Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Frana Kurelca 3
37-Posl.br. P-711/25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri, odvjetnicima iz Zadra, protiv tužene Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 24. prosinca 2025., u prisutnosti zam. pun. tužitelja, a u odsutnosti tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 13.727,56 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 0,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.08.2007. do isplate,
- 5,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.09.2007. do isplate,
- 0,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.10.2007. do isplate,
- 0,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.11.2007. do isplate,
- 3,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.12.2007. do isplate,
- 2,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.01.2008. do isplate,
- 14,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.02.2008. do isplate,
- 22,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.03.2008. do isplate,
- 29,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.04.2008. do isplate,
- 11,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.05.2008. do isplate,
- 7,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.06.2008. do isplate,
- 12,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.07.2008. do isplate,
- 1,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.08.2008. do isplate,
- 4,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.09.2008. do isplate,
- 14,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.10.2008. do isplate,
- 65,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.11.2008. do isplate,
- 26,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.12.2008. do isplate,
- 72,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.01.2009. do isplate,
- 75,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.02.2009. do isplate,
- 77,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.03.2009. do isplate,
- 69,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.04.2009. do isplate,
- 70,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.05.2009. do isplate,
- 60,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.06.2009. do isplate,
- 49,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.07.2009. do isplate,
- 53,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.08.2009. do isplate,
- 62,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.09.2009. do isplate,
- 54,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.10.2009. do isplate,
- 53,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.11.2009. do isplate,
- 62,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.12.2009. do isplate,
- 70,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.01.2010. do isplate,
- 80,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.02.2010. do isplate,
- 77,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.03.2010. do isplate,
- 95,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.04.2010. do isplate,
- 91,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.05.2010. do isplate,
- 95,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.06.2010. do isplate,
- 141,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.07.2010. do isplate,
- 131,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.08.2010. do isplate,
- 168,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.09.2010. do isplate,
- 149,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.10.2010. do isplate,
- 132,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.11.2010. do isplate,
- 178,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.12.2010. do isplate,
- 202,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.01.2011. do isplate,
- 184,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.02.2011. do isplate,
- 190,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.03.2011. do isplate,
- 175,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.04.2011. do isplate,
- 177,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.05.2011. do isplate,
- 220,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.06.2011. do isplate,
- 228,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.07.2011. do isplate,
- 281,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.08.2011. do isplate,
- 274,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.09.2011. do isplate,
- 232,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.10.2011. do isplate,
- 227,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.11.2011. do isplate,
- 224,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.12.2011. do isplate,
- 234,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.01.2012. do isplate,
- 246,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.02.2012. do isplate,
- 247,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.03.2012. do isplate,
- 239,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.04.2012. do isplate,
- 242,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.05.2012. do isplate,
- 246,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.06.2012. do isplate,
- 242,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.07.2012. do isplate,
- 242,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.08.2012. do isplate,
- 238,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.09.2012. do isplate,
- 230,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.10.2012. do isplate,
- 239,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.11.2012. do isplate,
- 242,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.12.2012. do isplate,
- 242,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.01.2013. do isplate,
- 228,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.02.2013. do isplate,
- 237,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.03.2013. do isplate,
- 240,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.04.2013. do isplate,
- 234,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.05.2013. do isplate,
- 219,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.06.2013. do isplate,
- 214,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.07.2013. do isplate,
- 221,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.08.2013. do isplate,
- 226,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.09.2013. do isplate,
- 239,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.10.2013. do isplate,
- 232,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.11.2013. do isplate,
- 235,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.12.2013. do isplate,
- 238,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.01.2014. do isplate,
- 229,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.02.2014. do isplate,
- 234,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.03.2014. do isplate,
- 231,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.04.2014. do isplate,
- 226,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.05.2014. do isplate,
- 224,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.06.2014. do isplate,
- 225,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.07.2014. do isplate,
- 231,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.08.2014. do isplate,
- 237,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.09.2014. do isplate,
- 237,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.10.2014. do isplate,
- 240,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.11.2014. do isplate,
- 245,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.12.2014. do isplate,
- 243,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu:
01.01.2015. do isplate,
a koja teče do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tr i postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.587,13 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku od 27. ožujka 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od dana 1. travnja 2025., posl.br. Gž-504/21 ukinuta je ovosudna presuda Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 2465/2018-32 od 10. prosinca 2020. ispravljena ovosudnim rješenjem, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-2465/2018-44 od 5. ožujka 2025. u dijelu pod točkom 1. izreke i 2. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.203, 93 EUR te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.
