REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pn-68/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku PL iz [adresa], a ovaj po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženice ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Meničaninu, odvjetniku iz Pule, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 27. ožujka 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženici ĐL iz [adresa] da tužitelju mlt. GL na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 10.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da mu naknadi parnični trošak sve u roku od 15 dana. „

II. Nalaže se tužitelju mlt. GL da tuženici ĐL iz [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.325,76 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 19. svibnja 2023. navodi da je tužitelj 7. ožujka 2023. boravio u dvorištu kuće u [adresa], u kojoj stanuje zajedno sa njegovim roditeljima kada ga je ugrizao pas pasmine bigl u vlasništvu tuženice. Pas je tužitelja ugrizao u području lijevog obraza i nosa te je danas na tom dijelu vidljiv ožiljak, kako na licu, tako i na nosu. Nakon ozljede tužitelj je hospitaliziran u Općoj bolnici pula gdje je utvrđeno da je zadobio ugriz psa za lijevi obraz i nos što je imalo za posljedicu crvenilo lijevog obraza i njegov otok, kao i pojavu gnojnog sekreta iz šupljine rane. Zbog ugriza tužitelj je bio podvrgnut antibiotskoj terapiji te je primio odgovarajuću injekciju zbog toga što se iz razgovora sa tuženicom utvrdilo da pas nije cijepljen od 2019. pa je postojao strah da pas možda nije bijesan što je moglo dovesti do težih posljedica po zdravlje tužitelja. Zbog toga je slučaj i prijavljen veterinarskoj stanici radi provjere zdravstvenog stanja psa. Zbog ugriza psa tužitelj je trpio fizičke boli različitog intenziteta u periodu liječenja jer je po ugrizu došlo do pojave otoka i crvenila, rana se zagnojila, te je bilo potrebno njezino tretiranje kroz određeni vremenski period. Zbog ugriza psa tužitelj trpi strah, kako vezano za sam čin ugriza, tako i strah od pasa, što se iskazuje njegovim reakcijama kada se u njegovoj blizini pojavi neki nepoznati pas. Kao posljedica ugriza psa na licu i nosu tužitelja vidljiv je ožiljak koji će se sa njegovim rastom povećavati tako da će cijeli život taj ožiljak biti vidljiv svim osobama koje budu sa njim dolazile u doticaj. Ova ozljeda i njezini tragovi naružili su lice tužitelja koje se ne da na bilo koji način sakriti. Kako se radi o izuzetno mladoj osobi, to će trpjeti duševne boli zbog naruženja faktički kroz cijeli svoj život. Slijedom navedenog tužitelj na ime nematerijalne štete po pojedinim vidovima potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 1.500,00 eura za pretrpljene fizičke boli, u iznosu od 1.500,00 eura za pretrpljeni strah te u iznosu od 7.500,00 eura za naruženost. Kako smatra da je nesporno da je tuženica odgovorna za štetu nastalu tužitelju, predlaže da sud nakon provedene rasprave donese presudu kojom se tuženici nalaže da tužitelju na ime naknade štete naknadi iznos od 10.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, dakle u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako su navodi tužitelja iz tužbe netočni i u cijelosti neosnovani. Nije točno da je njen pas ugrizao tužitelja 7. ožujka 2023., kako to navodi tužitelj u tužbi. Što se tiče navoda tužitelja da je tužitelj hospitaliziran u Općoj bolnici gdje je utvrđeno da je zadobio ugriz psa i drugih navoda iz tužbe, ističe da nema saznanja o istima, te da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode. Prvenstveno ukazuje da je njen pas uvijek pod njenim nadzorom, te da se radi o vrlo miroljubivom psu koji ima devet godina i koji ne pokazuje, niti je ikada pokazivao, bilo kakvu agresivnost prema ljudima, a posebice ne prema djeci. Dakle, ističe da u trenucima kada šeta svoga psa, isti je uvijek pod njenim nadzorom, pa je stoga nemoguće da je ugrizao tužitelja, kako to isti neosnovano navodi. Ukoliko je tužitelja zaista ugrizla neka životinja, o čemu tuženica nema saznanja, sasvim je sigurno da se u tom slučaju radi o nekoj drugoj životinji, ali zasigurno se ne radi o psu tuženice. Tuženica postavlja sasvim logično pitanje: ako je tužitelj zaista zadobio ugriz od strane neke životinje, zašto je tek idućeg dana otišao liječniku. Smatra kako je važno napomenuti da tužitelj, odnosno njegovi roditelji stalno mijenjaju svoje iskaze, te su prilikom obraćanja tuženici najprije izjavili da su hranili njenog psa, pa da se dijete igralo s psom, pa da je dijete bilo na zemlji, pa potom da je pas skočio u zrak, što je sve netočno, jer je pas tuženice uvijek pod njenim nadzorom. Osim toga, ističe da joj se otac tužitelja najprije usmeno obratio izjavivši da je pas tuženice navodno ugrizao njegovog sina i naveo da ne potražuje od nje nikakav novac, da bi potom tražio od tuženice iznos od 2.000,00 eura. Ističe da je već tom prilikom obavijestila oca tužitelja da njen pas nije ugrizao tužitelja. Navodi da nema nikakvih dokaza da je njen pas ugrizao tužitelja i ponavlja da ona svaki dan šeta svog psa, da je isti uvijek pod njenim nadzorom, te da ne vidi mogućnost da je njen pas u nekoliko sekundi otrčao u nečije dvorište i napao nekoga, pa tako niti tužitelja, a da tuženica to nije primijetila. Osim toga, ukazuje kako ima saznanja da oko kuće tužitelja ima mnogo nepoznatih i napuštenih psa bez nadzora, kao i drugih životinja, pa ukoliko je tužitelja zaista ugrizao neki pas, moguće je da se radi o nekom od napuštenih psa koji lutaju pored kuće tužitelja. Da bi postojala odgovornost za štetu moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: štetnik i oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Dakle, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, a sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Ističe da u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna od osnovnih pretpostavki odgovornosti za štetu, dakle nema nikakvih elemenata za naknadu štete tužitelju, odnosno nema štete. Podredno, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Konačno, osporava i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, budući da tužitelj nije uz tužbu dostavio liječničku dokumentaciju, niti druge dokaze, iz kojih bi bilo vidljivo da je tužitelju eventualno nastala neka šteta. Slijedom svega navedenog, u cijelosti osporava sve tužbene navode i tužbeni zahtjev tužitelja, u cijelosti osporava kako osnov, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvodi iz ambulantnog dnevnika od 9. i 17. ožujka 2023., medicinska dokumentacija, prijava ugriza veterinarskoj stanici Grada Pule od 9. ožujka 2023., vrši se uvid u fotografije, čitaju se iskazi svjedoka LL, NL, ŠL, DL, ZL, GLA, ĆL, BL, te iskazi zakonskog zastupnika tužitelja – oca RL i tuženice, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke Andreja Angelinija od 3. svibnja 2024. i dopuna nalaza i mišljenja od 11. rujna 2024., te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke Helene Marčinko od 18. kolovoza 2025. Ovaj sud je odustao od provođenja dopune medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru jer smatra da je ova pravna stvar sazrela za donošenje odluke. Također, sud nije preslušao snimku dostavljenu od strane tužitelja jer je ista neovlašteno snimljena pa ju sud neće koristiti kao dokaz u ovom predmetu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete (neimovinske) koja mu je nastala uslijed štetnog događaja 7. ožujka 2023. kada je tužitelja ugrizao pas, za kojeg tvrdi da je bio pas tuženice, zbog čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede prilikom ugriza psa. Međutim, sporno je je li tužitelja ugrizao upravo pas tuženice, uslijed čega je sporna i pasivna legitimacija u ovom predmetu.

