REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-1144/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mirku Kovač, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod, zastupana po punomoćniku Draženu Ivančić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, te umješača na strani tuženika Opća bolnica Nova Gradiška, Nova Gradiška, Josipa Jurja Strossmayera 17 A, OIB: 71630358814, zastupana po punomoćniku po zaposlenju ŽL, dipl. iur., radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. veljače 2026, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Sandre Petrović, odvjetnice, za tuženika punomoćnika Dražena Ivančić, odvjetnika, i za umješača punomoćnika JL, dipl.iur., dana 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, Slavonski Brod, Ulica dr. Andrije Štampara 42, OIB: 91554844265, da tužiteljici UL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati bruto iznos od 827,49 eura (osamsto dvadeset sedam eura i četrdeset devet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznos od:

-50,84 EUR od 16. ožujka 2016. godine

- 74,66 EUR od 16. travnja 2016. godine

- 70,32 EUR od 16. svibnja 2016. godine

- 70,65 EUR od 16. lipnja 2016. godine

- 75,44 EUR od 16. srpnja 2016. godine

- 72,51 EUR od 16. kolovoza 2016. godine

- 73,12 EUR od 16. rujna 2016. godine

- 69,08 EUR od 16. listopada 2016. godine

- 75,16 EUR od 16. studenog 2016. godine

- 70,96 EUR od 16. prosinca 2016. godine

- 72,91 EUR od 16. siječnja 2017. godine

- 51,81 EUR od 16. veljače 2017. godine,

sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Tužiteljica UL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu glavnice u iznosu od 526,28 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 686,64 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica s dijelom troškova postupka u iznosu od 1.026,56 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je utužila tuženika radi isplate razlike u plaći navodeći u tužbi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09).

1.1. Ističe da je 23. studenog 2006., između Vlade Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i Sindikata javnih službi, sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini.

1.2. Nadalje, Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009., sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV -V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

1.3. Dana 26. listopada 2011., između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, za koje je tužiteljica navela da predstavljaju osnovu tužbe, a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istoga 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

1.4. Vlada RH i Sindikati javnih službi, dana 28. prosinca 2012., usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5., u vezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

1.5. Tužiteljica je navela da je odredbom čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

1.6. Navela je i da je 27. studenog 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. godine.

1.8. Budući da joj je tuženik od prosinca 2015., pa nadalje u cijeloj 2016., plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto po osnovici od 5.415,37 kn, tužiteljica smatra da u utuženom razdoblju postoji dug tuženika s osnove razlike u plaći.

1.9. Tužiteljica je predložila donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da joj za utuženo razdoblje isplati razlike bruto iznos od pretpostavljenih 10.200,00 kn ili sada 1.353,77 eura, skupa sa zakonskim Zateznim kamatama, koji iznos zadržava pravo urediti nakon dostave dokumentacije i provedenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u pogledu osnova, tako i visine tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije prvenstveno iz razloga što je tužitelj bio u utuženom razdoblju zaposlenik Opće bolnice N. Gradiška. Navodi da je Sporazumom o diobenoj bilanci Opće bolnice „dr. J. Benčević“ Slavonski Brod, zaključenom dana 22.2.2018. između tuženika i Opće bolnice N. Gradiška, regulirana sva prava i obveze, kao i podjela imovine, preuzimanje djelatnika kao i podjela sudskih sporova. Dalje, da je odredbom članka 4. Sporazuma o diobenoj bilanci, zaključenog između tuženika i Opće bolnice Nova Gradiška jasno utvrđeno kako će se svi eventualni budući sporovi podijeliti prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika, pa je stoga Opća bolnica N. Gradiška pasivno legitimiran za cijelo razdoblje kojim tužitelj potražuje razliku plaća.

2.2. Isti prigovor promašene pasivne legitimacije ističe i iz razloga što tuženik osim što ne određuje visinu osnovice za plaće u javnim službama niti implementira parametre za izračun plaća, nije niti potpisnik bilo kojeg pravnog akta kojim se definira visina osnovice. Eventualno su potpisnici navedenih sporazuma imali mogućnost oformiti arbitražno vijeće kao i mogućnost sudske zaštite te pokrenuti odgovarajući postupak kojim bi se utvrdilo postojanje ovog prava budući da tuženik nije sudjelovao niti u pregovorima o donošenju Sporazuma, kao niti Izmjena i dopuna na koje se tužitelj poziva, a nije ni potpisnik navedenih sporazuma.

