REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-21/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Glavaš, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika OPĆE BOLNICE PULA – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, zastupanom po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2026. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Nataše Glavaš, odvjetnice iz Pule i punomoćnice tuženika Tee Tončić, odvjetnice iz Pule, te održanog ročišta za objavu presude dana 27. ožujka 2026., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužiteljici NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati bruto iznos razlike plaće od 2.986,41 Eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 143,25 eur od 15.02.2018.g. do isplate,

-na iznos od 2,03 eur od 15.03.2018.g. do isplate,

-na iznos od 106,92 eur od 15.06.2018.g. do isplate,

-na iznos od 141,50 eur od 15.07.2018.g. do isplate,

-na iznos od 114,76 eur od 15.09.2018.g. do isplate,

-na iznos od 96,94 eur od 15.10.2018.g. do isplate,

-na iznos od 56,82 eur od 15.11.2018.g. do isplate,

-na iznos od 210,87 eur od 15.12.2018.g. do isplate,

-na iznos od 313,14 eur od 15.01.2019.g. do isplate,

-na iznos od 59,44 eur od 15.02.2019.g. do isplate,

-na iznos od 108,10 eur od 15.03.2019.g. do isplate,

-na iznos od 111,68 eur od 15.04.2019.g. do isplate,

-na iznos od 194,34 eur od 15.05.2019.g. do isplate,

-na iznos od 223,50 eur od 15.06.2019.g. do isplate,

-na iznos od 86,85 eur od 15.07.2019.g. do isplate,

-na iznos od 22,68 eur od 15.08.2019.g. do isplate,

-na iznos od 39,51 eur od 15.09.2019.g. do isplate,

-na iznos od 60,06 eur od 15.10.2019.g. do isplate,

-na iznos od 169,35 eur od 15.11.2019.g. do isplate,

-na iznos od 73,89 eur od 15.12.2019.g. do isplate,

-na iznos od 237,09 eur od 15.01.2020.g. do isplate,

-na iznos od 212,06 eur od 15.02.2020.g. do isplate,

-na iznos od 98,48 eur od 15.03.2020.g. do isplate,

-na iznos od 103,15 eur od 15.04.2020.g. do isplate,

po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, tužiteljica odbija.

II Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, da tužiteljici NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.706,20 eur, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu od dana 02.01.2018.g. na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova specijalizacije iz opće kirurgije. U navedenom razdoblju tužiteljeva plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 93/14 – dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 – dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – dalje KU/18) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 – dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 – dalje: TKU/17). Odredbe čl. 94. ZR/94 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u navedenim člancima KU-a, kao i prema predmetnom Ugovoru o radu, tužitelj, kao specijalist kirurgije, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%.. KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57., propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne

./

mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR/14 u čl. 81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl. 59. st. 1., kao i čl. TKU/17 u čl. 58. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. IV. Tužitelj ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Naime, niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/ 13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. To je i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Tuženik međutim, kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužitelju nije u razdoblju od 02.01.2018.g. do danas isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Tužitelj je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. Obzirom da tuženik nije tužitelju isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, samim time je tužitelj uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Na isti je način tužitelju uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju. Kao što je već iznijeto, tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prethodnim točkama ove tužbe. Takvu su praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća pa se stoga pred sudovima u RH vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća. Sudska je praksa o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstveni stav, dajući za pravo radnicima koji potražuje sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Primjerice, takav je stav zauzeo Vrhovni sud RH u presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.: Gž R-105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-427/18. Tužitelj ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sam mogao