7. U svom iskazu LL navela je da nije očevidac, zna samo da joj je tuženica ispričala da je navodno njezin pas G ugrizao i ogrebao dijete, a da su ti ljudi drugi dan nakon što se to desilo došli k njoj i rekli joj za događaj. Poznato joj je da obitelj ĆL živi u vikendici u šumi koja je raskrčena i gdje drugi ljudi imaju također kuće. Viđala ih je dok bi šetala svoga psa. Tuženica zna svoga psa voditi po selu i bez povodca, s time da je uvijek uz nju, a u šumi ga pušta slobodnog.

7.1. Iz iskaza NL, supruga tuženice, proizlazi da njegova supruga kada je došla iz Belgije nije nikoga poznavala, pa je pomagala obitelji ĆL koja stanuje u blizini. Njezin pas je star preko 10 godina, kastriran je, ima problema s kukovima, cijepljen je u Belgiji, da li ga je supruga cijepila i kada, ne zna. U svakom slučaju, on se nikada ne udaljava od tuženice više od 50 metara. Navodi da su se dan nakon navodnog događaja, 8. ožujka 2023., na njihovim kućnim vratima pojavile dvije djevojke, tinejdžerice, dječak koji je navodno ozlijeđen i još jedan tinejdžer je stajao na vratima od dvorišta. Rekli su da je tuženičin pas ugrizao tog dječaka, skočio na njega i da ih zanima da li je pas zdrav. Kad im je rekao da će zvati policiju, rekli su da nije potrebno jer ne misle tužiti, samo ih zanima da li je pas zdrav i da nazovu njihovu liječnicu. Liječnica dr. P je rekla da bi trebali odvesti psa veterinaru da se provjeri kakvog je zdravlja. Odveli su psa u veterinarsku stanicu, a nakon par dana uslijedili su telefonski pozivi. Tuženica i on otišli su do obitelji ĆL, ona zato što je htjela pomoći, a on jer je htio vidjeti što žele. Nakon mjesec dana je došla policija na vrata te je tada rekla da su dobili službenu obavijest da je bio napad psa i u toj obavijesti je pisalo da se dječak igrao loptom, pao je, a pas je skočio na njega i ugrizao ga. Ne zna kada se događaj zbio, ali supruga ima tri rute kojima šeta, a ne vjeruje da je toga dana šetala uz obitelj ĆL, u tom pravcu. Dječak, kada je bio kod njih kući je imao rupicu na lijevom obrazu, nije primijetio da bi bio otečen ili više ozlijeđen, a nakon 7 do 10 dana kada su otišli k njima, trčkarao je po dvorištu. Područje gdje se nalazi obitelj ĆL je šuma s divljim naseljem vikendica i puno je maslina. Ponudio je novac kako bi pomogli dječaku, jer nije imao niti tenisice, mislili su da im treba financijski pomoći. To nikada nije bila ponuda za naknadu eventualne štete. Međutim, taj put je otac tražio dvije tisuće, a onda je zahtjev narastao do dvadeset tisuća. Psa su vodili u veterinarsku stanicu na Punti, a u posljednje vrijeme ga tuženica vodi kod veterinarke na putu za [adresa], kod dr. Đ. Pas je zdrav, da nije takav ne bi bio s njima u kući. Oca dječaka je prvi puta vidio nakon tih 10 dana kada su otišli k njima. Tuženica i on su psa odveli veterinaru i to odmah nakon razgovora s dr. P. Prekršajni postupak protiv tuženice ili njega nikada nije pokrenut vezano za ovaj događaj. Smatra da je cijeli događaj izmišljen. Supruga i dalje ne vjeruje da bi njezin pas to mogao napraviti i sve joj skupa teško pada.

