Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Pr-72/2025-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru, Stjepana Radića 14, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB:66486182714, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zastupnice tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće iznos od 161,60 eura (1.217,55 kuna) bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim zz kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu tekućom kako slijedi:

- na iznos od 5,58 EUR/42,02 kuna počam od 16. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 76,95 EUR/579,80 kuna počam od 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 20,40 EUR/153,74 kuna počam od 16. svibanja 2014. do isplate,

- na iznos od 58,66 EUR/441,99 kuna počam od 16. lipnja 2014. do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim mjesečnim iznosima razlike bruto plaće pod točkom I. izreke ove presude i dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa od 161,60 eura do iznosa od 902,36 eura, odnosno, u iznosu 740,74 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

III. Svaka stranka za tužbeni zahtjev s osnove razlike bruto plaće snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. lipnja 2018. navodi da je počevši od 1996. djelatnik Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, raspoređen u HKOV, Gardijska motorizirana brigada, 2. mehanizirana bojna Gromovi, Logistička satnija, na ustrojbeno mjesto vozač s mjestom službe u Petrinji.

Tužitelj je na svom radnom mjestu obavljao i poslove na terenu za koje mu nisu pravilno vrednovani prekovremeni sati prilikom obračuna plaće na koji način je tužitelj obavio rad koji mu nije plaćen odnosno koji mu nije odgovarajuće plaćen, za koji nije koristio slobodne dane koji bi odgovarali odrađenim satima niti su mu plaćena odgovarajuća uvećanja na plaću s osnova obavljenog prekovremenog rada prilikom rada na terenu.

Kako sukladno odredbama Zakona o radu svaki radnik ima za odrađeni rad primiti odgovarajuću plaću, to tužitelj smatra da mu nesporno pripada pravo na isplatu razlike plaće odnosno u visini razlike plaće tužitelj trpi štetu.

Tužitelju je na navedeni način na ime prekovremenih sati rada na terenu isplaćeno manje nego li bi mu pripadalo pa je to iznos koji ovim putem potražuje za razdoblje počevši od mjeseca rujna 2011. (imajući u vidu vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i zastarne rokove) pa na dalje do 1.6.2014.

Za naprijed spomenuti rad na terenu tužitelju nije plaćen niti odgovarajući terenski dodatak. Isto je protivno odredbama Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji i to za razdoblje od 7.11.2013. ali i nakon ovog razdoblja pa sve do podnošenja tužbe odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Cijeneći prednje tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu neplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od mjeseca rujna 2011. (imajući u vidu vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i zastarne rokove) pa nadalje do podnošenja ove tužbe. Nadalje je tužitelj tijekom vojne službe obavljao rad na dužnostima instruktora obučavatelja za koji mu rad nije isplaćen instruktorski dodatak na plaću. Cijeneći prednje tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu neplaćenog instruktorskog dodatka na plaću za razdoblje od mjeseca rujna 2011. (imajući u vidu vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i zastarne rokove) pa nadalje do podnošenja ove tužbe.

Tužitelju nisu isplaćivane božićnice i regresi (osim regresa i božićnice za 2016. i 2017.) te mu nije pravilno obračunat godišnji odmor.

Navedeno je suprotno i Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike na primjenu kojeg se izričito referirao i Zakon o službi u oružanim snagama (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) te Zakonu o radu.