2.3. Odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javim službama (Narodne novine 39/2009) propisano je da od 1. travnja 2009., prestaju važiti odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Odmah zatim Vlada RH je sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama („Narodne novine 39/2009) donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 40/09) koja se primjenjuje od 1. travnja 2009., dakle, odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama stavljen je izvan snage Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., pa tako niti daljnje izmjene i dopune toga Sporazuma ne mogu samostalno egzistirati kako to tužitelj smatra. Vlada Republike Hrvatske je na temelju Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 40/09) kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto i primjenjuje se kontinuirano od 1. travnja 2009. do 1. s iječnja 2017. godine.

2.4 Naime, 1. siječnja 2017., na snagu je stupila Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim se visina osnovice za obračun plaća utvrđuje u iznosu od 5.211,02 kn. Utvrđivanje ispunjenja uvjeta navedenih u Sporazumu, te Dopunama i Izmjenama, nije predmet ovog postupka iz jednostavnog razloga što tuženik nije stranka predmetnog Sporazuma. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno kvalificira Sporazume, Dodatak, te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., kao i kolektivni ugovor.

2.5. Dakle, tuženiku je prije svega sporna pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011., smatra da je potrebno odmah utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., parafirao je, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. Slijedom toga predmetne izmjene i dopune potpisalo je manje potpisnika od potpisnika prethodnih akata, što znači da nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatku Sporazuma sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. S time u svezi, tuženik smatra kako se sve ove izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata sudjelovale u izmjenama i dopunama te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., što te izmjene čini pravno nevaljanim.

2.6. Nadalje je tuženik istakao da nisu bili na zakonit način sklopljeni ni Kolektivni ugovori jer sklapanju Kolektivnih ugovora, te svih njegovih daljnjih dodataka, izmjena i dopuna, nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, a ovo stoga što poslodavac o sklapanju Kolektivnog ugovora nije pregovarao sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se Kolektivni ugovor sklapa. Ovi predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za Kolektivne pregovore iz odredbi čl. 186. Zakona o radu, odnosno odredbi čl. 254. Zakona o radu. Radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja obični ugovor obveznog prava, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno ovaj sporazum je kao potonji ništetan.

2.7. U svezi navedenoga, tuženik se pozvao na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od 16. travnja 2013. godine. Naveo je da iz gore navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti pravnoj naravi i valjanosti navedenog Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., njegovog Dodatka i Izmjena i dopuna Dodatka, kao kolektivnog ugovora obzirom da za njih nikada, prema proceduri i Zakonu o radu, nije sporazumno ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Smatra da ne bi postojala subjektivno utuživa obveza podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama kao i drugih usklađivanja plaća, te da se niti u pogledu sadržaja Sporazuma, njegovog Dodatka i Izmjena i dopuna ne može govoriti o kolektivnom ugovoru, jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno samo pozivom na iste mogla primijeniti.

2.8. Dodatno je tuženik istakao da je pogrešno i nepotpuno tužiteljevo pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., u kojem stoji: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“.

2.9. Tuženik je istakao i da tužitelj pogrešno cijeni da su nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine. Tužitelj, slučajno ili ne, predviđa da u čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine. Tako se u točki 1. istog članka navodi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna." Citirano nesporno uređuje odgodu "uskladbe" za onaj broj razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., kao trenutak primjene "poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto."

2.10. Kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - "realni tromjesečni BDP" - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., zaključno sa trećim tromjesečjem 2014., to imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o padu realnog tromjesečnog BDP-a, nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., treba odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016., pa nadalje. To sve prema mišljenju tuženika znači da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako navodi tužitelj nisu nastupile. Obzirom da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., to implicira da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene navedenih propisa.

2.11. Nadalje, tuženik je istakao da se tužitelj poziva na priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenog 2015., u kojem je izričito navedeno kako je priopćenje "prva procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda". Tuženik smatra da ni iz čega u dostavljenoj dokumentaciji ne proizlazi kako je podatak točan niti upućuje na zaključak kako je riječ o konačnoj procjeni, a osim navedenog preslika nepotpisanog i neovjerenog priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku nije i ne može predstavljati obvezujući akt u smislu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

2.12. Napose je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja budući da su tek sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak sa Republikom Hrvatskom, odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo na osnovicu za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn, temeljem akata ne koje se tužitelj poziva.

