REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: P-469/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvj. Valentina Božiček i ostali odvj. iz OD Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, koju zastupa odvj. Ivo Šućur iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 05. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice, odvjetnice Valentine Božiček te zz punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika LĆ, dana 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I O d b i j a s e tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217 da tužiteljici TĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.241,49 EUR na ime razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- na iznos od 1,77 EUR od 20.12.2007. do isplate,

- na iznos od 1,77 EUR od 21.01.2008. do isplate,

- na iznos od 1,77 EUR od 20.02.2008. do isplate,

- na iznos od 1,77 EUR od 20.03.2008. do isplate,

- na iznos od 1,77 EUR od 21.04.2008. do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR od 20.05.2008. do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR od 20.06.2008. do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR od 21.07.2008. do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR od 20.08.2008. do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR od 20.09.2008. do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR od 20.10.2008. do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR od 20.11.2008. do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR od 20.12.2008. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.01.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.02.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.03.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.04.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.05.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.06.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.07.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.08.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 21.09.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.10.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.11.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 21.12.2009. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.01.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.02.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.03.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.04.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.05.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 21.06.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.07.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.08.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 20.09.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.10.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.11.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.12.2010. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 24.01.2011. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.02.2011. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.03.2011. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.04.2011. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.05.2011. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 24.06.2011. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.07.2011. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.08.2011. do isplate,

- na iznos od 20,09 EUR od 23.09.2011. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 24.10.2011. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.11.2011. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.12.2011. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.01.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.02.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.03.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.04.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.05.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.06.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.07.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.08.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 24.09.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.10.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.11.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 24.12.2012. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.01.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.02.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.03.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.04.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.05.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 24.06.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.07.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.08.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.09.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.10.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.11.2013. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 23.12.2013. do isplate,sve po stopi koja se za razdoblje od 01.12.2007. g. do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO- a (NN 78/15), a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 30.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena isplate, a za razdoblje od 31.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217 da tužiteljici TĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.983,28 EUR na ime razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 9,61 EUR od 20.10.2004. do isplate,

- na iznos od 14,74 EUR od 20.11.2004. do isplate,

- na iznos od 10,01 EUR od 20.12.2004. do isplate,

- na iznos od 7,49 EUR od 20.01.2005. do isplate,

- na iznos od 10,07 EUR od 21.02.2005. do isplate,

- na iznos od 4,50 EUR od 21.03.2005. do isplate,

- na iznos od 3,71 EUR od 20.04.2005. do isplate,

- na iznos od 1,32 EUR od 20.06.2005. do isplate,

- na iznos od 2,46 EUR od 20.09.2005. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR od 20.10.2005. do isplate,

- na iznos od 3,13 EUR od 21.11.2005. do isplate,

- na iznos od 0,74 EUR od 20.12.2005. do isplate,

- na iznos od 0,69 EUR od 20.01.2006. do isplate,

- na iznos od 3,95 EUR od 20.10.2008. do isplate,

- na iznos od 15,62 EUR od 20.01.2009. do isplate,

- na iznos od 21,39 EUR od 20.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,33 EUR od 20.03.2009. do isplate,

- na iznos od 15,76 EUR od 20.04.2009. do isplate,

- na iznos od 7,98 EUR od 20.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,35 EUR od 20.06.2009. do isplate,

- na iznos od 9,80 EUR od 20.07.2009. do isplate,

- na iznos od 9,35 EUR od 20.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,18 EUR od 21.09.2009. do isplate,

- na iznos od 6,09 EUR od 20.10.2009. do isplate,

- na iznos od 10,11 EUR od 20.11.2009. do isplate,

- na iznos od 12,01 EUR od 21.12.2009. do isplate,

- na iznos od 19,15 EUR od 20.01.2010. do isplate,

- na iznos od 20,51 EUR od 20.02.2010. do isplate,

- na iznos od 26,07 EUR od 20.03.2010. do isplate,

- na iznos od 26,51 EUR od 20.04.2010. do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 20.05.2010. do isplate,