2. Tužitelj u tužbi od 19. listopada 2018. navodi da je sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu 19. lipnja 2007. s valutnom klauzulom vezanom za CHF, da tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je stoga valutna klauzula ništetna, da je tužitelj tuženiku pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnova, da je stoga u obvezi vratiti tužitelju sve što je stekao bez osnova s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja, da će tužbeni zahtjev urediti nakon što se provede financijsko vještačenje.
3. U odgovoru na tužbu, tuženik je u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, da tužitelju nedostaje pravni interes za vođenje parnice, jer da je tužitelj s tuženikom 15. siječnja 2015. sklopio Aneks br. 1 Ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR, da su stranke u cijelosti uredile svoj ugovorni odnos i riješile problematiku predmetnog postupka i da to otklanja svaku daljnju potrebu za sudskom zaštitom, da je tužitelj dobrovoljno zaključio Aneks Ugovora o kreditu s tuženikom i da temeljem tog Aneksa nema tužitelj prema tuženiku nikakvih zahtjeva i prihvaća opće uvjete tuženika, da je valutna klauzula u predmetnom ugovoru ugovorena u skladu sa zakonskim propisima, da tužitelj ne obrazlaže neravnotežu u pravima i obvezama, već samo da istu paušalno navodi, da se postupci kolektivne zaštite ne mogu primijeniti na konkretan slučaj, da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita, ističe prigovor zastare potraživanja za otplatu u anuitetima i nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer, da su uplate po kreditu vršene i od drugih osoba, a ne samo tužitelja, ističe prigovor radi prebijanja s osnova manje plaćenih i povlaštenih anuiteta, koji će naknadno precizirati.
4. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5103595994, Aneks br.1 Ugovor o kreditu br. 51400607-5103595994, otplatni plan, tuženikove reklame o vrstama kredita, preostalu dokumentaciju tuženika, saslušao je tužitelja, svjedoke ZĆP i ŠĆ te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Katici Pehar.
5. Uvidom u Ugovor o kreditu, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 51400607-5103595994 i to dana 19. lipnja 2007. u iznosu od 123.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj i to kredit građana preko tri godine uz čvrstu valutnu k lauzulu, s rokom vraćanja od 144 mjeseca.
5.1. U spornoj odredbi čl. 7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.
6. U svom nalazu i mišljenju od 8. kolovoza 2020. stalni sudski vještak Katica Pehar navela je da je sačinila dvije varijante nalaza i mišljenja i to zbog promjene srednjeg tečaja CHF na dan zaduženja obveze po kreditu u odnosu na srednji tečaj CHF važeći na dan isplate kredita tuženik da je teretio tužitelja za 103.420,92 kn više nego što bi ga teretio da promjene tečaja CHF nije bilo za razdoblje od 1. kolovoza 2007. do 1. siječnja 2015., a prema nalogu za vještačenje razlika je prikazana uslijed promjene tečaja CHF i u valutu EUR na dan dospijeća obveze (list 174-175 spisa), a kada bi se tečajne razlike obračunavale prema stvarno plaćenim iznosima na dan plaćanja zbog promjene srednjeg tečaja CHF na dan plaćanja obveze po kreditu u odnosu na srednji tečaj CHF važeći na dan isplate kredita, tuženik da je od tužitelja naplatio 101.462,17 kn više nego što bi naplatio da promjene tečaja CHF nije bilo (list 176-178), u privitku je otplatni plan kredita sa obračunom tečajnih razlika prema izvršenom plaćanju (list 179-181 spisa).
6.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kao niti tuženik na matematički dio, ali je naveo da i dalje osporava osnov tužiteljevog potraživanja.
7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
8. Naime, na početku valja navesti da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o kreditu odnosno o ugovornom odnosu u kojem je napravljena konverzija sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), dalje ZID ZPK, budući je Aneks br.1 Ugovora o kreditu br. 51400607-5103595994 sklopljen dana 15. siječnja 2015., a ZID ZPK donesen je dana 18. rujna 2015., stupio na snagu 25. rujna 2015., dakle devet mjeseci nakon sklapanja predmetnog Aneksa. Osim toga, kada se sadržajno usporedi predmetni Aneks s bilo kojim Aneksom kojim je uistinu provedena konverzija osnovnog ugovora prema ZID ZPK (NN 102/15), uočava se da su to sadržajno potpuno različiti Aneksi.