./

precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tuženika. Neovisno o tome platne liste, koje za poslodavce u zdravstvu izdaje tzv. sustav Centraliziranog obračuna plaća, su tako složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki radnik uskraćen. Tužitelj je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom iznijetog, tužitelj ovim putem podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena tužitelja za razdoblje od 02. siječnja 2018. do 31. ožujka 2020. godine, kao i izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada tužitelju u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci iz t. III. ove tužbe na koje je tužitelj ovlašten obračunali i na sate prekovremenog rada tužitelja u razdoblju od 02. siječnja 2018. do 31. ožujka 2020. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 16. ožujka 2026. godine (list 175-177 spisa) tužiteljica predlaže da sud donese presudu i naloži tuženiku isplatu kako je pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prvenstveno je potrebno istaknuti da je lijepo i uredno tužitelj naveo neke od zakonskih propisa iz kojih bi njemu pripadala neka razlika plaće i svakako bi bilo korisno da se je tužitelj obratio tuženiku sa svojim zahtjevom za zaštitu prava odmah slijedeći mjesec nakon ostvarenja te navodne povrede radnih prava a ne praktično za neke razlika nakon 5 godina od navodnog nastajanja razlike u plaći. Za dio tužbenog zahtjeva ističe se prigovor zastare. Uz zaključeni ugovor o radu s tužiteljem kao radnikom, tuženik radniku izdaje i rješenje o plaći u kojem rješenju je detaljno navedeno što se uz plaću isplaćuje te ako je radnik u nekom svojemu pravu oštećen ima i pravnu uputu po kojoj može se zahtjevom za zaštitu prava obratiti poslodavcu. Tuženik kao poslodavac ističe da u cijelosti isplaćuje plaću tužitelju kao i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračuna plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Dakle, FINA kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojemu djelovanju FINA, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Stoga i prije svega, tuženik smatra da je tužitelj u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, dakle da se je neko njegovo pravo kao radnika prekršilo, morao se je prethodno obratiti van sudskim zahtjevom za zaštitu prava tužitelju kao poslodavcu da bi mogao ovu tužbu uložiti. Naime, u suštini ovoga spora nije da li tužitelju pripada neka isplata nekog novčanog iznosa već je suština spora u tome da tužitelj kao radnik tvrdi da se njemu krši neko radno pravo i ne obračunava mu se neke dodatke na plaću. Dakle, prije predloženog sudskog vještačenja je tužitelj već zaključio da je njemu uskraćena isplata određenih iznosa dodataka na plaću ali prije dolaska do stupnja financijskog vještačenja, potrebno

./

je nedvosmisleno utvrditi dali tužitelju po propisima pripadaju određene isplate a da bi se to utvrdilo, sud će uz tvrdnje koje iznosi tužitelj u tužbi i njegova tumačenja zakonskih propisa na tu temu i ostalog, morati uzeti u obzir i razmotriti i tumačenja koja o određenim dijelovima kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo. Naime, da bi se utvrdilo da li tužitelj ima neko radno pravo, odnosno pravo na obračun nekog dodatka na plaću, mora postojati izričito postavljeni zahtjev da mu se to pravo prizna, dokazi da to pravo pripada tužitelju temeljem propisa i tumačenja odredbi kolektivnog ugovora. Obvezatno tumačenje propisa – kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo, tumačenje se daje u formi zaključaka koji se usvajaju na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženik primjenjuje sve propise i tumačenja, na tu okolnost se predlaže saslušanje svjedoka – članova povjerenstva, čija su imena i sastav povjerenstva te naznaka poslodavca kod kojega rade javno objavljeni podatak. Tuženik tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno a nije za očekivati da bi se moglo pripisati državi koja donosi te zakonske propise i uređuje njihovu primjenu i tumačenje neka slaba namjera ili pokušaj da radnike nepravilnim obračunom plaća dovodi u položaj oštećene osobe. Konkretno, ako kolektivno pregovaranje dovede do uređenja nekog područja radnih odnosa do određene situacije ili stanja, svaki radnik koji smatra da se njemu krše prava iz radnog odnosa ima pravo uložiti zahtjev za zaštitu prava i nakon obavezujućega tumačenja zajedničkog povjerenstva može očekivati da će to mišljenje biti primijenjeno i da će ili dobiti razliku plaće ili je neće dobiti. Nadalje, u drugi sudskim sporovima koje vode ostali radnici, utvrđeno je da liječnici za vrijeme dežurstva ne ostvaruju određene dodatke jer je to rad u tzv. „dežurstvu“ koje je kolektivnom ugovorom vrlo jasno uređeno i isključuje način obračuna plaće koji sada nakon 5 godina potražuje tužitelj. Prije svega, strane ugovornice koje su zaključile kolektivni ugovor (radnici i poslodavci) preko svojih predstavnika predvidjeli su da će se u slučaju pogrešne primjene odredbi kolektivnog ugovora o tome odlučiti arbitražom koju će sazvati ugovorne strane a ne može se bez odluke takve arbitraže smatrati da neka od strana ugovornica pogrešno primjenjuje odredbe kolektivnog ugovora i da se time omogućuje pojedinom radniku pravo da svoje tražbine na razliku plaće ostvaruje tužbom sudu. Naime, prema sadašnjem stanju stvari, kolektivni ugovor je na snazi, niti jedna od ugovornih strana nije smatrala da nešto sporno postoji da bi sazivala arbitražu i dakle sve je u najboljem redu, U čemu se sastoji greška na koju se poziva tužitelj još nije jasno izrečeno. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o radu (list 7 i 8), obračunske liste i evidencije (list 20-103), proveden je dokaz vještačenjem po vještaku Marinu Rameša (list 110-140), proveden je dokaz saslušanjem vještaka Marina Rameše (list 169-179) te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od dana 02.01.2018.g. na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova specijalizacije iz opće kirurgije i da tužitelj kao liječnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada – za iznimnu odgovornost za život i