- na iznos od 39,78 EUR od 21.06.2010. do isplate,

- na iznos od 50,73 EUR od 20.07.2010. do isplate,

- na iznos od 60,65 EUR od 20.08.2010. do isplate,

- na iznos od 57,94 EUR od 20.09.2010. do isplate,

- na iznos od 53,08 EUR od 23.10.2010. do isplate,

- na iznos od 57,04 EUR od 23.11.2010. do isplate,

- na iznos od 88,07 EUR od 23.12.2010. do isplate,

- na iznos od 70,88 EUR od 24.01.2011. do isplate,

- na iznos od 77,73 EUR od 23.02.2011. do isplate,

- na iznos od 76,42 EUR od 23.03.2011. do isplate,

- na iznos od 76,12 EUR od 23.04.2011. do isplate,

- na iznos od 87,59 EUR od 23.05.2011. do isplate,

- na iznos od 103,86 EUR od 24.06.2011. do isplate,

- na iznos od 119,99 EUR od 23.07.2011. do isplate,

- na iznos od 138,15 EUR od 23.08.2011. do isplate,

- na iznos od 104,18 EUR od 23.09.2011. do isplate,

- na iznos od 100,80 EUR od 24.10.2011. do isplate,

- na iznos od 99,40 EUR od 23.11.2011. do isplate,

- na iznos od 105,47 EUR od 23.12.2011. do isplate,

- na iznos od 113,74 EUR od 23.01.2012. do isplate,

- na iznos od 115,04 EUR od 23.02.2012. do isplate,

- na iznos od 115,01 EUR od 23.03.2012. do isplate,

- na iznos od 116,69 EUR od 23.04.2012. do isplate,

- na iznos od 120,69 EUR od 23.05.2012. do isplate,

- na iznos od 119,44 EUR od 23.06.2012. do isplate,

- na iznos od 117,30 EUR od 23.07.2012. do isplate,

- na iznos od 114,99 EUR od 23.08.2012. do isplate,

- na iznos od 106,85 EUR od 24.09.2012. do isplate,

- na iznos od 115,38 EUR od 23.10.2012. do isplate,

- na iznos od 119,04 EUR od 23.11.2012. do isplate,

- na iznos od 116,41 EUR od 24.12.2012. do isplate,

- na iznos od 107,25 EUR od 23.01.2013. do isplate,

- na iznos od 111,12 EUR od 23.02.2013. do isplate,

- na iznos od 114,49 EUR od 23.03.2013. do isplate,

- na iznos od 116,72 EUR od 23.04.2013. do isplate,

- na iznos od 101,72 EUR od 23.05.2013. do isplate,

- na iznos od 106,45 EUR od 24.06.2013. do isplate,

- na iznos od 104,57 EUR od 23.07.2013. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 23.08.2013. do isplate,

