REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-5/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (imena u nominativu): ad.1 EEŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2 EE, OIB [osobni identifikacijski broj], E [adresa], ad.3 UE, OIB [osobni identifikacijski broj], An den Mainwiesen 1b, 63456 Hanau, SR Njemačka, sve zastupa Tomislav Boljat odvjetnik Šibeniku, Stjepana Radića 10A, protiv tužene (ime u nominativu) Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po ODO Šibenik, Stjepana Radića 81, Šibenik, OIB 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 12. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tužene ĆE zamjenice ODO Šibenik, na ročištu objave odluke dana 27. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji (imena u nominativu): ad.1 EEŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.2 EE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.3 UE, OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnici, svaki za po 1/3, fizičkog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 208 m2, koji dio je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije s nadnevkom 15. rujna 2025. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim slovima A- B-C-D-E-F-A, površine 208,00 m2.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji (imena u nominativu): ad.1 EEŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.2 EE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.3 UE, OIB [osobni identifikacijski broj], povukli dio tužbenog zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u izreci ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi i tijekom raspravljanja navodili da je predmet ove tužbe vlasništvo posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 208označen slovima A-B-C-D-E-F-A, površine 208,00 m2, razvidnog na geodetskom snimku mjernika ČE dipl. ing. geodezije od 19. lipnja 2024. godine.

2. Tužitelji da su tuženoj podnijeli zahtjev za mirnim rješenjem spora, ali tužena da je dopisom od dana 23. prosinca 2024. godine odgovorila da isti ne prihvaća.

3. Naglasili su da su suvlasnici utužene površine svaki za 1/3 dijela, a to pravo da su

XIV P-5/2025

stekli nasljeđivanjem svoje majke OE temeljem rješenja o nasljeđivanju koje da je donijela javni bilježnik u Vodicama Mira Grbac dana 01. srpnja 2022. godine pod poslovnim brojem O-18/2022.

4. Pravna prednica tužitelja OE da je vlasništvo predmetne površine stekla nasljeđivanjem svoje majke, a bake tužitelja, ŠE rođene U rješenjem o nasljeđivanju koje je donijela javni bilježnik u Šibeniku Nevenka Nakić dana 25. listopada 2013. godine pod poslovnim brojem O-963/2013, te izvršenom materijalnom diobom sa ostalim sunasljednicima. Baka tužitelja, ŠE rođena Ć da je vlasništvo predmetne površine stekla nasljeđivanjem svoga supruga, djeda tužitelja, VE pok. ĐE, rođenog 1921. godine, umrlog 2001. godine po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku od 30. srpnja 2001. godine donesenog u ostavinskom postupku pod poslovnim brojem O-197/2001 te podjelom sa ostalim sunasljednicima, a djed tužitelja vlasništvo iste nekretnine da je također stekao nasljeđivanjem svoga oca ĐE rođenog oko 1800. godine.

5. Utuženi dio predmetne nekretnine da je u neprekinutom i nesmetanom posjedu pravnih prednika tužitelja i danas tužitelja više od 150 godina, a ista da je u naravi uređena obiteljska kuća s okućnicom i vrtom, nekada u jednom dijelu stara kamena obiteljska kuća, u drugom dijelu štalu u kojoj su prednici tužitelja držali blago, koji objekti da su vidljivi i na Hrvatskoj osnovnoj karti iz 1954. godine.

6. Naveli su da su pravni prednici tužitelja u svakom slučaju dosjelošću stekli vlasništvo utuženog dijela predmetne nekretnine, iako da je u zemljišnim knjigama vlasnicom predmetne nekretnine upisana Republika Hrvatska.

7. Predložili su usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev, a nisu popisivali parnični trošak.

8. Tužena se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila činjeničnom obrazlaganju tužbe i istaknutom zahtjevu tužitelja tvrdeći da iz predloženih dokaza ne proizlazi osnovanost istog, pače, da tužitelji nisu dokazali niti postojanje pretpostavki za stjecanje zatraženog suvlasništva po samom zakonu dosjelošću. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev, a nije popisivala parnični trošak.

9. U dokaznom postupku pregledan je geodetski snimak mjernika ČE od 19. lipnja 2024. godine, pregledane su zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, pročitan je dopis ODO-a Šibenik od dana 23. prosinca 2024. godine kao odgovor tužiteljima radi pokušaja mirnog rješenja ovoga spora, pročitana su rješenja o nasljeđivanju donesena u predmetima pod poslovnim brojevima O -18/22, O- 963/2013 i O-197/01, pregledana je preslika Hrvatske osnovne karte za odnosno područje, te posjedovni list broj 1410 za K. O. [katastarska općina], kao i povijest promjena na katastarskoj čestici od 04. prosinca 2024. godine, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 25. kolovoza 2025.godine, pregledana je će se skica mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića s nadnevkom od 15. rujna 2025. godine, sa uklopom iste u ispis katastarskog plana sa Geo portala, pregledani su prilozi uz skicu vještaka, izvod iz katastarskog plana za odnosno područje i Hrvatska osnovna karta, te avionski snimak, kao i 10 fotografija spornog dijela utužene nekretnine sačinjenih

XIV P-5/2025

prilikom vršenja očevida, saslušani su svjedoci SE, TE, GE, ZE i HE.

9.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je na temelju po tužiteljima predloženih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

12. Naime, iz supstrata izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće, po ocijeni ovog suda odlučne činjenice važne za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari:

- vlasnicom čest. zem. [katastarska čestica], upisane kao II. zemljišno knjižno tijelo, boniteta oranice u površini od 8.113,00 m2, šume u površini od 2.813.405,00 m2, te stambene zgrade u površini od 380,00 m2, u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upisana je ovdje tužena Republika Hrvatska, ista u posjedovnom listu broj 1410 za K. O. [katastarska općina] i kao posjednica, površine navedenog boniteta, narodnog naziva Trnovica,

- iz povijesti promjena na katastarskim česticama DGU-a PUK-a Šibenik klase: 930- 04/24-05/632, ur. broj: 541-26-01/7-24-2 od 04. prosinca 2024. godine razvidno je da je od revizije posjeda 1954. godine, u posjedovnom listu broj 156 za K. O. [katastarska općina], posjed čest. zem. [katastarska čestica] bio upisan s bonitetom šume u površini od 3.255.776,00 m2, oranice u površini od 14.500,00 m2, te zgrade u površini od 500,00 m2, na imenu općenarodne imovine s upravom Općine Vodice, dok je posjed navedene nekretnine upisan na imenu Republike Hrvatske predmetom klase: UpI-932-07/13- 03/847, osnovom izvatka iz zemljišne knjige broj Ki-7534/2013, u novi posjedovni list broj 1410,

- očevidom ovdje sporne površine dana 25. kolovoza 2025. godine stalni sudski vještak mjernik Antonio Reljanović dipl. ing. geodezije istu je identificirao kao dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi radi se o stambenom objektu sa manjim vrtom izvedenim jugozapadno od tog objekta, kaskadno postavljenim, na prvoj kaskadi uočena su dva manja stabla smokve i jedno stablo oleandra, dok je u jugozapadnom uglu prve kaskade do kuće nađen manji objekt sa željeznim vratima prekriven ravnom betonskom pločom, za kojeg je utvrđeno da predstavlja kućište hidrofora, dimenzija 165,00 X 186,00 cm, a na dijelu dvorišta, koje nije predmet ovog postupka, vidljiva je gusterna sa krunom koja je povezana sa navedenim hidroforom, obje kaskade vrta konfiguracijski su ravne i zatravljene,

- stambeni objekt zatečen na spornoj površini ima ulaz kroz trokrilna željezna vrata

XIV P-5/2025

sa asfaltne ceste u naselju Grabovci, a utvrđeno je da se istom objektu može pristupiti i kroz dvokrilna željezna vrata položena nasuprotno također sa asfaltne ulice kroz naselje Grabovci, ali ta površina pristupnog puta nije inkorporirana u ovdje spornu površinu, opisani stambeni objekt je katnica sastojeća od prizemlja i kata s tim da se na kat dolazi vanjskim dvokrilnim stepeništem, položajno sve vidljivo na skici vještaka Reljanovića s nadnevkom od 15. rujna 2025. godine, koja je i sastavni dio ove presude, ali i na uklopu iste skice u ispis plana odnosnog područja sa Geo portala revers lista 40 spisa), te izvodu iz katastarskog plana za opisano područje list 43 spisa), te HOK-u listovi 44 i 45 spisa), u naravi i na deset fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida (listovi 46 do 48 spisa), ukupnost utužene površine je u omeđena betonskim zidovima prema ostatku susjednih površina,

- posebice je vještak mjernik, nakon što mu je predočeno postojanje geodetskog snimka sporne površine sačinjena po društvu "Kvadrati više" d.o.o. dana 19. lipnja 2024. godine izrađena po mjerniku ČE, iskazao da ono što je na očevidu pokazano kao sporna površina na terenu odgovara liku dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je na navedenom snimku omeđen slovima A-B-C-D-E-F-A, ukupnost koje površine je u cijelosti omeđen betonskim zidovima prema ostatku susjednih površina,

- u postupku saslušani svjedoci SE, TE, GE, ZE i HE, suglasno su, vrlo životno i uvjerljivo, s nizom detalja, stoga po ocijeni ovog suda značajno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, iskazivali o posjedu ovdje sporne površine, naglašavajući da je obitelj OE i ŠE sa tri kćeri Č, O i OE, od kojih je (umrla **.**.2020. – O-18/20 na listovima 9 do 11 spisa) OE majka ovdje tužitelja, izvorno živjela u manjoj kamenoj kućici koja je bila izgrađena na predmetnoj nekretnini, a okoliš te kućice je bilo dvorište – privraće, na kojem je obitelj ŠE imala vrt i manju štalu u kojoj su čuvali blago, imali su kravu , konja i svinje, pače, u vrijeme djetinjstva saslušanih svjedoka s navedenom obitelji živio je i djed današnjih tužitelja ĐE, u to vrijeme starija osoba, u dobi od 70 -ak i više godina, nakon završetka Domovinskog rata opisana (stara i za vrijeme rata oštećena) kuća da je nadograđena do današnjeg stanja (tako opisana na fotografiji na listu 47 spisa),

- posebno je svjedok SE ukazao na običaj odnosno područja da ono dijete koje ostane živjeti sa roditeljima (obično najstariji dječak) dobije u vlasništvo imanje roditelja, a kako u konkretnom slučaju VE nije imao muške djece, niti je želio dijeliti svoje kćeri, to da je istima prepustio da imovinu roditelja same podijele što da su OE, O i Č i učinile,

- navedeni svjedok je istaknuo da je po njegovoj procijeni stara kamena kuća od klesanog kamena kao izvorni dom obitelji VE stara „više od 200 godina“ jer da nije gradio VE nego netko od njegovih pravnih prednika, možda otac istog, a pradjed tužitelja ĐE. Krijepio je izneseni zaključak načinom klesanja kamena i vezivanja kamenih blokova prilikom gradnje kakvih sigurno nije bilo sredinom 20. stoljeća.

- svjedok GE je dodao da je uz staru kamenu kuću obitelji VE

XIV P-5/2025

postojao i tzv. "tavan odnosno konoba",

- svjedok TE je znao da je VE rođen 1922. godine, jer je bio godište svjedokove majke, ali i da po priči suseljana zna da predmetnu staru kamenu kućicu obitelji VE nije gradio čak niti pradjed tužitelja ĐE već šukundjed istih

- svjedok HE prisjećajući se svog djetinjstva isticao da se i sam (1950. godine) rodio u predmetnoj staroj kamenoj kućici uz koju je postojala gusterna, vrt i štala za stoku.

13. Neovisno o tvrdnjama tužitelja glede osnova stjecanja utuženog prava, važno je naglasiti da je stavkom 3. članka 186. ZPP-a propisano da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, da sud nije za nju vezan, dakle, važnim su za donošenje presude u ovoj stvari utvrđene odlučne činjenice o posjedu sporne površine.

14. Nedvojbeno je da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, u državnom vlasništvu (uknjiženo i kao općenarodna imovina), izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja iste do dana 06. travnja 1941. godine.

15. Po ocijeni ovog prvostupanjskog suda, a utvrđujući odlučne činjenice o utuženim pravima tužitelja vrhu spornog dijela predmetne nekretnine, iz supstrata izvedenih dokaza nedvojbeno je da su posjednici te površine od sredine dvadesetog stoljeća bili pravni prednici tužitelja pradjed istih ĐE, djed VE pok. ĐE (rođen 1921. godine preminuo 2001. godine – O-197/2001 na listu 14 spisa), nastavno baka tužitelja ŠE rođena U (rođena 1925. godine, umrla 2012. godine – O-963/13 na listu 12 spisa), za koje su svi saslušani svjedoci tvrdili da su obitavali u manjoj kućici od klesanog kamena, koja je „temelj“ i današnjeg stambenog objekta tužitelja (tako utvrđeno očevidom), nastavno danas i sami tužitelji kakav zaključak o posjedovanju krijepe I na utuženoj površini zatečeni artefakti, dijelovi danas obiteljske kuće izgrađene očito na izvorno postojećem kamenom stambenom objektu (sve vidljivo na fotografijama sačinjenim na očevidu, ali se o istom (posjedovanju) nije moglo decidirano zaključivati da je trajalo u razdoblju od najmanje 40 godina prije 06. travnja 1941. godine, dakle, od 1901. godine, a da bi se o stjecanju stvarno pravnih ovlaštenja navedenih pravnih prednika tužitelja glede spornog dijela označene nekretnine moglo zaključivati da je stečeno osnovom izvanredne dosjelosti.

16. Međutim, neovisno o utvrđenju iznesenom u točki 15. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je pored propisa citiranih u točki 13. ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije dana 08.

XIV P-5/2025

listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu (ranije općenarodna imovina) treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredbi navedenog Zakona.

17. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 15. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP

- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

17.1. Nastavno iznesenom u točki 17. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.

18. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, u kojoj sud nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva utuženog dijela predmetne nekretnine (nasljeđivanjem, diobom, te izvanrednom dosjelošću) oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], vrhu koje je traženje tužitelja osporavala tužena Republika Hrvatska kao upisana vlasnica, od značaja je bilo utvrđenje (iskazi u postupku saslušanih svjedoka) da su ranije navedeni pravni prednici tužitelja, konačno i sami tužitelji, nedvojbeno savjesno posjedovali predmetnu površinu, koja je i po danas vidljivim i na očevidu zatečenim artefaktima u naravi predstavljala staru kamenu obiteljsku kuću prednika tužitelja i na isti način izvedeni manji gospodarski

XIV P-5/2025

objekt (štalu), to tako „bar“ od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća (svi saslušani svjedoci ukazivali su na posjed sporne površine sa tada postojećem kamenom kućom i štalom, djeda i bake tužitelja, OE i ŠE u doba kada su isti bili djeca – početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ali i na činjenicu da je u istoj kamenoj kući živio i pradjed tužitelja ĐE tada u dobi od 70-etak godina), pače, navedeni objekt uočava se i na HOK-u, a i prilikom revizije posjeda 1954. godine od ukupne površine predmetne nekretnine , 500,00 m2 je upisano s bonitetom zgrade, dakle, opisani posjed pravnih prednika tužitelja i potonjih osobno trajao je najmanje tridesetak godina do dana 17. studenog 1999. godine (kada je prestao važiti izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP).

18.1. Uz obrazloženo je važno naglasiti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira, a dokaza za bitno drugačiji zaključak od iznesenog nije bilo, pače, ocijenjeno je da je upis posjeda tužene iz 2013. godine (tako iz popisa promjena na katastarskim česticama PUK-a Šibenik DGU-a od 04. prosinca 2014. godine), odnosno od revizije posjeda 1954. godine do tada upisa sporne površine kao općenarodne imovine, u smislu obrazloženih odlučnih činjenica, irelevantan je, po ocijeni ovog suda, za otklon savjesnosti svih navedenih pravnih prednika tužitelja, što je impliciralo utvrđenje da su pravni prednici tužitelja, sukladno obrazloženim propisima i recentnim stavovima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u svakom slučaju istekom dvadesetogodišnjeg roka posjedovanja (stavak 3. članka 159. ZVDSP-a) do dana 17. studenog 1999. godine, i po samom zakonu dosjelošću stekli vlasništvo sporne površine predmetne čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nastavno od istih kao izvan knjižnih vlasnika tužitelji nasljeđivanjem i provedenom materijalnom diobom (nije bilo sporno) kako je opisana u izreci ove presude, pa je tužbeni zahtjev ocijenjen u cijelosti osnovanim, kao takav prihvaćen i zato je, uz odluku o dijelu u kojem su tužitelji povukli tužbeni zahtjev, čemu se tužena nije protivila (članak 193. ZPP-a) suđeno kao u izreci ove presude i rješenja.

19. Podredno je za navesti da je iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti OE pok. OE (O-18/20), te VE pok. ĐE (O-197/2001), razvidno da je dijelom njihove ostavinske imovine nedvojbeno utvrđeno izvan knjižno vlasništvo „kuće i zemlje položene u Grabovcima“, tj. „kuće na adresi [adresa]“, pa utoliko nije bila prihvatljiva tvrdnja tužene da ista imovina nije bila dio ostavine pravnih prednika tužitelja.

20. Kako stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 27. ožujka 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana objave ili prijema pisanog otpravka iste ovisno o urednosti poziva na ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.