To sve imajući u vidu kako je u međuvremenu ostvaren rast domaćeg proizvoda u tri uzastopna tromjesečja prema javno objavljenim podacima i deficit proračuna RH je manji od 3 % pa su ostvareni uvjeti iz čl. 9 Dodatka II Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Tužitelju je prilikom donošenja rješenja o godišnjem odmoru kao temeljno pravo priznato samo 18 dana iako je Zakonom o radu određeno minimalno trajanje godišnjeg odmora u trajanju od 20, odnosno četiri tjedna. Također je tužitelju pogrešno odmjeravana naknada plaće za vrijeme korištenja odobrenog godišnjeg odmora jer mu naknada plaće nije obračunata u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u tri mjeseca koja su prethodila korištenju godišnjeg odmora, a kako je to trebalo biti sukladno čl. 4. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 140/2002, 68/2011, 54/2014) odnosno sukladno članku 14 stavku 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

Tužitelj stoga ovim putem potražuje isplatu božićnica i regresa te naknade za neiskorišteni godišnji odmor, dakle isplatu za neiskorištena dva dana godišnjeg odmora po godini te isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, sve počevši od 2012. (izuzev regresa i božićnice za 2016. i 2017.) pa nadalje, cijeneći vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i zastarne rokove. Tužitelj se je prije pokretanja predmetnog postupka obratio tuženoj putem ODO u Karlovcu, sukladno odredbi č1. 186a Zakona o parničnom postupku, no do mirnog rješenja spora nije došlo.

Tužitelj stoga podnosi ovu tužbu te predlaže da sud donese presudu.

Tužitelj je konačni tužbeni zahtjev vezano uz isplatu razlike plaće specificirao u podnesku od 16. veljače 2026.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Ističe prigovor zastare za dio potraživanja do zaključno s 11.3.2013. Tužena navodi da treba razlikovati dva perioda za utužena potraživanja i to jedan koji traje od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. i drugi od 1. lipnja 2014. pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu.

Naime, od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/12; u daljnjem tekstu: Odluka) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09; u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, a Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu, koje je tužitelj ostvario i koji su mu sukladno navedenom Pravilniku isplaćeni u tom razdoblju.

Vezano uz drugo razdoblje, tužena ističe da je 26. lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13 i 75/15; u daljnjem tekstu: Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (članak 136.). Člankom 139. stavkom 1. navedenog Zakona određeno je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete službe te za deficitarne zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Nadalje, člankom 139. stavak 6. istoga Zakona propisano je da je ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja iz struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena tuženik ističe da je člankom 153. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13 propisano da je služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. navedenog Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego te osobe ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15; u daljnjem tekstu; Pravilnik/14).

Upravo su temeljem navedenih odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13 doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada i to Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15 i 84/15; u daljnjem tekstu: Odluka/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba /14, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. Tuženik smatra da je i dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade za neiskorišteni godišnji odmor neosnovan u cijelosti iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom naprijed navedenog, tuženik smatra da su navodi tužitelja iz tužbe u potpunosti neosnovani, zbog čega tuženik predlaže da sud odbije tužiteljev zahtjev i naloži mu da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi uvidom i čitanjem Zahtjeva za mirno rješenje spora s povratnicom (list 5-7 spisa), očitovanja MORH-a (list 17 spisa), knjigovodstvene kartice (list 18-19 spisa), rekapitulacije (list 20,21 spisa), očitovanja MORH-a (list 22-24, 25 spisa), izvoda iz evidencije o korištenju radnog vremena (list 26 spisa), očitovanja (list 27, 28 spisa), rješenja (list 29 spisa), zaključka (list 30 spisa), Odluke (list 31 spisa), naloga (list 32-38 spisa), Dnevnih evidencija (list 39-71 spisa),mjesečne evidencije (list 72-111 spisa), knjigovodstvene kartice (list 112 spisa), Kartice djelatnika (list 113-133 spisa), Nalaza i mišljenja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. (list 240-250 spisa) i očitovanja financijskog vještaka (list 263-264 spisa).

4. Tužena je istaknula prigovor zastare za potraživanje tužitelja do 11. ožujka 2013. Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potraživanje tužitelja odnosi se na razliku plaće za razdoblje od siječnja 2014. do svibnja 2014. s osnove neisplaćenih prekovremenih sati. Međutim, u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelj ne specificira niti jedno potraživanje starije od 11.3.2013.. Stoga je prigovor zastare neosnovan.

5. Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu naknade manje isplaćene plaće s osnova ostvarenog prekovremenog rada, rada na terenu, subotom, nedjeljom, noću i blagdanom za razdoblje od siječnja 2014. do svibnja 2014., koji tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09).

7. Inače u predmetu je bila donijeta pravomoćna u točci I. prvostupanjska presuda broj:

Pr-286/2018-26 od 17. ožujka 2021. (potvrđena u točci I. presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-49/2021-2 od 5. srpnja 2022.), te se po uloženoj reviziji tužene Rješenjem VSRH broj: Rev-41/2024-2 od 26. veljače 2025., ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-49/2021-2 od 5. srpnja 2022. u pod. točkom I. a) izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr- 286/2018-26 od 17. ožujka 2021. u dijelu pod točkom I. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u navedenom dijelu, uz obrazloženje:

- da prema sadržaju pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je sporan način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tomu nije doneseno posebno rješenje i u svezi s tim na komu je teret dokaza po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu.

- da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put- Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupaka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni (tako Rev-4029/19- 2 od 26. siječnja 2021. i Rev- 445/2023 od 12. rujna 2023. te Rev 927/2022-2 od 7. veljače 2023.).

- da tuženica kao poslodavac mora dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da se ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi nesporno iskorišteni, jer uz naprijed navedena utvrđenja, i evidencijom radnog vremena tuženica može dokazati da su tužitelju i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani. Navedeno pod točkama 14. i 15. ove odluke ujedno predstavlja odgovor na postavljeno pravno pitanje.

- kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06, § 27., presuda od 23. listopada 2008.).

8. Tuženica u reviziji i tijekom postupka navodi da iz dokumentacije koju je priložila tijekom postupka, proizlazi da je vodila evidenciju radnog vremena u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom iskazane pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova, te da su tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje je potpisivao i na njih nije nikada iznio primjedbe, niti je tužitelj u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporio evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, te smatra da sud nije mogao ne uzeti u obzir slobodne dane, koje je tuženica dokazala evidencijama o radu tužitelja.

8.1. Tuženica nadalje smatra da tužitelj, na kojem je teret dokaza spornih činjenica u ovom postupku, imajući u vidu da je tužena postupala u skladu s odredbama čl. 4. st. 1. i 2. ZR/9, odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14 i vodila evidenciju radnog vremena . trebao dokazati da je slobodne dane dobio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi preraspodjele radnog vremena za odrađeni prekovremeni rad (čl. 219. ZPP i 221.a ZPP).

9. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske, HKOV, Gardijska mehanizirana brigada, 2. mehanizirana bojna Gromovi, Logistička satnija, ustrojbeno mjesto vozač, s mjestom službe u Petrinji;

- da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, subotom i nedjeljom;

- da je u nalazu i mišljenju, financijski vještak izračunao dvije varijante trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu, i to prvu varijantu -bez odbijanja iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu, te drugu varijantu - uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu prema dokumentaciji priležećoj spisu.

10. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.).

11. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

12. Točkom XII. Odluke je propisano da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

13. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

14. Temeljem citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama zaključno do 31. svibnja 2014.

15. Iz Nalaza i mišljenja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. (list 240-250 spisa) proizlazi da je prema evidencijama rada i opisima rada koje je tuženik priložio u spis vještak uzeo u obzir evidentirane prekovremene sate rada u razdoblju od početka utuženog razdoblja do 01. lipnja 2014. godine.

Obračun razlike plaće za prekovremene sate vještak je ponudio u dvije varijante;

- jednu u kojoj prekovremeni sati nisu umanjeni za preraspodijeljeno radno vrijeme, odnosno slobodne dane te su prekovremeni sati uvećani koeficijentom 1,5, i predstavljaju prekovremene sate za obračun prema kojoj razlika plaće iznosi 6.798,84 kn/ 902,36 eura (ili 6.336,97 kn/ 841,02 eura ukoliko se ne uključuje siječanj 2014. u kojem prekovremeni rad nije obilježen kao TR, nego „doobuka vozača Patria") i po mjesecima kako je navedeno u Tablici 3 i 3a,

- drugu u kojoj su prekovremeni sati umanjeni za preraspodijeljeno radno vrijeme te kako su za sve prekovremene sate iskorišteni slobodni dani, razlika plaće koja uključuje samo dodatke za vrstu rada u prekovremenim satima rada iznosi 1.217,55 kn / 161,60 eura ( ili 1.175,53 kn / 156,02 eura ukoliko se ne uključuje siječanj 2014. godine u kojem prekovremeni rad nije obilježen kao TR, nego „doobuka vozača Patria") i po mjesecima kako je navedeno u Tablici 3 i 3a .

Za provođenje vještačenja također su korišteni su podaci iz Kartice djelatnika radi utvrđivanja vrijednosti satnice.

Postupak je detaljno obrazložen u točki 2.1. Nalaza.

15.1. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka dostavljeno je strankama na očitovanje. Tužitelj se u pisanom podnesku od 23. srpnja 2020. (list 254 -257 spisa) očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da nema primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka u matematičkom dijelu, te ne predlaže dopunsko saslušanje vještaka. Tužitelj ističe, a kako to navodi i sam vještak u svom nalazu i mišljenju da je tuženik bio u obvezi na spis predmeta dostaviti svu potrebnu dokumentaciju, prije svega točne i određene podatke o korištenju slobodnih dana tužitelja, odnosno podatke s koje osnove su korišteni slobodni dani, a koje podatke tuženik nije dostavio. Iz navedenih razloga, a imajući i u vidu činjenicu da je u konkretnom predmetu zaključen prethodni postupak, te ne postoji mogućnost iznošenja novih dokaza, tužitelj se protivi drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka u kojem vještak utvrđuje da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim slobodnim danima, u kojoj varijanti tužitelj ostvaruje samo pravo na isplatu dodataka na plaću u iznosu od 1.217,55 kn. Naime, tužitelj ostvaruje slobodne dane s različitih osnova (dobrovoljno davanje krvi, nagradni slobodni dani i slično), te nije moguće ukupno ostvarene slobodne dane tužitelja prebijati s ostvarenim satima prekovremenog rada tužitelja, već samo slobodne dane koji su ostvareni s navedene osnove. U navedenoj situaciji dolazi do dvostrukog umanjenja na ime slobodnih dana, npr. nagradni slobodni dan se još jednom uračunava i kao slobodni dan na ime prekovremenog rada, a što nije zakonito niti dopustivo.

Kako vještak utvrđuje da iz dostavljenih kartica djelatnika (obračuna plaće tužitelja) proizlazi da tuženik tužitelju nije obračunao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom i nedjeljom, odnosno noćni i smjenski rad, to je upravo, tuženik, temeljem pravila o teretu dokazivanja u radnim sporovima bio dužan dokazati da je tužitelju sav prekovremeni rad kompenziran slobodnim danima.

15.2. Tužena se na Nalaz i mišljenje očitovala na ročištu 10. studenoga 2020. te prigovorila nalazu i mišljenju vještaka u dijelu gdje vještak nije prekovremene sate rada umanjio za iskorištene slobodne dane odnosno nije izvršio preraspodjelu radnog vremena. Nadalje, tužena prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji se odnosi na sate odmora obzirom da nije jasno da li je sudski vještak prilikom obračuna ostvarenog prekovremenog fonda sati iste umanjio za 8 sati nužno potrebnog dnevnog odmora, sukladno postojećoj sudskoj praksi. Slijedom iznijetog prigovara nalazu i mišljenju vještaka te predlaže da se pozove vještaka da se pisano očituje na ove prigovore tuženika.

16. U pisanom očitovanju od 27. studenoga 2020. (list 263-264 spisa) financijski vještak očitovao se na primjedbe tužene navodeći da budući su u Nalazu i mišljenju dane dvije varijante obračuna razlike plaće, jedna u kojoj su prekovremeni sati umanjeni za slobodne dane, a druga u kojoj nisu, to smatra da je time udovoljio prigovoru.

Nadalje, u Nalazu i mišljenju pod točkom 2 .4. (ujedno vještak napominje da je trebala biti navedena kao 2.1.) navedeno je: "Sukladno naputcima iz Rješenja za vještačenje obračun prekovremenog rada tužitelja proveli smo od početka utuženog razdoblja do 01. lipnja 2014. godine prema evidentiranim prekovremenim satima u evidencijama rada. Prema evidencijama rada i opisima rada koje je tuženik priložio u spis uzeli smo u obzir evidentirane prekovremene sate."

Dakle vještak ponavlja da su prekovremeni sati obračunati u trajanju kako je tuženik iskazao u evidencijama rada, dakle nije ga bilo potrebno umanjiti za 8 sati dnevnog odmora.

17. Već je navedeno da temeljem citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće za prekovremeni rad na terenu, rad subotom, i nedjeljom, ali samo do 31.5.2014. Izračun vještaka koji se odnosi na razliku plaće za prekovremeni rad obuhvaća razdoblje od siječnja 2014. do 31. svibnja 2014.

18. Nesporno je da tužena nije dostavila rješenja o preraspodjeli radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada tužitelja na terenu u utuženom razdoblju .

19. U postupku je utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupaka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni (tako Rev-4029/19-2 od 26. siječnja 2021. i Rev- 445/2023 od 12. rujna 2023. te Rev 927/2022-2 od 7. veljače 2023.).

20. Iz dokumentacije koju je tuženik priložio tijekom postupka proizlazi da je tuženik vodio evidenciju radnog vremena u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom iskazani pod oznakom RRV, službeni put- Sp, sahrana, straža –STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR, i dr. ) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova, te da su tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena da tužitelj nije u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporio evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor. Istovremeno tužitelj nije niti jednim dokazom osporio korištenje slobodnih dana za prekovremeni rad na terenu odnosno nije tijekom postupka predočio niti jedan materijalni dokaz o svom radu.

21. S obzirom na u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4029/19-2 od 26. siječnja 2021. u kojoj je zauzeto shvaćanje da u situaciji kada je tužena vodila dnevne evidencije radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja, kao i broj ostvarenih slobodnih dana, to je tom evidencijom tužena dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana pa budući tužitelj nije dokazao da bi slobodne dane koristio po drugoj osnovi, slijedom navedenog sud je prihvatio varijantu financijskog vještaka, odnosno izračun razlike bruto plaće za prekovremeni rad s umanjenjem za iskorištene slobodne dane prema kojoj varijanti za utuženo razdoblje tužitelju pripada ukupan iznos razlike plaće od bruto 1.217,55 kuna / 161,60 eura obračunato po mjesecima.

22. Stoga je osnovan dio tužbenog zahtjeva za iznos 161,60 eura, obračunato po mjesecima, kao u izreci pod točkom I.

23. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima) izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točci

I. i II. izreke presude.

24. Tužitelj je konačni tužbeni zahtjev specificirao na ukupno iznos od 902,34 eura a uspio je u iznosu 161,60 eura dok je tuženik uspio u iznosu od 740,74 eura. Uzimajući u obzir uspjeh dokazivanja u pogledu osnove konačnog tužbenog zahtjeva i visine tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio da je tužitelj uspio sa 50% konačnog tužbenog zahtjeva, a tuženik sa 50% tužbenog zahtjeva. Stoga je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Ogulinu 27. ožujka 2026.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Dostaviti:

1. Marina Lacković, odvjetnica iz Daruvara

2. ODO u Karlovcu na broj P-DO-107/2017