- na iznos od 111,89 EUR od 23.09.2013. do isplate,

- na iznos od 111,19 EUR od 23.10.2013. do isplate,

- na iznos od 114,91 EUR od 23.11.2013. do isplate,

- na iznos od 115,46 EUR od 23.12.2013. do isplate,

- na iznos od 106,57 EUR od 23.01.2014. do isplate,

- na iznos od 112,43 EUR od 24.02.2014. do isplate,

- na iznos od 112,69 EUR od 24.03.2014. do isplate,

- na iznos od 109,52 EUR od 23.04.2014. do isplate,

- na iznos od 109,18 EUR od 23.05.2014. do isplate,

- na iznos od 108,45 EUR od 23.06.2014. do isplate,

- na iznos od 111,19 EUR od 23.07.2014. do isplate,

- na iznos od 113,76 EUR od 23.08.2014. do isplate,

- na iznos od 114,95 EUR od 23.09.2014. do isplate,

- na iznos od 117,13 EUR od 23.10.2014. do isplate,

- na iznos od 119,32 EUR od 24.11.2014. do isplate,

- na iznos od 118,38 EUR od 23.12.2014. do isplate,

- na iznos od 212,03 EUR od 23.01.2015. do isplate,

- na iznos od 106,20 EUR od 23.02.2015. do isplate,

- na iznos od 106,20 EUR od 23.03.2015. do isplate,

- na iznos od 106,20 EUR od 23.04.2015. do isplate,

- na iznos od 106,20 EUR od 23.05.2015. do isplate,

- na iznos od 106,20 EUR od 23.06.2015. do isplate,

- na iznos od 106,20 EUR od 23.07.2015. do isplate,

- na iznos od 106,20 EUR od 24.08.2015. do isplate,

- na iznos od 106,20 EUR od 23.09.2015. do isplate,sve po stopi koja se za razdoblje od 01.10.2004. g. do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 30.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena isplate, a za razdoblje od 31.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, kao i nadoknaditi tužitelju prouzročeni mu parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 14.lipnja 2023.g. protiv prednika tuženika podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu u kojoj navodi da je dana 10.09.2004.g. kao korisnik kredita, zaključila s prednikom tuženika Volksbank d.d., kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 310319, a da je dana 10.02.2016. sklopljen Dodatak ugovora o konverziji .

2.Temeljem navedenog Ugovora prednik tuženika je tužiteljici stavio na raspolaganje iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po kupovnom tečaju kreditora za devize banke važećem na dan korištenja kredita.

3.Nadalje navodi da je u čl. 4. toč. 4.1. predmetnog Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,80% godišnje.

4.Tužiteljica navodi da ona ovom tužbom potražuje preplaćene iznose po kreditnoj partiji korisnika kredita po osnovi utvrđene nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

5.Vezano za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima tužiteljica upire na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013. g. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. g, te navodi da je citiranom drugostupanjskom odlukom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. g. između ostalog i u dijelu kojim je presuđeno: „Utvrđuje se da je osmotužena SBERBANK d.d. u razdoblju od 01.06.2004. do 31. prosinca 2008. g. .... povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.... .“

6.Nadalje navodi , da je vezano za pitanje promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., ali i gore citiranom presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. g, u odnosu na prednika ovdje tuženika, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12od 04.07.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je prednik tuženika (među ostalim bankama) u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Navedene presude donesene su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke.

7.Tužiteljica smatra da je nesporno da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata, koja je ugovorena kao promjenljiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio, a u konkretnom se slučaju pokazalo da je odabrao postupiti nesavjesno. Kako je izostalo bilo kakvo pojašnjenje u smislu gore navedenog, takva odredba ne samo da nije mogla biti razumljiva tužiteljici, kao prosječnom potrošaču, nego nije mogla biti razumljiva nikome, pogotovo imajući u vidu činjenicu da je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope samo i isključivo jednostrana odluka banke na čije donošenje tužiteljica nije mogla imati nikakav utjecaj. Tužiteljica ističe da je tuženik Ugovor sklopio na unaprijed formuliranom standardnom obrascu na čiji sadržaj ona nije mogla utjecati, a u kojem ugovoru je ugovorena kamatna stopa na način da je utvrđena njezina promjenljivost i to tako da na visinu kamatne stope i način njezinog obračuna utječe samo banka svojom jednostranom odlukom. Navodi da je ona zbog ništetne odredbe/i o promjenjivoj kamatnoj stopi, platila tuženiku više iznose dužnih kamata od onih koje je trebala platiti prema početnoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu.

8.Nadalje navodi da sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, navedene presude, budući je u istima utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača – korisnika kredita i od strane ovdje tuženika, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, a glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i onih kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, pa joj je stoga tuženik dužan vratiti iznose koji je je preplatila uslijed ništetnih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi te promjeni valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama .

9.Kako tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagala dokumentacijom potrebnom za postavljanje zahtjeva za isplatu i provedbu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, jer joj ista nije dostavljena od strane tuženika, tužiteljica je sukladno članku 186. b. Zakona o parničnom postupku predložila da sud donese rješenje kojim se nalaže tuženiku dostaviti u spis svu dokumentaciju po kreditu broj: 310319, te uz manifestacijski zahtjev postavlja i tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog jednostrane promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF, a čiju visinu se obvezala odrediti nakon što tuženik dostavi u spis traženu dokumentaciju vezanu uz predmetni kredit, te traži naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude.