2.13. Zbog istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije vezano uz poslodavca tužiteljice predložio je da se kao umješač na strani tuženika pozove Opća bolnica Nova Gradiška. Predložio je da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju kao neosnovani uz obvezu tužiteljice da mu naknadi parnični trošak.

3. Sud je pozvao Opću bolnicu Nova Gradiška na miješanje u ovom postupku na strani tuženika, što je pozvana prihvatila tako da je rješenjem suda poslovni broj Pr - 1144/2021-12 od 26. listopada 2022. stupila u postupak kao umješač na strani tuženika.

4. Na pripremnom ročištu umješač se u cijelosti pridružio navodima tuženika iz odgovora na tužbu, izuzev prigovora promašene pasivne legitimacije za koji je istakao da ga tuženik neosnovano navodi jer je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika a ne umješača.

5. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je navela da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno istome specificirala tužbeni zahtjev za razdoblje od i veljače 2016. s dospijećem na dan 16. ožujka 2016. do 31. siječnja 2017. s dospijećem na dan 16. veljače 2017.

6. Predložila je da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da joj na ime razlike neisplaćenih plaća isplati ukupan iznos od 827,49 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

7. U postupku su provedeni dokazi uvidom u ugovor/dodatak ugovora o radu sklopljenih između parničnih stranaka, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost, procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, analizu kretanja bruto domaćeg proizvoda Hrvatske u periodu 2014.-2015., zahtjev za dostavu dokumentacije, sudsku praksu, obračune isplaćenih plaća, te nalaz, mišljenje i očitovanje stalnog sudskog vještaka za područje financija, računovodstva i knjigovodstva SL, dipl.oec.

8. Na temelju odredbe čl. 220. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi dokazivanja odlučnih činjenica, slijedom čega je odbijen prijedlog tuženika da se od Državnog zavoda za statistiku RH, pribave podaci za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014., vezani za negativni rast BDP-a, jer te podatke sud smatra nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu bruto razlike neisplaćenih plaća za razdoblje i u iznosu navedenim u izreci ove presude.

10. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, što proizlazi iz obračunskih isprava za isplatu plaća-naknada plaća za utuženo razdoblje,

- da tuženik kao poslodavac tužiteljice predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09),

- da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao plaće po osnovici za izračun plaća od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017., po osnovici od 5.211,02 kn, a ne po osnovici od 5.415,37 kn, što tuženik također ne osporava,

- da razlika neisplaćene plaće po osnovici od 5.415,37 kn, u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn i od 5.211,02 kn, za utuženo razdoblje iznosi kako je pobliže označeno u izračunu financijskog vještaka,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, dana 23. studenog 2006., sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008., te u 2009. godini i da će se navedene obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je Vlada Republike Hrvatske, dana 1. travnja 2009., donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike (Narodne novine 40/09) kojom je osnovica za obračun plaća, utvrđena u visini od 5.108,84 kune bruto, s primjenom od 1. travnja 2009., počevši s plaćom za mjesec travanj 2009., koja će biti isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi, dana 13. svibnja 2009., sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojega su se u čl. II, suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008., u visini od 5.108,84 kn bruto, u čl. III utvrdili su način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.", a u čl. IV, odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011., sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima toga sindikata parafirane, kojim Izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te čl. IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII, u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u razdobljima opisanim u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je dana 7. prosinca 2011., arbitraža koja je sastavljena na temelju Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te na temelju sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., na način prethodno opisan,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., dana 28. prosinca 2012., donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. dvanaest tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015., zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015., rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0% (1,2% + 2,8% podijeljeno sa 2), time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku, objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH, dana 29. prosinca 2016., donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. godine.

11. Sporna je osnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, kao i osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužiteljici za utuženo razdoblje pravo na plaću po osnovici od 5.415,37 kn bruto, jesu li nastupile pretpostavke za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te jesu li navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu neprimjenjive u konkretnom slučaju iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu.