./

zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Nije sporno da je tužitelj radio ovisno o potrebama posla prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

6. Sporno je među stranaka da li tuženik ispravno obračunava plaću tužitelju u situacijama kada tužitelj radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka i sukladno tome da li ispravno obračunava prekovremeni rad tužitelja. Također je sporno da li tužitelj pripada pravo na isplatu dodataka na rad sukladno kolektivnom ugovoru i na prekovremene sate koje dodatke tuženik nije isplaćivao. Sporno je također da li je tužitelju isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

7. Tuženik tvrdi kako je tužitelju isplatio sve naknade pa tako i dodatke na rad blagdanom.

8. Odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Sukladno navedenim odredbama tuženik se neosnovano poziva na navedeni zakon kada kaže da se rad na blagdan uračunava u redovni rad i redovnu mjesečnu satnicu jer to navedenim zakonom nije propisano. Isto tako neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima iako tim zakonom kako je već rečeno nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 65. Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

9. Valja istaći kako je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženika ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim

./

danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Dakle radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci GžR- 1300/2019 od 21. listopada 2019. u kojoj kaže da iako je odredbom čl. 59KU/05 odnosno čl. 52 KU/13 definirana evidencija rada na blagdan i neradne dane kao redovni rad koji se ubraja u redovnu satnicu, to ne isključuje primjenu odredbe čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13 prema kojima prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren povrh redovnog rada, a u koji ne ulazi rad na dan blagdana i neradni dan. Dakle, u situaciji kada radnik ne ostvari sate preko redovnog mjesečnog fonda sati, njegov rad blagdanom odnosno neradnim danom evidentiran se kao redovan rad i ubraja u redovnu satnicu sukladno čl. 52. KU/13, a ukoliko takve sate ostvari oni se u smislu čl. 51. st. 9. KU/13 smatraju prekovremenim radom.

10. Sukladno tome sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu čl. 51 st. 9 KU/13, što je u skladu s odredbama Zakona o radu koji propisuju prekovremeni rad.

11. Tvrdnje tuženika kako se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća) te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće, sud uvažava ali to ne opravdava tuženika u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tuženik u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može eventualno ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala.

./

12. Tužitelj nadalje tvrdi kako mu tuženik nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na odrađene prekovremene sate. Odredbom čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora/13 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Istim člankom propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Također prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a odredbom čl. 59. KU propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom 1. naprijed navedenog Kolektivnog ugovora (NN 96/15) propisano je u čl. 4. da se u čl. 59. brojka 10% zamjenjuje sa brojkom 12%. Isto tako odredbom čl. 57. KU/18 je propisano da zbog iznimne odgovornost za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Sukladno navedenim odredbama proizlazi da je tužitelj kao liječnik za svaki odrađeni sat radio u jednakim uvjetima, dakle otežanim uvjetima rada, što jednako vrijedi za prekovremeni rad. Isto tako, tužitelj je imao jednaku odgovornost za život i zdravlje pacijenata u redovnom radu kao i u prekovremenom radu, stoga je neosnovana tvrdnja tuženika da tužitelju ti dodaci pripadaju samo na redovni rad. Naime, tužitelju se isplaćuju dodaci za prekovremeni rad, ali ti dodaci se međusobno ne isključuju već se oni primjenjuju kumulativno sa svim ostalim dodacima sukladno čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora zajedno sa dodacima za prekovremeni rad (takav stav potvrđuje Vrhovni sud RH u svom pravnom shvaćanju sa sjednice građanskog odjela od 9. prosinca 2019., kao i odluka Županijskog suda u Zagrebu Gž R - 588/2020). Sukladno navedenom tuženik je dužan tužitelju isplatiti razliku i po osnovi godišnjeg odmora koji nisu isplaćena u cijelosti.

13. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Marinu Rameši. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 126-140 spisa) – varijanta I proizlazi da je ova varijanta nalaza sastavljena sukladno zadaći od 22. veljače 2024. godine. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka predstavlja isključivo zaključke temeljem financijskih izračuna prema nalogu suda, te ne prejudicira eventualna pravna pitanja vezana uz primjenjivost pojedinih propisa. Ova varijanta nalaza se bazira na pretpostavci da bi do, uključivo i studeni 2015. godine, izračun potrebno sačiniti sukladno zaključku 148, a počevši od prosinca 2015. godine prema zaključku 153. Razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed različite primjene ili neprimjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u dijelu II/ ovog nalaza. Sveukupna razlika iznosi 11.342,92 kuna bruto odnosno 1.505,46 eura u korist tužitelja.

13.1. U varijanti II (list 110-125 spisa) vještak navodi da u ovoj varijanti nalaza izračun je sačinjen pod pretpostavkom da se efektivni mjesečni fond ima primjenjivati jednako za sve radnike, neovisno o tome da li rade u turnusima. Tuženik je za radnike koje ne rade u turnusima primjenjivao efektivni mjesečni fond

./

kao što je korišten u ovoj varijanti izračuna, što je vidljivo iz niže priloženih primjera. Iz tablice je vidljivo da se je kod svih nasumično odabranih djelatnika, u svim nasumično odabranim mjesecima, efektivni mjesečni fond sati određivao na isti način i to tako da su od ukupnog broja dana u mjesecu, pomnoženo sa 8, oduzeti sati subote, nedjelje i blagdana, dakle onako kako stoji u zaključku 148. Isti je način izračuna primjenjivan i nakon donošenja zaključka 153. Naime, u mjesecima u kojima je bilo blagdana koji su padali u radne dane, djelatnici su odradili manje sati nego što im je plaćeno, a što se vidi po tome što su brojevi u koloni 3 manji od brojeva u koloni 4 i to točno za sate u koloni 2. Manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose se na sate koje je tužitelj odradio preko mjesečnog fonda sati, u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka. U spomenutim situacijama tuženik nije tužitelju omogućio plaćeni slobodan dan na koji imaju pravo svi zaposleni u RH sukladno Zakonu o blagdanima. Na taj način je tužitelj u tim mjesecima premašio mjesečni fond sati, te je nastalo 104 neisplaćenih prekovremenih sati (kolona 1 u Prilogu 2). Ukupna razlika bruto plaće po svim osnovama, a prema N, izračunata u ovoj varijanti iznosi 22.501,30 odnosno 2.986,41 eura. Cjelokupni izračun nalazi se u prilozima 2-5 ovog nalaza, a satnica prema kojoj je izračun napravljen u prilogu 1 nalaza.

14. Iz iskaza vještaka Marina Rameše (list 166-169) proizlazi da ustraje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Naime pojašnjava u dijelu u kojem tuženik smatra da bi tužiteljima dodaci na prekovremene sate trebali pripasti tek od 01.04.2020., no to je pravno pitanje ali se vodio uputom VSRH od 09.12.2019. u kojem stoji da zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstvo i zdravstveno osiguranje koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.57. KU pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl.59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Na pitanje na koji sam način je utvrdio redovni mjesečni fond radnih sati za svaki utuženi mjesec i na koji način je utvrdio broj odrađenih sati u svakom pojedinom mjesecu za tužitelja uzimajući u obzir da kada tužitelj radi u turnusima da svaki njegov odrađeni sat bilo subotom, nedjeljom, blagdanom ili noću taj rad ulazi u redovni fond sati te tek ukoliko na taj način ukupni broj odrađenih radnih sati u pojedinom mjesecu prelazi redovni mjesečni fond sati koji se izračunava sukladno tumačenjima Povjerenstva tada isti predstavljaju prekovremeni rad koji se isto kao i za redovno odrađeni sat rada uvećava za sve dodatke na koje ima pravo tužitelj temeljem KU u povećanom iznosu sukladno KU za djelatnost zdravstvenog osiguranja, pa obzirom je to postavljeno kroz jednu odluku Županijskog suda u Varaždinu možeu odgovoriti da u svim varijantama nalaza broj sati odrađenih, odnosno prekovremeni sati utvrđeni su računati na mjesečnom nivou dakle, isključivo u odnosu na mjesečni fond, a ne na pojedinačne dane u tjednu, turnusu te je nebitno da li su dani kada je tužitelj radio bili subota, nedjelja, blagdan ili noć. Što se tiče mjesečnog redovnog fonda radnih sati on se utvrđuje u II varijanti nalaza na način da se broj dana u mjesecu ne računajući subote, nedjelje i blagdane koji padaju u inače radne dane (od ponedjeljka do petka), množi sa 8 ( to je ustvari prema Zaključku 148.). Što se tiče mjesečnog redovnog fonda radnih sati u odnosu na Zaključak 153. prema kojemu je rađen osnovni nalaz do taj mjesečni fond radnih sati koje je naprijed obrazložio se računa način da se od ukupnog broja dana u pojedinom mjesecu oduzimaju samo subote i nedjelje te se tako dobiveni broj množi sa 8. Kada se prezentira rješenje Županijskog suda u Velikog Gorici posl.br. Gž R-171/2023 može dati slijedeći odgovor I to da je u svim svojim nalazima dopunskim primjenjivao i zaključak 148.

./

i zaključak 153., a razlike između njih su slijedeće. Naime, u zaključku 148. su uključeni blagdani, a u zaključku 153. nema blagdana, a već je naprijed obrazložio kako se vrši izračun. Na pitanje tužitelja obzirom da je sukladno zaključku 153. redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna da li vještak može reći koliki je taj redovni mjesečni fond radnih sati za siječanj 2016. (kao primjer se uzima taj mjesec da se lakše razumije o čemu se vodi spor), vještak odgovara: "Mjesečni fond sati je bio 184 sati, međutim redovni mjesečni fond radnih sati je bio 176 sata iz razloga što su dva blagdana padala u dane od ponedjeljka do petka." Na pitanje primjera glavne sestre bolnice i glavne sestre odjela koje jesu medicinsko osoblje ali ne rade turnuse i rade samo jutarnju smjenu kao i na primjer nemedicinskog osoblja koje je prikazivano u dopunama nalaza koje isto tako rade samo jutarnju smjenu, koliki je njihov redovan mjesečni broj radnih sati u siječnju 2018., vještak odgovora: "Kod svih djelatnika koji ne rade u turnusima a koje je uzimao kao primjere utvrdio je da su radili upravo mjesečni redovni broj radnih sati, a blagdani su im bili plaćeni iako ih nisu radili. Na pitanje koliko je za te osobe iznosio redovni mjesečni fond radnih sati za siječanj 2018., na primjer može reći u primjerima koje je pogledao iznosio je je 176 sata." Na pitanje tužitelja pod pretpostavkom da je tužitelj odradio jedan blagdan koliko bi iznosio njegov redovni mjesečni fond radnih sati, sa varijantom koja je nepovoljnija za tužitelja, vještak odgovara da u nepovoljnijoj varijanti za tužitelja u siječnju 2018. redovni mjesečnih fond radnih sati dakle, broj sati koje je djelatnik dužan odraditi iznosio je 184, ako bi se na to primijenio zaključak 153. koji je nepovoljniji za tužitelja pod pretpostavkom da je radio jedan blagdan i sve druge dane u siječnju 2018. onda on ne bi imao pravo na prekovremene jer bi mu falili sati do 184 što je redovni fond. Međutim u stvarnosti COP nije tako radio jer nikome nije pisan minus, ali ne bi dobio niti prekovremeni sat, već bi dobio naknadu za blagdan od 8 sati. Na pitanje tužitelja da li postoji razlika u broju redovnog mjesečnog fonda radnih sati između radnika koje rade samo jutarnju smjenu i ne rade blagdane i radnika koji rade u turnusima i rade na blagdane, vještak odgovara da postoji razlika i ona je objašnjena ispod tablice na stranici sedmoj - osmoj varijante II nalaza i mišljenja povoljnije za tužitelja. Takvu tablicu je radio i u drugim predmetima gdje je kao primjere uzimao ljude koje ne rade u turnusima i na blagdane pa kroz ovaj predmet objašnjava. Na upit tužitelja pod pretpostavkom pravnog tumačenja zaključka 153. da redovni mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike bez obzira da li rade jutarnju smjenu, dežurstva, turnuse i sl., koji od dva sačinjena izračuna bi bio ispravan za primijeniti, vještak odgovara da pod pretpostavkom da se za sve djelatnike redovni mjesečni fond radnih sati ima računati na isti način ispravan je izračun povoljniji za radnika koji je sadržan u varijanti II nalaza i mišljenja (povoljniji izračun za tužitelja) kojeg je izradio u svim ovakvim predmetima bez obzira da li se radilo o liječnicima ili medicinskim sestrama. Na daljnje pitanje da li postoji razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati nakon 21. prosinca 2015. između tuženika i nastavnog Zavoda za hitnu medicinu istarske županije, vještak odgovara da kao što je već naveo u podnesku u ovosudnom predmetu pod posl.br. Pr-23/2020. od 3. studenog 2023. gdje je na primjerima objasnio razlike u obračunu radnih sati kod Zavoda za hitnu medicinu u odnosu na Opću bolnicu Pula, u tim primjerima jasno se vidi da se je taj obračun razlikovao i to na način da su djelatnici Opće bolnice Pula radili više sati za isti broj plaćenih sati kao djelatnici Zavoda. Na daljnji upit da li je prema II varijanti nalaza moguća situacija u kojoj bi tužitelj primio manju plaću u odnosu na drugog zaposlenika sa istog odjela tuženika koji je odradio manji broj sati, uz pretpostavku da su svi drugi parametri za izračun plaće jednaki, vještak odgovara

./

kako navedena situacija nije moguća. Na daljnji upit da li je navedena situacija moguća primjenom osnovnog nalaza i mišljenja, vještak odgovara kako bi teoretski to bilo moguće, ali se ovom prilikom ne može izričito referirati o preciznim parametrima primjenom kojih bi došlo do navedene situacije. Na pitanje tuženika da vještak objasni razliku ŽG koja dolazi raditi svaki dan od 7 -15 sati od ponedjeljka do petka jer vikend ne radi i jedne medicinske sestre koja dođe u ponedjeljak raditi, ali radi u turnusima što se dešava sa tom sestrom pa joj slučajnošću radni sati padaju na primjer na blagdan, vještak odgovara: "Osoblje koje radi u turnusima nema raspored posla fiksiran u odnosu na dane u tjednu niti u odnosu na smjene pa tako postoje smjene od 12 sa ti, 16 sati, noćne smjene, a isto tako rade redovno, blagdanima te subotama i nedjeljama ukoliko im ti dani ulaze u turnus. Međutim dani odmora između turnusa mogu biti dani koje su osoblju koje nije u turnusima redovni radni dan. Zajednička je jedina ukupna suma sati na nivou mjeseca. Nikada u svojim nalazima nije pisao prekovremeni rad samo zato što je pojedini djelatnik radio blagdanom nego isključivo kao zbroj odrađenih sati na nivou mjeseca u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati. Ne može odgovoriti na pitanje na primjer da tuženik odluči raditi samo 8 sati u smjenama da li bi bilo dovoljno radnika da to pokrije, ne može točno odgovoriti jer ne zna koliko bolnica ima zaposlenih ljudi. Teoretski je sve moguće da ovaj broj sada ljudi odradi samo 8 sati u svim vrstama smjena ali to onda znači da nema prekovremenih sati no to je sve stvar poslodavca kako će on organizirati rad. Na poseban upit suda odgovara da ovo što je objasnio u ovom slučaju vrijedi u svim predmetima u kojima je vještačio bez obzira da li se radi o medicinskoj sestri ili liječniku. Pod pretpostavkom da tužiteljica i jedna njezina kolegica sa istog odjela, sa istim stažom, istom osnovnom plaćom i istim dodacima u siječnju 2018. odrade jednak broj radnih sati, odrade jednak broj popodnevnih smjena, jednak broj rada subotom i nedjeljom te da je jedina razlika da je jedna odradila blagdan koji pada u utorak a druga blagdan koji pada u nedjelju da li će primjenom za tužiteljicu nepovoljnijeg obračuna iz nalaza i mišljenja vještaka te dvije sestre dobiti jednaku plaću, vještak odgovara da neće dobiti jednaku plaću iz razloga što će medicinska sestra koja nije radila na blagdan koji je pao u utorak dobiti naknadu za državni blagdan a druga neće.

15. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka glede matematičkog izračuna no stajalište je ovog suda kako je isključivo izračun iz varijante II sačinjen ispravnim pravnim pristupom. Dakle ovaj sud smatra da je upravo navedena varijanta nalaza i mišljenja vještaka jasna i potpuna te sačinjena pravilnom primjenom i tumačenjem zakonskih propisa te u skladu sa ostalim provedenim dokazima pa stoga u konkretnom slučaju valja primijeniti varijantu II u skladu s kojom je tužitelj i uskladio tužbeni zahtjev. Naime tuženik je prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Naime valja ukazati na razliku između termina "redovni mjesečni fond sati" i "mjesečni fond radnih sati". Redovni mjesečni fond sati je broj sati u mjesecu za koje se radnicima isplaćuje plaća i/ili naknada plaće i naveden je u platnim listama, te je isti za sve radnike u Republici Hrvatskoj bez obzira na posao koji obavljaju. Mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. Dakle, redovni mjesečni fond sati definira sate koji se plaćaju kroz plaću

./

i/ili naknadu, a mjesečni fond radnih sati definira broj sati u mjesecu koji se efektivno trebaju odraditi. Formulacija korištena u Kolektivnom ugovoru i Zaključcima (sati koje radnik treba odraditi) ne ostavlja mogućnost drugačije interpretacije nego da se radi o satima koji se stvarno moraju odraditi. Formalna razlika između Zaključka br. 153., od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) je u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati ali oba zaključka se u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati. Konkeretno tuženik je radnicima koji nisu radili na blagdan uračunavao neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao ovjde tužitelju, iako je isti za blagdane radio. Time je ovdje tužena bolnica radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračavala kao odrađene, dok je radne sate radnici koja je radila na blagdan uračunavala kao pravo na plaću i time su ostvarivali isti fond radnih sati kao i radnic i koji su na blagdan stvarno radili.

16. Nadalje u provedenom je postupku saslušan vještak financijske struke Marin Rameša koji je pojasnio svoj pisani nalaz i mišljenje pa iz njegova iskaza u odnosu na varijantu II nalaza jasno proizlazi da su u konkretnom slučaju djelatnici koji ne rade na blagdan odradili manje radnih sati odnosno plaćeni su im radni sati + blagdan/praznik (u mjesecima u kojima je u radnom tjednu “blagdan/praznik) pa nastavno na sve navedeno, proizlazi da razlika nastaje u mjesecima kada je tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu, u odnosu na ostale djelatnike koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, blagdanima te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad. Dakle zaključno kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (da li nasumično izabrane ili nedmedicinsko osoblje) tada bi razlika plaće bila identična izračunima iz osnovnog nalaza i mišljenja. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev usklađen sa varijantom II nalaza i mišljenja slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

17. Valja ukazati da je u odlukama VSRH (Rev 1071/21, Rev 1293/21, Rev 1045/21) zauzet stav, koji stav dijeli i ovaj sud, da ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ovaj sud smatra da se u utuženom periodu imau primijeniti Zaključak 153. Obzirom je isti u primjeni od 21. prosinca 2015. pa nadalje, s time da je sud mišljenja da sukladno Zaključku 153. redovan mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike, bez obzira radili oni samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i sl. Redovni mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. i to na način da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 -satnog radnog tjedna.

18. Dakle zaključak ovoga suda je da je tuženik na pravilan način obračunavao redovan mjesečni fond radnih sati nemedicinskog osoblja (koji u pravilu ne rade neradnim danom), ali da isto nije učinio i za tužitelja jer između

./

medicinskog i nemedicinskog osoblja ne smije postojati razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda sati sve sukladno Zaključku 153. Zaključkom 153. propisano je da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati. Četrdesetosatno tjedno puno radno vrijeme propisano je odredbom iz čl. 61. Zakona o radu; propisano je da radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od neprekidno 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata (čl. 74 ZOR-a), kao i da radnik ima pravo na neprekidni tjedni odmor od najmanje 24 sata (čl.75. ZOR-a), dok je raspored radnog vremena u isključivoj domeni poslodavca. Kako subota i nedjelja predstavljaju radne dane, to je legitimno pravo sindikata i poslodavca da radi pravilnog obračuna redovnog mjesečnog fonda sati upravo ta dva dana u tjednu utvrde kao dane koji neće ulaziti u obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a sve kako bi se zadovoljio zakonski kriterij 40 satnog radnog tjedna. Pravilnom primjenom zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu se uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati. Neradni dani taksativno su navedeni u čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br.110/19). Dakle zaključno je stajalište ovog suda da u konkretnom slučaju valja primijeniti oba Zaključka 148. (do 20. prosinca 2015.), kao i Zaključak 153. (od 21. prosinca 2015. pa nadalje) ali tumačenjem navedenih Zaključaka kako je naprijed obrazloženo jer bi svako drugačije tumačenje bilo na štetu zaposlenika koji rade u turnusima. Sud smatra potrebnim ukazati na odluke u kojima je ovakav pravni stav zauzet kao što su odluka Županijskog suda u Karlovcu posl. broj: Gž R-111/2022 od 08. veljače 2022., presuda ŽS Karlovac posl. broj Gž R-51/2022 od 26. kolovoza 2022., presuda ŽS Osijek posl. broj Gž R 839/2022 od 01. prosinca 2022. , presude Županijskog suda u Splitu Gž R-1164/21 od 19.07.2023., Gž R-111/22 od 19.12.2023. Konačno valja ukazati i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. (Narodne novine 86/23) u kojoj Odluci je izražen stav da je upravo na sudu tumačenje svakog pojedinog propisa, svake zakonske norme prilikom njihove primjene na konkretan predmet pa tako i vjerodostojnih tumačenja koja također imaju snagu zakona. Stoga je prema motrištu ovog suda upravo na sudu tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora u svakom pojedinom slučaju cijeneći sve okolnosti toga slučaja polazeći pritom prvenstveno od zakonskih odredbi (Zakona o radu, Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj) a sve opet polazeći od temeljnog načela da odredbe Kolektivnog ugovora za pojedinu djelatnost pa tako niti tumačenja odnosno Zaključci Povjerenstva za tumačenje KU-a ne smiju biti nepovoljniji za zaposlenike od temeljnih zakonskih odredbi. Naime i suvremeni pravni sustavi država članica Europske Unije (Italije, Belgije) poznaju institut vjerodostojnog tumačenja ali ga opet ograničavaju zabranom retroaktivnosti i zabranom zadiranja u funkciju pravosuđa i sudske postupke u tijeku na što ukazuje i stav zauzet u navedenoj Odluci Ustavnog suda RH.

19. Što se tiče tumačenja Zajedničke komisije KU Dodatak III (Zaključke 58. i 95) valja ukazati da je i u tom dijelu jedino ispravno prihvatljiva osnovna varijanta nalaza i mišljenja jer je Zaključkom osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost

./

za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime takav Zaključak donesen je na sjednici Vrhovnog suda RH i prije stupanja na snagu KU Dodatak III a navedeni Zaključak obvezuje ovaj sud, pa je svako drugačije tumačenje dodatka III KU-a i primjene istog po tuženiku u cijelosti neutemeljeno. Stoga je valjalo odbiti prijedlog tuženika za provođenjem daljnjih dopuna vještačenja a sud nije cijenio potrebnim provesti niti novo vještačenje.

20.Tužitelju u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 15. u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, tužitelji nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.). Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

21. Tužitelju je sukladno čl. 154. st. 1. u vezi st. 5. Zakona o parničnom postupku priznat parnični trošak sukladno uspjehu u sporu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr 8/1), za zastupanje na ročištu 19.10.2023. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 11.03.2025. 25 bodova (Tbr.9/4), na ročištu 27.10.2025. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 17.12.2025. 100 bodova (Tbr.871), za zastupanje na ročištu 28.01.2026. 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska od 16.03.2026. 25 bodova (Tbr.873) i za zastupanje na ročištu 16.03.2026. 100 bodova (Tbr.9/1) što uvećano za PDV iznosi 1.375,00 eur. Tužiteljici je nadalje priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 331,20 eur pa joj je ukupno na ime parničnog troška priznat iznos od 1.706,20 eur.

U Puli, 27. ožujka 2026. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

./

Dna:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.

./