10.Tužiteljica je podneskom od 29.kolovozaa 2023. potvrdila da joj je tuženik naknadno dostavio potrebnu dokumentaciju, te je precizirala tužbeni zahtjev tako da potražuje isplatu iznosa od 11.372,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose od dana plaćanja pa do isplate.

11. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-223/2023- 6. od 25. rujna 2023. za postupanje u ovom predmetu određen je Općinski sud u Zlataru.

12.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te u bitnome ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani :jer je potraživanje tužiteljice u zastari, jer je provedena je konverzija ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, jer utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, jer su tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene . Nadalje smatra da sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a, a uz to ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača , te da je metoda kojom tužiteljica postavlja zahtjev za isplatu neosnovana .

13.Tuženik ističe da je na sjednici vijeća VSRH održanoj 4.3.2020. doneseno rješenje, poslovni broj: Gos-1/19 kojim se daje konačna i obvezujuća potvrda Sporazumima o konverziji na način da im se priznaju pravni učinci i valjanost čak i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Svrha takve konverzije je da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

14.Prema mišljenju tuženika, među strankama koje su prihvatile konverziju nastala je potpuno nova pravna osnova koja onemogućuje potrošače u ostvarivanju zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove, jer se konverzijom trajno i potpuno uređuje odnos između potrošača i banke, neovisno o odnosu stranaka iz prvotnog ugovora. Sukladno navedenom, tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem ističe i nepostojanje, tj. utvrđenje ništetnosti svih aneksa Ugovora o kreditu je također neosnovan.

15.Nadalje, ako sud smatra da postoji mogućnost utvrđivanja valjanosti ugovora o kreditu, odnosno pojedinih odredbi istog ugovora koje su izmijenjene voljom tužitelja i prisilnim zakonskim normama, tuženik ističe da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljičinog ugovora o kreditu nepoštene, te tužiteljica, mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predloži la nikakve dokaze. Tuženik ističe da je sporna odredba tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16.Tuženik smatra da je za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu / u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja - potrošača) uslijed nepredvidivih i naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Stoga smatra da pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Nadalje, tuženik napominje da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovora o kreditu nije postojao niti jedan zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora o kreditu, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

17.Tuženik ističe da nema nikakvog zakonskog uporišta, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo promijeniti visinu kamatne stope ovisno o npr. promjeni tržišnih uvjeta i/ili boniteta korisnika kredita i/ili uslijed nepoštivanja odredaba ugovora o kreditu, bude ništetna, te ističe da je tužiteljica neosnovano proširila opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u Parnici Potrošač. U kolektivnom sporu bila je ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope (a ne i sama promjenjivost) u skladu sa jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti, pa prema mišljenju tuženika to znači, da kada bi i utvrđenja iz presude u Parnici Potrošač bila primjenjiva na ovaj spor (a nisu!), njima nije utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope niti promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke.

18.Tuženik prigovara načinu utvrđivanja utuženog iznosa na temelju samostalnog izračuna visine navodnog potraživanja, budući da spornu visinu tužbenog zahtjeva može utvrditi samo vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, kao načinom dokazivanja spornih činjenica, a koje može odrediti isključivo sud u okviru parničnog postupka. Tuženik osporava i anticipiranu metodu kojom tužiteljica navodno postavlja zahtjev na isplatu. Naime, tužiteljica potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta. Međutim, sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nipošto ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

19.Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je u skladu s istim podneskom od 05.veljače 2026.godine precizirala tužbeni zahtjev za isplatu, te pod 1. na ime razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope potražuje iznos od 1.241,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog anuiteta, a pod 2. zbog ništetne odredba o valutnoj klauzuli potražuje 7.025,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog anuiteta. Na ročištu 05.ožujka 2026.g.tužiteljica je ispravila je tužbeni zahtjev pod 2. jer je u istome greškom napisano da se potražuje ukupno iznos od 7.025,13 EUR , a trebalo je stajati 6.983,28 EUR, kao što je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu i mišljenju.