12. Prigovori nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, nisu osnovani. Naime, nesporno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, slijedom čega je aktivno legitimirana u ovome postupku. Uvidom u javno dostupan povijesni izvadak iz sudskog registra razvidno je da je Opća bolnica Nova Gradiška, Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 18. prosinca 2013., pripojena Općoj bolnici Dr. Josip Benčević Slavonski Brod sa danom 1. siječnja 2014., te je Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod s tim danom preuzela obavljanje cjelokupne djelatnosti Opće bolnice Nova Gradiška, te je u tome razdoblju poslodavac tužiteljice bio Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod. U navedenom razdoblju Opća bolnica Nova Gradiška bila je brisana iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku- Stalna služba u Slavonskom Brodu rješenjem broj Tt-14/333-2 od 23. siječnja 2014. godine. Dakle, Opća bolnica Nova Gradiška nije postojala kao pravni subjekt u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017., te su svi zdravstveni i nezdravstveni radnici Opće bolnice Nova Gradiška, u tome razdoblju bili radnici Opće bolnice Dr. Josip Benčević Sl. Brod.

13. Nadalje, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, zajedno sa ostalim sindikatima javnih službi potpisnik je Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te je sudjelovao u pregovorima za sklapanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a iste Izmjene je i parafirao, što znači da je ravnopravno sa ostalim malim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Prema praksi VSRH i USRH, kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju, te da bi isti mogao proizvesti valjane pravne učinke dovoljno je da je potpisan od jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata. Tuženik je stoga kao poslodavac tužiteljice bio u obvezi tužiteljici isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima, pa nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. Napose, na temelju odredbe čl. 5. st. 1. ZR09, te čl. 7. st. 1. ZR14, poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

15. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan niti iz razloga što se obračun plaća vrši putem Centralnog obračuna plaća koji je ustrojen odlukom Vlade RH, jer Centralni obračun plaća nema pravnu osobnost dakle stranačku sposobnost, pa ne može biti stranka u postupku, kao i iz razloga što Republika Hrvatska nije osnivač tuženika, niti je tužiteljica njezin radnik, već je u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, slijedom čega je tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku.

16. Ovaj sud smatra pravno valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., uvažavajući kronologiju i sadržaj opisanih pravnih propisa, i iz razloga jer je Vlada Republike Hrvatske kao njihov potpisnik, potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., te napose i zbog pravnog stava zauzetog u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

17. Osim toga, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno, koja zakonska odredba se primjenjuje i u ovoj pravnoj stvari.

18. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) kojim je u čl. 51. st. 1. do 4., propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća, te da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine, te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u javnim službama od 23. studenog 2006. godine, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

18.1. Sporazumom o dodacima na plaću zaključenim između Sindikata javnih službi i Vlade RH, dana 23. studenog 2006., Vlada RH i Sindikati zbog utvrđenog zaostajanja plaća, istim su utvrdili dodatke i modalitete te dinamiku uklanjanja zaostajanja plaća. U čl. 2. Sporazuma, sporazumne strane suglasno su utvrdile da je dana 23. studenog 2006., zaključen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica za izračun plaća u javnim službama, u razdoblju od 2007. do 2009., uvećava za 6% sukladno točki I. navedenog Sporazuma.

18.2. Odredbom čl. I Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., ugovorne strane suglasile su se da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za po 6%, u 2007., 2008. i 2009. godini i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

18.3. Sindikati javnih službi i Vlada RH, dana 26. listopada 2011., sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojima su u čl. III, ugovorile da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., propisano je da se dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja tih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja istih, zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Uvažavajući pravilo o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) primjena Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, istekla je dana 26. siječnja 2017., a ne 25. listopada 2016. godine.

18.4. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., kako je već naprijed navedeno, prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se članak III mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama."

18.5. U čl. IV Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., uređen je način usklađivanja pariteta, te je navedeno da će se usklađenje izvršiti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III i IV Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 25/13) Vlada RH umanjila je koeficijente za 3%, dakle umanjen je koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

18.6. Uzimajući u obzir naprijed navedeno sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) na temelju kojega se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10, 141/12). Isto potvrđuje i činjenica što su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012., usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u svezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, prema kojemu su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, ispunjeni krajem 2015. (tj. 27. studenog 2015.) sa početkom primjene od siječnja 2016., što proizlazi i iz sadržaja odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