7.2. Svjedok ŠL u svom iskazu navodi da zna o predmetu samo iz priče tuženice. Priča glasi da je ona bila uzrujana, da je bila u šetnji te da je imala incident s romima, a koji su je napali jer je njezin pas G skočio na dijete i ogrebao ga po licu. Tada su oni tražili materijalnu zadovoljštinu. Jedino to mu je govorila, da je bila uzrujana, plakala je, da su je pratili, nakon čega je promijenila smjer šetnje kako je oni ne bi mogli pratiti. Psa tužene poznaje, star je 11 godina, i malena je pasmina, bigl, koji je uistinu dobar pas, družio se s njegovim psom, nikada nisu imali nikakav incident. Tuženica je odmah negirala da bi njezin pas bilo što učinio djetetu. Tuženica svog psa šteta uvijek na povodcu kad odlazi dalje od kuće, inače pas zna ući u njegovo dvorište jer su susjedi.

7.3. Svjedokinja DL navodi da unatoč činjenici da je od 15. travnja 2021. Hrvatska slobodna od bjesnoće i dalje se provode pregledi kada dođe do ugriza bilo koje životinje. Kada je riječ o poznatoj životinji za koju se ne sumnja da pati od bjesnoće obavlja se trokratni pregled, nakon prvog, petog i desetog dana nakon ugriza, jer ukoliko bi životinja bila bolesna to je maksimalan period u kojem će ona uginuti. U konkretnom slučaju poznata životinja je dijete ugrizla za lice, u anketi koja se ispunjava za svaki slučaj navedeno je da je dijete hranilo životinju, nakon čega je otišao u dvorište, igrao se loptom, životinja je došla za njim, počela lajati i ugrizla ga. Dječaka je vidjela, uobičajeno se obavijest i prijava ugriza šalje veterinaru koji obavlja trokratni pregled, pratila je tužitelja i telefonski davala upute što bi trebalo učiniti. Od ugriza mogu nastati tri stanja: infekcija, tetanus i bjesnoća. U konkretnom slučaju nastala je infekcija koja je dobro tretirana antibioticima. Dječak nije bio redovno cijepljen protiv tetanusa, što je saznala od pedijatrice iz Slavonije gdje su ranije živjeli, pa je i to obavljeno u Zavodu za javno zdravstvo. Nakon ugriza dječak je došao sa natečenim obrazom, uputila ga je u bolnicu jer je ugriz na glavi, a kako je kratak put do mozga i ukoliko bi životinja bila zaražena bjesnilom, stanje bi vrlo brzo postalo dramatično. Međutim, pas nije bio zaražen bjesnilom, dječak je dobio infekciju te je tretiran antibioticima i to je relativno brzo i uspješno riješeno. Prema anketi koju prema navodima pacijenta ispunjava sanitarni inženjer došlo je do jednog ugriza, tragovi su bili vidljivi na lijevom obrazu i desnom nosnom krilu. Kontaktirala je telefonski sa NL koji nije negirao da bi pas njegove supruge ugrizao dječaka. Dani podatak o zadnjem cijepljenju psa koje je obavljeno 9. rujna 2019. u Belgiji, a kako se kod njih psi cijepe svake treće godine cijepljenje koje je trebalo biti obavljeno 2022. nije odrađeno, vlasnica je rekla da je zaboravila. Međutim, sama činjenica cijepljenja za epidemiologa nije presudna, presudno je da li je pas zdrav ili nije, jer ima puno necijepljenih pasa koji lutaju naokolo, ali su zdravi i nisu zaraženim bjesnilom. Razgovora sa NL se ne može sjetiti od riječi do riječi, postupa uvijek na isti način, a to je da vlasniku opiše ono što je rekao pacijent. NL je rekao da će dovesti psa na pregled, nije rekao izričito da pas ne bi bio njihov, niti da njihov pas nije ugrizao dijete. Iz tijeka razgovora vlasništvo uopće nije bilo upitno, kao niti sam događaj. S obzirom da je i s njima održavala telefonski kontakt tijekom 10 dana znam da joj je rekao da je uznemiren jer ga je obitelj ĆL pratila, uznemiravala, nešto tražila od njega. Obitelj ĆL je telefonom slala slike dječaka, jer je na taj način pratila kako izgleda ozljeda i njegovo stanje.

