REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-189/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, uz zamjenicu punomoćnice odvjetničku vježbenicu ŠŠ, i punomoćnika tuženika zaposlenika ŽŠ, Su- 390/2016, dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 2.055,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30. rujna 2024. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. ožujka 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 30. srpnja 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca BELJE PLUS d.o.o. na Svinjogojskoj farmi Haljevo (Jagodnjak) prilikom popravka i varenja cijevi na boksu za krmače kada se nakon završenog posla poskliznuo i pri padu desnom podlakticom udario o netom zavarenu cijev i opekao se. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava.

S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 30. rujna 2024., a tuženik mu je otklonio zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju pravičnu novčanu naknadu. Tužitelj se javio u Ordinaciju opće medicine Livije Kovač, dr. med. u Osijeku gdje mu je dijagnosticirana ozljeda: Comustio antebrachii lat.dex. gradus secundus. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom udarca rukom u netom zavarenu cijev zadobio opekotinu drugog stupnja na desnoj podlaktici uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je probušena bula desne podlaktice veličine 5 cm i previjena dermazinom. Na mjestu opekotine na ruci tužitelja koža je drukčije boje od okolne kože što ga naružuje pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova zbog mirovanja. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 24. listopada 2025. potražuje ukupno 2.055,00 eura, s osnova nematerijalne i materijalne štete odnosno tuđe pomoći i njege, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30. rujna 2024. do isplate, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanak štetnog događaja od dana 30. srpnja 2024. te da je tuženik s poslodavcem tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja budući da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

Iz tužbe i njoj priložene dokumentacije proizlazi da je tužitelj prilikom popravka i varenja cijevi na boksu za krmače, nakon završenog procesa varenja, okliznuo se na izmet i pri padu desnom podlakticom udario u netom zavarenu cijev i opekao se. Tuženik osporava isključivu i apsolutnu odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, ističući da u ponašanju osiguranika nije bilo propusta koji bi mogli imati utjecaj na njegovu nastanak. Navedeno proizlazi iz prijave o ozljedi na radu iz koje je razvidno da su u vrijeme nastanka štetnog događaja bila primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu te da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način. Nadalje, iz tužbe je vidljivo da bi tužitelj imao svu propisanu opremu prilikom procesa varenja, no nelogično je kako je u tom slučaju zadobio opekline na ruci ako je prilikom obavljanja redovnog procesa rada, između ostalog, trebao nositi i zaštitno odijelo s dugim rukavima. Da je kritične zgode imao isto, do zadobivenih ozljeda ne bi došlo. Prema Zakonu o zaštiti na radu, poslodavac je odgovoran za osiguranje sigurnih radnih uvjeta, što uključuje pružanje odgovarajuće opreme, provođenje edukacija, redovite kontrole i praćenje stanja zaštite na radu, te poduzimanje mjera za sprječavanje nesreća i ozljeda. U konkretnom slučaju, poslodavac je osigurao svu potrebnu zaštitnu opremu, te je informirao svoje radnike o pravilima zaštite na radu. S obzirom na sve poduzete mjere, nastanak štetnog događaja se ima pripisati tužiteljevoj nepažnji.

Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Ako se uzme u obzir da je iz medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu razvidno da je tužitelj zadobio opekline podlaktice, dakle lake tjelesne ozljede, bez koštanog prijeloma, bez potrebe za hospitalizacijom, uz propisanu uporabu analgetika po potrebi, te izostanka trajnih posljedica. Naime, svaka povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO, sama po sebi, ne znači bezuvjetno i pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade. To će pravo u slučaju spora oštećenik ostvariti samo i isključivo, ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. A to će biti samo onda kad je ta povreda iznimno teška da je kod oštećenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivne fizičke boli, strah i druge kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Stoga se ta vrsta naknade ograničava samo na takve ozljede koje prema svojoj jačini i trajanju (težini povrede) te okolnostima konkretnog slučaja, uzrokuju jasno manifestiranu povredu prava osobnosti. Ujedno, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu i neimovinsku štetu koju tužitelj potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (30. rujna 2024.). Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege iz razloga što se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti pa zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, dopis tuženika od 28.10.2024., medicinsku dokumentaciju, fotografije (str. 5-15 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja], Opće uvjete za osiguranje imovine, Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 21-31 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 01.10.2025. (str. 38-39 spisa), saslušao je svjedoke LŠ i KŠ, kao i samog tužitelja, sve na ročištu održanom 12.02.2026. (str. 57-60 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja isto kao ni pasivna legitimacija. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu od 07.08.2024. utvrđeno je da je do ozljede tužitelja došlo prilikom radnog procesa popravka i varenja cijevi na boksu za uklještenje krmača, konkretno prilikom varenja cijevi na boksu za krmače te da se je nakon popravka, odnosno zamjena cijevi i varenja tužitelj okliznuo na izmet te pri padu zahvatio desnom podlakticom o netom zavareno mjesto te se opekao. Nadalje, iz predmetne prijave je razvidno da je procjenom rizika predviđeno korištenje osobnih zaštitnih sredstava te je tužitelj ista i koristio isto kao i da je osposobljen za rad na siguran način te da su primijenjena kako osnovna tako i posebna pravila zaštite na radu.

12. Iz iskaza svjedoka LŠ proizlazi da je u trenutku štetnog događaja bio voditelj održavanja pri svinjogojstvu u Belju i bio je nadređen tužitelju. Tužitelj je obavljao poslove održavanja pri svinjogojstvu, a on je taj dan kao i svaki drugi poslao svoje podređene na farme po zahtjevu voditelja farme. Nakon što je otišao tužitelj na farmu desila se ozljeda na radu koju je on njemu prijavio, i nakon toga je reagirao prema gospodinu KŠ da sastave prijavu o ozljedi na radu. Tužitelja je taj dan vidio samo u prostoriji gdje se skupljaju svi prije posla, a nakon ozljede ga taj dan nije vidio. Liječnička pomoć mu je pružena nakon što je otišao s farme. U trenutku ozljede obavljao je poslove zavarivanja boksova za svinje. Prvenstveno je obavljao poslove električara ali su obavljali svi sve poslove. Bio je obučen za rad na siguran način, a poslovi zavarivanja nisu spadali u redovan opis poslova njegovog radnog mjesta. Misli da nije obučen za poslove zavarivanja. Zaštitna oprema je osigurana svima ali on u tom momentu nije bio na farmi. Zaštitnu opremu su dobivali svi na kontu svrhe koju su obavljali, ali on nije bio na farmi. Prema izjavi gospodina DŠ tužitelj je nosio zaštitne rukavice, masku, a vjerojatno je bio u čizmama. Zaštitne cipele postoje ali na farmi se ne može ići u tim cipelama.

Na farmu dolazi u odijelu koje imaju u svojoj svlačionici, a prije ulaska među životinje mora se otuširati i uzeti kompletnu zaštitnu opremu od te farme. Tužitelj je imao tu opremu.

Svjedok nadalje iskazuje da svi radnici obavljaju sve poslove bez obzira za što su specijalizirani, a da je zadatak tužitelju da obavi zavarivanja dobio od voditelja farme.

13. Svjedok NŠ u svom iskazu navodi da u Belju radi kao stručnjak zaštite na radu i zaštite od požara i civilne zaštite. Na tom radnom mjestu je od 2000. godine. Obično ispunjava prijave o ozljedi na radu tako je i ispunjavao i predmetnu prijavu. Izjavu je ispunio na temelju izjava radnika, voditelja i traumatološkog lista, na temelju toga je napravio prijavu o ozljedu na radu, odnio je odgovornoj osobi na potpis i HZZO- u. Nije bio nazočan štetnom događaju, stacioniran je u Belom Manastiru a tužitelj se ozlijedio na farmi Haljevo. Tužitelj je prilikom ozljede zavarivao nešto na boksu. Tužitelj inače obavlja bravarske i električarske poslove. To je u opisu njegovog radnog mjesta sukladno ugovoru o radu. Misli da je konkretan zadatak obavljao po nalogu LŠ, neposrednog rukovoditelja. Nije bio nazočan pa u pogledu toga da li je tužitelj imao zaštitnu opremu može reći da je te podatke naveo u prijavi a prema izjavama koje je dobio. Tužitelj je prošao obuku za rad na siguran način. Svjedok je također iskazao da je na farmi sve puno izmeta, radnici iz svinjogojstva ako se to smatra potrebnim prethodno očiste izmet, a prije zavarivanja. Ne zna da li je u konkretnom slučaju prethodno obavljeno čišćenje. Ne zna da li je tužitelj prošao kakvu obuku za zavarivanje i da li je kvalificiran za to.

14. Tužitelj u svom iskazu navodi da ga je tog dana ujutro rasporedio LŠ kao nadređeni na farmu Haljevo. Morao je promijeniti cijevi i prigušnice rasvjete i dobio je taj zadatak od nadređenog. Negdje oko 10,00 sati je došla šefica farme i ona je zahtijevala da ide variti boksove od svinja. Radi se o boksovima koji su jedan do drugog, ovaj koji je on zavarivao je bio prazan a oko njega su boksovi bili puni. Sve je bilo puno izmeta. Navodi da je zahtijevao da se izmet očisti ali šefica ga je hladno otpilila da nema ljudi na farmi, da nema tko očistiti i da njoj treba hitno taj boks. Navodi da zadužuju zaštitnu opremu ovisno o tome što rade. Nikada nije zadužio niti rukavice za varenje niti išta drugo. Cipele je zadužio električarske. Pri ulasku u farmu mora skinuti sve sa sebe, ne smije unijeti alat, ni mobitel niti išta. Poslije tuševa postoji svlačionica gdje dobiju njihovo odijelo s farme. To odijelo je pokidano, majice su kratkih rukava. Rukavice zaštitne su bile jedne jedine, kratke, ne za varanje. Navodi da inače nije kvalificirani varilac, ali su morali obavljati sve poslove. Prošao je obuku za rad na siguran način, što se tiče struje, ali ne i za zavarivanje. Radilo se o četiri cijevi, dužine 230 cm, bile su izrezane na kratke komade. Čučao je prilikom zavarivanja i pokušao se okrenuti kako bi mogao zavariti sljedeću cijev zbog čega je morao pomaknuti aparat i u trenutku je baš iznad rukavice dotaknuo površinu koju je prethodno zavario. Ostavio je sve, otišao u upravnu zgradu, nije našao alkohol za dezinfekciju, već Plivaseft. S time se dezinficirao, stavio je sterilnu gazu i zamotao. Tu je već došla i šefica, pitala što je bilo i da li može to zavarati do kraja. Rekao je da ne, pokupio je lijevom rukom aparat za zavarivanje, odnio u radionu. Išao je prvo do firme vratiti službeno vozilo i reći šefu što je bilo. Doktorica mu radi od 13,00 pa je otišao kod nje. Bila mu je potrebna tuđa pomoć, nije mogao stisnuti šaku odnosno normalno koristiti ruku jer je sve bilo zategnuto i pomoć mi je pružala majka.

Na poseban upit pun. tuženika nakon što je dobio nalog od šefice farme da izvrši zadatak zavarivanja da li je o tome obavijestio svog nadređenog i rekao da odbija zadatak tužitelj je jasno odgovorio da to nije bilo moguće jer da je to već ranije pokušao i da mu je rečeno od strane šefa da kada je na farmi je šef voditelj farme, a stav voditeljice farme je bio ako nećeš ti ima na birou tko će.