19. Nadalje, ovaj sud smatra neosnovanim prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. Naime, iz presude VSRH broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013., koja je potvrđena odlukom USRH broj U-III/3535/2012 od 5. ožujka 2015., proizlazi da: "Kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju. Da bi isti mogao proizvesti valjane pravne učinke, dovoljno je da je potpisan bar od po jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata", te da "okolnost što jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao navedeni Aneks, nije od utjecaja na valjanost istog." Dakle, iz navedenih odluka proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSSH) bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Taj sindikat parafirao je Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. VSRH je u presudi broj Gž-13/02 od 30. prosinca 2012., zauzeo shvaćanje prema kojem "treba smatrati da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili", te da "treba tumačiti da je sindikat u pregovorima valjano zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima." Osim toga, u konkretnom slučaju niti jedan od potpisnika, u zakonom predviđenom postupku nije osporio valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

20. Vezano za primjenu odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ističe se da se odredba čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III, nego na usklađivanje osnovice iz čl. IV i V. Smisao odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama je isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a, koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., jer je u razdoblju od svibnja 2009. do listopada 2011., zbog gospodarske krize ostvaren negativni rast BDP-a, pa se ranije opisane odredbe mogu protumačiti samo kao pojašnjenje da se na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, ne primjenjuje negativan rast BDP-a, koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu od 2009. godine.

21. Osim toga, ističe se da je u presudi broj Rev 1111/2020 -2 od 1. prosinca 2020., Vrhovni sud RH naveo da je od donošenja Vjerodostojnog tumačenja od dana 28. prosinca 2012., BDP ostvario negativan rast od osam uzastopnih tromjesečja, tj. ukupno dvanaest tromjesečja, pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena odredbe čl. IV st. 5., mogla odgoditi najkasnije do 31. prosinca 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno tome članku, može se zaključiti da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ispunili dana 27. studenog 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III Izmjena, kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, mogla primijeniti i na razdoblje iz čl. III koje je počelo teći krajem 2015., u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP -a, slijedom čega proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011., do sredine 2014., korišten radi odgode povećanja osnovice na temelju čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. i da se negativan rast BDP-a koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. Izmjena, tj. za odgodu "uskladbe" pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za "vraćanje" osnovice kako je dogovoreno u čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. U presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., na postavljena pravna pitanja, odgovoreno je kako slijedi: "1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12 tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

21.1 Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV i čl. V IDDS).

21.2. Obzirom da nije došlo do odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, te obzirom da iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015., bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015., bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja, 1,2% + 2,8% : 2 = 2%) krajem studenoga 2015., ispunjeni su uvjeti iz čl. III Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, te je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunati i tužiteljici isplatiti plaću po toj osnovici.

22. Radi utvrđenja razlike neisplaćene plaće prema osnovici od 5.415,37 kn, proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za područje financija, računovodstva i knjigovodstva SL, dipl.oec.

22.1. U nalazu i mišljenju vještak je u tablici 5. i 6., prikazao obračun razlike plaće temeljem uvećanja osnovice, u ukupnom iznosu i za svaki mjesec posebno sa oznakom dana dospjelosti, te je naveo da razlika bruto plaće tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017., sa osnova primjene osnovice u visini od 5.415,37 kn, a u skladu sa primjenom odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011., ukupno iznosi 827,49 eura.

22.2. Vještak se očitovao na primjedbe tuženika podneskom od 24. lipnja 2024. navodeći da je nalaz sačinila u skladu sa zadatkom, zakonskim propisima i dokumentaciji koju je u spis dostavio tuženik.

22.3. Nalazu, mišljenju i očitovanju financijskog vještaka sud je u cijelosti poklonio vjeru, smatrajući iste stručnim, obrazloženim, te danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a na p rimjedbe tuženika, vještak se obrazloženo očitovao, te obzirom da tuženik nije predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem po drugom vještaku, točnost i istinitost svojih primjedbi nije dokazao.

23. Obzirom da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju nije obračunavao plaće po osnovici od 5.415,37 kn, tužiteljici je na ime razlike neisplaćene plaće dosuđen ukupan bruto iznos od 827,49 eura kako i potražuje, odnosno po mjesecima kako je pobliže navedeno u izreci ove presude pod točkom I, a odbijena je sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu glavnice u iznosu od 526,28 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to navedeno pod točkom II. izreke presude

24. Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, tužba se može povući, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. (Su -IV-16/2021-8) zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

24.1. Tužiteljica je predložila donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da joj na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 1.353,77 eura, a nakon provedenog financijskog vještačenja predložila je donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 827,49 eura, dakle manje od prvoutuženog iznosa za 526,28 eura.

24.2. Tuženik je naveo da je tužiteljica snizila odnosno povukla dio tužbenog zahtjeva, te da se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. U ovakvoj pravnoj situaciji kada smanjenje tužbenog zahtjeva koje u suštini predstavlja djelomično povlačenje tužbe, na odgovarajući način se imaju primijeniti odredbe ZPP-a, o naknadi troškova u slučaju povlačenja tužbe. Prema odredbi čl. 158. st. 1. i 2. ZPP -a, tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužiteljice od strane tuženika, nema mjesta primjeni odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, te tužiteljica za radnje prije smanjenja tužbenog zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već prema vrijednosti predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva. (rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 46 Gž R-783/2023-2 od 20. prosinca 2023.).

25. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos. Odredbom čl. 92. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici na ime neisplaćene razlike plaće dosuđen bruto iznos.

26. Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, pa je stoga tužiteljici kao osnovane valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog dana idućeg mjeseca.

27. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelova bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH br. Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.)

28. Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate plaće takva obveza poslodavca nije dospjela, tužiteljica osnovano ne potražuje isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća.

29. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

30. Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP - a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Naime, tužiteljica je u tužbi predložila da joj tuženik na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 1.353,77 eura, a nakon provedenog financijskog vještačenja predložila je donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 827,49 eura, manje od prvoutuženog iznosa za 526,28 eura.

30.1. Prilikom određivanja troškova postupka iste treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu tako i obzirom na visinu usvojenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 100%, a u pogledu visine sa 40%, što u prosjeku iznosi (100% +40%/2) 70%. Tuženik u pogledu osnove nije uspio u parnici, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je sa 30%, što u prosjeku iznosi (0%+30%/2) 15%. Kada se od postotka tužiteljice koja je u ovoj parnici uspjela u većoj mjeri, odbije postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri, dobije se 55%, u kojem iznosu joj pripada pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova postupka.

30.2. Visina troškova određena je prema konačno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje OT).

30.3. Trošak tužiteljice koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 OT u iznosu od 150,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 2.6.2022. i 19.6.2024. u iznosima od po 150,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 3.5.2024. i 11.2.2026. po tbr. 9/1 OT u iznosima od po 150,00 eura, pristup na ročište za objavu presude tbr. 9/3 OT u iznosu od 75,00 eura, ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 825,00 eura s pripadajućim PDV-om od PDV u iznosu od 206,25 eura, ukupno 1.031,25 eura.

30.4. Uvažavajući uspjeh tužiteljice u ovom postupku, dodjeljuje joj se pravo na iznos od 567,19 eura.

30.5. Tužiteljici se u cijelosti dodjeljuje pravo na iznos plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 119,45 eura kao nužan i potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

31. Ukupni priznati troškovi tužiteljice iznose 686,64 eura kako je to i navedeno pod III. Izreke presude.

32. Tužiteljici nisu priznati troškovi na ime sastava podneska od 16.2.2022. kojim "proširuje" tužbeni zahtjev na razdoblje do 26. siječnja 2017., koja činjenica je tužiteljici bila poznata prilikom podnošenja tužbe 25.2.2021. Nije je priznat sastav podneska od 19.9.2022. kojim određuje visinu postavljenog tužbenog zahtjeva jer se radi o obvezi koju je propustila u tužbi a po pozivu suda dopunila tužbu. Nije joj priznat sastav podneska kojim dostavlja dokaz o plaćenom predujmu podneskom od 21.10.2024. jer je navedena činjenica poznata sudu pošto se predujam uplaćuje na račun suda. Tužiteljici nisu priznati niti daljnji troškovi preko gore navedenih pod točkom 30.3. i 30.4. obrazloženja (razmjerni uspjehu u postupku).

33. Ukupno je tužiteljica odbijena s dijelom zatraženog troška u iznosu od 1.026,56 eura, kako je to i navedeno pod IV. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 27. ožujka 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Odvj. Mirko Kovač, Zagreb,

2. Odvj. Dražen Ivančić, Slavonski Brod,

3. Opća bolnica Nova Gradiška, Nova Gradiška, Josipa Jurja Strossmayera 17A,

4. Porezna uprava, nakon pravomoćnosti.