9. Iako tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnost predmetnih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu već samo isplatu s osnova njihove ništetnosti, valja navesti da iako je stav ovoga suda da je vezan odlukama donesenim u kolektivnom sporu, da će u nastavku obrazložiti razloge ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.
10. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 19. lipnja 2007. zaključen ugovor o kreditu br. 51400607-5103595994 predmet kojeg je iznos od 123.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 144 mjeseci od dana prijenosa kredita u otplatu.
11. Sporno je između stranaka da li su odredbe čl.7 u dijelu koji glasi „VALUTNA KLUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“. ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju od kolovoza 2007. pa do siječnja 2015. naplatio temeljem valutne klauzule, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 13.727,56 eura također sporna.
12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 19. lipnja 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).
15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).
16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).
17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).
18. Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).
20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 19. lipnja 2007. o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.
21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu sadržanim u Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.
22. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po ko risnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
23. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.
24. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
25. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
26. Cijeneći sadržaj spornih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu Ugovora o kreditu od 19. lipnja 2007. kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.
27. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
28. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.
29. O sadržaju spornih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu Ugovora o kreditu od 19. lipnja 2007. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda iste predstavljaju odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.
30. Naime, sporni dijelovi odredbi koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrže bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.
31. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj spornih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu Ugovora o kreditu od 19. lipnja 2007. isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koja za njega proizlaze ugovaranjem spornih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu Ugovora o kreditu od 19. lipnja 2007. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 19. lipnja 2007. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.
32. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.
33. Naime, odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedna je od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj spornih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija.
34. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO-a.
35. Ugovorne odredbe kakve su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu Ugovora o kreditu od 19. lipnja 2007. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.
36. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
37. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.
38. Imajući u vidu sadržaj spornih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu među strankama zaključenog ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda predstavljaju ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to sve na štetu tužitelja kao potrošača, pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP -a nepoštena ugovorna odredba.
39. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da sporne ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 19. lipnja 2007. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.
40. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 19. lipnja 2007. može opstati i bez tih ništetnih odredbi Ugovora, s time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.
41. Kako je tuženik na temelju takvih odredbi ugovora u razdoblju od kolovoza 2007. pa do siječnja 2015. primio ukupni novčani iznos od 13.727,56 eura također sporna, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužitelj ne osporava, a niti ga tuženik u svom podnesku od dana 4. rujna 2020. matematički osporava, međutim valja navesti da u skladu s odredbama članka 259 i članka 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO- a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju te odlučiti kao u toč.I. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
42. Nadalje, ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su nepoštene odredbe ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od kolovoza 2007. pa do siječnja 2015.
43. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
43.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.
43.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 10. listopada 2018. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od kolovoza 2007. pa do siječnja 2015. to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO -a, to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.
44. Također, valja navesti da nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i to iz razloga što je upravo tužitelj korisnik kredita odnosno isti ga je sklopio s tuženikom, a to što je eventualno netko drugi za tužitelja izvršio pojedinu uplatu anuiteta po predmetnom kreditu prema stavu ovoga suda ne utječe na naprijed navedeno.
45. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužitelja, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što je već ranije gore navedeno da predmetni ugovor o kreditu nije konvertiran, međutim sve i da je konvertiran također bi tuženikov prigovor bio neosnovan budući sklapanje Aneksa nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev- 2868/18).
46. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na pet ročišta i to četiri ročišta u iznosu od 500,00 eura za svako i jedno ročište u iznosu od 200,00 eura (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja pet podneska i to jedan u iznosu od 200,00 eura, tri u iznosu od 500,00 eura za svaki i jedan u iznosu od 200,00 eura (T.br.8 t.1 i t.3 Tarife), sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 500,00 eura (T.br.10 t.6 Tarife), PDV-a u iznosu od 1.200,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,58 eura, sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 45,29 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, dakle sveukupni je trošak tužitelja u iznosu od 6.587,13 eura.
46.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 27. ožujka 2026.
S U D A C
Mate Radović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