15. Iz izvedenih dokaza, a posebno iz međusobno suglasnih i logičnih iskaza svjedoka i samog tužitelja, nije utvrđeno da bi postupanje tužitelja predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Naime, iz dinamike nastanka štetnog događaja, kako je ista utvrđena iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, tužitelj je u trenutku nastanka štetnog događaja postupao na uobičajen način, obavljalo je poslove sukladno nalogu poslodavca, a do ozljede je došlo u uobičajenom i od tuženika organiziranom procesu rada. Dakle, upravo tijekom postupanja tužitelja po nalogu poslodavca, kojeg tužitelj, a kako to jasno proizlazi iz njegovog iskaza, nije mogao odbiti, je došlo do štetnog događaja. Osim toga, iz iskaza tužitelja također proizlazi kako su rukavice koje mu je osigurao poslodavac bile kratke i ne adekvatne za zavarivanje iz čega proizlazi da mu osiguranik tuženika nije osigurao odgovarajuću zaštitnu opremu kojom bi mogao na siguran način obaviti radni zadatak za koji, između ostalog, nije bio niti obučen od strane poslodavca. Osim toga, sukladno članku 44. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje ZZR) tuženik je dužan planirati, pripremiti i provoditi proces rada na način da se osigura djelotvorna zaštita zaposlenika. To znači da je tuženik dužan skrbiti se da su radni postupci tako pripremljeni, organizirani i da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje zaposlenika. Nadalje, sukladno čl. 41. ZZR poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Navedeno je važno upravo iz razloga što je konkretno mjesto na kojem je tužitelj obavljao radni zadatak prema iskazima svjedoka i tužitelja bilo puno izmeta, a samim time i klizavo zbog čega je u konačnici i došlo do štetnog događaja. Tuženik nije dokazao, a nije niti naveo u čemu se sastoji postupanje tužitelja odnosno da je tužitelj svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročio odnosno doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika.

16. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića.

U nalazu i mišljenju vještak navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja, te je isti liječen konzervativno i ozlijeđeni se držao uputa liječnika. Nije poznato ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja. Radilo se o opeklini II a stupnja, u jednom dijelu II b stupnja (zaostali manji areal ožiljka). Na bolovanju je bio do 30. kolovoza 2024. (30 dana).

Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti.

Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan, dok je takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta bio 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana.

Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana, te manjeg intenziteta još oko 21 dan.

Tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 21 dan (zavijena dominantna ruka). Naruženje je minimalno, jer je promjena na koži.

17 Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

18. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove i strah budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

20. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 700,00 eura.

21. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 650,00 eura.

22. S obzirom na zaostalo naruženje kod tužitelja, a koje je vještak ocijenio kao minimalno jer se radi o promjeni na koži, sud je ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada po toj osnovi u iznosu od 500,00 eura.

23. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.950,00 eura.

24. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 21 sat. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 eura po satu odnosno ukupno 105,00 eura a koji iznos ovaj sud smatra primjerenim kada tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani.

25. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 30.09.2024. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim pri čemu je sud imao u vidu da je tužitelj bio na bolovanju do 30.08.2024. odnosno do datuma prije podnošenja odštetnog zahtjeva. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22). Pri tome treba istaknuti kako osnovano tužitelj potražuje kamatu od 30.09.2024. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i na materijalnu štetu odnosno tuđu pomoć i njegu jer je i u pogledu dijela zahtjeva za naknadu s naslova tuđe pomoći za koju ne važe pravila o dosudi kamate na naknadu za neimovinsku štetu - razdoblje potrebne pomoći tada već isteklo, pa se dakle temeljem čl. 1086. ZOO obveza isplate naknade smatra dospjelom u trenutku nastanka štete (tako i Županijski sud u Varaždinu Gž 1094/2019-2 od 27. travnja 2020), pri čemu valja reći kako tuženik odgovara kao osiguravatelj poslodavca kojemu su već u času podnošenja zahtjeva bile poznate sve okolnsoti temeljem kojih je ovu naknadu mogao tužitelju i isplatiti. Naime, i prema odluci Vrhovnog suda RH Rev-610/14 utvrđuje kako se radi o ugovornom osiguranju koje je za svoje radnike sklopio poslodavac, to je u čl. 943. ZOO propisano da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u tim rokovima, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 1.950,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 105,00 eura, što ukupno iznosi 2.055,00 eura, a koliko je i zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

26. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09).

27. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 30.09.2024. (100 bodova po trb. 32 OTH), za sastav tužbe od 29.01.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 07.07.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 24.10.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 12.02.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 27.03.2026. (50 bodova po tbr. 9/1 OTH), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 1.375,00 eura. Kada se naznačeni iznos uveća za trošak medicinskog vještačenja od 300,00 eura, a koje je bilo nužno za vođenje postupka, sveukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.675,00 eura.

28. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sastava podnesaka od 01.08.2025. budući isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

29. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. ožujka 2026.

Suda c

Siniša Marinović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku