelja u okviru kojega ovaj sud donosi svoju odluku.
64.Slijedom navedenoga, prigovor tuženika radi prijeboja je odbijen kao neosnovan te je donijeta odluka o nepostojanju potraživanja tuženika spram tužitelja po osnovi potplaćenih anuiteta(tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate (plasiranja) kredita.
65.Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
66.Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe i pristupa na 5 ročišta (13.10.2022., 22.02.2023., 27.04.2023., 12.07.2023., 10.10.2023.) po 100 bodova, za pristup na tri ročišta (30.11.2023., 11.03.2025., 22.10.2025.) i sastav podneska od 14.11.2023. po 250 bodova, te za sastav žalbe 312,5 bodova, ukupno 1912,5 boda. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV, 540,00 EUR troška vještačenja i 183,16 EUR pristojbe presude, to je dalo dosuđeni iznos troška od 5.504,41 EUR.
U Splitu, 27. ožujka 2026. god.
S U D A C
ANTO BOŽINOVIĆ
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