7.4. Iz iskaza ZL, brata tužitelja, proizlazi da nitko od njih nije bio prisutan kada je pas ugrizao tužitelja. To se dogodilo kada su tužitelj i GLA nakon ručka odnijeli ostatke i time hranili tog psa. Kada su završili vratili su se u dvorište, tužitelj se igrao loptom, sestra je na tren ušla u kuću, pas je ušao za njima i dok je sestra bila u kući tužitelj je krenuo vikati, krvav je ušao u kuću i rekao da ga je pas ugrizao. On je izašao van, tražeći najmlađu sestru, pas je lajao na njega, slinio, potom je izašao iz dvorišta. Zna da je pas od tuženice jer ga je viđao s njom dok je šetala, uvijek je bio bez uzice i tužitelj se znao s njim poigrati, mazio bi ga i nikada nije bilo nikakvih problema do tog dana. Otišli su u bolnicu odakle su ih uputili liječnici u [adresa], a ona ih je uputila na doktorici DL kojoj su otišli otac i on. S njom su cijelo vrijeme bili u kontaktu, a tužitelja su tri puta dnevno vodili u bolnicu radi previjanja rane. To je trajalo oko 30 dana, toliko je trebalo da se lice dovede u normalu. Po uputi doktorice DL otišli su kod NL i dali mu broj doktorice da joj se javi. On je vikao da njihov pas sigurno ne bi nikoga ugrizao, međutim, pas je i tada lajao na njih, pa je i on ušao u dvorište, tražio da psa skloni i objasnio mu situaciju, a NL je bio vrlo agresivan, vikao je cijelo vrijeme. Tada je priznao da je on tog dana šetao psa i da mu je pas pobjegao, nakon šest-sedam dana zajedno sa suprugom je došao k njima u dvorište, nudili su im 50 eura za benzin i slatkiše, a otac je rekao da novac nije važan nego da mu je bitno zdravlje djeteta. Nakon toga su nudili tisuću, dvije, otac je ponovio, a onda je NL pitao "da li očekujemo 20 tisuća eura". NL im je dao pogrešan broj svoga telefona, nije dao svoje točno prezime, općenito stekao je dojam da je agresivan i drzak. Dok su ručali nisu vidjeli psa u blizini, nemaju običaj hranu bacati van dvorišta, ali je GL vidio psa i htio mu je dati jesti. Oni nisu obavijestili policiju o događaju, ali je policija došla nakon približno sedam dana. Nije točno da bi tuženica njima pomagala na bilo koji način, primjerice dajući im neke stvari, niti su oni taj prvi dan od njih tražili novac. GL je rekao da je pao kada je pas skočio na njega, a to se i vidjelo jer je bio zamazan. Rekao je da je pas trčao prema njemu, da je skočio na njega, a on je postavio ruku da ga ne ugrize za vrat.

7.5. Svjedokinja GLA, sestra tužitelja, navodi da su psa poznavali jer je gospođa s njim šetala, GL se znao poigrati sa psom. Tog dana u blizini nije bilo vlasnice i GL je psu dao da jede i da pije. Ušao je u dvorište i niti pet minuta nije prošlo kada je došao u kuću i rekao da ga je pas ugrizao i sav je bio krvav. GL su odvezli na hitnu, uputili su ih doktorici, a ova doktorici DL kojoj su otišli sutradan te je rekla da njezin broj daju vlasnici psa. NL je rekao da će pozvati policiju jer da pas sigurno nikoga nije ugrizao, a gospođa koja ne govori baš najbolje hrvatski je rekla da je to moguće, da nije nikada u životu nikoga ugrizao, ali da je moguće. GL je tri puta dnevno odlazio u bolnicu radi primanja antibiotika, kasnije ih je pio, ranu su mu čistili i držali otvorenu kako bi gnoj istjecao. Psa je u pet-šest navrata vidjela da sam šeće šumom, ovaj put nije vidjela kada je pas ušao u dvorište jer je ušla u kuću, ali je vidjela kako izlazi iz dvorišta, nakon što je GL ušao u kuću krvav. Vidjela je psa koji je imao velike uši, smeđe fleke kako izlazi iz dvorišta. Psa tuženice nije vidjela već zadnjih godinu dana. Kada su došli u njihovo dvorište NL je rekao da ga je on tog dana šetao i da je njemu pobjegao jer je gospođi bilo loše. Nudili su neki novac, ali je otac rekao da novac ne treba, već da njega zanima samo zdravlje. Nudili su tisuću, dvije eura i da bi nešto platio kada počne raditi, tata je pristao želeći da se sve to završi, međutim, htio je potvrdu da je pas zdrav, htio je vidjeti da se pas cijepio i kad je gospođa pokazala knjižicu prema kojoj pas nije bio cijepljen, onda je dogovor pao u vodu.

7.6. Svjedokinja ČL, sestra tužitelja, iskazala je da je bila u kući kada je GL ušao i rekao da ga je pas ugrizao, a ona je vidjela kako pas izlazi iz njihovog dvorišta. GL su odveli u bolnicu gdje su mu ranu očistili, doktorica u [adresa] nije imala ništa što bi dala GL zbog ugriza pa ih je uputila na dr. DL kojoj su otišli drugi dan. Zamolila ih je da njezin broj daju vlasnici psa, i kada su njih četvero došli gospodin NL je otvorio vrata, vikao je na njih, da zna zašto su došli i tko su oni, pas je također izašao iz kuće i ponovno krenuo prema GL, a L ga je odgurnuo nogom i tražio da psa spreme u kuću. Objasnila je da su došli samo da bi predali broj i da se jave dr. DL. Znala je da je pas od N, jer ga je često vodila u šetnju bez uzice, zaustavili bi se s njom i razgovarali, gladili psa. Pas kojega je ona vidjela slinio je, L je istrčao u dvorište kako bi vidio psa i vidio da li se druga braća nalaze na sigurnom.

7.7. U svom iskazu BL navodi da je voditelj ambulante i direktor Veterinarske stanice Pula te da ima saznanja posredno od kolegice koja je tijekom 10 dana obavljala obavezni trokratni pregled životinje koji se vrši za svaku životinju koja nekoga ugrize. Pas u trenutku ugriza nije bio cijepljen, ali je cijepljen protekom 10 dana, kada se ustanovilo da je zdrav. Ne postoji mogućnost da bi bilo koji veterinar ustanovio da je upravo pas koji je doveden na pregled i ugrizao žrtvu. Naime, postupaju po obavijesti Zavoda za javno zdravstvo, koju dobije i vlasnik psa i njegova je obaveza da životinju dovodi na pregled tijekom 10 dana. Mjerodavni podaci o cijepljenju psa nalaze se u njegovoj knjižici. Vlasnici su je donijeli sa sobom i taj je podatak upisan u dopis Veterinarske stanice. Ne zna tko je dovodio psa na pregled. Ukoliko je riječ o beagleu kao pasmini, oni jesu razigrani, dobroćudni, ali za svakog postoji iznimka, ne slove kao opasni psi, ali sve se može dogoditi.

7.8. Zakonski zastupnik tužitelja AL iskazao je kako nitko od njih nije vidio kada je pas ugrizao GL, ali su čuli vrisak i kroz prozor vidjeli kako taj pas izlazi iz njihovog dvorišta. GLA koja je na kratko ušla u kuću, ostavivši GL da se igra, rekla je da je pas prolazio sam, da su mu ona i GL dali jesti i piti, nakon čega je GL ušao u dvorište i počeo se igrati s loptom. Što se dogodilo od tog momenta pa dok GL nije vrisnuo nitko od njih ne zna. GL je bio sav krvav, svi su mislili da ga je pas ugrizao za vrat, očistili su ranu, otišli u bolnicu s njim, tamo nisu imali dati mu injekciju, nego su mu ranu očistili, uputili ih na ambulantu u [adresa], a od tamo na Zavod za javno zdravstvo kod dr. DL koja ga je ispitivala o psu, pa im je onda objasnila cijeli postupak nakon što životinja nekoga ugrize. Dala im je svoj broj telefona da ga predaju vlasnicima psa i da joj šalju fotografije Brayanovog lica. Treći dan nakon ugriza lice mu je bilo jako otečeno, rekla im je da moraju ponovno otići u bolnicu, da se rana ne zagnoji, odnosno da se gnoj iz rane izvadi. Približno nakon sedam dana u njihovo je dvorište došao NL i tuženica, koja je inače šetala sa psom, raspitivali su se kako je dijete, ona je ponudila 50 eura, ali oni nisu htjeli novac, nego su samo htjeli znati da li je pas zdrav. Tražili su da im pokažu papire. NL je vodio glavnu riječ, nudio je pare, dao im je pogrešan broj svog mobitela, od njega su zahtijevali da im pokaže papire koje je dobio iz veterinarske stanice, on to nije htio, odlazili su kod veterinara BL, kod dr. DL, da im oni pokažu papire da je pas zdrav, dok im dr. BL nije rekao da oni ne mogu dobiti taj papir već se papir daje samo vlasniku psa te da papir mogu dobiti jedino ako pokrenu sudski spor. On je tada pozvao policiju, uzeli su i advokata koji je dva puta prije tužbe upozorio NL da im dostavi papir, i onda je sve krenulo. Posljedice koje GL trpi su ožiljak na licu i boji se psa, čak i na televiziji. Nije izostajao iz škole jer u to vrijeme u školu još nije išao, učio je hrvatski jezik. GL su ostali samo ožiljci na licu, nekoliko dana, pretpostavlja desetak, su bili vidljivi i hematomi na leđima, ali oni su prošli. Pas koji je izlazio iz našeg dvorišta je pas kojega je inače šetala tuženica i po izjavi djece nije uvijek bio na uzici. Ovog puta nije bilo nikoga sa psom. Nakon ovog događaja zatvorili su dvorište, više nitko ne može ući u njega. Tog psa je inače GL znao sresti, gladio ga je i nikada ranije nije bilo problema. Događaj se zbio u doba ručka, GL je tako krvav ušao u kuću. Točno je da je prije podnošenja ove tužbe tražio 20 tisuća eura na ime naknade štete.

7.9. Tuženica u svom iskazu navodi da o događaju nema što reći jer se ništa nije dogodilo. Prije sedam godina je došla iz Belgije, tražeći mir, željela je pronaći mjesto u kojem će moći živjeti dobro s financijama koje ima, gdje su ljudi mirni, mentalitet joj se svidio i ostala je u [adresa]. Živi blizu tužitelja, susretala ih je, pozdravljala ih je, bili su ljubazni, kako je imala viška stvari namještaj je ostavljala na njihovim ulaznim vratima u dvorištu. Mještani su ju upozoravali da pazi, a ona im je odgovarala da su oni, kao i ona, bez korijena i stranci u zemlji. Majka joj se jednom obratila rekavši da je dobra žena, ali da puno pati i htjela joj je čitati iz dlana, što je ona odbila, nakon čega su se odnosi promijenili. Svog psa šeće više puta dnevno, uglavnom ga vodi prema moru. Ovaj krug kroz šumu, pa maslinik, na 50 m udaljenosti od kuće tužitelja je manji, to je kratka šetnja od 15 min. Pas je iz utočišta, beagle, uvijek je uz nju. Ona je 7. ožujka 2023. šetala psa tim malim krugom od 15 minuta. Idući dan su došli na vrata njenog stana, njezin partner NL je otvorio i ona je čula razgovor, da ne žele novac, da ne treba zvati policiju i da žele samo razgovarati s njom. Govorili su da je pas uhvatio dijete za vrat i srušio ga, međutim to nije bila jedina verzija. Druga je bila da je dijete hranilo psa i pokušalo mu uzeti kost, pa ga je pas napao. Treća da se dijete igralo u dvorištu s loptom, pa ga je pas napao. Uglavnom, govorili su da je pas slinio i imao bijelu pjenu na ustima. Ta se priča prenijela po selu pa su svi rekli da moraju cijepiti pse protiv bjesnoće. Njeno dvoje djece su također bili ugrizeni od pasa i nikada nije pomišljala od vlasnika tražiti novac, bilo joj je bitno dijete odvesti u bolnicu i obratiti se vlasniku, ali ne radi naknade. Činjenica je da su inzistirali na pitanju da li je pas zdrav, rekli su da zovu epidemiologa što je NL odbio jer da pas nije ništa učinio i ne vidi svrhe. U svom tom događaju shvatila je da je cijepljenje protiv bjesnoće obvezno svake godine, a ona je psa cijepila kada se doselila u Hrvatsku kod veterinarke Š u [adresa]. Psa su odveli u veterinarsku stanicu u četvrtak, pas je ležao kraj njih, razgovarali su s veterinarom 20-ak minuta, rekao im je da dođu subotu i ponedjeljak, a kada je pitala zar neće pregledati psa rekao je "ma molim vas". Nakon što je pas bio u veterinarskoj u ponedjeljak dogovorili su daljnji postupak cijepljenja. S obzirom na njeno iskustvo i iskustvo njene djece s ugrizom psa, protokol koji su morali proći je da je zajedno sa NL otišla do njih i vidjeli su dijete koje je bilo veselo i boso se igralo u dvorištu. Kada ju vidjelo otrčalo je u kuću. Čekali su da netko izađe i naknadno shvatili da su se pripremali za snimanje cijelog razgovora. Dvadesetak minuta su slušali ponovno cijelu priču o tome što se desilo, ona je rekla da samo želi mir i koja je cijena toga mira. Tvrdili su da novac ne žele, a kada ih je NL pitao da li je tisuću eura dovoljno i dalje su tvrdili da ne, međutim, kada je snimanje isključeno rekli su da pristaju na dvije tisuće eura. Shvatila je da misle da ona ima novaca, da je strankinja i da će pristati platiti. Što bi ona i učinila, ali je htjela da to bude službeno, da se zna da je novac dala i radi čega ga je dala. Ali oni to nisu htjeli, nisu htjeli otići k bilježniku. Nakon toga su je počeli zvati telefonom, vikali su, to je potrajalo neko vrijeme, čekala je da vidi da li će pristati da bi onda dobila pismo u kojem traže 20 tisuća eura, ali je i ono stiglo nakon što je tužba već podnesena. Pas je uvijek na uzici ili na 10m od nje. Na uzici je kada ide među ljude, u grad ili selo, a kada ga vodi u prirodu onda je bez uzice, ali na 10 m od nje. Pas je star 10 godina, boluje od pankreatitisa i ima problema s kralježnicom, uvijek je u kući, nikada nije sam u dvorištu. Nakon svih događaja u [adresa] se vozeći automobil mimoišla sa automobilom tužitelja u kojem je bilo više djece. Kada su je vidjeli polukružno su se okrenuli i slijedili je po [adresa] na provokativan način, ona je to prijavila svojoj ambasadi i rekli su da jedanput se to može dogoditi, ali ako se dogodi još jednom da pozove policiju. Psa je odvela veterinaru i javila se dr. DL jer kao D u stranoj zemlji poštuje autoritet, a dr. DL kao epidemiolog je autoritet te unatoč činjenici što su desetak puta u telefonskom razgovoru ponovili da njihov pas nije ništa napravio, ipak su ga odveli veterinaru jer je to epidemiolog od njih tražio. Više puta su razgovarali sa dr. DL telefonski i u jednom im je razgovoru rekla da tužitelji nešto očekuju jer su i nju više puta kontaktirali. Otišla je kod obitelji AL, premda je i dalje mislila da njezin pas nije ništa napravio, jer je bila u šoku, htjela je znati kako je dijete jer ima dobro srce, još uvijek nije razumjela što se točno dogodilo, sve ju je mučilo pa nije mogla ni spavati, htjela je shvatiti što žele jer nije razumjela zašto se tako ponašaju. Osim dan nakon događaja, nitko od tužitelja nikada ranije nije dolazio na njena vrata.

8. Navedeni su iskazi svjedoka koji su u srodstvu s tužiteljem i zakonskog zastupnika tužitelja potpuno oprečni i proturječni iskazu tuženice, stoga glede opisa štetnog događaja ovaj sud ne prihvaća nijedan od navedenih iskaza. Međutim, iskazi svih svjedoka suglasni su u jednom dijelu, a to je da nitko od njih nema neposredna saznanja o štetnom događaju jer nitko nije osobno vidio štetni događaj, niti da je upravo pas tuženice ugrizao tužitelja.

9. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka kirurga Andreja Angelinija od 3. svibnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj zadobio lakše tjelesne ozljede te je trpio fizičke bolove: srednjeg intenziteta: 1 dan (na dan štetnog događaja) i blagog intenziteta narednih 14 dana (vrijeme provedeno u dnevnoj bolnici te neposredno nakon toga u kućnim uvjetima). Tužitelj je trpio strah po štetnom događaju, i to sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju par minuta, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te slabog intenziteta u trajanju od narednih 10-tak dana. Kod tužitelja zaostalo je naruženje lakšeg stupnja uočljivo trećim osobama (zaostaju 5 ožiljaka od ugriza svaki manji od 1 cm na lijevoj strani lica i desnoj strani nosa te iznad gornje usne). Po štetnom događaju tužitelj nema smanjenja životnih aktivnosti, radi čega ne trpi duševnu bol zbog smanjenja iste. Tužitelj je po štetnom događaju imao potrebu za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 21 dan po sat vremena (previjanje rane, odlazak liječniku, osobna higijena, hranjenje i sl.)

9.1. U dopuni nalaza i mišljenja od 11. rujna 2024. vještak je istaknuo da je uzeo u obzir uzeo životnu dob tužitelja od 9 godina u trenutku nastanka štetnog događaja prilikom davanja nalaza i mišljenja. Ističe da ne može prejudicirati hoće li tužitelj osjećati strah od pasa cijeli život, obzirom se radi o djetetu koji odrastanjem koristi zdrave psihološke resurse koji mogu rezultirati oporavkom od proživljene traume. Napominje da u medicinskoj dokumentaciji koja je priložena u spis nije naišao na nalaze psihologa ili psihijatra u kojima bi bila navedena akutna reakcija na stres ili pak posttraumatski stresni poremećaj, stoga radi navedenog nema elemenata kojima bi u odnosu na pretrpljeni strah tužitelja korigirao svoj nalaz i mišljenje. Ukoliko tužitelj smatra kako kod istog postoje elementi trajnih psiholoških posljedica zbog pretrpljenog straha, u nedostatku dokumentacije, u tom pogledu upućuje na eventualno psihološko / psihijatrijsko vještačenje. U odnosu na prigovor da je tužitelj 10 dana po štetnom događaju čekao nalaz Veterinarske ambulante Pula d.o.o. kojim je potvrđeno da pas nema bjesnoću, ističe kako navedeno može uzrokovati eventualno strah lakšeg intenziteta, obzirom se ne radi o neposredno prijetećoj opasnosti, već o hipotetskoj opasnosti na koju, obzirom na tijek liječenja i poboljšanu kliničku sliku primjenom terapije, subjektivno stanje tužitelja nije upućivalo. Primjena lijeka kroz braunilu nije bolni postupak, stoga se isti ne može priznati kao uzrok straha. Zahvat koji tužitelj navodi kao „vađenje gnojnog sekreta iz lica tužitelja“ je rutinski prevoj rane koji iziskuje i mehaničko čišćenje, što spada u strah srednjeg intenziteta, što je i priznato u nalazu i mišljenju. Obzirom na narav ozljede, ističe da ozljeda i trajne posljedice kojih u naravi nema sa kirurške strane, ne nalazi osnove za priznanje tužitelju smanjenja opće životne aktivnosti, obzirom tužitelj može izvršavati sve radnje koje je mogao i prije ozljede. Ukoliko tužitelj smatra da trpi trajne posljedice radi straha, upućuje na eventualno psihijatrijsko vještačenje. Naruženje, odnosno ožiljci su u trenutku pregleda bili jedva vidljivi te će odrastanjem isti gotovo u potpunosti biti prekriveni fiziološkim promjenama (brkovi, brada). Tužitelj je zaista u trajanju od 6 dana primao intravenozno antibiotik, radi čega je morao češće dolaziti u bolnicu, stoga prihvaća prigovor tužitelja u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom, te navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega: prvih 6 dana po ozljeđivanju u trajanju 2,5 sata dnevno te narednih 2 tjedna po 1 sat vremena dnevno, a sve zbog odlaska u bolnicu na terapije i kontrolu te radi pomoći oko obavljanja osobne higijene. Što se tiče prigovora u odnosu na procijenjene bolove blagog intenziteta, ističe da su isti cijenjeni u realnom vremenu, dakle gledajući vremenski odmak od štetnog događaja. Tužitelj nije trpio blage bolove 24 sata kroz 14 dana, već u razdoblju od 14 dana po 5 sati dnevno.

10. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra Helene Marčinko od 18. kolovoza 2025. utvrđeno je kako u spisu nema medicinske dokumentacije vezane uz psihijatrijsko liječenje tužitelja. Razgovor su tužiteljem nije mogla obaviti jer je otac prekinuo razgovor dolaskom u sobu navodeći kako je on roditelj i da ne može svog sina ostaviti samog te da je istoj objašnjavao kako treba provoditi razgovor s njegovim sinom i prijetio novinarima, konzultirao se sa odvjetnikom. Pokušala je istome objasniti da na taj način ne može obaviti pregled dječaka te tražila broj njegovog odvjetnika, ali isti nije dobila. Utvrđuje da je somatski nalaz mlt. tužitelja uredan osim ožiljka na lijevom obrazu koji je opisan u kirurškom vještačenju, neurološki nalaz je uredan. Isti je prisvjestan, uredno orijentiran u svim smjerovima, mišljenje uredno oblikom, bez spontane produkcije bez sumanutosti ili obmana ćutila. Pažnja i mnestičke funkcije su uredni, afektivno adekvatan. Heteroanamnestički povremeno smetnje prosnivanja.

10.1. Vještakinja nije mogla obaviti vještačenje jer je istoj potreban razgovor nasamo s djetetom, razgovor s majkom djeteta o psihomotornom razvoju i eventualnim psihološkim poteškoćama te medicinski karton djeteta, izvješće iz škole koju pohađa o ponašanju djeteta u inkriminirano vrijeme te podatke o eventualnim drugim stresogenim situacijama kojih je dijete bilo sudionik.

11. Tužitelj zahtjev temelji na institutu naknade štete iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Da bi se ispunile pretpostavke za naknadu štete tužitelj, na kojem je teret dokaza mora dokazati kumulativno ispunjenje općih pretpostavki odgovornosti za štetu i to: štetnika, oštećenika, štetnu radnju štetnika, štetu, uzročno posljedičnu vezu i protupravnost štetne radnje. Prema sudu predočenim dokazima tužitelj nije dokazao sve pretpostavke za naknadu štete.

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a propisana je odgovornost za štetu po osnovi krivnje, a u st. 3. i 4. i odgovornost za štetu bez obzira na krivnju, a obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da je šteta tužitelju nastala ugrizom psa, očigledno je da se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti za štetu po kriteriju uzročnosti (objektivne odgovornosti), budući da se prema opće prihvaćenom stajalištu sudske prakse pas bez kontrole vlasnika smatra opasnom stvari, a vlasnik psa odgovara za štetu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 1045. st. 3 u vezi sa čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a. Dakle, u konkretnom slučaju za štetu koja je tužitelju nastala ugrizom psa odgovara vlasnik psa.

13. Tužitelj sebe u ovom postupku smatra oštećenikom, dakle, osobom koja potražuje odštetu. Da bi se osoba smatrala oštećenikom potrebno je dokazati da mu je nastala šteta i tužitelju je nesumnjivo nastala šteta ugrizom psa, kako to i proizlazi iz medicinske dokumentacije te provedenog dokaznog postupka.

14. Međutim, tužitelj mora dokazati da je upravo tuženica štetnik kako bi ista bila odgovorna za štetu. U ovom konkretnom slučaju je trebalo na nedvojben način utvrditi da je tužitelja ugrizao upravo pas tuženice, a to prema mišljenju ovoga suda ne proizlazi iz provedenih dokaza.

15. Prema odredbi čl. 221 a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) kada sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o njezinom postojanju će suditi na temelju opravila o teretu dokazivanja. S obzirom da tužitelj nije predložio dokaze iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužitelja ugrizao pas tuženice, stoga nije utvrđena niti odgovornost tuženice za nastalu štetu. Tužitelj na kojemu je teret dokaza nije sudu predočio dokaze koji njegov zahtjev čine osnovanim pa je sud primjenom čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl.1045. ZOO-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

16. Tužitelj nije uspio u ovom sporu pa je dužan tuženici na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naknaditi troškove postupka.

16.1. Tuženica je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa mu pripada iznos od po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika –"Narodne novine", broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), sastav podnesaka od 21. svibnja 2024. i 20. listopada 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), te za zastupanje na ročištima 8. studenog i 8. prosinca 2023., 22. veljače, 27. veljače i 5. ožujka 2024. te 20. veljače 2026. (Tbr. 9.1. Tarife). Ukupno tuženici pripada 900,00 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.800,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 450,00 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 2.250,00 eura. Također, tuženici je priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 75,76 eura. Stoga, ukupan parnični trošak koji je dosuđen tuženici iznosi 2.325,76 eura.

16.2. Tužitelj nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan.

16.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II.-III. izreke ove presude.

U Puli, 27. ožujka 2026.

Sudac:

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku