REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3981/25-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747 Zagreb, zastupan po odvjetnicima iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka dana 11.veljače 2026., dana 27.ožujka 2026

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747 Zagreb da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 iznos od 9.993,94 € sa zateznim kamatama od 10.06.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 € sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je njegova osiguranik ŠA stradao u osobnom automobilu 18.12.2015. krivnjom osiguranika tuženika JA upravljajući vozilom [registarska oznaka], a odgovornost tuženika je utvrđena pravomoćnom presudom OS Zlatar Kov 50/16 od 19.04.16.

2. Tužitelj svojim rješenjem 1117293 od 28.09.2018. priznao pravo na invalidsku mirovinu- invalidnost uzrokovana 100 % štetnim događajem, i za razdoblje od 01.07.2022 do 31.03.2024. isplatio osiguraniku 9.999,94 € koje od tuženika sada potražuje temeljem čl. 161 i 164 ZOMO sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da se dana 18.12.2015. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – čl 22. st 1 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ne postoji obveza tuženika na naknadu navodne štete tužitelju jer ista tužitelju nije ni nastala, imajući u vidu da je osiguraniku tužitelja priznato mirovinsko pravo temeljem ozljede izvan rada, a 01.01.2006. stupio je na snagu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (nn 151/05) – prema članku 27. cit. zakona zavodi mirovinskog osiguranja imaju pravo od osiguravajućeg društva potraživati naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike. U konkretnom slučaju osiguranik tužitelja je umirovljen zbog ozljede izvan rada te je stoga zahtjev neosnovan. Obračun tužitelja nije javna isprava i ne predstavlja relevantan dokaz na okolnost visine štete jer se na sporove koje pokreće tužitelj protiv osiguravajućih društava primjenjuje ZOOP i to čl. 27. Budući da tužitelj ne dostavlja dokaze na okolnost postoji li eventualna šteta primjenom čl. 27. ZOOP-a, to tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Podredno, osporava i uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i gubitka njegove radne sposobnosti. Poziva se na odluku ŽS Varaždin Gž 1778/2015 od 29.03.2016. Ističe prigovor doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja. Osporava i zatraženi tijek kamata, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu OS Zlatar Kov 50/16 (list 3-5), mišljenje vještaka i rješenje tužitelja od 28.09.18 (list 9-20), odštetni zahtjev od 26.05.25. (list 21-23), obračun (list 24-37), te temeljem čl 8 i 219 ZPP zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U konkretnom slučaju obvezu tuženika potrebno je utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP). Obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. (Vrhovni sud RH, br. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.god, Rev.552/2022. od 17.05.2022., i Rev.184/2022. od 23.03.2022.)

6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Uvidom u rješenje tužitelja rješenje tužitelja 1117293 od 28.09.2018. sud je utvrdio da je tužitelj u okviru svojih ovlasti priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, i na temelju istog vršio isplate i u utuženom iznosu koji proizlazi iz obračuna na listu 24-37 spisa.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako primjerice Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.).

9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Također, čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10. U ovoj pravnoj stvari treba primijeniti čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 ,; dalje: ZOOP). Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovora o osiguranju (st.1.) s time da se stvarnom štetom smatra između ostalog, razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.), a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.).

11. U konkretnom slučaju stoga je valjalo primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (tako i prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022 od 12.siječnja 2022. i Rev-552/2022 od 17.svibnja 2022.), a ovo stoga što je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zbog čega se obvezno-pravni odnos stranaka prosuđuje prema odredbama navedenog zakona.

12. Sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, što znači da je, uz izričito propisanu iznimku, na strankama isključiva inicijativa na predlaganju dokaza.

13. U smislu odredbe čl.221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Kako se stvarnom štetom u smislu stavka 1. članak 27 ZOOP smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku koji su veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, na tužitelju je teret dokazivanja da takva razlika postoji, u smislu čl. 219. ZPP-a odnosno iznosa određenog člankom 27. stavak 3. ZOOP-a, a taj iznos tužitelj nije dokazao odnosno nije predložio odgovarajuće dokaze, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan, te odlučuje kao u izreci.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na troškove zastupanja tuženika po odvjetniku sukladno OT, uz vps iz tužbe, a tužitelj je spor izgubio, sukladno OT (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23) i specificiranom troškovniku sud je tuženiku priznao; za sastav odgovora na tužbu 100 bodova i zastupanje na 1 roč 100 bodova, plus pdv, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1 i 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 42 OT., ukupno 500,00 €. Kamata na parnični trošak pripada tuženiku sukladno čl. 151 st 3 ZPP.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju

- tuženika