20.U toku postupka pročitan je Ugovor o kreditu broj 310319, od 10.09.2004. sklopljen između tužiteljice i prednika tuženika Volksvbank d.d., Aneks br. 1 tom ugovoru od 10.02.2016.,sklopljen između prednika tuženika Sberbank d.d. i tužiteljice, otplatna tablica po predmetnom kreditu, karticu prometa po kreditu, tablica izračuna preplate po kreditu, provedeno je financijsko vještačenja po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. te je saslušana tužiteljica .

21.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

22.Nesporne su činjenice da je tužiteljica s prednikom tuženika Volksbank d.d. 10.rujna 2004 .godine sklopila ugovor o kreditu broj 310319, kojim je prednik tuženika kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 65.000,00 CHF obračunato prema kupovnom tečaju kreditora za važećom na dan korištenja kredita i da se radilo o kreditu za dovršenje kuće u [adresa] ( jer je to navedeno kao namjena kredita u čl.2.), kao i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, te da je govoreno da se kredit otplaćuje u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po prodajnom tečaju za CHF kreditora na dan dospijeća.

23.Ista tako nije sporno da je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjan tečaj CHF u odnosu na HRK, odnosno da je isti uglavnom rastao, kao i da se više puta mijenjala i kamatna stopa.

24.Nesporna je činjenica da je tužiteljica s prednikom tuženika Sberbank d.d. 10.02.2026. godine sklopila Aneks br.1. navedenom ugovoru, kojim je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015-dalje ZID ZPK/15) i pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR.

25.U čl.II. ovog Aneksa sporazumno je utvrđeno da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama Zakona manji od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i da iznosi 66,47 kn te da će se taj iznos uvećati preostala neotplaćena glavnica kredita s valutnom klauzulom u EUR.

26.Nadalje, u čl.III.st.2. navedenog Aneksa utvrđeno je da temeljem izračuna konverzije preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30.09.2015. iznosi 15.958,77 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na taj dan.

27.Sporno je , u bitnome, jesu li ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi i kakvi su učinci sklopljenog Aneksa ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita, neovisno o eventualnoj ništetnosti navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi .

28.Nesporno je da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 o dana 4. srpnja 2013. u dijelu točke 8. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih banaka i prednik ovdje tuženika. „u razdoblju od 1. 06. 2004. godine do 31. 12. 20008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003), u razdoblju od 01. 06. 2004. do 6. 08. 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. 08. 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 133/2009) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

29.Ovakva odluka u postupku zaštite kolektivnih interese i prava potrošača, prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013; ) odnosno članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14), obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika, odnosno radi isplate.

30.Nadalje, i članak 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 155/2023- dalje ZPP), određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona / tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava/ da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

31. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su ona i njezin suprug zajedno s njezinom tetom gradili kuću u [adresa] te nismo imali dovoljno novca za dovršenje kuće , pa su odlučili uzeti kredit kod tadašnje Volksbank d.d.. U banci im je preporučen kredit s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji kredit i rečeno im je da će taj kredit i najbrže realizirati, a kako im je hitno trebao novac za dovršenje kuće, jer su se trebali useliti, prihvatili su ovaj kredit, jer im je u banci rečeno da je najbolji za njih. Tužiteljica navodi da oni u banci nisu mogli pregovarati o odredbama ugovora o kreditu, već im je ponuđen gotov tekst ugovora i rečeno im je da ne mogu mijenjati uvjete iz ugovora. Nakon nekog vremena, rate kredita su im počele jako rasti zbog rasta tečaja CHF te su s početnih 2.500,00 kuna narasle čak na 3.700,00 kuna. Tužiteljica ističe da ona ovaj kredit s valutnom klauzulom u CHF nikad ne bi uzela da je znala da će joj rate toliko rasti i dodaje da njoj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije rekao da tečaj CHF u odnosu na kune puno jače varira u odnosu na tečaj eu ra prema kunama i da ju nitko nije upozorio da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF kao štiti prema euru. Kad je donesen Zakon o konverziji, oni su konverziju prihvatili, time da nisu mogli utjecati na izračun konverzije, jer je isti napravila banka. Nadalje, tužiteljica navodi da ona nikad bila vlasnik nikakvog poduzeća ili obrta, niti je ovu kuću, koja je dovršena sredstvima kredita koristila za neku profesionalnu djelatnost, a radi se o obiteljskoj kući u kojoj ona i sada stanuje sa svojom obitelji te u njoj živi i njezina teta ĆĆ koja je suvlasnica kuće, sa svojom kćeri.

