Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 3461/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. U., S., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici D. Z. i S. Z. Š., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu u V., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB … , koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. i P., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-696/2022-3 od 28. ožujka 2023., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-692/19-18 od 29. prosinca 2021., u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-696/2022-3 od 28. ožujka 2023. te je uz postavljena pitanja istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17.; dalje: Konvencija).
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tuženica je u prijedlogu postavila sljedeća pitanja:
„1. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4. Je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati navodne preplate nastale na temelju uplata izvršenih od strane drugog sudionika kreditnog odnosa?
5. Prva tri pitanja iz prijedloga nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu. Tuženica je kao razlog važnosti u odnosu na četvrto pitanje navela odluku Ustavnog suda RH broj U-III-3176/2007 od 6. svibnja 2010. Međutim, navedene odluka Ustavnog suda RH ne može se smatrati odgovarajućim razlogom važnosti s obzirom na to da nije donesena u istoj i činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu. U ovom predmetu činjenično je utvrđeno da uplate od strane treće osobe nisu izvršene u ispunjenju neke druge obveze, već upravo radi izvršenja obveze tužitelja kao korisnika kredita.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženica nije učinila vjerojatnim niti postojanje osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava kojim bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije, pa je prijedlog u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 10. siječnja 2024.
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.