32.Sud je prihvatio iskaz tužiteljice, jer je ona iskazivala logično i uvjerljivo, njezin iskaz je životan i u skladu je s dokumentacijom u spisu, napose s Ugovorom o kreditu u kojem je navedeno da se kredit odobrava za dovršenje kuće u [adresa] , te je iz ugovora vidljivo da se radi o tipskom ugovoru, kakav je banka u to vrijeme sklapala s većim brojem korisnika, a tuženik ničim nije dokazao da se nije radilo o tipskom ugovoru, niti je predložio dokaze na ovu okolnost.

33.Kako je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba, za dovršenje kuće za privatne potrebe, to je ona prilikom sklapanja Ugovora imala status potrošača u skladu s odredbom čl. 3.st.1.t.1. Zakona o zaštiti potrošača ( 2003),( NN 96/03, 46/07, 79/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ( dalje ZZP-a/2003).

34.Tuženik , suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, nije dokazao činjenicu navodne pune obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u fazi pregovaranja odnosno predugovornoj fazi i njezinog pristanka na takav o kreditu ugovor, a pri čemu bi tužiteljica bio potpuno obaviještena o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi .

35.Stoga su prema mišljenju ovog suda odredbe predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika dana 10.09. 2004.g.,ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa.

36.Naime, nije sporno da je tuženik sklopio s tužiteljicom standardni ugovor o kreditu, koji je kao takav opisan u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu kakvog je tuženik sklapao s većim brojem potrošača, te da se o pojedinim odredbama ugovora nije pregovaralo, utvrđeno je iz iskaza tužiteljice koja navode da joj je u banci ponuđen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF kao najbolji i najbrži , da ona s djelatnicima banke nije pregovarala, već joj je ponuđen gotov tekst ugovora, te je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da ju nitko u banci nije upozorio na mogućnost rasta tečaja CHF u odnosu na kunu izvan nekih uobičajenih granica. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetnih odredbi nedvojbeno je na štetu tužiteljice kao potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. U navedenom tipskom ugovoru, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

37.Međutim, u konkretnom slučaju zbog između stranaka sklopljenog Aneksa ugovora o kreditu od 10.02.2016.g., obveza isplate eventualne razlike po osnovi tih ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak naveden ih presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

38.Naime, nitko od stranaka ne dovodi u pitanje pravnu valjanosti predmetnog Dodatka ugovora o kreditu kojom je izvršena konverzija u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

39.Glede valjanosti ovakvog dodatka ugovora Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio se u odluci poslovni broj Gos-1/2019 -36 od 3. ožujka 2020., donesenoj povodom oglednog postupka radi davanja odgovora na pitanje je li ugovor o konverziji koji je zaključen valjan unatoč tome što je tijekom postupka pravne zaštite kolektivnog interesa i prava potrošača utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

40.Na postavljeno je pitanje najviši sud dao je odgovor da sporazum o konverziji sklopljen na temelju ZID ZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega je za rješenje konkretnog spora odlučno kakvi su pravni učinci ugovora o konverziji. Stoga je neodlučno što u vrijeme sklapanja predmetnog Dodatka još nije bila donesena odluka Vrhovnog suda RH vezano uz ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u CHF.

41.Nije sporno da je predmetni Aneks ugovoru o kreditu od 10.02. 2016. sklopljen sukladno glavi IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, člancima 19.a do 19. i. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16), koja je dodana u tekst temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15- dalje ZID ZPK/15).

42.Dakle, tužiteljica je prihvatila ponudu tuženika koji je u skladu s ZID ZPK/15 bio dužan potrošaču ponuditi konverziju u propisanoj formi i sadržaju, a potrošač nije bio obvezan prihvatiti izračun konverzije , niti s vjerovnikom sklopiti sporazum o konverziji. Pravo izbora bilo je na tužiteljici, pri čemu nije od utjecaja njezina pobuda za zaključenje tog sporazuma.

43.Iako se Vrhovni sud u citiranoj presudi poslovni broj Gos-1/2019-36 od 3. ožujka 2020. izričito ne izjašnjava o tome da li bi potrošači koji su konvertirali ugovor o kreditu uz primjenu valutne klauzule u CHF u ugovor o kreditu uz primjenu valutne klauzule u EUR imali pravo ostvarivati i kondemnatorne zahtjeve na temelju pravomoćnih utvrđenja iz kolektivne pravne zaštite kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, može se reći da se sugerira da bi ostvarivanje takovih zahtjeva trebalo omogućiti onim potrošačima koji su zaključili ugovor o konverziji u suprotnostima s posebnim odredbama ZID ZPK/15, a što ovdje nije slučaj, pa čak tužiteljica niti ne iznosi tvrdnju da bi dodatak ugovoru bio suprotan tom Zakonu.

44.S druge strane Vrhovni sud navodi da je cilj tog Zakona bio otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize na osnovi jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije u odgovarajuće kredite sklopljene u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama, s valutnom klauzulom u EUR-ima, time da se radi o jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca koja se provodila na način da se potrošač koji je bio zaključio ugovor uz valutnu klauzulu u CHF stavi u položaj kakav bi imao da je zaključio ugovor o kreditu vezan u EUR.

45. Upravo iz tog razloga konkretni Aneks ugovoru o kreditu predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu kojeg je Ustavni sud u svojoj odluci U-III-3685/2015 od 4. travnja 2017. ocijenio suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske.

46.Nadalje, budući da je tužiteljica sklapanjem tog Aneksa ugovoru dovedena u poziciju u kojoj bi bila da je zaključila ugovor o kreditu u EUR, našla se u situaciji kao da ništetnih ugovornih odredbi uopće nije bilo, što je u skladu s Direktivom 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.godine.

47.To stoga što je sklapanjem Aneksa ugovora, odnosno sporazuma o konverziji, riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer na to jasno upućuje odredba članka 19.c stavak 1. točka 2. i 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavak 1. točka 4. i 5., koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu.

48.Naime, članak 19.c stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZID ZPK/15 određuje način konverzije tako da se:

"1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta .".

49.U konkretnom slučaju u čl.II. Aneksa sporazumno je utvrđeno da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama Zakona manji od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR za 66,47 kn te da će se za taj iznos uvećati preostala neotplaćena glavnica kredita s valutnom klauzulom u EUR.

50.Nadalje, u čl.III.st.2. navedenog Aneksa utvrđeno je da temeljem izračuna konverzije preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30.09.2015. iznosi 15.958,77 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na taj dan.

51.Dakle, tužiteljica nije ništa preplatila po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu, odnosno ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF , bio je manji od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR za 66,47 kn , te je ugovoreno te da će se taj iznos uvećati preostala neotplaćena glavnica kredita s valutnom klauzulom u EUR.

52.Ovim, po stavu suda, nije narušena ravnoteža između tužitelj ice kao potrošača i tuženika kao kreditora, s obzirom da je od odlučnog značaja već ranije istaknuta činjenica da je tužiteljica u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15 informirana o posljedicama konverzije i da je u skladu s odredbom članka 19. e tog Zakona, ima la mogućnost prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

53.Naime, za tuženika kao kreditora sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor određen je ZID ZPK/15 i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac, dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK, kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju manje plaćenih iznosa , ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka za tužitelja.

54.Kao što je već rečeno, odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize , a na osnovi jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije, odnosno banke, su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

55.Stoga je sklapanjem Aneksa ugovoru (sporazuma o konverziji), na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova, temeljem koje je za manje plaćeni iznos uvećana preostala neotplaćena glavnica kredita s valutnom klauzulom u EUR.

56.Slijedom svega navedenog prema mišljenju ovog suda tužiteljica koja je sklopila sporazum o konverziji (Aneks ugovoru o kreditu) iz članka 19.e. ZID ZPK, nakon sklapanja tog Aneksa nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi joj pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15. Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni suda Republike Hrvatske u svojoj odluci posl.br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

57.Kako u trenutku zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu o pravnim učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu i pravima potrošača u vezi toga, praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske evidentno nije jedinstvena, a nije ni, sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP-a, donesena odluka proširenog vijeća od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa pravnim shvaćanjima kojima bi ostali sudovi bili vezani, te kako bi se strankama omogućilo raspravljanje o svim činjenicama koje bi mogle biti relevantne u ovom parnici, ovisno o pravnih shvaćanjima ne samo prvostupanjskog već i viših sudova, sud je prihvatio prijedlog tužitelj ice za provođenje financijskog vještačenja, te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (23. listopada 2004.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.955,16 CHF, odnosno 1.241,49 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi), a razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (23. listopada 2004.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 6.983,28 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi),a ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (23. listopada 2004.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.767,00 CHF, odnosno 1.122,00 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (svi iznosi), dok razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (23. listopada 2004.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 6.520,96 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (svi iznosi).

58.Stranke nisu imale primjedaba na izračun vještaka Ručevića, time da tuženik i dalje osporava osnovu potraživanja tužiteljice. Uz to tuženik smatra da je iznos tzv. pozitivne preplate potrebno umanjiti za tzv.negativnu razliku u preplati.

59.Sud je nalaz i mišljenje vještaka Ručevića ocijenio stručnim i objektivnim, ali je isti s obzirom na pravna shvaćanja ovog suda o spornim pravnim pitanjima u ovom predmetu neodlučan.

60.Naime, kao što je već naprijed detaljno obrazloženo, ocjenjujući provedene dokaze, te imajući u vidu odredbe ZID ZKP/15, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gos 1/2019-36. od 4. ožujka 2020. , budući da je doneseno oglednom sporu svrha kojeg je upravo osiguravanje jedinstvene primjene prava u sličnim sporovima, rješenje kojih ovisi o istom pravnom pitanju, ovaj sud smatra da potrošač koji je prihvatio konverziju (a što, za razliku od banaka, nije bio dužan) nema pravo potraživati i isplatu, bilo po osnovi naknade štete, bilo po osnovi stjecanja bez osnove, koje bi se temeljilo na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer je osnovna svrha donošenja ZID ZPK/15 bila otklanjanje neravnoteže između banaka i potrošača nastale uslijed primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno dovođenje potrošača koji su takve ugovore sklopili u ravnopravan (dakle, ne i bolji) položaj s potrošačima koji su sklopili ugovore o kreditu denominiranom u EUR, odnosno denominiram u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZID ZPK/15).

61.Dakle, budući da se radi o "…izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca" na koju se prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu primijeniti opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, te da je tako uspostavljena nova pravna osnova i to ne neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – konverzije, sukladno odredbama ZID ZPK/15, po mišljenju ovoga suda, potrošač koji je konverziju prihvatio nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih koje bi platio pod pretpostavkom primjene početnog tečaja CHF na dan puštanja kredita ,a koja razlika prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije u konkretnom slučaju postoji.

62.Naime, omogućavanjem potrošačima koji su prihvatili konverziju da, uz to dobiju i isplatu razlike između plaćenih iznosa i onih koje bi platili pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF na dan puštanja kredita (a na što imaju pravo potrošači koji konverziju nisu prihvatili), ravnoteža legitimnih interesa potrošača i banaka ponovno bi bila narušena te bi takvi potrošači bili dovedeni u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu denominiranom u EUR, denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR, što bi bilo u izravnoj suprotnosti s kogentnim odredbama ZID ZPK, koje su bile preispitane i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske pa bi ignoriranje tih odredbi od strane redovnih sudova bilo suprotno vladavini prava i trodiobi vlasti.

63.Zbog svega navedenoga, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev za isplatu.

64.Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl.154. st. 4. ZPP.

65.Po ocjeni ovog suda tužiteljica u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje, zbog čega tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl.154.st.1. ZPP, jer tužbeni zahtjev tužiteljice, kao potrošača, nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

66.Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 27. ožujka 2026.

S u d a c

Jelena Habulin

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika